Vrt
Ruža – predivna i vrlo zahtjevna biljka
Puno ljudi voli ruže u vrtu, ali često ostanu razočarani njenim razvojem. Razlog tome je krivi tretman kraljice cvijeća. Kako ruže pravilno posaditi, tretirati i njegovati zna naša Dubravka Mišolongin.
Izbor biljaka za sadnju najveći je u proljeće. Među morem predivnih boja i oblika, puno ljudi za svoje vrtove, cvjetne gredice i balkone bira ružu, kraljicu cvijeća. Njen cvijet je nenadmašan. Veliki broj latica koje se postepeno otvaraju do prvog cvata izgleda fenomenalno.
Kraljvski tretman
Bujan izgled ruže postiže se stalnom brigom i kraljevskim tretmanom.
„Osim što je treba kvalitetno posaditi u vrlo kvalitetno i hranjivo tlo i pružit joj šansu idealnih, znači savršenih uvjeta sadnje, ona je kompleksna iz razloga što je napadaju različiti nametnici, razne vrste ušiju lisnih, neke bolesti. Tako da su ljudi kod sadnje ruža obično razočarani kad u osmom mjesecu imaju gole grane bez lišća“, ističe dipl.ing.agronomije Dubravka Mišolongin.
Sadnja ruža
Sadimo ih u jesen ili proljeće. U jesen one čiji je korijen baliran u piljevini, a u proljeće kontejnirane sadnice.
„Uvijek je dobro koristiti kontejniranu biljku, ne samo kod ruža, nego i inače u hortikulturi, zato što je ta biljka sada već stvorila kroz neko vrijeme osim krupnog, znači glavnog korijenja i ono sitno korijenje. Tako kontejnirana kad se stavi u rupu, koja je iskopana po pravilima 50 puta 50, uz prikladan supstrat, ona kreće odmah sa razvojem nadzemnog dijela. Dok ova golog korijena, najprije se mora ukorijeniti a onda krenut sa nadzemnim dijelom. Zato je nju poželjnije saditi u jesen“, objašnjava Mišolongin.
Proljetnu sadnju treba obaviti do sredine četvrtog mjeseca, jer tada već kreće njihova puna vegetacija.
Tretiranje protiv nametnika
Na samom početku vegetacije, već kod izboja crvenkastih listova, treba krenuti s prvim tretiranjem.
„Pritom se ne misli na tretiranje lisnih ušiju i nametnika. Oni se tretiraju u trenutku kad se pojave, jer se može stvoriti rezistencija na neko od zaštitnih sredstava. Već se tretira s nekakvim fungicidima čime će se spriječiti pojave gljivica i nekakvih bolesti na samim ružama i onda će se kroz cijeli period vegetacije i cvatnje održati svježi i zdrav izgled“, napominje Mišolongin.
Kako bi ruža ostala zdrava, kod pune vegetacije, tretiranje zaštitnim sredstvima preporuča se gotovo svaka dva tjedna.
Redovita prihrana
Kroz cijeli period cvatnje, osim njege i zaštite, potrebna je i redovita prihrana.
„Ukoliko nemamo mogućnost koristiti stajsko gnojivo, onda bi bilo svakako dobro koristiti neko peletirano gnjojivo. Korisno je i prihranjivati putem lista, znači folijarno s nekom otopinom, kako bi je zaštitili. Neka iskustva su pokazala da nije loše koristiti amino kiseline. Aminokiseline kod biljaka stvaraju otpornost“, dodaje Mišolongin.
Cvatnja
Kraljica cvijeća tijekom proljeća i ljeta može imati nekoliko perioda cvatnje, a njen cvijet najraskošniji je u svibnju.
„Danas vidimo po gradskim nekakvim urbanim gredicama da se vrlo često nakon tog bujnog cvata opet orezuju, prihranjuju i onda dobijemo možda još jedan ili dva cvata do jeseni“, objašnjava Dubravka.
Vrste ruža
Oduševljava i velik izbor ruža. Od stablašica, floribundi do padajućih sorti.
„Nekako su ljudi najviše skloni čajevkama i floribundama. Čajevka su znači ona uobičajena karakteristična vrsta ruže klasičnog cvata. Kod nje je uvijek poželjno na vrijeme raditi rezidbu, kako ne bi očvrsnula i postala masivna i ružna za pogled. Dok se recimo floribunde koje vrlo često cvatu, nekad u sezoni i do tri puta, trebaju redovito orezivati na vrlo niske izboje“, objašnjava Mišolongin.
Ruža voli osunčana mjesta
Sunce je ruži velika podrška za cvatnju.
„U nekakvoj hladovini, kao i sve biljke koje traže sunce se uvijek nekako orijentira prema svjetlu pa onda samim tim i gubi na izgledu, nije toliko atraktivna, ne razvije toliko lijepu lisnu masu, a onda na koncu i cvijet“, ističe dipl.ing.agronomije Dubravka Mišolongin.
Ruža je predivna, ali i vrlo zahtjevna biljka. Daje svoj maksimum, samo ako joj na tom putu pomognemo.
Vrt
Kako odabrati kosilicu prema veličini travnjaka?
Izbor odgovarajuće kosilice nimalo nije jednostavan. Na tržištu je veliki broj različitih uređaja, od ručnih i strižnih kosilica, preko klasičnih električnih, akumulatorskih i benzinskih modela, pa sve do traktorskih i robotskih kosilica. Svaka od njih ima svoje prednosti i namijenjena je određenim uvjetima rada. Stoga je prije kupnje važno dobro usporediti dostupne opcije.
Prilikom odabira kosilice najvažnije je uzeti u obzir površinu koju ćete održavati ali i budžet s kojim raspolažete. Uređaj koji je idealan za manji gradski vrt neće biti prikladan za veće travnate površine, dok odabir snažnijeg ili automatiziranog modela može biti isplativiji kada je riječ o velikim okućnicama.
Što uzeti u obzir prije kupnje kosilice?
Sama veličina travnjaka nije jedini kriterij. Kako biste lakše odabrali odgovarajuću kosilicu, potrebno je odgovoriti na nekoliko pitanja. Kolika je površina travnjaka koji treba kositi? Je li riječ o redovito održavanom travnjaku ili se trava kosi tek povremeno pa zna biti viša i gušća? Postoje li na terenu izdanci grmlja, korov ili deblje stabljike koje mogu otežati košnju? Je li radna površina ravna ili ima nagibe i kosine?
Iako konačan odabir ovisi o više čimbenika, veličina travnjaka najčešće je polazna točka pri kupnji kosilice.
Kosilice za male travnjake do 300 m²
Za manje i redovito održavane travnjake do 300 m² prikladne su električne, akumulatorske ili manje ručne kosilice. Takvi su uređaji lakši za rukovanje i održavanje, a kod akumulatorskih modela važno je provjeriti može li kapacitet baterije pokriti cijelu površinu.
Kosilice za srednje velike travnjake od 300 do 800 m²
Za srednje velike travnjake od 300 do 800 m² dobar izbor mogu biti snažniji akumulatorski (18V/36V) i benzinski modeli ili robotske kosilice. Kod ovih površina važnu ulogu imaju radna širina i veličina prihvatne košare jer utječu na brzinu i učinkovitost košnje.
Kosilice za velike travnjake od 800 do 1500 m²
Za veće travnjake od 800 do 1500 m² preporučuju se snažnije akumulatorske (36V) ili benzinske samohodne kosilice, a ovisno o uvjetima i načinu održavanja mogu biti prikladne i robotske kosilice. Veća snaga, šira radna površina i pogon na kotače okašavaju rad na većim površinama.
Kosilice za travnjake veće od 1500 m²
Za travnjake od 1500 do 2500 m² mogu se koristiti robotske kosilice ali i snažnije motorne kosilice veće radne širine od 51 do 56 cm.
Kod travnjaka većih od 2500 m² praktično rješenje mogu biti traktorske, Rider ili robotske kosilice. Rider i traktorske kosilice omogućuju brzo održavanje velikih površina, dok robotski modeli mogu samostalno održavati travnjak uz minimalan angažman korisnika.
