Izbor urednice
Hansgrohe piše povijest kupaonice od 1901.
Od male radionice u Schwarzwald-u do globalnog igrača. Hansgrohe -120 godina strasti, inovacije i težnje za savršenstvom.
Ono što je počelo prije 120 godina s tri zaposlenika u Schiltachu u Schwarzwaldu sada je Hansgrohe grupa, međunarodni stručnjak za opremu i tuševe s oko 4700 zaposlenika.
Hansgrohe se smatra jednim od vodećih svjetskih proizvođača slavina i tuševa. Tvrtka prodaje visokokvalitetne proizvode pod svojim markama AXOR i hansgrohe, od kojih se većina proizvodi u Njemačkoj, u svom sjedištu u Schiltachu i obližnjem Offenburgu. Također ima inozemne proizvodne kapacitete u Francuskoj, Kini i SAD-u. U svijetu, sanitarni stručnjak upravlja s 32 tvrtke i 22 prodajna ureda i opskrbljuje slavine i tuševe u više od 146 zemalja širom svijeta.
120-godišnja povijest tvrtke obilježena je inovacijama, kao što su prvi ručni tuš s više vrsta spreja, prva kuhinjska slavina na izvlačenje i prva zidna šipka koja drži ručni tuš.
Hansgrohe Grupa, njezini brendovi i proizvodi osvojili su brojne nagrade, uključujući više od 600 dizajnerskih nagrada od 1974. godine. Osim što se zalažu za dugotrajne i kvalitetne proizvode, Hangrohe grupa zalaže se i za odgovornost prema ljudima i okolišu.
Hansgrohe d.o.o. Hrvatska slavi 12. godina
Uz veliki jubilej Hansgrohe Grupe, tvrtka Hansgorhe d.o.o. Hrvatska slavi 12. godina postojanja ureda i izložbenog salona u Zagrebu, zaduženog za tržišta Hrvatske i Slovenije. „Neprekidan rast prometa i broja zaposlenih u našem uredu, uz vrhunsku podršku našim korisnicima samo je jedan mali dokaz uspješnog nastupa tvrtke Hansgrohe. Zbog izvrsnih dosadašnjih poslovnih rezultata, u 2022 godini zaduženja se šire i na ostale zemlje u regiji jugoistočne Europe pa se uskoro vidimo u novom, većem izložbenom salonu i uredu tvrtke Hansgrohe d.o.o. Hansgrohe je više od slavina i tuševa. Mi smo 12(0) godina strasti prema vodi, ljudima, inovacijama i stalnoj težnji za savršenstvom“, objašnjava Jessica Trejo, direktorica u Hansgrohe d.o.o. Hrvatska.
POVIJEST HANSGROHE GRUPE
Pravi instinkt
Bez sumnje, to je bio hrabar korak koji je Hans Grohe napravio dvije godine nakon prelaska iz Luckenwaldea u Schiltach. U to je vrijeme okrenuo leđa tkanju i otkrio proizvodnju metalnih proizvoda kao što su mjedene tave, dijelovi sata ili rozete od štednjaka za sebe. Od samog početka, tuševi od lima također su bili dio asortimana male tvrtke Hansa Grohea. Izumitelj je imao pravi instinkt: početkom 20. stoljeća u modu je došla privatna kućna kupaonica, a Hans Grohe ubrzo se u potpunosti specijalizirao za metalnu robu za sanitarni sektor.
U desetljećima koja su slijedila, strastveno se posvetio daljnjem razvoju svojih tuševa i brzo napredovao da postane stručnjak za tuširanje u njemačkoj sanitarnoj industriji. Sa svojim idejama odigrao je odlučujuću ulogu u oblikovanju Hansgroheove korporativne povijesti i budućnosti kulture tuširanja. Od 1928. godine, njegov ručni tuš razvio se u udobnu alternativu nadglavnom tušu koji je u to vrijeme bio uobičajen.
Njegove ideje nastavile su oblikovati stil moderne tehnologije tuširanja već desetljećima. Čak i u dobi od 82 godine, osnivač tvrtke postigao je potez sanitarnog genija: Izumio je šipku za tuš , na kojem se ručni tuš mogao namjestiti na bilo kojoj visini – danas standard u kupaonicama diljem svijeta.
