Vrt
POKRIVAČI TLA Idealni saveznici svake okućnice
Idealni ako vam ništa ne uspijva i muče vas kosine
Muče li vas površine u vrtu na kojima ništa ne uspijeva i kosine s kojih tijekom kiša curi blato, imamo rješenje – idealni saveznici svake okućnice su takozvani pokrivači tla.
Za prekrivanje površina na kojima ništa ne uspjeva, idealni su zimzeleni pokrivači tla. Neugledne površine pretvaraju u cijelogodišnji zeleni tepih.

‘Pokrivači tla, kao što i sama riječ govori, pokrivaju tlo, tj, rastu vrlo nisko’, kaže Lidija Mamić iz Vrtnog centra Šestine. Mogu bit skroz niski, znači doslovno centimetar 2 od tla, a mogu biti i do 40-tak centimetara.
Biljke koje rastu do 40ak centimetara
‘Ono što se smatra ustvari pokrivačima tla su biljke koje su biljke koje rastu do 40-tak centimetara u visinu i rastu horizontalno’, dodaje.

Najčešći pokrivači tla su juniperusi horizontalis. Otporni su na onečišćenja zraka, jednostavni za održavanje i savršeni za popunjavanje kosina.
‘Prekrivače tla sadimo na razmak od pola metra, tj. na 1 metar idu dva komada ili na metar kvadratni 4 komada’, objašnjava. Kod kosih terena, obično zemlja curi kod velikih kiša, kod velike vlage, raste puno korova, nije pristupačno i uvijek to želimo pokriti nekim biljkama, a koje ne zahtjevaju puno održavanja.

Sadnja u liniji ili cik-cak
‘Zato smo odabrali juniperuse koji rastu vrlo nisko ravno, u liniji tla i oni će pratiti tu liniju, tu kosinu i popunit će taj prostor koji je problematičan’, kaže.
Obzirom da rastu u svim smjerovima, moguće ih je saditi u liniji ili u cik-cak.

‘Biljku ćemo namjestiti u rupu i samo ćemo ovu zemlju vratiti nazad. Usmjerit ćemo biljku u željenom smjeru da ide. Isto će sve to biljke popuniti, spojiti. Imat ćemo sve popunjeno sve će bit zeleno. Ovaj juniperus je poseban po tome što ima zlatni rub, tj. golden carpet se zove, znači kao zlatni tepih. I kad se jednom to sve razraste, bude stvarno onako lijepa zlatna površina.

Sprečavaju curenje zemlje
‘Juniperusi rastu vrlo nisko, ne idu skoro uopće u visinu i to je super jer oni će pratiti ovu kosinu. Ispod njih kao prvo neće rasti korov, tako da ste taj dio riješili, a druga stvar je što kada pada kiša, kad su obilne kiše, obično na kosinama, slijevaju potoci blata , a ovdje se to neće događati jer će vam ove biljke, bit će jako guste, sprječavat da ta zemlja ispod njih curi. Oni će držati to tlo’, objašnjava.

Nakon sadnje potrebno ih je nekoliko dana zalijevati, a nakon toga oko njih nema puno brige.
‘U proljeće lagana rezidba, znači, treba ih malo pokratiti, ošišati, suhe grane. Maknuti sve što biljci smeta. Treba ih ustvari malo osloboditi, malo prozračiti i oni će tako puno bolje rasti’, kaže Lidija.
Gdje se nalaze pokrivači tla, nema košnje. Vjerojatno je zbog toga sve češći stanovnik gradskih parkova i mnogih okućnica cotonaster. Osim njega sveprisutan je i brzorastući bršljan. Iznimno je otporan na sve uvjete, a uspijeva i u sjeni i na suncu.

Redovito kontroliranje je preduvjet
‘Kod bršljana je važno da ga konroliramo, znači da ga redovito, svake godine, orezujemo, skraćujemo jer ako to ne radimo, zna postati jako neugledan’, kaže. Samo u sjeni uspijeva pahisandra.
‘Ne podnosi sunce. Obično se sadi na području gdje ima puno velikih stabala, borova, velikih drvca, gdje rijetko što uspijeva, a htjeli bi ipak nešto imati’, tvrdi.

‘Raste do 40 centimetara i jedna je od višljih pokrivača tla. Svoju punu ljepotu pokazuje kroz 2-3 godine od sadnje. Razigranost površina jako dobro postiže bujni šarenolisni evonimus’, objašnjava.
Pokrivači tla, mogu prekrivati velike i kose površine, a one koje se o njima brinu oslobađaju čupanja korova, košnje i zalijevanja. Kad svim ovim dobrobitima dodamo i spječavanje curenja tla, lako je zaključiti da su zimzeleni pokrivači tla, savršeni saveznici svakog vrtlara.
Vrt
Vrijeme je za diobu trajnica: Evo kako ih podijeliti bez oštećenja
Donosimo vodič korak po korak za jesensku diobu trajnica, s popisom biljaka i vremenom sadnje
Presađivanje trajnica jedna je od onih vrtlarskih vještina koje zvuče komplicirano dok ih prvi put ne isprobate, a zapravo spadaju među najjednostavnije i najisplativije poslove u cijelom vrtlarskom kalendaru.
Jesen u vrtu: Donosimo popis zadataka koje ne smijete preskočiti
Stariji busen jednostavno se razdvoji na nekoliko manjih, samostalnih biljaka. Time istovremeno pomlađujete postojeću trajnicu, vraćate joj snagu za bogatiju cvatnju, kontrolirate koliko se širi po gredici i, kao svojevrsni bonus, dobivate nekoliko potpuno novih biljaka bez ijednog eura potrošenog u vrtnom centru. Rijetko koji vrtlarski zahvat vraća toliko za tako malo uloženog truda.
Šetate vrtom krajem kolovoza i primjećujete nešto čudno: perunika koja je prije tri godine bila prekrivena cvjetovima sada ima čudnu, gotovo prazno-krateraste sredine, dok cvjetovi izbijaju samo na rubovima busena. Ili floks koji je nekad mirisao cijelim dvorištem sada daje pola manje cvjetova nego prošle godine, iako ga redovito zalijevate i gnojite. Prva pomisao roditelja hobista vrtlara često je: nešto sam pogriješio, biljka je bolesna, treba joj više hranjiva.
U devet od deset slučajeva istina je puno jednostavnija i puno ugodnija. Biljka nije bolesna, ona je jednostavno prerasla samu sebe. Nakon nekoliko godina rasta na istom mjestu, busen postane toliko gust da se stariji dijelovi u sredini doslovno guše, bez pristupa svjetlu, vodi i hranjivim tvarima koje odnose mlađi, rubni izdanci. Rješenje se ne krije u dodatnom gnojivu, nego u lopati.
Što je dioba trajnica i zašto se radi?
Iza pomalo stručno zvučnog naziva krije se postupak koji je, u praksi, iznenađujuće izravan. Biljka se pažljivo iskopa zajedno sa svojim korijenom, busen se zatim razdvoji na nekoliko manjih, samostalnih dijelova, a svaki od njih posadi se kao potpuno nova biljka, sa svojim vlastitim korijenom, izdancima i, već sljedeće sezone, vlastitim cvjetovima.
Zašto se vrtlari uopće upuštaju u ovaj, na prvi pogled, pomalo drastičan zahvat? Razlog leži u samoj biologiji trajnica. Za razliku od jednogodišnjih biljaka koje niknu, procvjetaju i uvenu unutar jedne sezone, trajnice iz godine u godinu ostaju na istom mjestu i svake sezone dodaju novi rast na već postojeći busen. Taj busen s vremenom postaje sve gušći, a stariji dio u sredini biljke prirodno slabi, gubi vitalnost i sve teže dolazi do resursa koje mu okolno tlo pruža.
Diobom se taj proces zapravo obrće. Pomlađuje se starija biljka koja bi inače nastavila slabiti iz godine u godinu, smanjuje se pregust busen koji je počeo gušiti sam sebe, a kod mnogih vrsta cvatnja se vidljivo poboljša već u prvoj sezoni nakon diobe, upravo zato što svaki novi dio ima pristup više prostora, svjetla i hranjivih tvari nego što ga je imao unutar starog, prenapučenog busena. Uz to, dioba sprječava nekontrolirano širenje agresivnijih vrsta po gredici, a kao praktičan dodatak, iz jedne biljke dobivate nekoliko novih, kojima možete popuniti prazne dijelove vrta, umjesto da nove primjerke kupujete u rasadniku.

Kako znati da je vrijeme za presađivanje trajnica?
Postoji nekoliko jasnih signala da je busen zreo za diobu.
- Sredina busena počinje odumirati ili ostaje prazna.
- Biljka slabije cvjeta nego prethodnih godina.
- Busen je postao izrazito gust.
- Biljka se proširila izvan prostora koji ste joj namijenili.
- Susjednim biljkama počinje oduzimati prostor i svjetlo.
Ipak, ne treba svaku veliku i zdravu trajnicu automatski dijeliti samo zato što je narasla. Veličina sama po sebi nije problem, dok god biljka i dalje dobro cvjeta i nema znakova zbijenosti u sredini.
Kada je najbolje vrijeme za diobu?
Postoji jednostavno pravilo koje vrtlari često koriste: trajnice koje cvjetaju u proljeće i rano ljeto najčešće se dijele nakon cvatnje, u kasno ljeto ili ranu jesen, dok se mnoge kasnije cvatuće vrste bolje dijele u proljeće.
To ipak nije univerzalno pravilo za sve vrste, pa je uvijek dobro provjeriti preporuku za konkretnu biljku. Za jesensku diobu jedno je pravilo, međutim, gotovo bez iznimke: ne čekajte predugo. Novim dijelovima treba ostaviti dovoljno vremena da razviju korijen prije nego što dođu ozbiljnije hladnoće, u pravilu barem četiri do šest tjedana prije prvih mrazova.
Koje trajnice možemo dijeliti u ranu jesen?
| Biljka | Kada dijeliti | Koliko često | Posebna napomena |
|---|---|---|---|
| Hosta | Rana jesen ili rano proljeće | Svakih 3–4 godine | Reže se oštrim nožem kroz korijen; podnosi i grublju diobu |
| Perunika (brada) | Kasno ljeto, 6–8 tjedana nakon cvatnje | Svakih 3–5 godina | Rizom se sadi plitko, tik ispod površine tla |
| Božur | Kasna jesen, kad lišće posve posuši | Svakih 5–7 godina, tek nakon 3. godine starosti | Svaki dio treba barem 3 pupa; sadi se plitko, pupovi oko 5 cm ispod površine |
| Ljiljan | Rana jesen, nakon cvatnje | Svakih 3–4 godine | Lukovice se dijele ručno, sade odmah da se ne osuše |
| Floks | Rano proljeće ili rana jesen | Svakih 3–4 godine | Sredina busena najčešće prva odumire |
| Hemerokalis (zvončica) | Rano proljeće ili rana jesen | Svakih 3–5 godina | Vrlo otporan na diobu, podnosi i grublje rezanje |
| Bergenija | Rana jesen | Svakih 4–5 godina | Rizom se dijeli na komade s po nekoliko listova |
| Ukrasne trave | Rano proljeće (kod većine vrsta) | Svakih 3–4 godine | Kod nekih vrsta jesenska dioba nosi veći rizik od izmrzavanja |
Presađivanje trajnica korak po korak
Kad ste utvrdili da je biljka spremna za diobu i da je vrijeme pogodno, postupak izgleda ovako.
1. Zalijte biljku prije diobe. Tlo treba biti dovoljno vlažno za lakše vađenje busena, ali ne potpuno natopljeno.
2. Iskopajte cijeli busen. Lopatom kopajte dovoljno daleko od središta biljke, kako biste sačuvali što više korijena netaknutim.
3. Uklonite višak zemlje i pregledajte korijen. Tako lakše uočavate zdrave dijelove korijena, kao i one koji su trulih ili oštećenih.
4. Podijelite busen. Manji i rahliji buseni ponekad se mogu razdvojiti jednostavno rukama. Kod čvršćih busena koristi se vrtni nož, lopatica, dvije vrtne vile postavljene leđima okrenute jedna prema drugoj, ili lopata, ovisno o vrsti biljke i veličini busena.
5. Odbacite stare i bolesne dijelove. Svaki novi dio treba imati zdrav korijen i dovoljno zdravih izboja ili pupova, ovisno o vrsti biljke.
6. Odmah ponovno posadite. Korijen se ne smije predugo ostaviti izložen suncu i vjetru, jer se brzo isušuje.
7. Dobro zalijte. Nakon presađivanja biljci treba pomoći da ponovno uspostavi kontakt korijena s tlom, pa je obilno zalijevanje odmah nakon sadnje obavezno.

Najčešća greška: napraviti premale dijelove
U želji da od jedne biljke dobijemo što više novih primjeraka, lako je pretjerati s usitnjavanjem busena. Svakom dijelu treba dovoljno korijena i vegetativne mase da se uspješno primi na novom mjestu, premali komadi teško uspijevaju.
Ostale česte greške uključuju ostavljanje korijena izloženog suncu, gdje se vrlo brzo isušuje, sadnju predubokog, što je posebno problematično kod perunika i božura, diobu biljke usred vrućine, koja dodatno stresira već oslabljeni korijen, te zaboravljanje zalijevanja nakon presađivanja, iako je ono ključno za uspješan prihvat.
Postoje i trajnice koje ne vole često dijeljenje
Nisu sve trajnice dobri kandidati za rutinsku diobu. Neke vrste imaju dubok ili osjetljiv korijenski sustav i bolje ih je što manje uznemiravati, jer se sporo oporavljaju od premještanja.
Nemojte, dakle, vidjeti veliku trajnicu i automatski posegnuti za lopatom. Prvo provjerite kojoj vrsti pripada i kako ta konkretna biljka reagira na diobu.
Što napraviti s viškom novih biljaka?
Ako od jednog busena dobijete pet novih biljaka, ne morate svih pet vratiti natrag u istu gredicu. Njima možete popuniti praznine u vrtu, napraviti novu skupinu iste vrste na drugom mjestu, posaditi ih na drugom dijelu parcele ili jednostavno pokloniti susjedima i prijateljima.
Vrt
Što saditi u rujnu: Vodič kroz jesensku sadnju za ukrasni vrt i povrtnjak
Rujan je jedan od najboljih mjeseci za sadnju. Donosimo pregled biljaka za ukrasni vrt i povrtnjak koje sada vrijedi posaditi.
Rujan je jedan od najizdašnijih mjeseci za sadnju, iako se to na prvi pogled ne čini očitim. Tlo je još toplo od ljeta, a zrak postaje svježiji i vlažniji, što je idealna kombinacija za brzo ukorjenjivanje.
Kao što smo pisali u tekstu o poslovima koje ne treba odgađati u rujnu, ovaj mjesec podjednako je važan i za ukrasni vrt i za povrtnjak. U nastavku donosimo pregled što saditi u rujnu kako bi vrt bio spreman i za jesen i za sljedeće proljeće.
Kod proljetne sadnje biljka mora istovremeno razvijati korijen i nadzemni dio, često uz nagle skokove temperature. U rujnu je taj proces jednostavniji. Tlo je toplo, pa se korijen brzo širi, dok hladniji zrak smanjuje stres i potrebu za čestim zalijevanjem. Biljka posađena sada ima nekoliko tjedana mirnog rasta prije zime, a u proljeće kreće iz mnogo bolje pozicije nego ona posađena tek s prvim toplim danima.
Što saditi u rujnu (od povrća)
U povrtnjaku rujan otvara priliku za posljednji krug sjetve prije zime. Najbolje prolaze kulture kratke vegetacije, koje stignu do berbe prije prvih ozbiljnijih hladnoća.
1. Salata
Salata, posebno maslačaste i hrastove sorte, dobro podnosi niže temperature i može se sijati kroz cijeli rujan. Na gredicama koje su ostale prazne nakon ljetnih kultura može osigurati još jednu berbu prije zime.

2. Špinat
Špinat posijan krajem ljeta ili početkom jeseni daje prvu berbu mladih listova za otprilike šest do osam tjedana. Odgovaraju mu niže jesenske temperature pa je rujan dobro vrijeme za novu sjetvu.

3. Rotkvica
Rotkvica je među najbržim kulturama koje možete posijati u rujnu. Do uroda joj treba samo tri do četiri tjedna pa je idealna za popunjavanje gredica koje su se oslobodile nakon ljetne berbe.
Detaljne rokove sjetve i vremena do berbe za ove i druge kulture, uključujući blitvu i rukolu, pronaći ćete u vodiču o postrnoj sjetvi.

4. Matovilac
Matovilac se sije izravno u pripremljeno tlo tijekom rujna, a može se brati praktički cijele zime. Kada temperature znatnije padnu, gredicu je dobro zaštititi netkanim materijalom.
Visoke gredice na balkonu ili u vrtu
Što saditi u rujnu (od začinskog bilja)
Rana jesen pogodna je i za sadnju pojedinih višegodišnjih začinskih biljaka, osobito iz već razvijenih sadnica. Prednost rujanske sadnje je u tome što biljke više nisu izložene najvećim ljetnim vrućinama, a tlo je još dovoljno toplo za razvoj korijena.
1. Ružmarin
Ružmarin se početkom rujna još može saditi na sunčanom i dobro dreniranom položaju, osobito u toplijim dijelovima Hrvatske. U kontinentalnim krajevima sigurnija je sadnja u posudu koju je tijekom hladnijeg dijela godine moguće zaštititi.

2. Kadulja
Kadulji odgovaraju sunčana mjesta i propusno tlo. Sadnice posađene početkom jeseni imaju vremena razviti korijen prije zime, ali je važno izbjegavati mjesta na kojima se nakon kiše zadržava voda.

3. Vlasac
Vlasac dobro podnosi niže temperature, a rujan je pogodan za sadnju novih biljaka, kao i za dijeljenje već razvijenih busena.
Kako uzgojiti začinsko bilje kod kuće? 3 greške koje morate izbjeći!
Što saditi u rujnu (od cvijeća i ukrasnih biljaka)
Dok se povrtnjak priprema za posljednji urod, u ukrasnom vrtu rujan označava početak jedne od najvažnijih sezona sadnje.
1. Trajnice
Rujan je jedan od najboljih trenutaka za sadnju i diobu trajnica. Nova biljka stigne razviti korijen prije zime, a već sljedeće sezone može cvjetati punom snagom.
Ovo je ujedno pravo vrijeme za podjelu prenapučenih busena, čime možete dobiti dodatne primjerke biljaka bez ikakvog troška.
Trajnice kao pokrivači tla: Praktično estetsko rješenje za vaš vrt
2. Ukrasno grmlje
Rujan je vrlo pogodan za sadnju brojnih vrsta ukrasnog grmlja. Dobar primjer je jorgovan: sadnja jorgovana u rujnu daje grmu dovoljno vremena da razvije zdrav korijenski sustav prije nego što se tlo ohladi.
Isto vrijedi i za brojna druga ukrasna grmlja i stabla. Osjetljivije vrste u teglama vrijedi na vrijeme premjestiti na zaklonjeno mjesto ili ih pripremiti za unošenje u zatvoreni prostor kada temperature počnu padati.
3. Proljetne lukovice
Od rujna počinje sezona sadnje brojnih lukovica koje trebaju hladan period kako bi procvjetale u proljeće. Među njima su tulipani, zumbuli, narcisi, ukrasni luk i šafrani.
Jesenske lukovice mogu se saditi na gredicu ili u teglu, ovisno o prostoru koji imate na raspolaganju, dok sadnja tulipana posebno dobro uspijeva na plodnom, dobro dreniranom tlu i osunčanoj poziciji.
Ipak, vrijeme sadnje nije univerzalno za sve vrste lukovica. Neke se mogu saditi već tijekom rujna, dok je za druge bolje pričekati da se tlo dodatno ohladi. Zato prije sadnje vrijedi provjeriti preporuke za konkretnu vrstu.
Balkon u rujnu – što možete saditi u tegle
Rujan je zahvalniji za sadnju na balkonu od vrućih ljetnih mjeseci jer se posude više ne pregrijavaju tako brzo, a zemlja sporije gubi vlagu.
U teglama možete posijati salatu, špinat, matovilac i rotkvice, dok su veće posude pogodne i za pojedine začinske biljke. Ovo je i vrijeme kada možete početi saditi proljetne lukovice u tegle, ovisno o vrsti i temperaturama.
Pritom pripazite na odvodnju. Jesenske kiše znače da višak vode iz posude mora moći brzo otjecati kako lukovice i korijen biljaka ne bi počeli trunuti.
Balkon kao produžetak dnevnog boravka – i ljeti i zimi
Savjeti za uspješno vrtlarenje u rujnu
Priprema tla: Prije nove sjetve gredicu lagano prekopajte i obogatite tankim slojem zrelog komposta. Ljetni usjevi iscrpljuju tlo pa će nova kultura imati koristi od dodatnih hranjivih tvari.
Zalijevanje: Nakon sadnje ili sjetve tlo treba održavati ravnomjerno vlažnim, ali ne natopljenim. Zalijevajte prema stvarnoj vlažnosti tla, a ne prema fiksnom rasporedu.
Drenaža: Dobra drenaža posebno je važna za lukovice, začinsko bilje i ukrasno grmlje jer tijekom jeseni raste količina oborina.
Malčiranje: Sloj malča pomaže zadržati vlagu, ublažava temperaturne promjene i štiti korijen kada stignu prve hladnije noći.
Vrijeme sadnje: Nemojte čekati duboku jesen za biljke kojima treba nekoliko tjedana da razviju korijen. Što se biljka prije ukorijeni, lakše će dočekati zimu.
Rujan nije mjesec u kojem vrt usporava, nego mjesec u kojem se postavljaju temelji za sljedeću sezonu. Dok salata, špinat, matovilac i rotkvice mogu osigurati još jedan urod, trajnice, grmlje i proljetne lukovice koje posadite sada pokazat će pravi rezultat tek sljedeće godine.






