Vrt
Idealni alati za pripremu drva za zimu
Motorne pile, cjepači za drva i ostali alati neophodni su za pripremu drva za zimu.
Pucketanje vatre u kaminu prizor je koji mnoge opušta. Ali da biste u njemu uživali, trebate najprije nabaviti drva. U šumi pazite da posiječete drvo koje je namijenjeno sječi, za što treba imati i dozvolu. Također, kod rušenja malih, srednjih ili velikih drveća, obavezno koristiti odgovarajuću zaštitnu odjeću. Zaštitne hlače, cipele, rukavice, itd. Naravno, za kvalitetno obavljanje posla treba biti opremljen i kvalitetnim alatom za pripremu drva za zimu.

„AL-KO u svom asortimanu lančanih pila proizvodi akumulatorske, električne i motorne pile, namijenjene za komercijalnu upotrebu pa sve do pila visokih performansi koje koriste profesionalci. S time da se sve pile odlikuju jednako visokom beskompromisnom kvalitetom, sigurnošću i jednostavnim rukovanjem“, ističe Dejan Vrček, prodajni savjetnik u AL-KO.
Za sječu drveta trebate veću pilu, ali za piljenje na manje komade bit će praktičniji ovaj model.

„Jednoručna pila je jednostavnija, ne skače toliko, kao što ove lančane pile za veći promjer drveta. Također, jednostavno nam omogućava rad s dvije ruke. S jednom pilimo, s drugom rukom možemo onda ukloniti drvo, granu koju odrežemo. Tu jednoručnu lančanu pilu možemo koristiti za orezivanje voćke. Moramo samo paziti da ravnomjerno, po instrukcijama voćara odrežemo određene grane“, ističe Joža Frljužec, AL-KO.

Obje verzije pokreće benzinski motor koji radi na mješavinu goriva i ulja u omjeru 40:1. No, to nije jedina mogućnost.
„AL-KO u svom asortimanu od klasičnih poprečnih motora ima i električnu pilu sa uzdužnim motorom koja nam omogućava slobodu u kretanju. Namijenjena za kućne poslove. Možemo ju koristiti u zatvorenim prostorijama, poput radionica i staja. Obzirom da je pokreće električna energija, nema štetnih emisija, ekološki je prihvatljiva“, naglašava Dejan Vrček.
Ovdje treba dodati da se lanac na njoj vrlo jednostavno zateže.
Cjepač za drva umjesto sjekire
I sad kad je drvo ispiljeno, vrijeme je za cijepanje. Umjesto sjekire, za to se može koristiti i cjepač za drva. „Njemu treba samo struja. Znači, uštekamo ga u monofaznu struju i možemo krenuti. Cjepač je predviđen da se koristi i može se raditi s njim koristeći obje ruke iz zaštitnih razloga“, objašnjava Frljužec.

Maksimalna dužina komada drveta za sječu je 54 cm, a u cjepač stane komad debljine i do 25 cm. Cjepač se može koristiti i u zatvorenom i na otvorenom. Kad je riječ o njegovu održavanju, treba pripaziti samo da ima dovoljno hidrauličnog ulja u sistemu, kako bi hidraulični sustav mogao stisnuti drva.
I sad kad su drva iscijepana, spremni ste za prizor s početka ove priče.
Vrt
Sračinec kraj Varaždina skriva čarobni topiary park s čak 400 skulptura
U Topiary parku bilje postaje umjetnički medij, a park prava galerija skulptura

Topiary park Vladimira Flegara jedinstveno je mjesto u Hrvatskoj, gdje priroda u rukama ovog čovjeka postaje umjetničko djelo.
Svaki oblik, od pijetla i anđela do tridesetogodišnjeg slona, priča priču o strpljenju, ljubavi i stvaralaštvu. Posjet ovom parku nije samo šetnja među biljkama, već iskustvo susreta s umjetnošću u kojoj priroda i čovjek stvaraju zajedno.

Najčešće pitanje posjetitelja – što je topiary?
Topiary je naziv za umjetnost orezivanja ukrasnog grmlja i drveća u prepoznatljive oblike. Riječ potječe od latinske riječi topiarius, što znači „vrtlar“ ili „kreator krajolika“. Ova hortikulturna praksa poznata je još iz rimskih vrtova, a danas se njeguje diljem svijeta. U Hrvatskoj postoji samo jedan topiary park, a smješten je u okolici Varaždina. Njegov vlasnik, Vladimir Flegar, na svom imanju stvorio je pravo zeleno carstvo.
Na ukupnoj površini od 7.200 m² posjetitelji mogu razgledati više od 400 topijara i čak 30 tematskih priča. Među njima su motorcikli i skuteri na cesti, farma s domaćim životinjama, jezero sa labudovima, patkama i žabama, ali i scene divljih životinja, različitih ptica, anđela i svete obitelji. Posebnu čar daju i japanski motivi vrta, koji pokazuju koliko raznolika i maštovita može biti ova umjetnost.

Kako je nastao topiary park obitelji Flegar
Vladimir Flegar topiaryjem se počeo baviti 1995. godine, kada je nakon gubitka posla odlučio posvetiti se obiteljskom imanju. Posadio je 800 reznica buksuza, a danas park broji oko 400 oblikovanih biljaka.
“Od prije sam se bavio izradom suvenira. Slikao sam, kipario sam u drvu. S drvom sam se bavio još sad do prije 5-6 godina. I tako sam, uz put, znači uz OPG, izradu suvenira, uzeo 800 reznica buksuza i posadio u vrtu. Primili su mi se svi i od tih svih 800 današnjih 400 je
ostalo.” objašnjava Flegar.
Na pitanje koji je bio prvi oblik koji je izradio, Vladimir Flegar objašnjava da većina današnjih skulptura potječe upravo iz tih prvih pokušaja. „Ja radim originale, nema tu nikakvih žičanih kalupa ni pomagala. Od malih sadnica odmah usmjeravam njihovu prirodnu, kako ja to zovem, konstrukciju, u smjeru koji želim.“
Najlakše, kaže, to može dočarati primjerom pijetla. „Pijetao mora imati dvije glavne grane nositelja, a onda zelena masa ide između njih. Usmjeravaš jednu od druge, pa onda sezonski šišaš vrhove. Svake godine ta masa postaje gušća i gušća i na kraju se dobije pravi oblik pijetla.“
Ista tehnika vrijedi i za složenije skulpture – ljudske figure ili životinje. „Evo, kod slona je trebalo ostaviti jednu veliku granu za surlu. Konstrukciju najprije osmislite, a onda čekate da sve to obrastu listići. To traje godinama.“

Koliko traje i kako se održava topiary?
Topiary je prije svega umjetnost strpljenja. Jednostavnijim oblicima potrebne su godine da razviju gustu zelenu masu, dok monumentalne figure, poput slona ili anđela, zahtijevaju desetljeća njege i oblikovanja.
Održavanje je poseban izazov. „Za svih 400 topijara potrebno nam je između mjesec i pol do dva mjeseca šišanja. U poslu mi pomažu supruga, kćer i sestra,“ otkriva Flegar.
Svi topijari u parku održavaju se isključivo ručnim škarama. „Električne škare prebrze su i oštećuju listove. To ne smeta biljci, ali vizualno izgleda loše, pogotovo ljeti kada listovi mogu požutjeti,“ objašnjava.

Kako u vlastitom vrtu stvoriti topiary park – preporuke majstora
Za one koji žele iskušati ovu umjetnost, Flegar poručuje da je najvažnija vizija i strpljenje. „Prvo osmislite konstrukciju. Ako radite pijetla, vjevericu ili anđela, morate planirati grane nositelje koje će izdržati težinu i vremenske uvjete. Bez kalupa to traži puno vremena i upornosti.“
Za one nestrpljivije, postoji jednostavnija metoda – korištenje gotovih žičanih kalupa. No, prema Flegaru, prava vrijednost topiaryja leži u originalima, nastalim izravnim oblikovanjem prirode bez strukturalnih bez pomagala.

Sadnja jorgovana pravi je način da u vrt unesete mirisnu, dugovječnu i zahvalnu biljku. Ovaj ukrasni grm poznat je po raskošnim cvjetnim grozdovima i opojnom mirisu koji u svibnju pretvara svaki kutak u romantičnu oazu.
Osim što krasi vrtove već stoljećima, jorgovan nosi bogatu simboliku i minimalne zahtjeve za njegu, što ga čini idealnim izborom za početnike i iskusne vrtlara.
Lavanda – mediteranska kraljica mirisa koju morate imati u vrtu
Podrijetlo i povijest jorgovana
Jorgovan (Syringa vulgaris) potječe s područja Balkana i jugoistočne Europe, a u zapadnu Europu donesen je u 16. stoljeću zahvaljujući putovanjima i trgovini.
Brzo je postao omiljena vrtna biljka u Francuskoj, Engleskoj i Austriji, a kasnije se proširio diljem svijeta. Danas postoji veliki broj kultivara u različitim bojama – od snježno bijele do tamnoljubičaste.
Simbolika jorgovana
Kroz povijest, jorgovan je bio simbol proljeća, ljubavi i obnavljanja života. U viktorijansko doba ljubičasti jorgovan darivao se kao znak prve ljubavi, dok je bijeli označavao nevinost i čistoću. Njegov miris i danas budi nostalgiju, povezujući ljude s uspomenama iz djetinjstva i obiteljskih vrtova.
Kada jorgovan cvate?
Jorgovan cvate u proljeće, najčešće od svibnja do početka lipnja, ovisno o sorti i klimatskim uvjetima. Cvjetovi su skupljeni u guste grozdove koji mogu trajati i do tri tjedna. Nakon cvatnje preporučuje se uklanjanje ocvalih cvjetova kako bi se biljka usmjerila na razvoj novih pupova za iduću sezonu.

Zašto je rujan idealno vrijeme za sadnju jorgovana?
Jesen, a posebno rujan, najbolje je vrijeme za sadnju jorgovana. Tlo je još toplo, a zrak svježiji i vlažniji, što pogoduje bržem ukorjenjivanju. Biljka tijekom zime miruje, a u proljeće dočekuje sezonu spremna za rast i cvatnju.
Sadnja jorgovana – kako pravilno posaditi jorgovan u rujnu?
Sadnja jorgovana ne zahtijeva mnogo, ali ovih nekoliko koraka osigurat će zdrav i dugovječan rast:
- Iskopajte rupu dvostruko širu od korijenove bale.
- Dodajte sloj komposta ili zrelog stajnjaka za bolju prehranu.
- Postavite biljku tako da korijen bude u ravnini s tlom.
- Dobro zatrpajte zemljom, zalijte i malčirajte.
Gdje saditi jorgovan i kakvo tlo voli?
Za bogato cvjetanje jorgovan traži:
- sunčano mjesto – najmanje šest sati direktnog sunca dnevno,
- propusno i hranjivo tlo, neutralno do blago alkalno,
- zaštitu od jakog vjetra i izbjegavanje teških glinenih tala gdje se zadržava voda

Sadnja jorgovana donosi simboliku novih početaka
Sadnja jorgovana donosi u vrt ne samo boju i miris, već i simboliku proljeća i novih početaka. Ovaj grm može živjeti desetljećima, često prelazeći iz generacije u generaciju, i svake godine vraćati uložen trud raskošnim cvjetovima. Ako ga posadite u rujnu, već sljedeće proljeće vaš vrt može zablistati u romantičnim tonovima jorgovana.
You must be logged in to post a comment Login