Vrt
Biljke stablašice gradskim balkonima daju život
Učiniti će boravak na balkonu što ugodnijim
Realnost u gradovima poput Zagreba postala je betonizacija i zgrade lišene zelenila. Međutim, bez biljaka se čovjek ne može dobro osjećati. U nastavku zato donosimo priču o biljkama stablašicama koje gradskim prostorima i balkonima brzo mogu udahnuti život.
Biljke koje mogu osvježiti okućnice, ali i svaki gradski balkon učiniti zelenim i ugodnim za boravak su stablašice.
Cijepljene na određenu veličinu
‘Stablašice su biljke koje su cijepljene na određenu visinu. Ono što je važno spomenuti je da im raste samo krošnja, samo krošnja se razvija a mi ju održavamo na način da ju orezujemo. Jednostavno da bude ljepša forma, da bude zdravija, da dobije prozračnost’, kaže Lidija Mamić, cvjetna dekoraterka.
Zbog kontroliranog rasta, pogodne su i za sadnju u tegle. ‘Svakako najpopularnija biljka stablašica je ruža. Održavanje je vrlo lako, obrežu se ruže, ocvali cvjetovi, stavi se štap jer ona ima ipak malo nježnije deblo i to je to, gnojidba i ostalo je kao i kod svake druge ruže. Dalje imamo Ivančicu. Ona je jednogodišnja biljka, inače u toplim krajevima može preživjeti i više godina, kod nas rijetko, ali ima jako dugu cvatnju. Ona je uzgojena iz grmolike ivančice, na način da je sve dolje rezano. Dobila se ova lijepa forma lijepa kugla. Isto tako se i održava. Režu se ocvali cvjetovi, zalijeva se redovno, dodaje se hranjiva za cvatnju i ona cvate cijelu sezonu, čak do jedanaestog mjeseca tj. do prvih mrazova. Sljedeća stablašica je Cotuneaster. To je zimzelena biljka koja je inače pokrivač tla, ali ova je uzgojena u stablo i samim time ima ovu pendula krošnju kao kišobran, pada prema dolje jer ona prirodno tako raste. Održavanje je isto vrlo jednostavno, rezidba, dohranjivanje i voda’, pojašnjava.
Još raskošniji izgled
Ispod stablašica u teglama lijepo je posaditi i cvatuće bilje koje će im dati još raskošniji izgled. ‘Važno je pratiti uvjete stablašice sa onim što sadimo dolje. Ivančica isto voli sunce. Ispod možemo staviti puno zelenila pošto je ona sama po sebi lijepa i puna cvjetova’, kaže Lidija.
Uz nju lijepo ide plava lobelija, a ispod Cotoneastera ugodno se smjestila kadulja. U podnožju Hamaeciparisa, malo drugačija kombinacija biljaka. ‘Ispod crnogorice preporučamo saditi biljke koje vole kiselo tlo, mada bršljan on je otporan na sve vrste zemlja i tla, tak da njemu ne smeta, zato smo odabrali bršljan ovdje i možemo ubaciti neku cvatuću biljkicu’, dodaje dekoraterka Mamić.
‘Blago kiselkasta i drenirana tla, traži i Ilex, odnosno božikovina. Voli i osunčana i polusjenovita i sjenovita staništa pa je pogodan za sve pozicije. Ovaj cijepljeni zimzeleni grm idealan je ako želite na balkonu cijelu godinu imati nešto zeleno’, kaže.
Krošnju po želji šišati
Među popularnijim stablašicama je također i cedar. U prirodi naraste i do nekoliko desetina metara u vis, a ovaj cijepljeni, narast će još samo 20 centimetara. Razvijat će mu se samo krošnja koju po želji treba šišati.
‘Kod cedra je zanimljivo što on širi svoje grane. Ja osobno ga ne bi šišala. Jako je zanimljiva biljka. Ispod možemo odabrati biljkice koje mu odgovaraju, odabrali smo jednu šumsku priču. Stavili smo Heuchere. One vole polusjenu. Stavili smo Juniperus koji odgovara cedru i da malo razigramo cijelu tu priču, stavili smo dvije begonije, narančastu i crvenu’, kaže.
