Povežimo se

Arhitektura i dizajn

Uređenje dječje poliklinike: Dizajn interijera koji je zasluženo osvojio Grand Prix nagradu

Ideja investitora bila je kreirati prostor kojim će se odmaknuti od klasičnih interijera zdravstvenih ustanova

Na međunarodnom natjecanju Big See, zagrebački arhitektonski studio osvojio je Grand Prix nagradu u kategoriji uređenja interijera. Posjetili smo ih i na kratko uživali u toplini jednog prostora.

Projektni zadatak uređenja dječje poliklinike bio je smjestiti 5 liječničkih ordinacija, dvoranu i sve potrebne servisne prostorije u već izgrađeni objekt.

“S obzirom na samu organizaciju prostora, smjestili smo sve prostorije liječničke ordinacije uz pročelja, uz znači fronte koje smo imali na raspolaganju, tako da se zapravo ulaz u polikliniku nalazi u samom središnjem dijelu dok ulazite na prijemni pult i jednom vezom se šećete odnosno komunicirate prema svim ordinacijama. Tako da je dobra povezanost liječnika međusobno, da mogu komunicirati, a sve ordinacije imaju sve potrebne elemente koje svaka ordinacija mora imati.”, pojasnila je Andrea Hržić Šesnić, dipl. ing. arh.

Ideja investitora bila je kreirati prostor kojim će se odmaknuti od klasičnih interijera zdravstvenih ustanova.

Marija Bošnjak, Ravnateljica dječje poliklinike ističe kako je cilj bio da se osjeti toplina, pristupačnost, da poliklinika dizajnom bude moderna… “Angažirali smo hrvatske dizajnere, recimo za lampe, mislili smo kako o roditeljima tako i o djeci, da taj prostor bude djeci zanimljiv kao igraonica, a opet nismo htjeli baš ići onako skroz u dječji vrtić, nego da imamo elemente Montessorija, ja bih rekla, onako nekakve drvene elemente…da imamo dosta slikovnica, da to bude područje koje će djeci biti kreativno i poticat će njihovu kreativnost, igru, radoznalost koju djeca prirodno imaju.”, dodala je.

Raspored prostorija prati kružni tok oko središta čime je postignuta visoka funkcionalnost, a cijeli je prostor projektiran u bojama i formama koje će djeci osigurati ugodan boravak.

“Prilikom oblikovanja prostora koristili smo organske forme koje smo mogle ostvariti materijalima koje smo upotrebljavale. Njih smo probali iskoristiti gdje god je bilo moguće. Imamo određene umetke intarzije u podu gdje smo naglašavali koloritima u nekim kružnim, zaobljenim formama mjesta zadržavanja. Imamo elemente ugradbenog namještaja i fiksne elemente u prostoru koje smo zbog sigurnosti djece ali i zbog fluidnosti same organske forme koristili u oblikovanju od klupa do zidnih obloga.

Materijali koje smo upotrebljavali u samom prostoru su drvo, pleteni vinil na podu, imamo akustični perforirani strop koji pomaže da se u, kad je veća koncentracija ljudi da se stvara žamor ili buka. I neutralne boje i kolorit koji smo zapravo koristili. Ono što je funkcionalno bila nama zadatost je ako nemamo niti čekaonice niti komunikaciju sa prirodnim direktnim osvjetljenjem, onda smo osmislile vertikalne staklene pregrade kojima smo se povezali sa ordinacijama, a istovremeno osvijetlili i dali na neki način taj kontakt sa prirodnim osvjetljenjem prema komunikacijama, hodnicima.” pojašnajva Hržić Šesnić.

Mladi umjetnik Nikola Grabovac svojim je ilustracijama na temu mora, džungle i savane, hodnik pretvorio u slikovnicu koja komplimentira odabranom koloritu poliklinike, a specifični elementi su ormari koji su morali zadovoljiti nekoliko funkcija.

“Unutar ormara smo zapravo stavljali i elemente grijanje i elemente za sterilizaciju prostora, UV lampe, tako da veći broj raznih elemenata uz sve medicinske aparate koji će se nalaziti u prostoru smo htjeli svesti na minimum da ne bi okupirali previše zidnih ploha. Tako smo napravili ormare od perforiranog lima u različitim bojama koji su postali i platforma za interakciju djece i za personifikaciju svakog ormara unutar pojedinih ordinacija koje doktor može prema svojim željama na neki način ukrasiti.”, izjavio je.

