Gradnja doma
Kako ponovno upotrijebiti građevinski otpad
Nije svaki otpad smeće. Pa tako čak ni građevinski otpad. Pravilno gospodarenje tim otpadom vrlo je važno, a još kad se od njega može napraviti novi proizvod, onda smo na pravom putu ka održivoj ekonomiji.
Nakon potresa građevinskim otpadom na ulicama bavile su se gradske i državne službe. Mjesecima kasnije vrijeme je napokon za obnovu potresom stradalih građevina. Građevinski je otpad na svakom koraku, a doznajemo čija je to odgovornost.
Problem građevinskog otpada

“Vlasnici građevine koji proizvedu građevinski otpad su zapravo za njega i odgovorni. Osim ako to ugovorom ne prenesu na neku drugu pravnu osobu. Tako da bi investitori, koji investiraju u gradnju novih građevina, morali brinuti na koji način će se riješiti problem s građevinskim otpadom”, kaže nam prof.dr.sc. Nina Štirmer s Građevinskog fakulteta u Zagrebu.


U Hrvatskoj nastane oko milijun i tristo tisuća tona građevinskog otpada godišnje. Prošle ga je godine zasigurno nastalo i više. Vrlo je važno voditi brigu o zbrinjavanju građevinskog otpada, odnosno nastojati ga ponovno upotrijebiti gdje je to moguće.
Zakon o održivom gospodarenju otpadom
“Zakon prepoznaje proizvođača otpada kao osobu čijom aktivnošću nastaje otpad, a onda automatski građevinska tvrtka koja proizvodi građevinski otpad postaje proizvođač otpada”, kaže nam konzultantica za gospodarenje otpadom dr.sc. Vedrana Lovinčić Milovanović i dodaje:
“Zakon je propisao i sve obaveze koje taj proizvođač otpada mora ispuniti. Kako mora gospodariti s tim otpadom, da on mora gospodariti na prilično održiv način, i u skladu s zakonskim i podzakonskim propisima.”

Proizvođač otpada bi trebao sav svoj proizvedeni otpad predati osobi koja je ovlaštena za gospodarenje otpadom. To mogu biti upravo građevinske tvrtke koje otpad proizvode.
“To se pokazuje prilično zgodno rješenje tvrtkama koje proizvode velike količine građevinskog otpada. Tu su najčešće tvrtke koje se bave rušenjem, ili tvrtke koje će upotrebljavati taj reciklirani građevinski otpad dalje u svojoj proizvodnji. To su vam najčešće asfalteri, odnosno tvrtke koje se bave cestogradnjom”, dodaje Lovinčić Milovanović.


Građevinski se otpad najčešće koristi za nasipavanje, odnosno zatrpavanje, ali on ima puno veći potencijal.
Recikliranje građevinskog otpada

“Mi isto imamo primjera za to. Imali smo inovativne istraživačke projekte koji su rezultirali novim građevinskim proizvodima gdje smo koristili čak pedeset posto recikliranog agregata u betonskim mješavinama. Primjer za to je proizvod eco sandwich. Radi se o jednom ventiliranom, predgotovljenom fasadnom panelu koji se sastoji od sloja betona. Jedan je izrađen sa recikliranom opekom, a drugi sa recikliranim betonom”, kaže nam profesorica Štirmer.


Cilj svega je, naglašava pročelnica Katedre za tehnologiju materijala na zagrebačkom Građevinskom fakultetu, odvajati građevinski otpad tamo gdje je nastao.
“Recimo, građevinski otpad osim betona, opeke, crijepa, spada recimo i plastika, staklo, zemlja, znači različiti izolacijski materijali i cilj svega je zapravo odvojiti taj otpad na mjestu nastanka. Treba onemogućiti miješanje sa drugim vrstama otpada i gradilište organizirati na način da se otpad odvaja.”

Jer tako nastaje vrijedna sirovina koja se može opet upotrijebiti.
“Na području Europske unije su prevedeni razni projekti koji su istraživali mogućnost zamjene prirodnog agregata s recikliranim i pokazalo se da se može primijeniti reciklirani agregat u betonima. Oni se kasnije mogu koristiti za proizvodnju unutarnjih zidova ili nekih vanjskih suhih zidova”, otkriva nam konzultantica za gospodarenje otpadom Lovinčić Milovanović.

Svakako nam uzor mogu biti neke zemlje EU kao što je recimo Nizozemska, Francuska, Danska, koje već negdje od 1980ih godina imaju vrlo visoku stopu recikliranja. One su prvo zabranile odlaganje miješanog građevinskog otpada, a onda su, kad su ustrojili sustav gospodarenja građevinskim otpadom, zabranili i nasipavanje.

Te zemlje čak 20% svojih potreba za prirodnim građevinskim materijalima namiruju recikliranim agregatom. To znači da zgrade koje danas gradimo možemo smatrati bankom materijala za neka nova vremena kada njihov vijek trajanja prođe.
Instalacije u domu
Evo kako pravilno koristiti dizalicu topline zimi
Dizalice topline zimi mogu pouzdano grijati i pri vrlo niskim temperaturama, ali samo ako su pravilno podešene
S padom temperatura ispod ništice, mnogi se korisnici pitaju kako se dizalice topline zimi ponašaju u ekstremnim uvjetima i trebaju li dodatne prilagodbe kako bi zadržale učinkovitost. Iako su suvremeni sustavi projektirani za pouzdan rad i pri vrlo niskim temperaturama, način na koji ih koristimo u zimskim mjesecima ima velik utjecaj na udobnost prostora, potrošnju energije i dugoročnu pouzdanost sustava.
Stručnjaci ističu da dizalice topline mogu bez problema grijati i pri minusima, ali samo ako su pravilno podešene i ako se izbjegnu česte pogreške u korištenju.
Dizalice topline zimi najbolje rade uz stabilnu temperaturu
Jedna od najčešćih pogrešaka tijekom zimskih mjeseci je često snižavanje i ponovno podizanje sobne temperature. Kod velikih minusa dizalice topline zimi rade učinkovitije kada održavaju stalnu, ujednačenu temperaturu u prostoru.
Nagla promjena temperature zahtijeva dodatnu energiju i povećava opterećenje sustava, što se izravno odražava na potrošnju električne energije. Umjesto toga, preporučuje se postaviti ugodnu temperaturu i zadržati je kroz cijeli dan i noć, bez velikih oscilacija.

Krivulja grijanja ključna je za rad dizalice topline na minusima
Jedna od najvažnijih postavki za rad dizalice topline na minusima je krivulja grijanja. Ona određuje temperaturu vode u sustavu grijanja u odnosu na vanjsku temperaturu.
Tijekom jakih minusa krivulja mora biti dovoljno visoka da osigura toplinu, ali ne pretjerana. Previsoka polazna temperatura vode smanjuje učinkovitost dizalice topline i povećava potrošnju energije. Pravilno podešena krivulja omogućuje stabilno grijanje uz optimalan rad sustava.
Optimalne temperature vode u sustavu grijanja
Dizalice topline najefikasnije rade s niskotemperaturnim sustavima grijanja. Kod podnog grijanja preporučena polazna temperatura vode je između 30 i 35 °C, dok se kod klasičnih radijatora preporučuje raspon od 45 do 55 °C.
Svako nepotrebno povećanje temperature vode izravno povećava potrošnju električne energije. U tim rasponima dizalice topline zadržavaju dobru učinkovitost čak i pri vanjskim temperaturama do –15 °C.
Redovita provjera vanjske jedinice zimi
Tijekom razdoblja jakog minusa važno je redovito vizualno provjeravati vanjsku jedinicu dizalice topline. Snijeg, led ili zapreke koje ometaju protok zraka mogu znatno smanjiti učinkovitost sustava.
Slobodan protok zraka jedan je od osnovnih preduvjeta za stabilan i siguran rad dizalice topline zimi, osobito tijekom dugotrajnih hladnih razdoblja.

Kada je potreban savjet stručnjaka
Ako se unatoč pravilnim postavkama primijeti često uključivanje pomoćnog električnog grijača ili pad temperature u prostoru, to može upućivati na neodgovarajuće dimenzioniran sustav ili potrebu za dodatnim finim podešavanjem.
U takvim slučajevima preporučuje se konzultacija sa stručnim serviserom koji može provjeriti postavke, učinkovitost i stvarne potrebe objekta.
FAQ: Dizalice topline ispod nule– kratko i jasno
Rade li dizalice topline zimi pri velikim minusima?
Da. Suvremene dizalice topline pouzdano rade i pri temperaturama do –15 °C, uz pravilne postavke sustava.
Treba li gasiti grijanje preko noći?
Ne. Dizalice topline zimi su učinkovitije kada održavaju stalnu temperaturu bez velikih oscilacija.
Koja je optimalna temperatura vode zimi?
Za podno grijanje 30–35 °C, a za radijatore 45–55 °C. Više temperature povećavaju potrošnju energije.
Zašto je važna krivulja grijanja?
Krivulja grijanja prilagođava rad sustava vanjskoj temperaturi i ključna je za učinkovit rad dizalice topline zimi.
Treba li paziti na vanjsku jedinicu?
Da. Snijeg i led mogu smanjiti učinkovitost – slobodan protok zraka je nužan.
Dizalice topline zimi mogu biti pouzdane i energetski učinkovite
Dizalice topline zimi mogu pouzdano grijati i pri vrlo niskim temperaturama, ali samo ako su pravilno podešene i korištene u skladu s preporukama struke. Stabilna temperatura, dobro podešena krivulja grijanja, optimalna temperatura vode i redovita provjera vanjske jedinice ključni su koraci za učinkovit rad sustava.
Pravilnim korištenjem dizalice topline zimi moguće je zadržati visoku razinu udobnosti uz kontroliranu potrošnju energije i niže račune za grijanje.
Pročitajte i: Pinija, Petrčane – hotel grijan morem
Gradnja doma
Planirate renovaciju stana? Evo koga trebate angažirati i kada
U nastavku donosimo jasan vodič koji pomaže razumjeti ulogu svakog stručnjaka i redoslijed njihova uključivanja u proces renovacije
Planiranje renovacije stana često započinje istim pitanjem – koga angažirati za renovaciju? Pravovremeno uključivanje pravih stručnjaka ključno je za kvalitetan rezultat, kontrolu budžeta i izbjegavanje naknadnih korekcija.
Zahvaljujući dostupnosti digitalnih alata, inspiracije na društvenim mrežama i sve naprednijim AI alatima za vizualizaciju prostora, mnogi vlasnici stanova već u početnoj fazi pokušavaju sami zamisliti budući izgled svog doma. Uz nekoliko klikova moguće je isprobati različite tlocrte, boje, stilove i rasporede namještaja.
Takvi alati mogu biti korisni kao polazišna točka. Pomažu u artikuliranju ideja i lakšem komuniciranju želja. Ipak, virtualne vizualizacije ne mogu zamijeniti stručno znanje i iskustvo. One ne uzimaju u obzir stvarna ograničenja prostora, tehničke instalacije, zakonske okvire i dugoročnu funkcionalnost.
Upravo zato, bez obzira na to koliko je ideja dobro razrađena u digitalnom alatu, najsigurniji put do kvalitetne renovacije uvijek vodi kroz suradnju sa stručnjacima. Arhitekti, dizajneri interijera i ostali profesionalci znaju kako ideju pretvoriti u izvediv, siguran i dugoročno održiv projekt.
U nastavku donosimo jasan vodič koji pomaže razumjeti ulogu svakog stručnjaka i redoslijed njihova uključivanja u proces renovacije.
1. Arhitekt – prvi korak kod ozbiljne renovacije
Ako renovacija uključuje rušenje zidova, promjenu tlocrta, novu kupaonicu ili zahvate u nosivu konstrukciju, arhitekt je prva osoba koju treba angažirati. On analizira postojeće stanje, prostorne mogućnosti i zakonske okvire. Na temelju toga izrađuje projekt koji je funkcionalan, siguran i izvediv.
U ovoj fazi definiraju se raspored prostorija, osnovna logika kretanja kroz stan i tehnička rješenja. Kvalitetan arhitektonski projekt sprječava pogreške koje se kasnije teško i skupo ispravljaju.

2. Dizajner interijera – povezivanje funkcije i estetike
Nakon što je osnovna struktura stana definirana, u proces se uključuje dizajner interijera. Njegova uloga je oblikovati prostor prema stvarnim navikama korisnika. Fokus je na funkcionalnosti, ergonomiji i atmosferi prostora.
5 savjeta dizajnerice interijera kako urediti dom kao profesionalac
Dizajner interijera planira raspored namještaja, rasvjetu, odabir materijala i boja. Njegovo uključivanje prije početka radova omogućuje precizno planiranje instalacija i izbjegavanje improvizacija na gradilištu.
3. Specijalisti za kuhinje i namještaj po mjeri
Kada je koncept interijera jasan, slijedi suradnja sa specijalistima za kuhinje, ormare i namještaj po mjeri. Oni izrađuju detaljna rješenja prilagođena prostoru i svakodnevnom korištenju.
Ova faza je važna jer se tada definiraju točne mjere, sustavi pohrane i tehnički detalji. Dobro isplanirana kuhinja i ugradbeni elementi značajno utječu na kvalitetu života u stanu.

4. Savjetnik za boje – završno usklađivanje prostora
Odabir boja često se podcjenjuje, iako snažno utječe na doživljaj prostora. Savjetnik za boje pomaže u izboru nijansi koje odgovaraju svjetlu, materijalima i funkciji prostorije.
Ova faza je posebno korisna kod cjelovitih renovacija, ali i u situacijama kada se teško donose konačne odluke.

5. Izvođač radova – početak realizacije
Tek kada su svi projekti i detalji definirani, u posao ulazi izvođač radova. On organizira gradilište, koordinira majstore i vodi računa o rokovima i kvaliteti izvedbe.
Ako se izvođač uključi prerano, često dolazi do promjena tijekom radova. To povećava troškove i produžuje trajanje renovacije. Jasna dokumentacija u ovoj fazi je ključna.

6. Krajobrazni arhitekt – ako stan ima vanjski prostor
Ako stan ima terasu, vrt ili atrij, planiranje vanjskog prostora ne bi trebalo ostaviti za kraj. Krajobrazni arhitekt osmišljava vanjski dio kao logičan nastavak interijera.
Japanski vrt u hrvatskom dvorištu: Dizajn Petre Novak
Planiraju se podne obloge, zelenilo, rasvjeta i način korištenja prostora kroz godinu. Dobro osmišljen vanjski prostor povećava vrijednost stana i kvalitetu boravka.
7. Profesionalni organizator – završni korak
Nakon završetka radova i useljenja, profesionalni organizator pomaže u organizaciji prostora. Njegov zadatak je prilagoditi ormare, pohranu i raspored stvari stvarnim navikama ukućana.
Ova faza osigurava da stan ne bude samo lijep, već i dugoročno funkcionalan.
Renovacija kao proces, a ne improvizacija
Kada se postavi pitanje koga angažirati za renovaciju stana, odgovor ovisi o opsegu radova i fazi u kojoj se projekt nalazi. Pravilnim redoslijedom angažiranja stručnjaka renovacija postaje predvidljiv proces, a ne niz improvizacija. Dobro planiranje uvijek štedi vrijeme, novac i živce, a krajnji rezultat je prostor koji u potpunosti odgovara načinu života njegovih korisnika.
Planirate renovirati stan? Evo koliko bi vas to moglo koštati





You must be logged in to post a comment Login