Cedar je izuzetno otporna biljka na onečišćenja i na sve vremenske uvjete. Važno ga je samo tijekom ljeta, kao i sve stablašice u tegli, dovoljno zalijevati. Njegove krošnje mogu narasti do metar i pol u širinu pa kad se proširi, davat će lijepi hlad na balkonu ili terasi.
Biljke stablašice ne zauzimaju puno prostora, a svakom eksterijeru, pogotovo gradskom, pružit će nemjerljiv doživljaj prirode.
Bilje
Ginko: Drvo koje je preživjelo dinosaure i danas raste u hrvatskim parkovima
Šest stabala preživjelo je atomsku eksploziju u Hirošimi 1945. godine. Nije bila posrijedi ni jedna otporna vrsta drveća, ni posebno zaštićeni primjerci, nego ginko (Ginkgo biloba), biljka koja na Zemlji raste već oko 270 milijuna godina. Već sljedeće sezone ta su stabla potjerala nove grane. Danas stoje u Hirošimi kao simbol obnove i nade, a njihova priča možda je najrječitiji dokaz zašto ginko zaslužuje posebno mjesto i u svakom ozbiljnijem vrtu.
Živi fosil bez bliskih srodnika
Ginko je jedini preživjeli predstavnik nekad razgranate biljne skupine Ginkgoales, čiji su preci rasli diljem planeta još dok su Zemljom hodali dinosauri. Dok su svi ostali srodnici izumrli, ginko je ostao gotovo nepromijenjen, što znanstvenicima nije prestalo biti zadivljujuće. Kada se uspoređuju suvremeni listovi s fosilnim primjercima starim milijunima godina, razlike su jedva primjetne.
Botanički, ginko ne pripada cvjetnicama nego skupini golosjemenjača, zajedno s četinjačama. U živom biljnom svijetu danas nema nijednog bliskog srodnika ove vrste, što ga čini jedinstvenom evolucijskom granom koja je nekako uspjela doći do današnjeg dana.
Kako izgleda i koliko naraste?
Najprepoznatljiviji detalj su listovi: lepezastog oblika s karakterističnim urezom na vrhu, posve drugačiji od lišća gotovo svakog drugog stabla. Proljeće i ljeto donose svježe svijetlozelenu boju, a u jesen listovi se transformiraju u intenzivno zlatnožutu koja može dominirati cijelim dvorištem ili parkom.
U povoljnim uvjetima ginko naraste između 15 i 30 metara. Poznat je i po iznimnoj dugovječnosti: neki primjerci u Kini procjenjuju se na više od 3000 godina starosti, što ga svrstava među najdugovječnija stabla na svijetu.
Zašto je toliko otporan?
Ginko je stablo koje rijetko obolijeva. Otporan je na većinu uobičajenih bolesti i štetnika koji muče druge ukrasne vrste, a to ga čini jednim od najzahvalnijih izbora za uzgoj, posebno za one koji žele malo njege uz dugotrajne rezultate.
Nakon što se dobro ukorijeni, podnosi sušu, gradsko zagađenje i sol uz prometnice. Upravo te osobine razlog su zbog kojeg ga krajobrazni arhitekti rado biraju za drvorede, javne prostore i parkove gdje uvjeti nisu idealni. Za razliku od nekih stabala koja mogu ugroziti temelje ili infrastrukturu, ginko razvija korijen koji nije agresivan prema okolnim strukturama, što ga čini sigurnim izborom i za manje okućnice.
Uzgoj i njega
Ginko ne traži posebne uvjete. Najbolje mu odgovara sunčan položaj i dobro drenirano tlo, no poznato je da se uspješno prilagođava i manje idealnim situacijama. U mladosti raste sporije, ali s godinama razvija karakterističnu krošnju i sve impresivniji habitus.
Kada razmišljate o sadnji, vrijedi imati na umu jednu važnu praktičnu stvar: postoje muška i ženska stabla. Ženski primjerci stvaraju mesnate sjemenke koje u sazrijevanju razvijaju vrlo neugodan miris, koji mnogi opisuju kao užeglo maslinovo ulje ili pokvareno voće. U privatnim vrtovima i urbanim sredinama zato se uglavnom sade muške sorte. Prilikom kupnje sadnice dobro je to provjeriti, osobito ako planirate sadnju blizu terase, ulaza ili šetnice.