Korišteni su i neki Feng shui elementi, poput primjene boja na određenim stranama svijeta, a ideja za uređenje došla je iz svakodnevnog života arhitektica.

“Inspiracija je sigurno došla djelomično iz iskustva našeg, moje Ane Marije Rem Šebek i mene, obje mame i zapravo stalnim hodanjem po ostalim poliklinikama znale smo što bi bilo lijepo djeci da možda da im se omogući unutar ovakvog prostora.”

Arhitekti i arhitektonski projekti

Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život

Arhitektura kao poziv, a ne posao

Ako redovito pratite Dom na kvadrat, vjerujemo da ste već primijetili našu arhitekticu Gordanu Đerić. Prepoznatljiva po svojim fenomenalnim rješenjima, ali i po specifičnom načinu govora, Gordana Đerić već godinama oblikuje prostore – i živote – na autentičan način. A zašto baš arhitektura? I otkud njezin osebujan glas? Danas donosimo njezinu priču.

Gordana Đerić

Arhitektura, greškom

Goga, zašto arhitektura?

„Arhitektura je greškom. Sad bi se to nazvalo najbrži prst. Htjela sam upisati arheologiju, ali prvi prijemni bio je na arhitekturi. Položila sam prijemni – i ostala. Život je odlučio za mene.”

Godina je bila 1982. kada je Gordana Đerić završila fakultet. Prvo zaposlenje dobiva u Šipadu, tadašnjoj tvornici kuhinja. Posao ju je vodio na sajmove u Pariz, Köln i druge gradove, a potom prelazi u sektor između tvornica, prototipova i biroa. Znanje i iskustvo iz tog razdoblja usmjerili su je prema interijerima, gdje je ostala do danas.

Gordana Đerić: Arhitektica, psihijatrica, psihologinja i susjeda

Zapravo se već jako dugo baviš interijerima i svi znamo tvoja rješenja koja su apsolutno fenomenalna i uvijek inovativna. Što je tvoj ključ rada?

„Ne volim copy-paste. Volim ljude s identitetom, originalna rješenja. Klijentima kažem – ja sam i arhitektica i psihijatrica i psihologinja i mađioničarka i susjeda. Kad dođem prvi put, kažem: ‘Dobar dan, ja sam Gordana, tko ste vi?’“

Đerić kroz šalu, ali i veliku ozbiljnost, naglašava važnost odnosa s ljudima. Za nju, arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život. „Za mene arhitektura nije elitizam. Po opredjeljenju sam socijalna utopistica. Svaki čovjek ima pravo na lijep, dostojanstven prostor.“

Kreativna rješenja u 55 kvadrata: Adaptacija stana za obitelj glazbenika

Što ti je najvažnije kada oblikuješ prostor?

„Funkcionalnost. Prije svega ideja. Ja imam izraz: tehnološki proces čovjeka koji živi u tom stanu. Svi mi imamo iste potrebe, ali različite prioritete. I zato trebam znati tko je osoba s druge strane – da bi prostor bio autentičan.“

Stan koji djeluje veći nego što zapravo je

Specijalnost: izmisliti toplu vodu, odnosno novu sobu

Čini mi se da kad god netko traži još jednu sobu, zove tebe. Je li to zaista tvoja specijalnost?

„Da! Ja to zovem egzistencijalna ćelijska arhitektura. Volim izmišljati nove sobe. Volim udovoljavati nepostojećim željama svojih klijenata. I volim ih nagovoriti na rješenja koja su dobra za njih.“

Peterosobni stan u 60 kvadrata: Genijalno rješenje Gordane Đerić

Danas je, priznaje, možda teže nego ikada jer su ideje svuda. „Ljudi dolaze s previše slika, previše mogućnosti. Nisu sigurni što bi, što im treba, a što im odgovara. A neka rješenja su za druge prostore, druge obitelji, druge načine života.“

Posao kao terapija i poziv

Goga, što se dogodilo s tvojim glasom?

„Imala sam tumor na mozgu. Prije pet godina. Radila sam i prije i nakon operacije. Moj posao mi je terapija. Ovaj glas – to je najmanje što mi se moglo dogoditi. Puno je posljedica bilo, ali sam ih izliječila radoholičarstvom. A i pitanje je – tko danas želi uopće čuti što imamo za reći?“

Da nisi arhitektica, bi li stvarno upisala arheologiju?

