Možda nismo zavirili u radionicu Djeda Mraza, ali smo zato bili u radionici u kojoj Božić traje svih 365 dana u godini. U svijetu brzih dekoracija i masovne proizvodnje, staklene božićne kuglice i dalje nastaju sporim, preciznim i gotovo meditativnim procesom – baš onako kako se radilo i prije nekoliko desetljeća.

Koogle, božićne kuglice staklopuhačice Martine Križanić, nastaju od užarenog stakla, daha i strpljenja, a svaka kuglica nosi priču, tradiciju i osobni potpis.

Od staklene cijevi do božićne kuglice

Proces izrade ručno puhanih staklenih božićnih kuglica temelji se na tradicionalnoj tehnici koja se desetljećima gotovo nije promijenila. Polazišna točka je staklena cijev, čiji promjer ovisi o veličini kuglice koja se želi dobiti. Cijev se najprije zagrijava dok se ne formira tzv. ampula, a zatim se daljnjim taljenjem i puhanjem oblikuje kugla ili drugi željeni predmet.

Kuglica može nastati slobodnim puhanjem ili upuhivanjem stakla u kalupe, ovisno o obliku i dizajnu. Riječ je o procesu koji zahtijeva iskustvo, mirnu ruku i osjećaj za materijal, jer se staklo u svakom trenutku ponaša drugačije.

Obiteljska tradicija i povratak zanatu

Za Martinu Križanić, izrada staklenih božićnih kuglica nije samo posao, već nastavak obiteljske priče. Odrasla je u okruženju u kojem je Božić doslovno bio prisutan cijele godine – kroz staklo, alate i ukrase koje su izrađivali njezin djed i otac.

Iako je dugo radila u administraciji, s vremenom se javila potreba za povratkom nečemu opipljivom i kreativnom. S četrdeset godina odlučila je naučiti zanat, a znanje je prenosio upravo njezin otac. Ono što je započelo kao ispušni ventil, preraslo je u ozbiljan posao i nastavak obiteljskog obrta.

Transparentno staklo i kuglica kao mala scena

Dok su se staklene božićne kuglice nekada tradicionalno amalgamirale – stvarao se sjajni, zrcalni efekt, a zatim su se umakale u boje i dodatno ukrašavale glitterima, vatom i sličicama – Martina je odlučila krenuti drugim putem.

Njezine kuglice ostaju prozirne i transparentne. Staklo nije skriveno, već naglašeno. Svaka staklena božićna kuglica postaje mala pozornica, unutar koje se grade minijaturne scenografije s figuricama i detaljima. Kuglica tako funkcionira kao mala, zatvorena priča, a ne samo ukras.

Zašto su staklene božićne kuglice danas luksuz

Današnje ručno izrađene staklene božićne kuglice nemaju istu cijenu kao nekada. Proizvodnja je skuplja, energenti su poskupjeli, a cijeli proces zahtijeva vrijeme i znanje. Upravo zato takvi ukrasi danas pripadaju kategoriji malog luksuza.

Od ovakvih kuglica rijetko se kiti cijeli bor. Umjesto toga, staklene božićne kuglice skupljaju se postupno – kao kolekcija – ili se poklanjaju kao trajna uspomena. Upravo darivanje jedan je od najčešćih razloga njihove kupnje, jer nose emocionalnu vrijednost i priču.

Ukras koji traje desetljećima

Jedna od najljepših potvrda vrijednosti ovog zanata dolazi iz povratnih priča kupaca. Ljudi se javljaju sa staklenim božićnim kuglicama koje su izrađivali Martinini baka i djed prije 40 ili 50 godina, a koje su se, uz pažljivo rukovanje, sačuvale do danas.

Staklo jest krhko, ali nije prolazno. Bez udaraca i uz malo pažnje, ručno puhana staklena božićna kuglica može trajati desetljećima, prenoseći uspomene i obiteljsku tradiciju s generacije na generaciju.

U vremenu u kojem se blagdanski ukrasi često mijenjaju iz godine u godinu, staklene božićne kuglice podsjećaju nas da Božić nije samo dekor – već osjećaj, priča i nasljeđe koje se može čuvati cijeli život.

Europska direktiva o energetskim svojstvima zgrada postavlja jasan i ambiciozan cilj – fond zgrada s nultim emisijama do 2050. godine. Kako bi se tom cilju prilagodila i Hrvatska, u Zagrebu je održan 8. otvoreni dijalog partnera, posvećen razmjeni znanja i suradnji na temu energetske učinkovitosti i buduće obnove zgrada.

U središtu rasprave našao se nacionalni plan obnove zgrada. Nacionalni plan novi je strateški dokument koji sve države članice Europske unije moraju donijeti do sljedeće godine i uputiti Europskoj komisiji.

Zašto je obnova centra zelenija od gradnje na periferiji?

Nacionalni plan obnove zgrada kao strateški okvir do 2050.

Glavna tema 8. otvorenog dijaloga bilo je predstavljanje prvog nacrta nacionalnog plana obnove zgrada do 2050. godine. Riječ je o dokumentu koji će odrediti smjer energetske obnove postojećeg fonda zgrada, ali i način na koji će Hrvatska postići ciljeve dekarbonizacije.

Kako je istaknula Irena Križ Šelendić iz Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, cilj dijaloga bio je okupiti sve relevantne dionike – od akademske zajednice i energetskih certifikatora do projektanata, izvođača, proizvođača građevinskih materijala i predstavnika lokalne samouprave – kako bi se zajednički raspravili prvi rezultati analiza i definirali daljnji koraci provedbe plana.

Nedostatak podataka o energetskim svojstvima zgrada

Jedan od ključnih izazova u izradi nacionalnog plana obnove zgrada odnosi se na nedovoljnu količinu preciznih podataka o stvarnom stanju postojećeg fonda. Prema podacima Energetskog instituta Hrvoje Požar, energetskim certifikatima trenutačno je obuhvaćeno svega oko 9 % ukupnog fonda zgrada u Hrvatskoj.

Iako je to ograničenje, postoje pouzdani podaci o zgradama prema razdobljima izgradnje i tipovima konstrukcije. Ti se podaci koriste za izradu modela buduće potrošnje energije i procjenu mogućih scenarija kojima se ciljevi nacionalnog plana obnove zgrada mogu ostvariti.

Ambiciozni ciljevi do 2030. i naglasak na stambeni fond

Ciljevi su definirani po etapama, a razdoblje do 2030. godine posebno je važno. Plan predviđa godišnju uštedu od 2 % ukupne primarne energije u zgradama, pri čemu se najveći dio očekuje u stambenom sektoru.

Stambene zgrade zauzimaju najveći dio ukupne površine i imaju najveću potrošnju energije. Prema planu, do 2030. godine potrebno je smanjiti primarnu energiju u stambenim zgradama za 16 %, pri čemu bi čak 55 % tog smanjenja trebalo doći iz obnove zgrada s najlošijim energetskim svojstvima.

To uključuje zgrade s neučinkovitom ovojnicom i visokom potrošnjom energije, u kojima je nužno kombinirati smanjenje energetskih potreba s uvođenjem sustava obnovljivih izvora energije.

Provedba plana ovisi o stručnjacima i građanima

Uspjeh nacionalnog plana obnove zgrada ne ovisi isključivo o zakonodavnom okviru, već i o stručnim kapacitetima u području energetike i graditeljstva. Jednako važnu ulogu imaju i vlasnici zgrada te sami građani, kojima je potrebno jasno objasniti kako započeti proces energetske obnove i koje dugoročne koristi ona donosi.

Bez aktivnog uključivanja svih sudionika – od projektanata do krajnjih korisnika – ostvarenje ciljeva plana bit će otežano.

Bespovratna sredstva za energetsku obnovu javnih zgrada

Na dijalogu je najavljen i novi poziv za dodjelu bespovratnih sredstava za energetsku obnovu zgrada javnog sektora. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine planira tijekom prosinca objaviti poziv vrijedan 106 milijuna eura, financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru programa Konkurentnost i kohezija.

Sredstva će se koristiti za izradu projektne dokumentacije te integralnu, dubinsku i sveobuhvatnu energetsku obnovu. Posebna novost odnosi se na kružnu obnovu napuštenih zgrada, koje će se ponovno staviti u funkciju za društvene djelatnosti.

Dugoročan proces prema dekarbonizaciji zgrada

U sklopu 8. otvorenog dijaloga partnera potpisana je i Povelja o dekarbonizaciji zgrada, kojoj su se pridružili novi potpisnici. Zaključeno je da je put prema potpunoj dekarbonizaciji složen i dugotrajan, ali nužan za smanjenje potrošnje energije, otpornost na klimatske promjene i poboljšanje kvalitete života.

U tom kontekstu, nacionalni plan obnove zgrada predstavlja temeljni alat za koordinaciju politika, struke i prakse na putu prema energetski učinkovitijem i održivijem fondu zgrada u Hrvatskoj.