Neobuzdana vožnja
Uz osnivača tvrtke Hansa Grohea, koji je vodio posao 54 godine, prije svega njegov najmlađi sin Klaus imao je odlučujući utjecaj na razvoj sanitarnog stručnjaka. Pridružio se očevoj tvrtki 1968. godine i vodio je 33 godine od 1975. nadalje, razvijajući Hansgrohea od njemačkog stručnjaka za odvod u jednog od vodećih svjetskih proizvođača slavina i tuševa. Hansgrohe Grupu ne treba miješati s Groheom: Friedrich Grohe, drugi najstariji sin osnivača Hansa Grohea, napustio je Schiltach i dvije godine kasnije preuzeo tvornicu slavina u Hemeru, u sjeverozapadnom dijelu Njemačke. Ova tvrtka danas je poznata kao Grohe i upravlja se kao brand japanske korporacije Lixil. U Hansgroheu u Schiltachu Klaus Grohe preuzeo je dužnost 1977. godine i iste godine predstavio ime marke Hansgrohe.
Prvi put je zaštitu okoliša i održivost učinio problemom u sanitarnoj industriji, potaknuo razvoj proizvoda koji štede energiju i vodu te obratio pozornost na ekološki prihvatljivu proizvodnju koja štedi resurse. Lansiranjem marke AXOR 1993. godine Klaus Grohe postavio je temelje za stvaranje kultnih objekata za luksuzne kupaonice i kuhinje. Od tada, u suradnji sa svjetski poznatim arhitektima i dizajnerima, slavine, tuševi i pribor stvoreni su u širokom rasponu stilova i prema najvišim standardima kvalitete.
Ovi prepoznatljivi dizajnerski objekti još su jedan izraz strasti prema savršenstvu koju je Klaus Grohe usadio u tvrtku. Njegov stil upravljanja karakterizirao je njegov pragmatičan pristup i energičan nagon, ali i prizemni karakter. Njegov moto kao perfekcionista bio je: “Dobro je neprijatelj boljeg.” Predsjedao je Nadzornim odborom Hansgrohea od 2008. do 2015. godine i sada je njegov počasni predsjednik.
Od obiteljske tvrtke do globalne korporacije
Dva najstarija sina Klausa Grohea nastavila su obiteljsku tradiciju u operativnom poslu. Richard Grohe bio je zamjenik predsjednika Izvršnog odbora od 2008. do 2016. godine. Razvio je hansgrohe u svjetski poznati premium brand s brojnim inovacijama. Njegov brat Philippe vodio je dizajnerski brand AXOR od 2001. do 2016. godine. U svom mandatu surađivao je s mnogim renomiranim dizajnerima kao što su Philippe Starck, Antonio Citterio ili Patricia Urquiola i pomogao brandu da postigne svoj međunarodni nastup.
Oba brata dala su značajan doprinos uspjehu Hansgroheove korporativne povijesti u novom tisućljeću i postavila temelje za transformaciju Hansgrohe grupe iz obiteljskog u srednju korporaciju. Braća su odstupila s izvršnih dužnosti 2016. Od tada je osnivačka obitelj pratila tvrtku iz perspektive dioničara.
Od svibnja 2018. sin Klausa Grohea Richard član je Nadzornog odbora Hansgrohe grupe, koja se vodi kao europsko javno društvo s ograničenom odgovornošću, ali nije uvrštena na burzu. Dva glavna dioničara su američka korporacija Masco Corporation (68 posto dionica) i obitelj Grohe putem Syngroh Verwaltungs- und Beteiligungs-GmbH (32 posto dionica).
Napredak sa strukturnim promjenama
Hans Juergen Kalmbach vodi tvrtku kao predsjednik Izvršnog odbora od 1. kolovoza 2018. Diplomirao je poslovnu administraciju, a karijeru je započeo u Hansgrohe Grupi 1998. godine. Od tada je obnašao nekoliko nacionalnih i međunarodnih rukovodećih pozicija, od kojih je nedavno bio odgovoran za međunarodnu prodaju kao član Izvršnog odbora.