„Mislim da sam sve što me zanimalo nekako pomirila – arheologiju, psihologiju, mađioničarstvo. Jer kad nekome adaptiraš stan, kad uđeš u njegov prostor i dušu, kad ispunjavaš želje, to je to. I kad na kraju ostaneš u normalnim, dobrim odnosima – to je uspjeh.“

Adaptacija iznutra

Postoji li nešto što još nisi projektirala, a htjela bi?

„Htjela bih ponovno adaptirati sebe. Svoju nutrinu i svoju dušu. Jer nakon operacije, moj pogled na svijet je potpuno drugačiji. Ne mjerim više stanove ni po kvadratima ni po budžetu. Mjerim ih po sreći i zadovoljstvu ljudi koji u njima žive.“

Arhitektura Gordane Đerić ne prestaje na tlocrtu. Ona počinje s čovjekom. I nastavlja se kroz odnose, male pomake, i – kako sama kaže – prostor koji ne mora biti savršen, ali mora biti njihov.

Nastavite čitati

Arhitektura i dizajn

Grad u zgradi – funkcionalno rješenje ili distopijska svakodnevica?

Možete li zamisliti svoj život u ovakvoj “zgradi”?

U kineskom gradu Hangzhouu, u poslovnoj zoni Qianjiang Century City, izgrađena je zgrada koja pomiče granice tradicionalnog stanovanja.

Naizgled fascinantno arhitektonsko ostvarenje, Regent International postao je simbol urbanističke krajnosti – gdje se funkcionalnost i gustoća susreću s pitanjem kvalitete života.

Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život

Regent International kao model vertikalnog grada

Regent International prvotno je zamišljen kao luksuzni hotel s pet zvjezdica, no s vremenom je preoblikovan u golemi stambeni kompleks. Danas u njemu živi više od 20.000 ljudi, a kapacitet doseže i do 30.000 stanovnika. Riječ je o više od 5.000 stambenih jedinica raspoređenih unutar masivne strukture visoke gotovo 200 metara.

Hotel Materra – mjesto gdje se luksuz i elegancija susreću s prirodom

Zgrada je projektirana kao samodostatna urbana jedinica – u njoj se nalaze trgovine, restorani, teretane, bazeni, saloni ljepote, medicinske usluge i školske ustanove. Stanari doslovno mogu živjeti bez izlaska iz objekta. I dok mnogi cijene praktičnost ovog koncepta, osobito zbog niskih troškova najma, život u stanovima bez prozora i prirodnog svjetla otvara brojna pitanja o životnim standardima.

Dizajn koji podržava funkciju, ali ne i iskustvo

Zgrada je organizirana u S-krivulji, čime se povezuju različiti krakovi i funkcionalne jedinice. Arhitektura omogućuje da se kroz zgradu kreće bez potrebe za izlaskom na otvoreno, a unutarnji sustavi uključuju napredne tehnologije pametnog upravljanja, sigurnosti i distribucije usluga.

Ipak, ono što Regent International pruža u funkcionalnosti, oduzima u doživljaju prostora. Interijeri su jednolični, bez puno prirodne svjetlosti, često sterilni, s hodnicima koji podsjećaju na hodnike bolnica ili stambenih jedinica iz znanstveno-fantastičnih filmova. Stanovanje u ovakvom prostoru može dugoročno utjecati na mentalno zdravlje, osjećaj izolacije i gubitak povezanosti s vanjskim svijetom.

Urbanistički eksperiment koji dijeli mišljenja

Za jedne je Regent International primjer pametnog rješenja za urbanu prenapučenost i manjak dostupnih stanova. Za druge, riječ je o distopijskoj viziji budućnosti, gdje se arhitektura podređuje učinkovitosti, a zanemaruje se ljudska potreba za prostorom, zrakom i pogledom.

Ovaj koncept “grada u zgradi” svakako postavlja važna pitanja o granicama između praktičnosti i kvalitete života. Je li dovoljno imati sve usluge nadohvat ruke ako istovremeno živimo u prostoru bez prirodnog svjetla, tišine i osobnog identiteta?

Inspiracija ili upozorenje?

S obzirom na sve veći pritisak na urbane sredine, pitanje kompaktnog, održivog i dostupnog stanovanja postaje izuzetno važno. No rješenja koja zanemaruju emocionalni i psihološki aspekt života mogu brzo prijeći granicu između inovacije i neljudskosti.

Zato se postavlja ključno pitanje: možemo li u urbanističkim strategijama razvijati funkcionalne stambene komplekse koji neće izgubiti ono najvažnije – osjećaj doma?

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice