Arhitektura
Moderni vrtić projektiran po najnovijim standardima
Zavirite u jedan novi zagrebački dječji vrtić koji je ujedno i zgrada gotovo nulte energije.
Petnaest su godina stanovnici zagrebačkih Vrbana čekali novi dječji vrtić. I dočekali su ga, čak i u boljoj verziji nego što je prvotno bio projektiran jer u tom su se razdoblju promijenili standardi gradnje. Tako je ovaj dječji vrtić zgrada gotovo nulte energije.

Projektanti su ga htjeli uklopiti u prostor i dati mu prirodan izgled. Iz tog razloga prevladava zelena boja. Zeleni je limeni krov, sve instalacije su zelene, a i unutrašnjošću dominira zeleno uređenje.
Puno svjetla

Pred projektantima ovog vrtića Sinišom Blaženkom, Marinom Biničkim, te Markom Salopekom bio je veliki izazov i prije 15 godina. Naime parcela za vrtić je dugačka, a uz njega, treba biti mjesta i za igralište na čistom zraku. Izazovima unatoč, projektirali su modernu zgradu punu svjetla.

Zgrada je dugačka 100 metara, a svjetlost u unutrašnjosti pružaju staklene stijene, bijeli zidovi i nadsvjetla.
Grijanje
Vrtići se sami po sebi griju na višu temperaturu od ostalih zgrada, a tu je i dodatan zahtjev za uštedom energije. Cijela je zgrada dodatno izolirana, a na nju je dodana i mehanička ventilacija s rekuperacijom u prostorijama gdje se očekuje puno ljudi, odnosno djece.
Osnovni sustav grijanja je dizalica topline, dok je plinski sustav pomoćni izvor topline.
Na krovu zgrade je dodatno 28 kvadrata solarnih panela pomoću kojih se priprema topla voda za korištenje u kuhinji, ali i za dogrijavanje vode za grijanje.
Preglednost

Poseban zahtjev kod projektiranja vrtića je da bude što otvoreniji i pregledniji kako bi tete cijelo vrijeme imale djecu na oku. Zato su postavljene staklene stijene koje po sebi imaju grafičke aplikacije u obliku trava kako bi bile uočljive.

Dodatna zaštita za djecu
Projektirati za djecu nije nimalo lak zadatak jer ništa se ne nalazi na visini koja je inače logična. Projektanti su se oslanjali na iskustva ravnatelja i odgajatelja drugih vrtića, ali na kraju su neke stvari mijenjali u hodu. Tako su tek naknadno naručivali finger stopere kako se djeca ne bi ozlijedila prste gurajući ih između vrata i štoka.

Uz to, trebalo je zaštiti i rub terase koji je prvotno bio betonski. Tu su iskoristili rubnjake koji dolaze oko vanjskog igrališta.

Dizajn, funkcionalnost, energetska učinkovitost i održivost te naposljetku i vrlo dojmljiva arhitektura. Novi zagrebački dječji vrtić ima sve, pa njegovim malim korisnicima želimo sretan boravak u njemu.
Arhitektura
Neobično zdanje u Grčkoj koje gledano iz zraka nimalo ne liči na kuću
Kuća je u potpunosti u simbiozi s prirodom.

Gledana odnaprijed, lijepa kamena prizemna kuća. No, ako je se gleda iz zraka, onda je nema. Tako bismo mogli opisati ovu vrlo zanimljivu kuću smještenu u pustoši otoka Milos u Grčkoj. No, nije jedina takva tamo izgrađena. Riječ je o posebnom projektu nazvanom Voronoi’s Corrals.

Na području veličine oko 90 000 četvornih metara smješteno je pet ovakvih “koralja”, odnosno objekata. “Ovakav dizajn odvaja ruralna područja krajolika od divljih s jasno definiranim granicama”, naveli su arhitekti.
Ideja je bila da kuće za odmor budu prošarane kulturnim utjecajima obala južne Europe. Također, umjesto da velike površine divljine i poljoprivrednog zemljišta prepuste pritiscima turističke industrije, ti koralji reinterpretiraju lokalno nasljeđe stvaranja teritorija za zajednički život i međusobno očuvanje divljih, ruralnih i domaćih vrsta.

Oko kuće i na samom krovu kuće uzgajaju se brojne biljne vrste. Krugovi koji se vide na krovu su zapravo krovni prozori.

U unutrašnjem dijelu ove kuće u Grčkoj, uobičajena slika modernih interijera. Minimalističko uređenje, naglasak na prirodnim materijalima i puno prirodnog svjetla.
Arhitektura
Znate li što je biofilija?
Gradovi diljem svijeta je prihvaćaju, a biofilija polako ulazi i u hrvatsku arhitekturu.

Biofilija je sve zastupljeniji trend u uređenju interijera, a u posljednje vrijeme sve je češće pronalazimo i u arhitekturi. Ideja “Biofilije” u drevnoj je Grčkoj bila definirana kao “ljubav prema životu”. Taj koncept prvi je 1964. godine uveo psiholog Erich Fromm, a potom ga je 1980. godine popularizirao biolog Edward O. Wilson . Proučavali su nedostatak povezanosti s prirodom uzrokovan gradskim životom.

Nit vodilja je vrlo jednostavna: povezati ljude s prirodom kako bi poboljšali njihovu dobrobit i kvalitetu života. Kako je to mogla arhitektura? Traženjem alternativa za integriranje prirode – bilo kroz prirodne elemente ili tehnike – u njezin dizajn.
Najčešći je pristup ugrađivanje prirodnih obilježja u izgrađeno okruženje. Voda, vegetacija, sunčeva svjetlost i prirodni materijali koriste se prilično često. Ostakljene zgrade, zgrade sa vertikalnim vrtovima i bazenima na krovovima danas nisu rijetkost.

Sljedeća tipična karakteristika biofilnih projekata je uporaba organskih oblika i silueta umjesto ravnih linija. Također, prisutne su i boje koje pronalazimo u prirodi.
Gradovi diljem svijeta prihvaćaju ovu promjenu, a biofilija polako ulazi i u hrvatsku arhitekturu.