“Potičemo strukturne promjene kroz učinkovite procese, ciljanu strategiju rasta i daljnji razvoj naše korporativne filozofije. Čineći to, danas imamo koristi, i imali smo koristi u prošlosti,
od kvaliteta koje su razlikovale Hansgrohe i učinile ga jakim 120 godina”, kaže Hans Juergen Kalmbach.
“Prvo, iz kulture kvalitetno orijentiranih inovacija koja je rasla i prakticira se u svim područjima tvrtke; drugo, od dosljednog međunarodnog uzgoja na tržištu, čija jezgra datira još iz 1907. godine s početkom izvoznog poslovanja Hansa Grohea. I treće, od izuzetno visoke razine predanosti i velike fleksibilnosti naših zaposlenika, na koje se uvijek možemo osloniti. Čak i kao globalno aktivna grupa, nikada nismo zaboravili svoje korijene kao obiteljski posao srednje veličine. Strast, inovativnost i potraga za savršenstvom imaju dugu tradiciju s nama. I tako, u budućnosti možemo nastaviti graditi svoju snagu na osnovnim temeljima našeg uspjeha: kontinuiranim inovacijama, beskompromisnoj kvaliteti i dizajnu te odgovornosti prema društvu i okolišu.”
Izbor urednice
Nova godina na tanjuru – od grožđa do odojka i skrivena simbolika hrane
Novogodišnji stol nije samo mjesto okupljanja, već mali ritual kojim simbolično krojimo godinu koja je pred nama
Nova godina oduvijek je bila više od običnog kalendarskog prijelaza. U mnogim kulturama ona označava novi početak, nadu u bolju budućnost i priliku za promjenu. Upravo zato uz doček Nove godine vežemo brojne rituale – od načina na koji je provodimo, do hrane koju stavljamo na blagdanski stol. Iako se danas ti običaji često shvaćaju s dozom humora, simbolika hrane za Novu godinu duboko je ukorijenjena u kolektivnoj svijesti i govori mnogo o vrijednostima, strahovima i željama ljudi.
Hrana pritom nikada nije bila samo pitanje okusa ili dostupnosti. Ona je nosila poruke – o obilju, zdravlju, dugovječnosti, uspjehu ili napretku. Kroz jednostavne namirnice ljudi su pokušavali prizvati sreću i osigurati dobar početak godine koja dolazi.
Odojak za Novu godinu – značenje obilja i napretka
U našim krajevima jedan je običaj posebno snažno ukorijenjen – svinjetina, najčešće u obliku odojka, kao središnje jelo novogodišnjeg stola. Razlog tome nije samo tradicija, već jasna simbolika. Svinja se u narodnom vjerovanju smatra životinjom koja ide naprijed – kopa i gura njuškom ispred sebe. Upravo zato povezuje se s napretkom, uspjehom i „guranjem sreće“ u budućnost.
U prošlosti je posjedovanje svinje značilo sigurnu zimnicu i punu kuću, pa je svinjetina bila simbol materijalne stabilnosti. Jesti odojak na prvi dan godine značilo je započeti novu godinu u znaku obilja i nade u dobar ishod mjeseci koji slijede.
Perad i Badnjak: simbolika zatvaranja stare godine
Za razliku od Nove godine, Badnjak je u tradiciji obilježen smirenošću, tišinom i pripremom za Božić. U mnogim krajevima bio je posni dan, a ondje gdje se jelo meso, često se birala perad.
Prema pučkom vjerovanju, kokoši i purice kljucaju unatrag, pa se smatralo da takva hrana ne nosi sreću naprijed. Upravo zato perad simbolički pripada kraju godine – vremenu zatvaranja, povlačenja i smirivanja prije velikog blagdana. Time se jasno razlikuju dva trenutka: završetak starog ciklusa i početak novog.
Simbolika hrane za Novu godinu u svijetu
Grožđe za Novu godinu – običaj koji donosi sreću
Jedan od najpoznatijih novogodišnjih običaja dolazi iz Španjolske. U ponoć se jede dvanaest zrna grožđa, jedno za svaki mjesec u godini koja dolazi. Vjeruje se da će onaj tko uspije pojesti sva zrna u ritmu otkucaja sata imati sretnu i uspješnu godinu.
Ovaj običaj proširio se i na brojne zemlje Latinske Amerike te je postao simbol nade, ritma vremena i dobrih želja.
