Izbor urednice
Uloga kućanstva u pretvaranju otpada u resurse
Odvojeno prikupljanje sirovina – ključna stvar u gospodarenju otpadom
Svatko od nas dnevno proizvede više od 1 kilogram otpada. Ukoliko ga odložimo u ispravne spremnike, recikliranjem će ponovno postati korisna sirovina. Time sudjelujemo u očuvanju prirode, njenih sirovina, smanjenju onečišćenja zraka, vode i tla te osiguravamo kružno gospodarenje otpadom. Mi kao kućanstvo, stoga imamo prvu ulogu u gospodarenju otpadom da nešto postane sirovinom, odnosno energijom.
Oporaba otpada – ključ gospodarenja otpadom
Pretvaranje otpada u resurse, odnosno oporba otpada, jedna je od ključnih smjernica europskih politika za kružno gospodaranje otpadom u kojem recikliranje nije završna faza.
U procesima recikliranja ostaju određeni materijali koji više nisu reciklabilni, ali od kojih tremičko-energetskom oporabom možemo dobiti električnu i toplinsku energiju. O ovome se govorilo i na Međunarodnoj konferenciji o zaštiti okoliša u Tuhelju posvećenoj gospodarenju otpadom. Na njoj je sudjelovala i C.I.O.S. Grupa.
„Do sada su se ti materijali ili odvojili u inozemstvo ili odlagali na odlagališta što je najnepoželjnija opcija u hijerarhiji gospodarenja otpadom. I stoga samo prije 3 godine odlučili pokrenuti strateški projekt izgradnje energane na neopasni otpad i biomasu. Riječ je o postrojenju u kojem se iz nereciklabilnog otpada proizvodi električna i toplinska energija uz zadovoljenje svih standarda zaštite okoliša, u sladu sa nacionalnim zakonodavstvom i referentnim EU dokumentima“, izjavila je za Dom na kvadrat Tajana Tomašević članica Uprave C.I.O.S. Grupe. Radi se o projektu energane Sinergija u Sisku koji je korak do završne faze realizacije, a vrijedan je više od 100 milijuna eura.
Energana Sinergija – prva energana na otpad u Hrvatskoj
Ova energana će ističu u Ciosu, osigurati cjelovit sustav gospodarenja otpadom i smanjiti količine otpada koji završava na odlagalištima nakon same reciklaže. Ovom energanom napominju, zatvara se krug u gospodarenju otpadom.
„Uvijek ostaje određeni nereciklabilni dio koji ima određeni energetski potencijal i bila bi šteta da ga se odbaci na odlagalište i zbog toga zapravo iz njega proizvodimo toplinsku i električnu energiju koja ponovno ulazi u krug i vraća se našim domaćinstvima, odnosno subjektima u gospodarstvu“, istaknula je Tomašević.
U Hrvatskoj je stopa odlaganja komunalnog otpada iznosila 59 posto, dok primjerice Danska koja ima 26 energana odlaže samo 1 posto otpada. Hrvatska trenutno nema niti jednu energanu na otpad, dok ih je u Europi 500. Iz Ciosa napominju kako će u Energani Sinergija puna pozornost biti posvećena sigurnosti pa će svi parametri emisija energane u realnom vremenu biti prikazani na ekranu u centru Siska. „Nudimo gradu energiju iz otpada, ali energiju koju možemo zvati i zelena energija, nudimo gradu jeftiniju toplinsku energiju za vrtiće, škole i ustanove. Nudimo 18 megavata struje, 20 megavata toplinske energije. Dakle nudimo nešto što ovog trenutka treba Sisku“, pojasnio nam je Boro Mioč direktor tvrtke Cios Energy d.o.o. Sisak.
Hrvatskoj je potrebna kombinacija recikliranja i energana
Prema riječima stručnjaka Hrvatskoj je potrebna kombinacija recikliranja i energana jer ćemo udio otpada koji sada odlažemo na odlagalištima, do 2035. godine morati svesti na svega 10 posto. „Energane su u sredini, na drugom prioritetu. Prvo je reciklaža, iskoristimo materijal što je više moguće, drugo iskoristimo preostalu energiju i tek onda nakon energana, onaj ostatak koji ostane da se odloži na odlagalište jer taj materijal je onda intertan, znači biološki neaktivan i onda smo riješili gospodarenje otpadom u pravom smislu, onda gospodarimo energijom i sirovinama, a ono što odlažemo ne predstavlja problem za buduće generacije“, kazao nam je dr.sc. Renato Šarc iz Montanuniversität Leoben u Austriji, koji je bio jedan od predavača na konferenciji.
