Bez kategorije
Dvadeset najljepših božićnih jelki
Lijepo okićena božićna drvca ukrasit će domove, ali i gradske trgove i parkove diljem svijeta. Donosimo pregled 20 drvaca iz različitih zemalja koja privlače svojom ljepotom i posebnošću.

U predvorju elegantne pariške robne kuće Galleries Lafayette izložena je velika jelka ukrašena Swarovski kristalima, a sjajem i raskošom ne zaostaje ni jelka u njujorškom Rockefeller centru.

Titulu najvišeg živog drvca u SAD-u ponijela je jelka smještena u turističkom gradiću Coeur d’Alene u saveznoj državi Idaho. Visoka je 49 metara, a samo je zvijezda na vrhu visoka 3 metra.

Na tržnici u Dortmundu nalazi se jedan uistinu poseban bor napravljen od nevjerojatnih 1700 zasebnih jelki! Visok je preko 45 metara, a krasi ga čak 48 tisuća lampica.

Najviše božićno drvce u Europi smješteno je u Lisabonu na Trgu trgovine (Praca de Comercio) i visoko je 76 metara, dok slavno drvo U Rio de Janeiru mjeri 85 metra i izloženo je na plutajućem podestu. Godišnje paljenje jelke popraćeno je spektakularnim vatrometom, a na jelci se nalazi tri milijuna mikrolampica. Listu 20 najljepših božićnih drvaca pogledajte u fotogaleriji.

Bez kategorije
Zavirite u kubanski dom Ernesta Hemingwaya
Upravo je tamo Hemingway pronašao inspiraciju za svoja najcjenjenija djela.

U potrazi za zanimljivim domovima pronašli smo jedan za koji mnogi ne znaju da postoji, a mogu ga čak i posjetiti. Radi se o kući poznatog svjetskog pisca Ernesta Hemingwaya koji je veći dio svog života proveo upravo na ovom mjestu, na imanju u blizini kubanskog glavnog grada Havane.
Ljubav na prvi pogled
Hemingway se odmah prilikom prvog posjeta Kubi zaljubio u tu fascinantnu otočnu zemlju. Dane je provodio loveći ribu i upravo je na Kubi pronašao inspiraciju za pisanje svojih najpoznatijih djela poput ‘Starac i more’ i ‘Kome zvono zvoni’.
Neovisno o napetostima između Amerike i Kube, Kubanci su voljeli Hemingwaya pa su nakon smrti njegovu kuću pretvorili u muzej.
Ladanjska kuća u kolonijalnom stilu

Imanje Finca Vigía, nalazi se na brežuljku s kojeg se pruža prekrasan pogled. To je u stvari ladanjska seoska kuća dizajnirana u španjolskom kolonijalnom stilu s visokim stropovima, popločanim podovima i ogromnim dnevnim boravkom.

Dekor kuće danas uglavnom odražava ukuse Hemingwayeve četvrte i posljednje supruge Mary Welsh.

Unutrašnjost kuće gotovo je upravo onakva kakva ju je Hemingway napustio prije šezdeset godina, misleći da će se sigurno vratiti. Najviše u oko upadaju glave prepariranih egzotičnih životinja, poput antilope, gazele, bivola. Radi se o trofejima, životinjama koje je Hemingway ubio tijekom safarija u Africi.

Hemingway je bio veliki ljubitelj umjetnosti. Na putovanjima po Europi družio se s poznatim slikarima poput Picassa, Grisa, Miroa. Njihova djela pronašla su put do njegove kubanske kuće. Danas se tamo nalaze replike tih djela jer su originali nakon piščeve smrti pronašli drugi dom.

Većina soba u kući povezana je s dnevnim boravkom. Na njegovom istočnom kraju i niz kratki hodnik nalazi se glavna spavaća soba koja još nikada nije bila otvorena za javnost.
Nasuprot glavne spavaće sobe ispred dnevnog boravka nalazi se radna soba u kojoj je Hemingway pisao.

U skoro svakoj prostoriji kuće nalazile su se knjige. Tako i u kupaonici.

Blagovaonica je jedina soba u kući koja nema police za knjige ili stalke za časopise.

Nedaleko kuće nalazi se četverokatni toranj koji mu je supruga dala izgraditi kako bi mogao stvarati u miru. No, taj je prostor Hemingway rijetko koristio za rad.

Uz kuću se nalaze veliki bazen kao i brod kojeg je Hemingway nazvao ‘Pilar’.


Vrijedna ostavština
Na ovom imanju uvijek je bio cilj ugodno i nepretenciozno živjeti. Bez obzira na velike umjetnine koje sadrži, ili kopije, naslijeđe kuće je prije svega književno. Pisčeva zbrika je dugi niz godina djelovala kao kanal za suradnju i prijateljstvo između Kubanaca i Amerikanaca.
Finca Vigía jedini je živi muzej Ernesta Hemingwaya na svijetu koji uspijeva u svojoj misiji očuvanja sjećanja i duha svog vlasnika. Tamo još uvijek osjećate prisutnost velikog pisca.
Bez kategorije
Danas je Badnjak, dan kojeg krase brojni običaji
Dio običaja je pao u zaborava, a dio ih se još uvijek njeguje.

Badnjak je dan uoči Božića kada se najčešće obavljaju posljednje pripreme za Božić. Čisti se kuća, kiti božićno drvce, peku kolači, radi francuska salata, jede bakalar. U ponoć se tradicionalno ide na polnoćku, a nakon na druženje. Ove godine morat ćemo bez toga kao i velikih obiteljskih okupljanja. No, pitanje je znamo li uopće što je Badnjak? I kakvi se običaji uz njega vežu?
Badnjak je posljednji dan Došašća. Sama riječ dolazi od riječi bdijeti, bdijeti čekajući rođenje Isusa Krista. Nekada se bdjelo uz svijeće u miru i tišini. Vjernici na ovaj dan poste, a na jelovniku je najčešće bakalar. Trpeza na stolu bi trebala biti bogata kako bi i naredna godina bila takva. Žene su na taj dan tradicionalno pekle kruh koji bi krasio stol sve do Sveta tri kralja.
Pred večer domaćin bi unio badnjak i slamu u kuću. Slama se tumači kao sjećanje, da se Isus rodio na slami, čime je simbol jasli u betlehemskoj spilji. U prošlosti se večeralo na slami na kućnom podu, pa se zato i danas, ispod stola za kojim se večera na Badnjak, stavi malo slame. Dok se ispod okićenog božićnog drvca stavljalo, a neki to još uvijek rade, žito. Na blagdanski stol stavlja se pšenica posijana na blagdan Svete Lucije.
Odlazak na polnoćku nije se propuštao. Nakon nje, običaj je bio da si ljudi međusobno čestitaju Božić. U nekim krajevima Hrvatske Božić su pjesmom po domovima čestitali koledari. Običaj koledovanja očuvan je u Dubrovniku.
You must be logged in to post a comment Login