Vrt
Zelena vrtna bajka na Sljemenu
Impresivna okućnica koja ima priču
U Zagrebu ispod Sljemena ima jedna kuća s impresivnom okućnicom koja priča zelenu vrtnu priču. Bili smo tamo i saznali kako je ona nastala i tko brine o njoj.
Kad obavi posao u vrtu, gospodin Milivoj se udobno smjesti u svoju fotelju i uživa u pogledu na dobar posao. Jer njegova je zadaća u ovom prekrasnom vrtu izrada topijara. Već 25 godina on radi skulpture od buksusa, pa u vrtu Milivoja Radanovića stanuju patka, puž, ali i zec.

Na kobri radi već 15 godina
‘I sve te biljke zahtijevaju dosta dosta truda jer puno oblikovanja, šišanja. Svakih 14 dana se moraju šišati’, govori Milivoj Radanović, vlasnik vrta.
Na novom stanovniku svog vrta – kobri, radi već petnaestak godina, ali priznaje, da bi ona poprimila svoj završni oblik, trebat će još najmanje šest.

‘Nisam to nigdje vidio, to je jednostavno onako, iz glave mi je došla ideja, krenuo sam jednu biljku koja je gore iza mene, zove ju moja unučica ptica trkačica, to je bio grm koji sampočeo oblikovati, svi su se smijali u prvo vrijeme, ali nakon 10 – 15 godina su svi shvatili da to ima stvarno oblik ptice, i čak sam dobio puno pohvala na ime toga’, dodaje.

Supruga ima drugu zadaću
I dok se gospodin Milivoj brine o skulpturama, supruga Zlata ima drugu zadaću. ‘Ja se za razliku od supruga, mogu isto sa zelenim pohvaliti, on je sa zelenim biljkama koje šiša, a ja imamo povrtnjak, pa svaki dan znam što ću kuhati. Mene to veseli, isto. Uz to, imam i mirodije i taj vrt smo digli na jedan viši nivo tako da ga zovemo viseći vrt, viseći povrtnjak’, ponosno nam priča gospođa Radanović.

Uz to, brine da u vrtu uvijek ima sezonskog cvijeća ‘Sezonski i vrt je posađen tako da stalno jedno cvijeće odlazi, drugo dolazi, a ovo sezonsko i kupujemo, a nešto i spremamo preko zime, da bi mogli u proljeće izvaditi, da baš stalno sve ne kupujemo’, dodaje.

Uspijeva joj i mediteransko bilje
U uzgoju je toliko uspješna da joj u ovoj zelenoj vrtnoj priči ispod Sljemena uspijevaju i mediteranske biljke. ‘Mediteransko bilje je sad već postalo mislim i dio unutrašnjosti, prilagodilo se, jer su sve toplije zime, sve toplije je vrijeme i one uspijevaju kod nas fantastično. Ali nisu iz dalmatinskih dijelova, nego s Kvarnera ih donosim tako da je ta približna klima kao i ovdje pa se nekako valjda prilagode.

Redovno održavanje ove ljepotice zahtijeva puno rada i truda. ‘Četiri pet sati dnevno svakako treba odvojiti, a koliko čovjek može izdržati, neki puta možete biti sedam, osam sati, prema raspoloženju i prema vremenskim uvjetima. Ako je kišno, mokro, onda ne možete, tri, četiri dana ste u zaostatku, onda opet morate malo potegnuti, pa je onda to možda i šest, sedam sati dnevno, a nekada je dovoljno i dva sata’, objašnjava.

Nema godišnjeg odmora
‘Nema godišnjeg odmora, mi odemo par dana u predsezoni, par dana u devetom, desetom mjesecu, ali najviše 4-5 dana jer kad se vratimo, to drukčije već izgleda. Vi morate skoro svaki dan oko njih raditi, morate ih zalijevati, morate šišati, oblikovati, morate, znači, to je jedan posao koji, to je ljubav, to je jedna ljubav koja recimo, čovjek ili ima ili nema’, kaže.
A sudeći prema izgledu ovog vrta, ljubavi prema njemu sigurno ne nedostaje.
Vrt
Sračinec kraj Varaždina skriva čarobni topiary park s čak 400 skulptura
U Topiary parku bilje postaje umjetnički medij, a park prava galerija skulptura

Topiary park Vladimira Flegara jedinstveno je mjesto u Hrvatskoj, gdje priroda u rukama ovog čovjeka postaje umjetničko djelo.
Svaki oblik, od pijetla i anđela do tridesetogodišnjeg slona, priča priču o strpljenju, ljubavi i stvaralaštvu. Posjet ovom parku nije samo šetnja među biljkama, već iskustvo susreta s umjetnošću u kojoj priroda i čovjek stvaraju zajedno.

Najčešće pitanje posjetitelja – što je topiary?
Topiary je naziv za umjetnost orezivanja ukrasnog grmlja i drveća u prepoznatljive oblike. Riječ potječe od latinske riječi topiarius, što znači „vrtlar“ ili „kreator krajolika“. Ova hortikulturna praksa poznata je još iz rimskih vrtova, a danas se njeguje diljem svijeta. U Hrvatskoj postoji samo jedan topiary park, a smješten je u okolici Varaždina. Njegov vlasnik, Vladimir Flegar, na svom imanju stvorio je pravo zeleno carstvo.
Na ukupnoj površini od 7.200 m² posjetitelji mogu razgledati više od 400 topijara i čak 30 tematskih priča. Među njima su motorcikli i skuteri na cesti, farma s domaćim životinjama, jezero sa labudovima, patkama i žabama, ali i scene divljih životinja, različitih ptica, anđela i svete obitelji. Posebnu čar daju i japanski motivi vrta, koji pokazuju koliko raznolika i maštovita može biti ova umjetnost.

Kako je nastao topiary park obitelji Flegar
Vladimir Flegar topiaryjem se počeo baviti 1995. godine, kada je nakon gubitka posla odlučio posvetiti se obiteljskom imanju. Posadio je 800 reznica buksuza, a danas park broji oko 400 oblikovanih biljaka.
“Od prije sam se bavio izradom suvenira. Slikao sam, kipario sam u drvu. S drvom sam se bavio još sad do prije 5-6 godina. I tako sam, uz put, znači uz OPG, izradu suvenira, uzeo 800 reznica buksuza i posadio u vrtu. Primili su mi se svi i od tih svih 800 današnjih 400 je
ostalo.” objašnjava Flegar.
Na pitanje koji je bio prvi oblik koji je izradio, Vladimir Flegar objašnjava da većina današnjih skulptura potječe upravo iz tih prvih pokušaja. „Ja radim originale, nema tu nikakvih žičanih kalupa ni pomagala. Od malih sadnica odmah usmjeravam njihovu prirodnu, kako ja to zovem, konstrukciju, u smjeru koji želim.“
Najlakše, kaže, to može dočarati primjerom pijetla. „Pijetao mora imati dvije glavne grane nositelja, a onda zelena masa ide između njih. Usmjeravaš jednu od druge, pa onda sezonski šišaš vrhove. Svake godine ta masa postaje gušća i gušća i na kraju se dobije pravi oblik pijetla.“
Ista tehnika vrijedi i za složenije skulpture – ljudske figure ili životinje. „Evo, kod slona je trebalo ostaviti jednu veliku granu za surlu. Konstrukciju najprije osmislite, a onda čekate da sve to obrastu listići. To traje godinama.“

Koliko traje i kako se održava topiary?
Topiary je prije svega umjetnost strpljenja. Jednostavnijim oblicima potrebne su godine da razviju gustu zelenu masu, dok monumentalne figure, poput slona ili anđela, zahtijevaju desetljeća njege i oblikovanja.
Održavanje je poseban izazov. „Za svih 400 topijara potrebno nam je između mjesec i pol do dva mjeseca šišanja. U poslu mi pomažu supruga, kćer i sestra,“ otkriva Flegar.
Svi topijari u parku održavaju se isključivo ručnim škarama. „Električne škare prebrze su i oštećuju listove. To ne smeta biljci, ali vizualno izgleda loše, pogotovo ljeti kada listovi mogu požutjeti,“ objašnjava.

Kako u vlastitom vrtu stvoriti topiary park – preporuke majstora
Za one koji žele iskušati ovu umjetnost, Flegar poručuje da je najvažnija vizija i strpljenje. „Prvo osmislite konstrukciju. Ako radite pijetla, vjevericu ili anđela, morate planirati grane nositelje koje će izdržati težinu i vremenske uvjete. Bez kalupa to traži puno vremena i upornosti.“
Za one nestrpljivije, postoji jednostavnija metoda – korištenje gotovih žičanih kalupa. No, prema Flegaru, prava vrijednost topiaryja leži u originalima, nastalim izravnim oblikovanjem prirode bez strukturalnih bez pomagala.

Sadnja jorgovana pravi je način da u vrt unesete mirisnu, dugovječnu i zahvalnu biljku. Ovaj ukrasni grm poznat je po raskošnim cvjetnim grozdovima i opojnom mirisu koji u svibnju pretvara svaki kutak u romantičnu oazu.
Osim što krasi vrtove već stoljećima, jorgovan nosi bogatu simboliku i minimalne zahtjeve za njegu, što ga čini idealnim izborom za početnike i iskusne vrtlara.
Lavanda – mediteranska kraljica mirisa koju morate imati u vrtu
Podrijetlo i povijest jorgovana
Jorgovan (Syringa vulgaris) potječe s područja Balkana i jugoistočne Europe, a u zapadnu Europu donesen je u 16. stoljeću zahvaljujući putovanjima i trgovini.
Brzo je postao omiljena vrtna biljka u Francuskoj, Engleskoj i Austriji, a kasnije se proširio diljem svijeta. Danas postoji veliki broj kultivara u različitim bojama – od snježno bijele do tamnoljubičaste.
Simbolika jorgovana
Kroz povijest, jorgovan je bio simbol proljeća, ljubavi i obnavljanja života. U viktorijansko doba ljubičasti jorgovan darivao se kao znak prve ljubavi, dok je bijeli označavao nevinost i čistoću. Njegov miris i danas budi nostalgiju, povezujući ljude s uspomenama iz djetinjstva i obiteljskih vrtova.
Kada jorgovan cvate?
Jorgovan cvate u proljeće, najčešće od svibnja do početka lipnja, ovisno o sorti i klimatskim uvjetima. Cvjetovi su skupljeni u guste grozdove koji mogu trajati i do tri tjedna. Nakon cvatnje preporučuje se uklanjanje ocvalih cvjetova kako bi se biljka usmjerila na razvoj novih pupova za iduću sezonu.

Zašto je rujan idealno vrijeme za sadnju jorgovana?
Jesen, a posebno rujan, najbolje je vrijeme za sadnju jorgovana. Tlo je još toplo, a zrak svježiji i vlažniji, što pogoduje bržem ukorjenjivanju. Biljka tijekom zime miruje, a u proljeće dočekuje sezonu spremna za rast i cvatnju.
Sadnja jorgovana – kako pravilno posaditi jorgovan u rujnu?
Sadnja jorgovana ne zahtijeva mnogo, ali ovih nekoliko koraka osigurat će zdrav i dugovječan rast:
- Iskopajte rupu dvostruko širu od korijenove bale.
- Dodajte sloj komposta ili zrelog stajnjaka za bolju prehranu.
- Postavite biljku tako da korijen bude u ravnini s tlom.
- Dobro zatrpajte zemljom, zalijte i malčirajte.
Gdje saditi jorgovan i kakvo tlo voli?
Za bogato cvjetanje jorgovan traži:
- sunčano mjesto – najmanje šest sati direktnog sunca dnevno,
- propusno i hranjivo tlo, neutralno do blago alkalno,
- zaštitu od jakog vjetra i izbjegavanje teških glinenih tala gdje se zadržava voda

Sadnja jorgovana donosi simboliku novih početaka
Sadnja jorgovana donosi u vrt ne samo boju i miris, već i simboliku proljeća i novih početaka. Ovaj grm može živjeti desetljećima, često prelazeći iz generacije u generaciju, i svake godine vraćati uložen trud raskošnim cvjetovima. Ako ga posadite u rujnu, već sljedeće proljeće vaš vrt može zablistati u romantičnim tonovima jorgovana.