Povežimo se

Gradnja doma

Kako ponovno upotrijebiti građevinski otpad

Nije svaki otpad smeće. Pa tako čak ni građevinski otpad. Pravilno gospodarenje tim otpadom vrlo je važno, a još kad se od njega može napraviti novi proizvod, onda smo na pravom putu ka održivoj ekonomiji.

Nakon potresa građevinskim otpadom na ulicama bavile su se gradske i državne službe. Mjesecima kasnije vrijeme je napokon za obnovu potresom stradalih građevina. Građevinski je otpad na svakom koraku, a doznajemo čija je to odgovornost.

Problem građevinskog otpada

“Vlasnici građevine koji proizvedu građevinski otpad su zapravo za njega i odgovorni. Osim ako to ugovorom ne prenesu na neku drugu pravnu osobu. Tako da bi investitori, koji investiraju u gradnju novih građevina, morali brinuti na koji način će se riješiti problem s građevinskim otpadom”, kaže nam prof.dr.sc. Nina Štirmer s Građevinskog fakulteta u Zagrebu.

U Hrvatskoj nastane oko milijun i tristo tisuća tona građevinskog otpada godišnje. Prošle ga je godine zasigurno nastalo i više. Vrlo je važno voditi brigu o zbrinjavanju građevinskog otpada, odnosno nastojati ga ponovno upotrijebiti gdje je to moguće.

Zakon o održivom gospodarenju otpadom

“Zakon prepoznaje proizvođača otpada kao osobu čijom aktivnošću nastaje otpad, a onda automatski građevinska tvrtka koja proizvodi građevinski otpad postaje proizvođač otpada”, kaže nam konzultantica za gospodarenje otpadom dr.sc. Vedrana Lovinčić Milovanović i dodaje:

“Zakon je propisao i sve obaveze koje taj proizvođač otpada mora ispuniti. Kako mora gospodariti s tim otpadom, da on mora gospodariti na prilično održiv način, i u skladu s zakonskim i podzakonskim propisima.”

Proizvođač otpada bi trebao sav svoj proizvedeni otpad predati osobi koja je ovlaštena za gospodarenje otpadom. To mogu biti upravo građevinske tvrtke koje otpad proizvode.

“To se pokazuje prilično zgodno rješenje tvrtkama koje proizvode velike količine građevinskog otpada. Tu su najčešće tvrtke koje se bave rušenjem, ili tvrtke koje će upotrebljavati taj reciklirani građevinski otpad dalje u svojoj proizvodnji. To su vam najčešće asfalteri, odnosno tvrtke koje se bave cestogradnjom”, dodaje Lovinčić Milovanović.

Građevinski se otpad najčešće koristi za nasipavanje, odnosno zatrpavanje, ali on ima puno veći potencijal.

Recikliranje građevinskog otpada

“Mi isto imamo primjera za to. Imali smo inovativne istraživačke projekte koji su rezultirali novim građevinskim proizvodima gdje smo koristili čak pedeset posto recikliranog agregata  u betonskim mješavinama. Primjer za to je proizvod eco sandwich. Radi se o jednom ventiliranom, predgotovljenom fasadnom panelu koji se sastoji od sloja betona. Jedan je izrađen sa recikliranom opekom, a drugi sa recikliranim betonom”, kaže nam profesorica Štirmer.

Cilj svega je, naglašava pročelnica Katedre za tehnologiju materijala na zagrebačkom Građevinskom fakultetu, odvajati građevinski otpad tamo gdje je nastao.

“Recimo, građevinski otpad osim betona, opeke, crijepa, spada recimo i plastika, staklo, zemlja, znači različiti izolacijski materijali i cilj svega je zapravo odvojiti taj otpad na mjestu nastanka. Treba onemogućiti miješanje sa drugim vrstama otpada i gradilište organizirati na način da se otpad odvaja.”