Leća u Italiji – simbolika hrane i novca
U Italiji je leća tradicionalno novogodišnje jelo, često poslužena uz svinjetinu. Razlog je jednostavan – zrna leće oblikom podsjećaju na kovanice, pa simboliziraju novac i financijski prosperitet.
Prema vjerovanju, količina leće na tanjuru izravno je povezana s količinom obilja koja će pratiti osobu u nadolazećoj godini.
Riba u Japanu – dug život i otpornost
U Japanu se Nova godina dočekuje uz posebno pripremljena jela, pri čemu svaka namirnica ima svoje značenje. Riba, osobito haringa, simbolizira dug život, izdržljivost i snagu.
Za razliku od raskošnih zapadnjačkih stolova, japanska novogodišnja hrana naglašava ravnotežu, poštovanje ciklusa prirode i zahvalnost.
Simbolika hrane u različitim kulturama – važan je i oblik
U mnogim tradicijama simbolika se ne veže samo uz namirnicu, već i uz njezin oblik. Okrugli kruh, kolači ili peciva simboliziraju ciklus, cjelovitost i kontinuitet.
Okrugli oblik podsjeća da kraj i početak nisu suprotnosti, već dijelovi istog kruga.
Takvi običaji dodatno naglašavaju ideju da Nova godina nije nagli rez, već prirodan nastavak života.
Što se tradicionalno izbjegavalo za Novu godinu?
Osim namirnica koje su se smatrale „sretnima“, postojale su i one koje se, prema vjerovanjima, nije preporučivalo jesti:
- perad, jer se vjerovalo da „odnosi sreću“
- riba, jer sreća može „otplivati“
- zec, jer sreća „pobjegne“
Iako se danas ova pravila rijetko shvaćaju ozbiljno, ona otkrivaju koliko su naši preci pažljivo promišljali simboliku svakodnevnih odluka.
Simbolika hrane za Novu godinu danas
Danas se većina ovih običaja njeguje više iz tradicije i zabave nego iz stvarnog uvjerenja. Ipak, simbolika hrane za Novu godinu i dalje ima svoju vrijednost – podsjeća nas na potrebu za nadom, optimizmom i osjećajem kontrole nad neizvjesnom budućnošću.
Bez obzira jedemo li odojak, grožđe ili leću, poruka ostaje ista: novogodišnji stol nije samo mjesto okupljanja, već mali ritual kojim simbolično krojimo godinu koja je pred nama.
Izbor urednice
Kupujete stan? Rješavamo vječnu dilemu – starogradnja ili novogradnja
U trenutku stabilizacije cijena, informirana i promišljena odluka često je i najisplativija…
Nakon godina snažnog rasta, tržište nekretnina postupno ulazi u mirniju fazu. Sve se češće govori o stabilizaciji cijena stanova, što ne znači njihov nagli pad, već usporavanje rasta i opreznije ponašanje kupaca. Upravo u takvom trenutku mnogi koji razmišljaju o kupnji stana ponovno dolaze do poznate dileme: starogradnja ili novogradnja?
Iako se na prvi pogled čini da je odgovor jednostavan, u praksi odluka rijetko ovisi o samo jednom kriteriju. Lokacija, budžet, stanje nekretnine, energetska učinkovitost i dugoročni troškovi igraju jednako važnu ulogu, a pravi izbor često je onaj koji se najbolje uklapa u životni stil kupca.
Nova pravila za stambene kredite: Što to znači za vas
Starogradnja ili novogradnja – kako se razlikuju u praksi?
Starogradnja i dalje privlači velik broj kupaca, ponajviše zbog lokacije. Stariji stanovi najčešće se nalaze u užim gradskim zonama, u kvartovima s razvijenom infrastrukturom, dobrim javnim prijevozom i sadržajima koji olakšavaju svakodnevni život. Uz to, takvi stanovi često nude veće kvadrature, prostranije sobe i fleksibilnije tlocrte, što omogućuje prilagodbu suvremenim potrebama.
