Vrt

Mali dio prirode u staklenoj posudi na vašoj polici

Biljni terarij postao je najpoželjniji ukras svakog interijera. Taj mali ekosustav ne zahtjeva puno, ali da bi uspio, traži svoje savršene uvjete.

Priroda kao neiscrpni izvor inspiracije

Prije nešto više od tri godine Jakov Brekalo odlučio je napraviti svoj prvi terarij. Iako ima bogato znanje o biljkama, informacije o terariju potražio je na internetu.

Biljni terarij ili minijaturni vrt koji raste unutar staklene posude postao je njegov hobi, a inspiraciju dobiva iz prirode.

Priča je krenula tako da je jedan dan šetao po trgovačkom centru i vidio terarij koji iako predivan, za njegov budžet ipak preskup. Stoga je došao na ideju da sam složi jedan. Dan danas ima taj terarij kod kuće, a od onda su prošle već tri i pol godine.

Inspiracija mu dolazi od želje da prirodu, odnosno taj vanjski svijet predoči u nešto što može imati u zatvorenom, primjerice na polici u boravku.

Bitno je dobro se informirati

Pri odabiru biljaka za terarij treba uskladiti veličinu biljke te njenu potrebu za prostorom i svjetlosti.

Riječ je u pravilu o biljkama koje vole vlagu i vlažna područja. To su manje biljčice koje ne rastu preglomazne, stoga treba paziti što se stavlja u terarij. U današnje vrijeme ljudi u terarije stavljaju biljke koje izgledaju lijepo, međutim nisu primjerene za terarije, te se onda događa da brzo propadnu u takvom malom okruženju.

Jakov savjetuje da se prvenstveno treba dobro informirati prije nego se krene u realizaciju ideje.

Imitacija prirode

Da bi se stvorili idealni uvjeti za život biljaka unutar staklene posude, treba imitirati uvjete iz prirode. Potrebno je složiti mikro održivi sustav kako bi se stvorio ciklus rasta i umiranja, dakle, ono što je samo po sebi prirodno.

Proces izrade započinje slaganjem slojeva, a sve ono što je doneseno iz prirode, poput mahovine, treba dobro oprati kako se ne bi unijele bakterije.

Pješčani dio služi za drenažu i skupljanje viška vode dolje na dnu. Može se staviti i aktivni ugljen koji skuplja sve ono loše na sebe. Neki stavljaju i mahovinu u zemlju i to bi uglavnom bilo to. Nakon toga slijede ukrasni dijelovi, kao što su ukrasni kamenčići i tome slično.

Biljni terarij, kao savršeni mali ekosustav sam stvara svoju vlagu te ga nije potrebno često zalijevati.

Jednostavno održavanje terarija

Ako je mjesto savršeno, zalijevat će biti dovoljno možda jedanput do dvaput godišnje. Ako primijetite da je zemlja suha, da mijenja boju, onda je potrebno zaliti.

Tu zatvorenu posudu ne bi trebalo otvarati, osim kada biljke same pokažu potrebu za vašom intervencijom.

Kad se dogodi rosa, kada bude maglovito, to je zapravo idealno, i tada ne treba ništa dirati niti otvarati. No, ako se dogodi da na stijenkama ima dosta vlage, onda je potrebno otvoriti i pustiti terarij jedno pola dana da on sam ispari taj višak van ili jednostavno možete obrisati stijenke iznutra i vratiti ga natrag na mjesto.

Malom vrtu u staklenoj posudi treba pronaći idealno mjesto s ne previše sunca, ali dovoljno svjetlosti, ne previše topline ali niti hladan prostor. Kad se postignu ti savršeni uvjeti, biljni terarij možete imati godinama.

Vrt

Sračinec kraj Varaždina skriva čarobni topiary park s čak 400 skulptura

U Topiary parku bilje postaje umjetnički medij, a park prava galerija skulptura

Topiary park Vladimira Flegara jedinstveno je mjesto u Hrvatskoj, gdje priroda u rukama ovog čovjeka postaje umjetničko djelo.

Svaki oblik, od pijetla i anđela do tridesetogodišnjeg slona, priča priču o strpljenju, ljubavi i stvaralaštvu. Posjet ovom parku nije samo šetnja među biljkama, već iskustvo susreta s umjetnošću u kojoj priroda i čovjek stvaraju zajedno.

Najčešće pitanje posjetitelja – što je topiary?

Topiary je naziv za umjetnost orezivanja ukrasnog grmlja i drveća u prepoznatljive oblike. Riječ potječe od latinske riječi topiarius, što znači „vrtlar“ ili „kreator krajolika“. Ova hortikulturna praksa poznata je još iz rimskih vrtova, a danas se njeguje diljem svijeta. U Hrvatskoj postoji samo jedan topiary park, a smješten je u okolici Varaždina. Njegov vlasnik, Vladimir Flegar, na svom imanju stvorio je pravo zeleno carstvo.

Na ukupnoj površini od 7.200 m² posjetitelji mogu razgledati više od 400 topijara i čak 30 tematskih priča. Među njima su motorcikli i skuteri na cesti, farma s domaćim životinjama, jezero sa labudovima, patkama i žabama, ali i scene divljih životinja, različitih ptica, anđela i svete obitelji. Posebnu čar daju i japanski motivi vrta, koji pokazuju koliko raznolika i maštovita može biti ova umjetnost.

Kako je nastao topiary park obitelji Flegar

Vladimir Flegar topiaryjem se počeo baviti 1995. godine, kada je nakon gubitka posla odlučio posvetiti se obiteljskom imanju. Posadio je 800 reznica buksuza, a danas park broji oko 400 oblikovanih biljaka.

“Od prije sam se bavio izradom suvenira. Slikao sam, kipario sam u drvu. S drvom sam se bavio još sad do prije 5-6 godina. I tako sam, uz put, znači uz OPG, izradu suvenira, uzeo 800 reznica buksuza i posadio u vrtu. Primili su mi se svi i od tih svih 800 današnjih 400 je
ostalo.” objašnjava Flegar.

Na pitanje koji je bio prvi oblik koji je izradio, Vladimir Flegar objašnjava da većina današnjih skulptura potječe upravo iz tih prvih pokušaja. „Ja radim originale, nema tu nikakvih žičanih kalupa ni pomagala. Od malih sadnica odmah usmjeravam njihovu prirodnu, kako ja to zovem, konstrukciju, u smjeru koji želim.“

Najlakše, kaže, to može dočarati primjerom pijetla. „Pijetao mora imati dvije glavne grane nositelja, a onda zelena masa ide između njih. Usmjeravaš jednu od druge, pa onda sezonski šišaš vrhove. Svake godine ta masa postaje gušća i gušća i na kraju se dobije pravi oblik pijetla.“

Ista tehnika vrijedi i za složenije skulpture – ljudske figure ili životinje. „Evo, kod slona je trebalo ostaviti jednu veliku granu za surlu. Konstrukciju najprije osmislite, a onda čekate da sve to obrastu listići. To traje godinama.“

Koliko traje i kako se održava topiary?

Topiary je prije svega umjetnost strpljenja. Jednostavnijim oblicima potrebne su godine da razviju gustu zelenu masu, dok monumentalne figure, poput slona ili anđela, zahtijevaju desetljeća njege i oblikovanja.

Održavanje je poseban izazov. „Za svih 400 topijara potrebno nam je između mjesec i pol do dva mjeseca šišanja. U poslu mi pomažu supruga, kćer i sestra,“ otkriva Flegar.

Svi topijari u parku održavaju se isključivo ručnim škarama. „Električne škare prebrze su i oštećuju listove. To ne smeta biljci, ali vizualno izgleda loše, pogotovo ljeti kada listovi mogu požutjeti,“ objašnjava.

Kako u vlastitom vrtu stvoriti topiary park – preporuke majstora

Za one koji žele iskušati ovu umjetnost, Flegar poručuje da je najvažnija vizija i strpljenje. „Prvo osmislite konstrukciju. Ako radite pijetla, vjevericu ili anđela, morate planirati grane nositelje koje će izdržati težinu i vremenske uvjete. Bez kalupa to traži puno vremena i upornosti.“

Za one nestrpljivije, postoji jednostavnija metoda – korištenje gotovih žičanih kalupa. No, prema Flegaru, prava vrijednost topiaryja leži u originalima, nastalim izravnim oblikovanjem prirode bez strukturalnih bez pomagala.

Nastavite čitati

Vrt

Rujan je najbolje vrijeme za sadnju jorgovana

Donosimo kako ga i gdje saditi

Sadnja jorgovana pravi je način da u vrt unesete mirisnu, dugovječnu i zahvalnu biljku. Ovaj ukrasni grm poznat je po raskošnim cvjetnim grozdovima i opojnom mirisu koji u svibnju pretvara svaki kutak u romantičnu oazu.

Osim što krasi vrtove već stoljećima, jorgovan nosi bogatu simboliku i minimalne zahtjeve za njegu, što ga čini idealnim izborom za početnike i iskusne vrtlara.

Lavanda – mediteranska kraljica mirisa koju morate imati u vrtu

Podrijetlo i povijest jorgovana

Jorgovan (Syringa vulgaris) potječe s područja Balkana i jugoistočne Europe, a u zapadnu Europu donesen je u 16. stoljeću zahvaljujući putovanjima i trgovini.

Brzo je postao omiljena vrtna biljka u Francuskoj, Engleskoj i Austriji, a kasnije se proširio diljem svijeta. Danas postoji veliki broj kultivara u različitim bojama – od snježno bijele do tamnoljubičaste.

Simbolika jorgovana

Kroz povijest, jorgovan je bio simbol proljeća, ljubavi i obnavljanja života. U viktorijansko doba ljubičasti jorgovan darivao se kao znak prve ljubavi, dok je bijeli označavao nevinost i čistoću. Njegov miris i danas budi nostalgiju, povezujući ljude s uspomenama iz djetinjstva i obiteljskih vrtova.

Kada jorgovan cvate?

Jorgovan cvate u proljeće, najčešće od svibnja do početka lipnja, ovisno o sorti i klimatskim uvjetima. Cvjetovi su skupljeni u guste grozdove koji mogu trajati i do tri tjedna. Nakon cvatnje preporučuje se uklanjanje ocvalih cvjetova kako bi se biljka usmjerila na razvoj novih pupova za iduću sezonu.

Zašto je rujan idealno vrijeme za sadnju jorgovana?

Jesen, a posebno rujan, najbolje je vrijeme za sadnju jorgovana. Tlo je još toplo, a zrak svježiji i vlažniji, što pogoduje bržem ukorjenjivanju. Biljka tijekom zime miruje, a u proljeće dočekuje sezonu spremna za rast i cvatnju.

Sadnja jorgovana – kako pravilno posaditi jorgovan u rujnu?

Sadnja jorgovana ne zahtijeva mnogo, ali ovih nekoliko koraka osigurat će zdrav i dugovječan rast:

Iskopajte rupu dvostruko širu od korijenove bale.
Dodajte sloj komposta ili zrelog stajnjaka za bolju prehranu.
Postavite biljku tako da korijen bude u ravnini s tlom.
Dobro zatrpajte zemljom, zalijte i malčirajte.

Gdje saditi jorgovan i kakvo tlo voli?

Za bogato cvjetanje jorgovan traži:

sunčano mjesto – najmanje šest sati direktnog sunca dnevno,
propusno i hranjivo tlo, neutralno do blago alkalno,
zaštitu od jakog vjetra i izbjegavanje teških glinenih tala gdje se zadržava voda

Sadnja jorgovana donosi simboliku novih početaka

Sadnja jorgovana donosi u vrt ne samo boju i miris, već i simboliku proljeća i novih početaka. Ovaj grm može živjeti desetljećima, često prelazeći iz generacije u generaciju, i svake godine vraćati uložen trud raskošnim cvjetovima. Ako ga posadite u rujnu, već sljedeće proljeće vaš vrt može zablistati u romantičnim tonovima jorgovana.

Nastavite čitati