Jer tako nastaje vrijedna sirovina koja se može opet upotrijebiti.

“Na području Europske unije su prevedeni razni projekti koji su istraživali mogućnost zamjene prirodnog agregata s recikliranim i pokazalo se da se može primijeniti reciklirani agregat u betonima. Oni se kasnije mogu koristiti za proizvodnju unutarnjih zidova ili nekih vanjskih suhih zidova”, otkriva nam konzultantica za gospodarenje otpadom Lovinčić Milovanović.

Svakako nam uzor mogu biti neke zemlje EU kao što je recimo Nizozemska, Francuska, Danska, koje već negdje od 1980ih godina imaju vrlo visoku stopu recikliranja. One su prvo zabranile odlaganje miješanog građevinskog otpada, a onda su, kad su ustrojili sustav gospodarenja građevinskim otpadom, zabranili i nasipavanje.

Te zemlje čak 20% svojih potreba za prirodnim građevinskim materijalima namiruju recikliranim agregatom. To znači da zgrade koje danas gradimo možemo smatrati bankom materijala za neka nova vremena kada njihov vijek trajanja prođe.

Kliknite kako biste komentirali

You must be logged in to post a comment Login

Ostavi komentar

Propisi i regulative

Osiguranje kuća za odmor i apartmana: Posebnosti koje morate znati

Sve što trebate znati kako biste zaštitili svoju imovinu

Ako posjedujete vikendicu, apartman ili kuću za odmor, vaša imovina izložena je posebnim rizicima. Takvi objekti često su prazni veći dio godine, nalaze se u zabačenim područjima ili se koriste za turistički najam. Osiguranje kuća za odmor i apartmana zahtijeva drugačiji pristup nego kod stambenih nekretnina koje se svakodnevno koriste.

Zašto su kuće za odmor osiguravateljski rizičnije?

Kuće za odmor predstavljaju povećani rizik za osiguravatelje jer se u njima štete mogu otkriti tek nakon više dana, a vjerojatnost provala, vandalizma i šteta od vremenskih nepogoda je veća. Takvi objekti često se nalaze u područjima koja su podložna poplavama, olujama ili potresima, a sezonska upotreba znači i mjesece u kojima nitko ne kontrolira stanje instalacija, grijanja ili krova.

Kuća za odmor na Rabu zbog koje bismo minimalizmu dali drugu šansu

Koja pokrića su ključna?

Kod odabira police preporučuje se obuhvat koji uključuje građevinski dio nekretnine, kao što su zidovi, krov i instalacije, ali i pokretnine koje se u njoj nalaze – od namještaja do uređaja. Poželjno je da polica pokriva štete uzrokovane provalama, vandalizmom, požarom, olujom, tučom, kao i prirodnim nepogodama poput potresa. Dodatno, osiguranje od odgovornosti prema trećim osobama – primjerice ako stablo iz vašeg dvorišta ošteti tuđu imovinu – može biti iznimno važno.

Što ako kuću dajete u najam?

Ako se kuća koristi za iznajmljivanje, nužno je ugovoriti dodatna pokrića. Osiguravatelji nude posebne police koje pokrivaju štetu koju može prouzročiti gost, krađu inventara, ali i situacije u kojima gost pretrpi ozljedu zbog nemara vlasnika, primjerice zbog loše rasvjete ili neadekvatne ograde. U takvim slučajevima važno je imati uključenu najmodavčku odgovornost.

Najčešće greške vlasnika

Vlasnici često pogrešno ugovaraju policu kao za obiteljsku kuću iako se nekretnina koristi samo sezonski. Također, zaboravljaju prijaviti turistički najam osiguravatelju, što može rezultirati odbijanjem isplate štete. Zanemarivanje pokrića za pokretnine, iako su upravo one česta meta krađa, te odabir previsoke franšize koja čini manja oštećenja neisplativima za prijavu, dodatne su uobičajene greške.