Ključne karakteristike pri odabiru kosilice
Nakon što ste odredili vrstu kosilice koja odgovara veličini travnjaka, usporedite nekoliko modela prema karaktersitikama važnima za vaš način rada.
Radna širina određuje koliko trave kosilica pokosi u jednom prolazu. Što je radna širina veća, potrebno je manje prolaza za obradu iste površine. Za manje travnjake dovoljni su uži modeli, dok se na većim površinama preporučuju kosilice sa što širom radnom površinom.
Kod odabira je važno obratiti pozornost na vrstu motora i njegovu snagu. Kod benzinskih modela podaci o motoru najčešće se iskazuju kroz kroz obujam motora (ccm), snagu (kW) te broj okretaja u minuti (o/min). Kod električnih i akumulatorskih modela važni su snaga motora, napon i kapacitet akumulatora. Snažniji motor omogućuje stabilniji rad i bolje performanse na zahtjevnijim terenima i u težim uvjetima košnje.
Kod pokretanja motora razlikujemo klasično pokretanje pomoću startne sajle, elektrostart ili pokretanje ključem. Elektrostart može biti posebno praktičan kod većih uređaja.
Važan kriterij je i ima li kosilica pogon. Modeli bez pogona prikladni su za manje i ravne površine, dok pogon na kotače olakšava rad kod većih travnjaka ili kosina. Samohodne kosilice mogu imati jednu ili više brzina, dok kod traktorskih kosilica to može ovisiti o izvedbi prijenosa. Kod nekih modela brzina se odabire putem klasičnog mjenjača, dok hidrostatski prijenos omogućuje jednostavno podešavanje brzine pritiskom na papučicu.
Kod kupnje obratite pozornost i na težinu. Težina kosilice može biti važan čimbenik, osobito ako uređaj treba često prenositi, utovarivati ili koristiti na kosinama.
Većina kosilica nudi mogućnost podešavanja visine košnje. Prilikom usporedbe modela provjerite raspon podešavanja te broj dostupnih položaja kako biste travnjak mogli prilagoditi godišnjem dobu i uvjetima rasta.
Materijal kućišta utječe na trajnost uređaja. Prilikom usporedbe cijene provjerite i što dolazi u opsegu isporuke. Kod akumulatorskih uređaja posebno je važno dolaze li akumulator i punjač uz kosilicu ili ih je potrebno kupiti zasebno. Kod traktorskih kosilica opseg isporuke i dostupna dodatna oprema također mogu utjecati na konačan odabir, primjerice udobnost sjedala, naslon za ruke, upravljačka ploča i dodatne funkcije.
Osim samog uređaja, važan kriterij pri kupnji je i dostupnost servisa i rezervnih dijelova. Dobro razvijena servisna mreža može značajno olakšati održavanje kosilice, redovite servise i eventualne popravke tijekom dugogodišnjeg korištenja.
Prikupljanje trave, izbacivanje i malčiranje
Kod odabira kosilice važno je obratiti pozornost na način zbrinjavanja pokošene trave. Mogućnosti su prikupljanje trave u prihvatnu košaru, bočno ili stražnje izbacivanje te malčiranje, odnosno usitnjavanje trave koja se vraća natrag na travnjak. Kapacitet prihvatne košare važan je kod većih površina jer veća košara znači manje prekida tijekom rada.
Odabir odgovarajuće kosilice nije samo pitanje veličine travnjaka, već kombinacija površine, terena, učestalosti košnje i načina korištenja. Pažljivom usporedbom karakteristika lakše ćete pronaći uređaj koji će vam dugoročno olakšati održavanje travnjaka.
Bilje
Paprati: Kako ih uzgajati u vrtu i domu te koje vrste odabrati?
Sjenoviti kut vrta ispod starih stabala, vlažni zid uz potok, kupaonica bez prozora koja treba živosti – paprat je jedna od rijetkih biljaka koja u takvim uvjetima ne samo preživljava, nego zaista cvjeta. Doslovno je starija od dinosaura, no upravo to govori nešto važno: zna kako opstati.
Danas ih uzgajamo u vrtovima i stanovima, a razlog popularnosti nije nostalgija nego jednostavna računica – paprat daje raskošno zelenilo ondje gdje ga je inače teško dobiti.
Biljka koja je starija od cvijeća
Paprati na Zemlji postoje više od 360 milijuna godina. Pojavile su se znatno prije cvjetnica i zadržale gotovo nepromijenjen oblik sve do danas. Na svijetu je poznato više od 10.000 vrsta, od tropskih kišnih šuma do šumovitih predjela umjerene Europe.
Za razliku od većine biljaka koje poznajemo, paprati ne stvaraju cvjetove, plodove ni sjeme. Razmnožavaju se sporama koje se nalaze na donjoj strani listova, a rastu iz podzemnih stabljika zvanih rizomi, koji im omogućuju da s godinama tvore sve veće nakupine i polako osvajaju prostor.
Listove botaničari nazivaju frondovima. Mogu biti sitni i nježni ili krupni i raskošni, ovisno o vrsti. Posebno su atraktivni mladi izboji koji se razvijaju spiralno smotani, poput opruge, i postupno se otvaraju prema gore – to je jedan od onih detalja koji paprat čine vizualno zanimljivom čak i kad miruje.
Zašto su popularne baš sada?
Vraćanje paprati u vrtove i interijere nije slučajno. Uklapaju se u širi trend prirodno uređenih prostora u kojima se traži traži bujnost i divljina – zelenilo koje izgleda kao da je oduvijek tu.
Osim estetike, praktičan razlog je jasan: paprati dobro podnose sjenu i polusjenu, što ih čini idealnim rješenjem za dijelove vrta gdje druge ukrasne biljke teško uspijevaju. Ako planirate uređenje vrta i imate sjenovite zone ispod krošnji ili uz sjeverni zid kuće, paprat je jedna od prvih biljaka koje vrijedi razmotriti.
U interijere unose mekoću i organsku teksturu koja teško dolazi od nekog drugog sobnog bilja.
Gdje saditi paprati u vrtu?
U prirodi paprati rastu uz potoke, u šumama i na zaklonjenim padinama – na mjestima s dovoljno vlage, humusnim tlom i zaštitom od jakog sunca. U vrtu treba replicirati iste uvjete.
Najidealnije lokacije su sjenovite ili polusjenovite površine ispod drveća, sjeverozapadne i sjeverne strane kuće te zaklonjeni kutevi koji su zaštićeni od udara vjetra. Jak vjetar je problem koji se često zanemaruje – može oštetiti osjetljive listove i ubrzati isušivanje tla, što paprat ne prašta.
Tlo bi trebalo biti bogato organskom tvari, rahlo i stalno umjereno vlažno. Dodavanje komposta prije sadnje pomoći će stvoriti uvjete nalik šumskom humusu koji paprati prirodno preferiraju. Dobra drenaža je pri tome jednako važna kao i vlaga: tlo ne smije dulje zadržavati vodu oko korijena.
Za one koji tek planiraju ozeleniti veće vrtne površine, korisno je pogledati savjete o planiranju vrta i rasporedu biljaka kako bi paprati bile dobro integrirane u cjelinu, a ne zasađene naknadno u preostale praznine.
Paprati u stanu: vlaga je ključ, ne svjetlo
Kod uzgoja paprati u zatvorenom prostoru najčešća je greška fokus na svjetlo, dok je zapravo vlaga zraka presudna.
Većina sobnih vrsta dobro uspijeva na mjestima s indirektnim, difuznim svjetlom. Izravno sunce oštećuje osjetljive listove i uzrokuje njihovo sušenje. Kupaonica s prirodnim svjetlom i dobrom cirkulacijom zraka može biti idealno mjesto za bostonsku paprat ili gnijezdastu paprat, ali nije samo do estetike nego i mikroklima koju biljka traži.
Zimi posebnu pozornost treba posvetiti suhom zraku zbog grijanja: smeđi vrhovi listova najčešće nisu znak bolesti nego jednostavno reakcija na prenisku vlagu. Povremeno orošavanje listova ili postavljanje posude na tanjurić s vodom i kamenčićima može pomoći.
Za one koji vole kombinirati biljke u prostoru, paprat se odlično slaže s biljkama za tamne prostore jer dijele slične zahtjeve za položajem.
20 najpopularnijih sobnih biljaka na instagramu
Njega paprati: zalijevanje, prihranjivanje, zima
Zalijevanje je najosjetljivija točka. Tlo treba biti ravnomjerno vlažno, ali ne natopljeno. Ako se supstrat potpuno osuši, biljka brzo pokazuje stres; prekomjerno zalijevanje vodi prema truljenju korijena. Zlatno pravilo je provjeriti prst duboko u supstrat i zaliti tek kada je gornji centimetar suh, ali ne i donji.
Prihranjivanje paprati ne zahtijeva posebnu revnost. U vrtu je najčešće dovoljan godišnji dodatak komposta. Sobne paprati mogu se jednom tjedno ili svaka dva tjedna prihranjivati blagim tekućim gnojivom, isključivo za vrijeme vegetacije. Previše gnojiva uzrokuje spaljene rubove listova, pa je i ovdje manje više.
Zima vrtnim papratima obično ne predstavlja problem – nadzemni dio može odumrijeti, ali rizom ostaje živ i u proljeće potjera svježe listove. Sobnim vrstama zima je zahtjevnija zbog suhog zraka nego zbog temperature.
Najljepše vrtne vrste
Japanska oslikana paprat (Athyrium niponicum) ističe se srebrnim i ljubičastim tonovima listova koji daju gotovo metalni sjaj. Odlična je kao podloga u miješanim zasadima ili uz rubove gredice.
Nojeva paprat (Matteuccia struthiopteris) u povoljnim uvjetima naraste do metar i pol i stvara dramatičan, voluminozan šum zelenja – pravi šumski ugođaj usred vrta. Posebno je efektna uz vodu ili u grupnim sadnjama.
Muška paprat (Dryopteris filix-mas) najzahvalnija je za početnike. Iznimno je otporna, tolerantna na različite tipove tla i dobro podnosi kontinentalne zime. Jedna je od najčešće uzgajanih vrtnih paprati u Europi.
Najpopularnije sobne vrste
Bostonska paprat (Nephrolepis exaltata) klasik je sobnog zelenila – dugi, viseći listovi koji se rasprostiru u sve strane čine je idealnom za police, viseće košare ili postolja.
Gnijezdasta paprat (Asplenium nidus) ima široke, glatke, valovite listove koji rastu iz središnje rozete nalik gnijezdu. Dobro se uklapa u moderne interijere jer ima čišću, gotovo skulpturalnu formu. Ako tražite sobnu biljku koja je netipična i vizualno zanimljiva, gnijezdasta paprat može biti odličan odabir.
Djevojačka vlas (Adiantum) najnježnija je od svih – sitni, tamnozeleni listići na crnim peteljkama daju joj gotovo prozirnu teksturu. Zahtijeva nešto više vlage od ostalih vrsta, no za pravi efekt nema zamjene.
Paprat je dobra investicija u zelenilo
Paprat nije biljka za one koji žele brz rezultat i jarke boje. To je biljka za strpljive – ona koja iz godine u godinu postaje sve raskošnija, širi se polako i mirno preuzima sjenovite dijelove vrta koje mnoge druge biljke ignoriraju.
Ako imate problem s uređenjem sjenovitog kutka, ili tražite sobnu biljku koja podnosi prostor bez direktnog sunca, paprat je jedan od rijetkih izbora koji zaista funkcionira bez kompromisa. Dajte joj vlagu, zaštitu od vjetra i malo strpljenja, a zauzvrat ćete dobiti zelenilo koje ne izgleda kao da ga netko uzgaja, nego kao da je oduvijek ondje pripadalo.
You must be logged in to post a comment Login