Novogradnja, s druge strane, nudi osjećaj sigurnosti i predvidivosti. Novi objekti grade se prema aktualnim standardima, s boljom toplinskom izolacijom, kvalitetnijom stolarijom i suvremenim sustavima grijanja i hlađenja. Kupci se često odlučuju za novogradnju upravo zato što ne zahtijeva dodatna ulaganja odmah nakon kupnje, što je važno onima koji žele izbjeći dugotrajne adaptacije.
Koliko to zapravo košta u Zagrebu?
Razlika između starogradnje i novogradnje često postaje jasna tek kada se pogledaju konkretne brojke. U Zagrebu se stanovi u starogradnji danas najčešće prodaju po cijenama od oko 3.000 do 3.600 eura po četvornom metru, ovisno o mikrolokaciji, stanju zgrade i samog stana. To znači da stan od šezdesetak kvadrata u starijoj zgradi nerijetko stoji između 190.000 i 220.000 eura.
No kod starogradnje kupoprodajna cijena često nije i konačni trošak. Većina takvih stanova zahtijeva barem djelomičnu adaptaciju, a nerijetko i potpunu obnovu instalacija, kupaonice, kuhinje ili stolarije. Trošak renovacije danas se u prosjeku kreće od 250 do 400 eura po četvornom metru, a kod zahtjevnijih zahvata može biti i veći. Za stan od 60 kvadrata to znači dodatnih 15.000 do 25.000 eura, a u slučaju potpune adaptacije i više. Upravo u tom trenutku starogradnja može postati skuplja nego što se u početku čini.
Planirate renovirati stan? Evo koliko bi vas to moglo koštati
Kod novogradnje je situacija drukčija. Cijene novih stanova u Zagrebu najčešće se kreću između 2.700 i 3.000 eura po četvornom metru, dok na atraktivnijim lokacijama i u kvalitetnijim projektima prelaze 3.500, pa i 4.000 eura po kvadratu. Stan slične kvadrature tako može stajati između 170.000 i 230.000 eura, ali bez potrebe za dodatnim ulaganjima odmah nakon kupnje.
Upravo zato dilema starogradnja ili novogradnja rijetko se svodi samo na cijenu kvadrata. Mnogo je važnije sagledati ukupni trošak kroz vrijeme i realno procijeniti koliko ste spremni ulagati nakon useljenja.
Zašto starogradnja i dalje ima svoje poklonike
Unatoč dodatnim ulaganjima, starogradnja ima prednosti koje novogradnja teško može nadomjestiti. Karakter prostora, visoki stropovi, masivni parketi i osjećaj “življenog” doma često su razlozi zbog kojih se kupci odlučuju upravo za starije zgrade. Osim toga, adaptacija starogradnje može biti prilika da se prostor u potpunosti prilagodi vlastitim navikama i estetici.
No važno je pritom biti realan i provjeriti stanje zgrade, instalacija i dokumentacije, jer upravo ti faktori najviše utječu na konačnu isplativost kupnje.
Zašto se mnogi ipak odlučuju za novogradnju
Novogradnja je često izbor onih koji žele mirniji početak. Stan je useljiv, režijski troškovi su niži, a zajednički prostori poput dizala, garaža i spremišta odgovaraju suvremenim standardima stanovanja. Iako je cijena po kvadratu često viša, kupci dobivaju veću sigurnost i jasnije definirane troškove u prvim godinama korištenja.
S druge strane, novogradnja često podrazumijeva manju kvadraturu ili lokaciju izvan užeg gradskog središta, što za neke kupce može biti važan kompromis.
Kako donijeti odluku u mirnijem tržišnom razdoblju
U trenutku stabilizacije cijena kupci imaju više prostora za promišljanje i usporedbu. Dilema starogradnja ili novogradnja tada postaje manje pitanje trenda, a više pitanje dugoročne isplativosti i osobnih prioriteta. Ključno je sagledati ukupni trošak, razmisliti o budućim potrebama i realno procijeniti koliko ste spremni ulagati u prostor.
Ne postoji univerzalno bolji izbor. Starogradnja ili novogradnja nije pitanje ispravnog ili pogrešnog odgovora, već odluke koja najbolje odgovara vašem načinu života, budžetu i planovima za budućnost. U mirnijem tržišnom razdoblju, informirana i promišljena odluka često je i najisplativija.
You must be logged in to post a comment Login