Savjeti prije ugovaranja police

Vlasnicima se savjetuje da pažljivo razmotre sve aspekte osiguranja, osobito ako objekt nije pod nadzorom, nema alarmni sustav ili videonadzor. Korisno je imati dokumentaciju o uređajima i opremi u objektu, te jasno definirati pravila korištenja ako se objekt iznajmljuje. Prilikom ugovaranja police, detaljno se informirajte o uvjetima i ne uzimajte generičke pakete bez prilagodbe konkretnim okolnostima vaše nekretnine.

Koliko to košta?

Trošak police ovisi o nizu faktora. Okvirno, kuća za odmor površine oko 100 kvadrata u Istri, s uključenim pokrićima za potres i vandalizam, može se osigurati za 250 do 400 eura godišnje. Ako se objekt koristi za najam, dodatna pokrića mogu povećati godišnju premiju za još 50 do 150 eura. Osiguravateljske kuće koje nude konkurentne pakete za ovakve objekte uključuju Adriatic, Croatia, Wiener i Generali.

Tri moderne i luksuzne vile pravi su biseri Istre – ne znamo koja nam je ljepša!

Primjeri iz prakse

Iskustva pokazuju koliko su detalji bitni. Vlasniku kuće u Starigradu nije isplaćena šteta zbog krađe vanjskog namještaja jer nije imao uključen dodatak za krađu pokretnina. Sezonski objekt u Primorju nije bio osiguran od potresa jer vlasnik nije smatrao taj rizik relevantnim – što se pokazalo kao ozbiljan previd. U Gorskom kotaru, puknuta cijev izazvala je veliku štetu, no budući da polica nije pokrivala vanjske vodoinstalacije, naknada nije isplaćena.

U sljedećem članku pišemo što podstanari i iznajmljivači mogu (i trebaju) osigurati te tko snosi troškove u slučaju štete.

Nastavite čitati

Propisi i regulative

Nova pravila za stambene kredite: Što to znači za vas

Je li ovo pokušaj da se uspori rast cijene nekretnina?

novi zakon za stambene kredite

Od 1. srpnja 2025. u Hrvatskoj je na snagu stupio skup strožih pravila za odobravanje stambenih zajmova građanima. Ova promjena dio je šireg regulatornog okvira koji ima za cilj smanjiti rizik od prekomjernog zaduživanja građana, ali i zaštititi bankarski sustav od potencijalnih nestabilnosti.

U praksi to znači da će mnogi budući vlasnici stanova morati pažljivije planirati kupnju, prikupiti veće vlastito učešće i realnije sagledati iznos kredita koji mogu dobiti. Ovo posebno utječe na mlade obitelji i kupce koji se prvi put zadužuju, ali promjene će osjetiti i svi koji računaju na dugoročnije otplate ili visoka primanja kao glavni adut kod traženja kredita.

Nova pravila za stambene kredite: Tri ključne promjene

Uvođenjem novih pravila definirani su jasni limiti koje banke moraju poštovati pri odobravanju stambenih kredita:

  1. Omjer duga i primanja (DSTI) – Mjesečna rata svih vaših postojećih i budućih kredita ne smije premašivati 45% neto primanja. Primjerice, ako vaša plaća iznosi 1.600 eura, vaša maksimalna rata kredita može biti do 720 eura. Ovo pravilo jednako vrijedi za samce i za kućanstva, uzimajući u obzir zajedničke prihode.
  2. Učešće u kupnji nekretnine (LTV) – Kreditom se može pokriti najviše 90% procijenjene vrijednosti nekretnine. To znači da kupac mora imati barem 10% vlastitih sredstava, primjerice 20.000 eura za stan koji vrijedi 200.000 eura.
  3. Maksimalni rok otplate – Novi zakon za stambene kredite ograničava trajanje otplate na najviše 30 godina. Dulji rokovi više nisu mogući, neovisno o dobi klijenta, njegovom zanimanju ili razini rizika.

