Vrt
Deset najrjeđih cvjetova na svijetu
Posebni životni uvjeti, nekontrolirano ubiranje i klimatske promjene neki su od razloga zašto o pojedinim biljnim vrstama možemo samo čitati u medijima, ili ih vidjeti u nekom od poznatih botaničkih vrtova. U nastavku donosimo listu deset najrjeđih biljaka na svijetu.
Rijetke biljke skrivene su u različitim dijelovima svijeta, a njihovo cvjetanje većina ljudi nikada neće vidjeti. Ako ipak budete u prilici da ih vidite, zastanite i uživajte!
10. ŽADOVA LOZA (Strongylodon macrobotrys)
Žadova loza pripada porodici grahorica, a raste u tropskim kišnim šumama na Filipinima. Biljku krase kandžasti cvjetovi čija boja varira od plavo-zelene do mint zelene, a koji rastu u grozdu koji može narasti i do 3 metra. Biljku je vrlo teško uzgojiti, a zbog uništavanja njenog prirodnog okoliša i smanjenja jedinki koje prirodno oprašuju biljku, žadova ili smaragdna loza ubraja se među ugrožene biljne vrste.

9. CVIJET – STRVINA (Rafflesia arnoldii)
Prirodno stanište jednog od najrjeđih i ujedno najvećih cvjetova na svijetu, Rafflesia arnoldii, indonezijske su tropske kišne šume. Ovaj parazitski cvijet bez stabiljke i korijena naraste i do metar u širinu, a biljka je ovisna o specifičnoj vrsti loze zvanoj Tetrastigma na kojoj raste i iz koje crpi hranjive tvari. Rafflesia arnoldii specifična je i po tome što u vrijeme cvatnje ispušta neugodni miris truleži kojim privlači određene vrste muha i buba koje oprašuju cvijet. Cvijet će uvenuti već tjedan dana nakon što procvjeta.

8. GIBRALTARSKI KLINČIĆ (Silene Tomentosa)
Za ovaj cvijet koji raste samo na visokim stijenama Gibraltara, do 1980-tih se vjerovalo kako je izumro, no lokalni botaničari dokazali su kako je nekoliko primjeraka preživjelo. Ipak, 1992. godine ovoj biljci gube se svi tragovi, da bi dvije godine kasnije jedan planinar pronašao primjerak Silene tomentosa na nepristupačnoj litici na Gibraltaru. Taj je pronalazak ovu rijetku biljku vratio u život, koja se danas može pronaći u gibraltarskom botaničkom vrtu Almeda te kraljevskom botaničkom vrtu Kew u Londonu.

7. PAPIGIN KLJUN (Lotus berthelotii)
Predivni narančasti cvijet poznat i pod imenom “Papigin kljun” još je davne 1884. godine smatran iznimno rijetkim. Vjeruje se kako ovaj endemski cvijet potječe s Kanarskih otoka, gdje ga je nekoć oprašivala ptica koja je u međuvremenu izumrla. Od tada se provode eksperimenti kojima se pokušava doći do novog prirodnog oprašivača kako bi cvijet opet rastao u divljini, no za sada nema pozitivnih rezultata.

6. ČOKOLADNI KOZMOS (Cosmos atrosanguineus)
Ovaj cvijet tamno-crvenih do kestenjasto-smeđih cvjetova potječe iz Meksika no nažalost posljednjih stotinu godina smatra se kako je Čokoladni kozmos u potpunosti izumro u divljini. Biljka danas preživljava kao neplodan klon koji je stvoren vegetativnim razmnožavanjem 1902. godine. Cvijet ima blagi miris čokolade, koji je nešto intenzivniji tijekom ljetnih mjeseci.

5. TITAN ARUM (Amorphophallus titanum)
Osim što je vrlo rijedak, ovaj cvijet slovi i kao najsmrdljiviji cvijet na svijetu, čiji miris asocira na smrad raspadajuće strvine. Baš kao i Rafflesia arnoldii koja se našla na devetom mjestu naše liste, Titan arum također zovu cvijet-strvina. Biljka vuče korijene iz zapadne Sumatre, a u botaničkim vrtovima predstavlja pravu atrakciju i zbog veličine cvijeta koji u vrijeme cvatnje dosegne visinu i do 3 metra. Ženski cvjetovi cvjetaju jedan do dva dana prije muškog, čime je spriječeno njihovo samooprašivanje. Nakon što cvijet ocvate, iz podzemne lukovice naraste list koji dosegne i do 6 metara u visinu te 5 metara u širinu. Svake godine list strune, a na njegovom mjestu naraste novi. Kad lukovica pohrani dovoljno energije, postaje neaktivna iduća 4 mjeseca, nakon čege se cijeli proces ponavlja.

4.KOKI’O (Kokia cookei)
Ova endemska vrsta drveta prekrasnih jarko crvenih cvjetova potječe s havajskih otoka. Drvo Kokai cookei otkriveno je 1860. godine kada su pronađena samo tri primjerka. Drvo se vrlo teško razmnožava, što je uzrokovalo njegovo izumiranje 1950. godine. Ipak, dvadeset godina kasnije pronađen je jedini primjerak koji je 1978. godine stradao u požaru. Jedna grana drveta ostala je sačuvana te su cijepljenjem stvorene nove biljke. Danas brojimo 23 drveta Kokai cookei koja rastu diljem Havaja.

3. ŽUTA I LJUBIČASTA PAPUČICA (Cypripedium calceolus)
Ova iznimno rijetka vrsta divlje orhideje naziva žuta i ljubičasta papučica, može se pronaći na nekoliko lokacija diljem Europe. Jedini primjerak u Velikoj Britaniji tako raste na golf terenu koje je desetljećima pod policijskom zaštitom kako bi biljka ostala netaknuta. Pošto sjeme biljke ne pruža nikakve hranjive tvari, ona živi u simbiozi s posebnom vrstom gljivice dok se listovi dovoljno ne razviju i ne preuzmu tu ulogu.

2. EUROAZIJSKA DUH ORHIDEJA (Epipogium aphyllum)
Jedna od posebnosti euroazijske duh orhideje svakako su neobične i nepredvidljive lokacije na kojima raste, kao i činjenica da biljka ne sadrži klorofil. Cvijet nema listova, ne vrši fotosintezu te poput žute i ljubičaste papučice ne proizvodi vlastite hranjive tvari, već joj je za to potrebna specifična vrsta gljivica koje rastu u neposrednoj blizini korijena duh orhideje. Za razliku od žute i ljubičaste papučice, ova vrsta orhideje nikada ne razvije listove zbog čega je cijeli svoj vijek ovisna o simbioznom odnosu. Rijetku biljku teško je pronaći i zbog činjenice što godinama može rasti pod zemljom, a procvjeta jedino kada za to ima optimalne uvjete. Ovu vrstu valja razlikovati od američke duh orhideje, Dendrophylax lindenii.

1. CRVENA MIDDLEMIST KAMELIJA (Middlemist camellia)
Na svijetu postoje samo dva primjerka Middlemist kamelije od kojih se jedna biljka nalazi u vrtu u gradu Waitangi na novozelandskom otočju Catham, dok druga ukrašava Duke of Devonshire konzervatorij u zapadnom Londonu. Cvijet potječe iz Kine, a 1804. godine u Europu ga donosi vrtlar John Middlemist po kojem kamelija i dobiva ime. Iako naziv biljke sugerira drukčije, cvijet je jarko ružičaste boje, a svojom formom podsjeća na ružu.

Bilje
Božur – raskošni klasik koji traje desetljećima
Božuri su dugovječne, raskošne trajnice koje svako proljeće oduševljavaju bogatim mirisnim cvjetovima. Uz malo sunca i dobre njege, cvatu desetljećima.
Božuri (Paeonia officinalis), još poznati i kao Carsko cvijeće, već stoljećima osvajaju vrtove svojim golemim, mirisnim cvjetovima koji u proljeće pretvaraju svaki kutak u raskošnu kulisu boja. Pripadaju rodu Paeonia, koji obuhvaća oko 33 vrste – većinom zeljaste trajnice, a manji broj drvenastih grmova. Zbog snažnog korijena i jednostavne njege, božur može živjeti i više od 70 godina na istom mjestu, pa se s pravom smatraju „cvjetovima za cijeli život“.
Opis i podrijetlo božura
Božuri potječu iz Europe i Azije, a danas se uzgajaju diljem svijeta u umjerenim klimama. U punoj veličini dosežu 60–90 cm visine i šire se do 1,5 metar u promjeru.
Njihovi podzemni dijelovi sastoje se od zadebljalih korijena za pohranu hranjivih tvari i sitnih korjenčića koji upijaju vodu i minerale. Pri rukovanju je važno biti pažljiv jer su korijeni krhki i osjetljivi na oštećenja.
Božur sadrži prirodni spoj paeonol, koji je blago toksičan za kućne ljubimce – stoga ga sadite dalje od prostora u kojem se životinje kreću.
Simbolički, božur predstavlja ljepotu, čast i prosperitet. U Kini ga zovu „kraljem cvijeća“, dok je u zapadnim kulturama često simbol vjernosti i ljubavi.
Prirodna zaštita od komaraca i nametnika: Ove biljke zaista djeluju
Kada i gdje saditi božure
Pravilna sadnja božura osigurava snažan korijen i bogato cvjetanje sljedeće sezone. Odabir pravog mjesta, vremena i dubine sadnje ključan je za uspjeh biljke.
- Idealno vrijeme sadnje – Božuri se sade u jesen, idealno šest tjedana prije nego što se tlo smrzne. To vrijedi osobito za biljke kupljene kao goli korijen. Jesenska sadnja omogućuje korijenu da se stabilizira prije zime, što donosi obilniju cvatnju iduće sezone. Ako sadite u proljeće, biljka će preživjeti, ali cvjetanje se može odgoditi za godinu dana.
- Odabir sadnog materijala – Kupite zdrave primjerke božura bez oštećenih listova i mrlja. Kod „golih korijena“ birajte one s 3–5 očiju – to su pupovi iz kojih će niknuti novi izdanci. Najbolje se dijele biljke stare 3–4 godine, mlađe se sporije prilagođavaju.
- Mjesto i razmak – Božur voli puno sunca – najmanje 6 sati dnevno, a što više, to bolje. U sjeni slabije cvjeta i podložniji je bolestima. Idealno mjesto je zaštićeno od jakog vjetra, jer teški cvjetovi lako poviju stabljike. Sadite ih najmanje 90–120 cm udaljene jedna od druge, kako bi im zrak slobodno cirkulirao.
- Tlo i dubina sadnje – Božuri uspijevaju u dobro dreniranom, rahlo kiselom tlu (pH 6,5–7,0). Ako je tlo glinasto, obogatite ga kompostom i pijeskom. Kod sadnje je ključno ne pretjerati s dubinom: „oči“ (pupovi) trebaju biti 2–5 cm ispod površine tla. Ako ih posadite dublje, biljka će rasti, ali neće cvjetati.

Presađivanje božura
Božuri ne vole premještanje i mogu na istom mjestu rasti desetljećima. Ako ih ipak morate premjestiti, učinite to u jesen, i to vrlo pažljivo.
Koraci presađivanja:
- Dan ili dva prije presađivanja zalijte biljku s oko 2,5 cm vode kako bi korijen bio vlažan.
- Pripremite novo mjesto: prekopajte tlo do 30–40 cm dubine i dodajte sloj komposta ili treseta (4–5 cm).
- Iskopajte božur oštrim štihačem, pazeći da zadržite što više zemlje oko korijena.
- Prenesite biljku na tarp (ceradu) kako se zemlja ne bi raspala.
- Posadite u jamu dvostruko širu od korijena, ali iste dubine kao na starom mjestu.
- Lagano utisnite zemlju, zalijte, i dodajte 3–5 cm sloj malča (kompost, treset, kora).
Njega i uvjeti uzgoja božura
Za obilno cvjetanje i dugovječnost božura ključna je odgovarajuća njega i prilagođeni uvjeti uzgoja. Pravilno zalijevanje, gnojidba, rezidba i zaštita tijekom zime osiguravaju zdrav rast i raskošne cvjetove svake sezone.
- Svjetlo i temperatura – Božuri vole hladnije zime – trebaju razdoblje hlađenja od barem 6 tjedana s temperaturama ispod 5 °C da bi formirali pupove. U toplijim klimama preporučuje se sadnja na mjestu koje ima jutarnje sunce i popodnevnu sjenu.
- Zalijevanje – Božuri zahtijevaju 1–2 inča vode tjedno (2,5–5 cm). Tlo mora biti stalno vlažno, ali ne previše natopljeno. Prekomjerna vlaga može uzrokovati truljenje korijena. Malčiranje pomaže zadržavanju vlage i sprječava rast korova.
- Gnojidba božura – Jednom godišnje, nakon cvatnje, pognojite kompostom i laganim mineralnim gnojivom s manjim udjelom dušika (npr. 5-10-5). Drvenasti božuri posebno vole željezo i fosfat, pa im možete dodati kostano brašno. Izbjegavajte pretjerano gnojenje – to potiče lišće, a ne cvjetanje.
- Rezidba i zimska zaštita božura – Nakon što lišće uvene, odrežite stabljike do razine tla i uklonite ostatke da spriječite razvoj gljivica. Zrele biljke ne treba posebno štititi, ali mlade sadnice možete lagano prekriti malčem (borove iglice, suho lišće) – obavezno ukloniti u proljeće.

Razmnožavanje božura
Najčešći način razmnožavanja božura je dijeljenjem korijena, obično svakih 8–10 godina kada biljka postane pregusta.
- Iskopajte cijelu biljku, isperite korijen od zemlje i oštrim nožem ga podijelite na dijelove s 3–5 očiju.
- Uklonite tanke korjenčiće i odmah ih posadite na novo mjesto, plitko, kao pri sadnji.
Božuri se mogu uzgojiti i iz sjemena, ali to je dugotrajan proces – 3 do 5 godina do prve cvatnje. Sijte svježe, crne sjemenke (crvene nisu zrele) 1,2 cm duboko u rahlu zemlju i pokrijte slojem malča.
Pasiflora – više od penjačice: smiruje, ukrašava i privlači pčele
Najpoznatije sorte božura
Božuri se uzgajaju u brojnim sortama koje se razlikuju po boji, veličini i obliku cvjetova. Upoznajte neke od najpoznatijih sorti koje su omiljene u vrtovima diljem svijeta.
- ‘Big Ben’ – tamnoružičasti, mirisni cvjetovi, 3 ft visine.
- ‘Festiva Maxima’ – bijeli cvjetovi s ružičastim točkicama, klasični izbor.
- ‘Pillow Talk’ – veliki ružičasti cvjetovi sa žutim središtem.
- ‘Sweet Marjorie’ – tamnoružičasti, puni cvjetovi promjera oko 12 cm.
- ‘Spider Green’ – bijele latice s kontrastnim žutim središtem, neobičnog izgleda.
Osim zeljastih vrsta, popularni su i drvenasti božuri (Paeonia suffruticosa) te Itoh hibridi koji kombiniraju otpornost i raskošne cvjetove.
Bolesti i štetnici
Najčešći problemi kod božura su siva plijesan (Botrytis) i pepelnica.
Rješenja:
- Uklanjajte bolesne dijelove biljke.
- Osigurajte dobru cirkulaciju zraka (razmak min. 90 cm).
- Zalijevajte isključivo pri dnu biljke, a ne po lišću.
- Po potrebi koristite bakreni fungicid.
Božuri često privlače mrave, koji se hrane nektarom iz pupova. Oni ne štete biljci – dapače, mogu spriječiti napade drugih insekata – ali ih lagano otresite prije unošenja cvijeća u kuću.

Ružmarin je puno više od začina – jača srce, bistri um i uljepšava svaki vrt
Zanimljivosti o božurima
Božur je simbol časti, ljubavi i bogatstva, a u feng shuiju se smatra talismanom za sreću i blagostanje.
U kineskoj kulturi naziva se „kraljem cvijeća“ i predstavlja bogatstvo i prosperitet. U zapadnim zemljama, često je povezan s romantičnom ljubavlju, te se tradicionalno koristi u vjenčanim buketima.
Zanimljivo, jednom posađeni božuri mogu živjeti više od 70 godina bez potrebe za presađivanjem, što ih čini trajnim naslijeđem svakog vrta.
Menta: Ljekovita biljka koju možete uzgajati u vrtu ili na prozoru
Ako tražite biljku koja će vas desetljećima nagrađivati raskošnim cvjetovima i ne zahtijeva previše njege – božur je pravi izbor. Uz malo pažnje pri sadnji i dovoljno sunca, ovaj cvjetni klasik pretvorit će vaš vrt u proljetnu oazu mirisa i boja.
Uređenje vrta i vanjskih prostora
10 invazivnih biljaka koje ne biste trebali imati u vrtu
I kako ih ukloniti!
Jesen je idealno vrijeme za uređenje vrta – biljke se povlače u mirovanje, a zemlja je dovoljno vlažna da olakša kopanje i uklanjanje korijenja. Uklanjanje invazivnih biljaka u jesen olakšava proljetnu sadnju i sprječava njihovo širenje u idućoj sezoni.
Iako mnoge od njih izgledaju privlačno i lako dostupno u vrtnim centrima, te vrste mogu u kratkom vremenu preuzeti prostor, iscrpiti tlo i uništiti ravnotežu u ekosustavu.
Planiranje vrta: Vrste vrtova, raspored biljaka i inspiracije za vaš vrt
Neke biljke osvajaju izgledom, ali gube na karakteru – preuzimaju prostor, guše druge vrste i iscrpljuju zemlju. Otkrijte kojih se invazivnih biljaka trebate riješiti da vaš vrt ponovno prodiše.
Što su zapravo invazivne biljke?
Invazivne biljke su vrste koje se šire agresivno i stvaraju ekološku neravnotežu. U prirodi nemaju prirodne neprijatelje koji bi ih ograničili, pa se šire brže od domaćih vrsta. Osim što zauzimaju prostor i svjetlo, mnoge troše velike količine vode, smanjuju plodnost tla i onemogućuju opstanak drugih biljaka.
U vrtovima to znači neprestano rezanje, čupanje i borbu s izdancima koji niču i godinama nakon uklanjanja glavne biljke.
Ovih 5 stabala nikako nemojte saditi u blizini kuće
1. Pampas trava (Cortaderia selloana)
Prepoznatljiva po svojim velikim, paperjastim metlicama, pampas trava može proizvesti do 100.000 sjemenki godišnje. Brzo se širi i zauzima prostor koji bi inače pripao domaćem bilju.
Kako je ukloniti:
Odrežite lišće i iskopajte korijenje. Budite oprezni – listovi su oštri poput žileta. Ako ne možete odmah ukloniti cijeli busen, prekrijte ga crnom folijom nekoliko mjeseci da se uguši.

2. Bambus (Bambusa spp., Phyllostachys spp.)
Egzotičan i elegantan, bambus se često sadi radi stvaranja privatnosti u dvorištu. No, njegova brzina rasta i podzemni rizomi mogu probiti betonske ploče, ograde i čak se proširiti u susjedne vrtove. Bambus je simbol izdržljivosti, ali u vrtu može postati prava napast.
Kako ga zauvijek ukloniti:
Iskopajte korijenov sustav do dubine od najmanje 60 cm i postavite barijere od metala, betona ili plastike. Redovito odstranjujte nove izdanke čim se pojave. Ako ga ne možete u potpunosti iskopati, održavajte ga u velikoj tegli s ograničenim korijenovim prostorom.

3. Žutika (Berberis thunbergii, Berberis vulgaris)
Popularna živica s atraktivnim lišćem, ali vrlo invazivna. Ptice raznose njezine bobice, pa se lako širi po okolnim površinama. Žutika također može biti domaćin gljivi koja uzrokuje bolesti pšenice, što ju čini posebno nepoželjnom u ruralnim područjima.
Kako je ukloniti:
Nosite rukavice i uklonite cijeli grm, zajedno s korijenjem. Površinu prekrijte crnom folijom nekoliko mjeseci kako bi se onemogućilo ponovno klijanje.
4. Metla (Cytisus scoparius)
Ovaj grm sa žutim cvjetovima često se sadi zbog otpornosti, ali brzo preuzima prostor. Stvara guste nasade i povećava rizik od požara, osobito ljeti.
Kako je ukloniti:
Mlade biljke iskopajte dok su male. Starije primjerke odrežite prije cvatnje i prelijte kipućom vodom po korijenu. Ponavljajte tretman nekoliko tjedana dok se potpuno ne osuši.

5. Euonymus (Euonymus alatus, Euonymus fortunei)
Vatreni grm i zimzelena lozica vrlo su popularni zbog jesenjih boja i brzog rasta. Međutim, njihovo sjeme koje raznose ptice širi se po šumama i parkovima, gušeći autohtono bilje.
Kako ga ukloniti:
Odrežite sve izbojke do tla i premažite panj octenom otopinom ili prirodnim herbicidom. Uklonite i sve plodove jer njihovo sjeme ostaje klijavo godinama.
6. Ukrasna trava fontana (Pennisetum setaceum)
Elegantna i valovita, ova trava je često korištena u modernim vrtovima, no širi se sjemenom koje vjetar nosi kilometrima. Osim toga, izrazito je zapaljiva i opasna u suhim sezonama.
Kako je ukloniti:
Prije cvatnje odrežite busen i iskopajte cijeli korijen. Ako se pojavi ponovno, tretirajte mlade izdanke kipućom vodom ili prirodnim herbicidom.

7. Meksička pera trava (Stipa tenuissima)
Jedna od omiljenih ukrasnih trava posljednjih godina, ali izuzetno invazivna. Njezino sjeme se širi vjetrom i brzo kolonizira slobodne površine.
Kako je ukloniti:
Iskopajte cijelu biljku s korijenjem i nemojte je kompostirati. Odložite ju u biootpad ili spalite jer sjeme ostaje klijavo i nakon nekoliko sezona.
8. Kineska srebrna trava (Miscanthus sinensis)
Godinama se smatrala sigurnom, ali i njezine sorte proizvode sjeme koje vjetar širi na velike udaljenosti. U nekim područjima već preuzima rubove šuma i polja.
Kako je ukloniti:
Najbolje ju je iskopati u jesen, dok je tlo mekano. Ako ne možete ukloniti cijeli korijen, prekrijte područje debelim slojem malča kako biste spriječili ponovni rast.

9. Zimzelen (Vinca major, Vinca minor)
Omiljen pokrivač tla koji se često sadi u sjenovitim dijelovima vrta, ali njegove puzajuće stabljike lako se ukorjenjuju i stvaraju gust tepih koji guši sve oko sebe.
Kako ga ukloniti:
Ručno izvucite korijenje i površinu prekrijte kartonom ili malčem. Ponovno pratite područje svakih nekoliko tjedana jer se može vratiti.
10. Pajasen (Ailanthus altissima)
Poznat i kao “drvo neba”, pajasen je jedna od najupornijih invazivnih biljaka. Raste brzo, širi se korijenjem i sjemenom, oštećuje temelje i ispušta tvar koja sprječava rast drugih biljaka.
Kako ga zauvijek ukloniti:
Iskopajte panj i uklonite sve korijene. Ako to nije moguće, premažite panj koncentriranom otopinom octa i redovito odstranjujte nove izdanke. Uklanjanje može potrajati nekoliko sezona, ali dosljednost je ključ.

Zašto je sada idealno vrijeme za uklanjanje invazivnih biljaka
Jesenski mjeseci donose niže temperature i više vlage u tlu, što olakšava uklanjanje korijenja i sprječava širenje sjemena. Uklonite invazivne biljke sada, i vrt će vam na proljeće biti zdraviji, uravnoteženiji i lakši za održavanje.
Ove invazivne biljke možda oduzimaju dah na prvi pogled, ali njihova ljepota često skriva ozbiljnu prijetnju vašem vrtu i okolišu. Uklanjanjem tih vrsta i zamjenom autohtonim biljkama stvarate održiv vrt koji je u skladu s prirodom.
Pravi vrt ne stvara se preko noći – on se njeguje, štiti i raste zajedno s vama. A prvi korak je znati koje biljke ne pripadaju u njega.





You must be logged in to post a comment Login