Na kraju ćemo još napomenuti kako je ključna stvar u gospodarenju otpadom odavajnje sirovina na kućnom pragu i njihovo odlaganje u prave kontejnere. Tu počinje sve.
www.ciosgrupa.com
Izbor urednice
Arhitektura Drage Galića kao idealna kulisa za seriju Dnevnik velikog Perice
U svijetu u kojem se scenografija često gradi od nule, ovakvi prostori pokazuju koliko dobra arhitektura može nadživjeti svoju izvornu namjenu
Ako ste se ikada pitali zašto vas je serija Dnevnik velikog Perice tako uvjerljivo vratila u šezdesete godine prošlog stoljeća, odgovor ne leži samo u kostimima i scenografiji, već i u arhitekturi.
Jedna od ključnih lokacija snimanja bio je ovaj filmski stan smješten u stambenoj zgradi koju je projektirao Drago Galić, jedan od najvažnijih predstavnika zagrebačkog modernizma. Upravo ta arhitektonska podloga omogućila je da prostor bez velikih intervencija postane vjerodostojna scenografija jednog razdoblja.
Filmski stan kao scenografski alat, a ne mjesto stanovanja
Stan u Vukovarskoj ulici danas ne funkcionira kao klasičan životni prostor. Kako objašnjava Tomislav Peleski, koji se već dva desetljeća bavi location managementom, ideja je bila stvoriti polivalentni, lako prilagodljiv filmski stan – prostor koji može “glumiti” različite interijere, od bakinog stana do urbanog dnevnog boravka.
Stan je dvoetažan, površine gotovo 100 četvornih metara, i u trenutku početka projekta bio je potpuno prazan. Upravo ta “prazna ploča” omogućila je scenografima i producentima slobodu u oblikovanju prostora prema potrebama snimanja. Namještaj se po potrebi iznosi, zamjenjuje ili preslaguje, a svaki kadar dobiva novu priču.
Zašto su Galićevi stanovi idealni za snimanje
Arhitektura Drage Galića pokazala se iznimno zahvalnom za filmsku produkciju. Stanovi u njegovim zgradama odlikuju se velikim prozorima, obiljem dnevnog svjetla i jasnom konstrukcijskom logikom. Drago Galić (1907. – 1963.) jedan je od ključnih arhitekata zagrebačke moderne. Njegove stambene zgrade, osobito one uz Vukovarsku ulicu, odlikuju se humanim mjerilom, promišljenim tlocrtnim rješenjima i naglašenim odnosom prema svjetlu i prostoru.
Betonske grede omogućuju jednostavno postavljanje rasvjete, bez potrebe za vanjskom tehnikom, dok dobra toplinska i zvučna izolacija – rijetkost u današnjoj novogradnji – osigurava stabilne uvjete za snimanje.
Scenografija koja poštuje arhitekturu
Iako je prostor prilagodljiv, njegova arhitektonska vrijednost ostaje u prvom planu. Scenograf Bojan Drezgić sudjelovao je u savjetovanju oko boja i atmosfere, dok su pojedini komadi namještaja originali iz šezdesetih godina. Boje su naknadno “smirene” kako prostor ne bi djelovao previše ilustrativno, već životno i uvjerljivo.
Posebna pažnja posvećena je detaljima – od retro kuhinje s originalnim terrazzo pultom i umivaonikom, do harmonika-vrata koja omogućuju da se jedna prostorija u trenutku pretvori u zasebnu garsonijeru. Takva fleksibilnost čini ovaj filmski stan gotovo scenografskim studijem unutar stvarne arhitekture.
Kada arhitektura postane glavni glumac
Ovaj stan nije samo lokacija – on je aktivni sudionik priče. Njegova arhitektura omogućuje brze transformacije, ali istovremeno nosi snažan identitet vremena u kojem je nastao. U svijetu u kojem se scenografija često gradi od nule, ovakvi prostori pokazuju koliko dobra arhitektura može nadživjeti svoju izvornu namjenu.
Zato se ovaj stan ne doživljava kao “uređen interijer”, već kao živi arhitektonski resurs – mjesto gdje se susreću modernizam, film i suvremena produkcija. A upravo u tome leži njegova najveća vrijednost.
Izbor urednice
Nova godina na tanjuru – od grožđa do odojka i skrivena simbolika hrane
Novogodišnji stol nije samo mjesto okupljanja, već mali ritual kojim simbolično krojimo godinu koja je pred nama
Nova godina oduvijek je bila više od običnog kalendarskog prijelaza. U mnogim kulturama ona označava novi početak, nadu u bolju budućnost i priliku za promjenu. Upravo zato uz doček Nove godine vežemo brojne rituale – od načina na koji je provodimo, do hrane koju stavljamo na blagdanski stol. Iako se danas ti običaji često shvaćaju s dozom humora, simbolika hrane za Novu godinu duboko je ukorijenjena u kolektivnoj svijesti i govori mnogo o vrijednostima, strahovima i željama ljudi.