Ove tri stavke zajedno stvaraju znatno čvršći okvir kreditiranja. To dugoročno može doprinijeti stabilnijem tržištu, ali kratkoročno postavlja dodatne prepreke za dio potencijalnih kupaca.

novi zakon za stambene kredite

Što to znači za građane?

Za većinu građana s prosječnim primanjima, promjene možda neće biti drastične jer su slični kriteriji već i ranije bili na snazi u bankarskoj praksi. Međutim, oni s višim prihodima ili ambicioznijim planovima sada će moći dobiti manje iznose kredita nego što su očekivali. Primjerice, građanin s 2.000 eura plaće koji je ranije mogao dobiti i do 250.000 eura kredita, sada će biti ograničen na niži iznos koji se uklapa u DSTI granicu. Kupnja stana ili kuće više neće ovisiti samo o visini plaće, već i o omjeru svih financijskih obveza i raspoloživog dohotka.

Osim same plaće, banke sada moraju u obzir uzeti i sve druge postojeće financijske obveze – uključujući kreditne kartice, dozvoljene minuse i druge kredite. Detalji su dostupni u službenom priopćenju Hrvatske narodne banke.

Za mlade obitelji i one koji prvi put rješavaju stambeno pitanje, zakon predviđa određene iznimke. Banke mogu do 20% novih stambenih kredita kvartalno odobriti mimo zadanih ograničenja – primjerice, uz veći omjer duga ili manji vlastiti ulog – ali samo ako se radi o prvoj nekretnini ili objektivnoj potrebi za većim prostorom. Takvi krediti podliježu dodatnoj procjeni kreditne sposobnosti i nisu pravilo, već iznimka. Više o uvjetima pročitajte na stranicama HNB-a.

S obzirom na nove uvjete, građani koji planiraju podići stambeni kredit morat će:

  1. pažljivo izračunati svoju kreditnu sposobnost, uključujući postojeće dugove,
  2. osigurati vlastita sredstva za najmanje 10% učešća,
  3. razmotriti zajednički kredit s partnerom kako bi povećali primanja,
  4. ranije započeti pripreme za podnošenje zahtjeva

Dugoročno stabilnije, kratkoročno izazovnije

Iako novi zakon za stambene kredite postavlja jasne granice, njegov cilj nije isključivanje građana s tržišta, već postavljanje realnijih i održivijih temelja za zaduživanje.

U posljednjih pet godina cijene stambenih nekretnina u Hrvatskoj porasle su za gotovo 50 %, a u nekim regijama i više. Takav rast rezultirao je smanjenom pristupačnošću stanova, osobito za kupce s ograničenim budžetom. Zbog rasta kamatnih stopa i smanjene kreditne sposobnosti građana, stručnjaci sada očekuju blago usporavanje rasta cijena. Kupci s manjom financijskom moći više neće moći konkurirati u istoj mjeri kao dosad, što bi moglo dovesti do stabilizacije tržišta.

U vremenu kada su kamate bile niske, a cijene nekretnina rasle, mnogi su ulazili u kredite koji su dugoročno predstavljali visoko opterećenje. Ove mjere pokušaj su da se takva praksa zaustavi.

Ujedno se očekuje i blago usporavanje rasta cijena nekretnina, budući da kupci s manjim kreditnim mogućnostima više neće moći konkurirati u istoj mjeri kao prije. To bi moglo stabilizirati tržište i učiniti ga pristupačnijim onima koji do sada nisu imali šansu.

Ako planirate kupnju nekretnine, novi zakon za stambene kredite poziva na odgovornost, štednju i precizno planiranje. Premda stroži, pravila dugoročno donose veću sigurnost i predvidljivost – kako za vas, tako i za tržište u cjelini. Više informacija o detaljima mjera dostupno je u službenom dokumentu HNB-a o novim pravilima kreditiranja.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice