U neposrednoj blizini gradske vreve, no dovoljno daleko da ne naruši kvalitetu življenja, smjestila se vila uglednog arhitekta koji ju je minuciozno i s ljubavlju projektirao za potrebe svoje obitelji.

“Meni je u projektiranju jedan od bitnijih elemenata genius loci, odnosno duh prostora. I u ovom slučaju se jako lijepo poklopilo jer je pokraj stara villa i naš noviji objekt se morao prisloniti uz nju i ta jedna harmonija starog i novog se relativno dobro posložila i omogućila nam da dobijemo prostore koje želimo,” kaže arhitekt Otto Barić.

Radi se o dvije spavaće sobe, dvije kupaonice te dnevnom boravku koji je “centar života”, kako ga opisuje arhitekt. Također, vila ima garažu, bazen i japanski vrt.

Energetski učinkovita vila

Kao i u svom radu, arhitekt Barić se pri projektiranju doma vodio načelima kvalitete. Sa zelenim krovom, dobrom izolacijom, velikoplošnim keramičkim pločama na dijelu fasade te staklenim stijenama ova vila je energetski vrlo učinkovita.

“Pokazalo se da je svaka kuna utrošena u kvalitetnu izolaciju zapravo jako dobro utrošena, jer ova kuća od 300-tinjak kvadrata mjesečno troši manje plina nego jedan stan od 100 kvadrata u Donjem gradu”, navodi Barić.

Unutrašnjost vile

Iza njezinih vrata skriva se jednaki sklad i funkcionalnost. Obitelji omiljeni dio unutrašnjosti: open space kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak odišu minimalizmom i modernošću. Ravne linije i monokromatsko uređenje kvalitetnim materijalima u oblikovanju interijera bili su im misao vodilja.

Unutarnjim uređenjem uspješno se bavi gospođa Barić čiji je pečat vidljiv i u vlastitom domu. Zbog prostranosti, boljeg protoka energije, funkcionalnosti i sklada odabrani su lijepi i kvalitetni komadi namještaja.

Funkcionalna i ambijentalna rasvjeta koju obitelj Barić također voli, a zaokružuje dizajn interijera, uz cjelodnevnu prirodnu svjetlost kroz veliku staklenu stijenu daje ovom prostoru osjećaj udobnosti.

Baš kao i lijepi japanski vrt, zadužen za zen atmosferu u eksterijeru.

Privatan život

Za brojne prekrasne građevine iz njegovog opusa zasluge može dijelom preuzeti i njegov otac, uspješni nogometni trener Otto Barić. Upravo je on zaslužan što mu sin nije postao nogometaš, jer kako navodi gospodin Barić, juniorskom treneru je prilikom jedne utakmice otvoreno dao do znanja da mu sin nije najbolje krilo u momčadi. Možda su dječački snovi bili u tom trenutku poljuljani, no uspješno likovno stvaralaštvo mu je usmjerilo karijeru. A život u srednjoeuropskim gradovima ga je dodatno oblikovao. U obitelji Barić svi članovi imaju “oko za lijepo”. Uz suprugu koja se bavi dizajnom interijera, kćerka Anabela Barić, inače povjesničarka umjetnosti, svoj put je pronašla u drugim umjetničkim vodama, onim glazbenim. Nakon završene akademije vrsna je sopranistica.

Projekti

U svom domu Otto Barić nema ured, jer poslovni i privatni život razdvaja, no bujica kreativnih ideja ponekad mu navire na terasi vile koja je jedna od malobrojnih kuća koje je projektirao. Kako kaže, za projektiranje kuće trebao bi poznavati navike klijenata. A za takvo nešto bi trebao s njima najmanje 3 mjeseca živjeti.

No, njegove građevine građevine koje dotiču oblake nemoguće je ne istaknuti. Gradnjom Zagrebtower-a i Split Business Towers-a, koji će biti najviša građevina u Hrvatskoj, želio je definirati prostorni reper. A istovremeno i učiniti što iskoristivijom manju kvadraturu zemljišta.

Dio njegovih projekata čine i stadion, rukometna dvorana i hotel u Dohi te hotel u Orebiću. Posljedni projekti mu se također vežu većinom za Katar gdje je izgradio i prekrasnu villu za jednog katarskog investitora.

Budući da je i sam u svojoj višegodišnjoj karijeri uspješno rekonstruirao brojne građevine, smatra da za postpotresni Zagreb postoji samo jedno rješenje. “Ono što treba sačuvati, treba sačuvati, a sve ono što se može zamijeniti, treba zamijeniti. I kao što je rekao Joseph Hoffmann, početkom 20.stoljeća, svaka kuća se može zamijeniti, ali boljom. Trebalo bi počistiti, onako kirurški, ambijentalno sačuvati, ali zapravo dati kvalitetu”, navodi arhitekt Barić. Da se kvalitetna i pomno promišljena gradnja uvijek isplati, vidi se to na domu, ali i projektima Otta Barića koji će još dugo i uspješno mijenjati vizure gradova.

Nekada austrougarska vojarna, a danas dom za varaždinske studente. Domu je trebalo više kreveta pa su, kod osmišljavanja projekta, Sveučilište u Zagrebu i Studentski centar Varaždin u suradnji s lokalnom zajednicom i ministarstvima pred sebe stavili izazovan zadatak. A to je da naprave suvremeni kompleks za buduće generacije. Sudeći prema viđenom, u tome su i uspjeli. Kako objašnjava jedan od projektanata, riječ je kontekstualnoj arhitekturi gdje je nova kuća svojevrsna interpretacija onoga što već postoji na lokaciji.

Vedran Pedišić, dipl.ing.arh. usporedio je dvije građevine:”S jedne strane imamo pruge interpretirane između nivoa etaža, s druge strane imamo i element tih vijenaca koji se nalaze na starijoj građevini. Stara građevina ima kose krovove, a nova ravne. Međutim, na spoju između objekata imamo lagano uzmicanje prema natrag, tj. svojevrsni dijalog između dva objekta.”

Studentski restoran

Osim nove i stare zgrade doma, cijeloj je priči dodan i restoran. Kako je ta zgrada u komunikaciji sa starim i modernim, njezina je vanjština, ali isto tako i unutrašnjost obogaćena drvenim oblogama. Tog se zadatka prihvatila tvrtka Kalcer koja ima tridesetogodišnje iskustvo sa spuštenim i akustičnim stropovima, ali i raznim zidnim oblogama.

Energetski učinkovit

Krov restorana, kao i novog studentskog doma krije pravu solarnu elektranu. “Imamo solarne kolektore koji stvaraju struju, struja snabdijeva dizalice topline, na taj smo način riješili grijanje i hlađenje objekta. Dok se kišnica koristi za ispiranje wc školjki i za navodnjavanje zelenih površina u kompleksu”, objašnjava Pedišić.

Sustav ACO Monoblock korišten je ispred garaže i štiti je od poplave, s obzirom na to da se nalazi na najnižoj točki objekta. Uz to, sustav ima veliku nosivost, garantira siguran i dugotrajan promet preko njega, te ima veliku hidrauličku moć za odvodnju vode.

Garaža je opremljena s dva punjača za električne automobile. Za to se koristi struja iz vlastite proizvodnje.  Novi dom isto tako strujom opskrbljuje staru zgradu.

“Ušteda je ogromna, objekti su jako različiti i po kapacitetu pa se ne mogu uspoređivati, ali kad to svedemo na nekakav ležaj ako ogovorimo o domovima, dakle, mi imamo 2 – 3 puta manje troškove, manji su troškovi na jednom objektu koji ima 600 kreveta, nego u objektu koji ima 286”, kaže ravnatelj Studentskog centra Varaždin Nenad Milijaš.

Dom koji ima sve

Ovaj dom, osim studentskih soba, studentima daje i cijeli niz dodatnih sadržaja. Imaju spremište za bicikle, besplatnu praonicu rublja, ambulantu, prostor studentskog kluba, ali i sprave za vježbanje na otvorenom. Izvrstan je to primjer projekta za mnoge koji dolaze učiti iz njega.

Valja još napomenuti da je projekt u visokom postotku financiran sredstvima iz Europskih fondova.