Hrana pritom nikada nije bila samo pitanje okusa ili dostupnosti. Ona je nosila poruke – o obilju, zdravlju, dugovječnosti, uspjehu ili napretku. Kroz jednostavne namirnice ljudi su pokušavali prizvati sreću i osigurati dobar početak godine koja dolazi.
Odojak za Novu godinu – značenje obilja i napretka
U našim krajevima jedan je običaj posebno snažno ukorijenjen – svinjetina, najčešće u obliku odojka, kao središnje jelo novogodišnjeg stola. Razlog tome nije samo tradicija, već jasna simbolika. Svinja se u narodnom vjerovanju smatra životinjom koja ide naprijed – kopa i gura njuškom ispred sebe. Upravo zato povezuje se s napretkom, uspjehom i „guranjem sreće“ u budućnost.
U prošlosti je posjedovanje svinje značilo sigurnu zimnicu i punu kuću, pa je svinjetina bila simbol materijalne stabilnosti. Jesti odojak na prvi dan godine značilo je započeti novu godinu u znaku obilja i nade u dobar ishod mjeseci koji slijede.
Perad i Badnjak: simbolika zatvaranja stare godine
Za razliku od Nove godine, Badnjak je u tradiciji obilježen smirenošću, tišinom i pripremom za Božić. U mnogim krajevima bio je posni dan, a ondje gdje se jelo meso, često se birala perad.
Prema pučkom vjerovanju, kokoši i purice kljucaju unatrag, pa se smatralo da takva hrana ne nosi sreću naprijed. Upravo zato perad simbolički pripada kraju godine – vremenu zatvaranja, povlačenja i smirivanja prije velikog blagdana. Time se jasno razlikuju dva trenutka: završetak starog ciklusa i početak novog.
Simbolika hrane za Novu godinu u svijetu
Grožđe za Novu godinu – običaj koji donosi sreću
Jedan od najpoznatijih novogodišnjih običaja dolazi iz Španjolske. U ponoć se jede dvanaest zrna grožđa, jedno za svaki mjesec u godini koja dolazi. Vjeruje se da će onaj tko uspije pojesti sva zrna u ritmu otkucaja sata imati sretnu i uspješnu godinu.
Ovaj običaj proširio se i na brojne zemlje Latinske Amerike te je postao simbol nade, ritma vremena i dobrih želja.
Leća u Italiji – simbolika hrane i novca
U Italiji je leća tradicionalno novogodišnje jelo, često poslužena uz svinjetinu. Razlog je jednostavan – zrna leće oblikom podsjećaju na kovanice, pa simboliziraju novac i financijski prosperitet.
Prema vjerovanju, količina leće na tanjuru izravno je povezana s količinom obilja koja će pratiti osobu u nadolazećoj godini.
Riba u Japanu – dug život i otpornost
U Japanu se Nova godina dočekuje uz posebno pripremljena jela, pri čemu svaka namirnica ima svoje značenje. Riba, osobito haringa, simbolizira dug život, izdržljivost i snagu.
Za razliku od raskošnih zapadnjačkih stolova, japanska novogodišnja hrana naglašava ravnotežu, poštovanje ciklusa prirode i zahvalnost.
Simbolika hrane u različitim kulturama – važan je i oblik
U mnogim tradicijama simbolika se ne veže samo uz namirnicu, već i uz njezin oblik. Okrugli kruh, kolači ili peciva simboliziraju ciklus, cjelovitost i kontinuitet.
Okrugli oblik podsjeća da kraj i početak nisu suprotnosti, već dijelovi istog kruga.
Takvi običaji dodatno naglašavaju ideju da Nova godina nije nagli rez, već prirodan nastavak života.
Što se tradicionalno izbjegavalo za Novu godinu?
Osim namirnica koje su se smatrale „sretnima“, postojale su i one koje se, prema vjerovanjima, nije preporučivalo jesti:
- perad, jer se vjerovalo da „odnosi sreću“
- riba, jer sreća može „otplivati“
- zec, jer sreća „pobjegne“
Iako se danas ova pravila rijetko shvaćaju ozbiljno, ona otkrivaju koliko su naši preci pažljivo promišljali simboliku svakodnevnih odluka.
Simbolika hrane za Novu godinu danas
Danas se većina ovih običaja njeguje više iz tradicije i zabave nego iz stvarnog uvjerenja. Ipak, simbolika hrane za Novu godinu i dalje ima svoju vrijednost – podsjeća nas na potrebu za nadom, optimizmom i osjećajem kontrole nad neizvjesnom budućnošću.
Bez obzira jedemo li odojak, grožđe ili leću, poruka ostaje ista: novogodišnji stol nije samo mjesto okupljanja, već mali ritual kojim simbolično krojimo godinu koja je pred nama.
You must be logged in to post a comment Login