Paprati: Kako ih uzgajati u vrtu i domu te koje vrste odabrati?
Ginko kao pojedinac ili u drvoredu
Jedna od najvećih prednosti ginka je što pruža vizualnu vrijednost kroz cijelu godinu. U proljeće ga krase svježi listovi, ljeti daje ugodnu sjenu, a u jesen postaje jedno od najdojmljivijih stabala u prostoru. Ako razmišljate o tome kako jesenskim bojama obogatiti vrt, ginko je jedna od rijetkih vrsta koja u tom pogledu nema konkurenciju.
Zimi njegova silueta ostaje vizualno zanimljiva čak i bez lišća, što ga razlikuje od stabala koja u hladnim mjesecima postaju nezanimljiva. Upravo taj kontinuitet čini ga omiljenim izborom kao soliterno stablo u vrtu ili kao fokalna točka uz šetnice i prilaze.
Najpopularnije sorte
Za veće prostore i parkove najpopularnija je sorta ‘Autumn Gold’, poznata po pravilnoj krošnji i intenzivnoj zlatnoj boji u jesen. Onima kojima prostor nije problem, ova sorta daje reprezentativne rezultate uz minimalno ulaganje u njegu.
Za uže gradske parcele i manje vrtove prikladnija je ‘Princeton Sentry’, stupastog oblika koji ne zauzima previše horizontalnog prostora. Za vlasnike manjih okućnica postoje i patuljaste sorte koje zadržavaju karakteristični izgled lista i jesenske boje, ali ostaju znatno kompaktnije.
Ginko u Hrvatskoj
Ginko se u Hrvatskoj uzgaja već desetljećima i pritom se pokazao kao izrazito zahvalna vrsta za naše klimatske uvjete. Bez problema podnosi kontinentalne zime, ali i ljetne vrućine, a može ga se vidjeti u brojnim gradskim parkovima, arboretumima i botaničkim vrtovima diljem zemlje. Posebno je prepoznatljiv u jesen, kada zlatna stabla odskaču od ostalog zelenila.
Iako ga danas najčešće vežemo uz Kinu, gdje je stoljećima uzgajan u budističkim i taoističkim hramovima, ginko je odavno zauzeo mjesto i u europskim, pa tako i hrvatskim zelenim površinama.
Stabala koja možete uzgojiti u posudama: Dodajte boju i visinu vašim terasama i dvorištima
Posebno mjesto zauzima daruvarski ginko, koji raste ispred dvorca Antuna Jankovića i smatra se najvećim i najstarijim primjerkom ove vrste u Hrvatskoj. Ujedno je i drugi najstariji u Europi. Procjenjuje se da je posađen oko 1777. godine, zaštićen je kao spomenik parkovne arhitekture, a Daruvarčani ga s razlogom zovu Adam. Uz njega raste i nešto mlađi ženski primjerak, Eva. Upravo je taj par 2019. proglašen Hrvatskim stablom godine, a sljedeće je godine na europskom natjecanju osvojio srebrno mjesto. Teško je zamisliti bolji dokaz da ginko u hrvatskim uvjetima ne samo preživi nego postane i prvak.
Ima li ginko ljekovita svojstva?
U Aziji, a osobito u tradicionalnoj kineskoj medicini, ginko ima dugačku povijest primjene. Listovi se koriste za izradu standardiziranih biljnih ekstrakata koji su danas jedni od najprodavanijih biljnih dodataka prehrani na globalnoj razini. Međutim, primjena takvih pripravaka posebna je tema koja zahtijeva konzultaciju sa stručnom medicinskom literaturom i ne treba je poistovjećivati s uzgojem stabla u vrtu.
Teško je naći drvo koje kombinira toliko prednosti. Nije zahtjevno, rijetko obolijeva, ne ugrožava okolne objekte, spektakularno izgleda u jesen i nosi priču staru gotovo 270 milijuna godina. Planiranje vrta obično podrazumijeva kompromise između estetike, praktičnosti i dugoročnog održavanja Ginko je jedno od rijetkih stabala koje vrijedi imati u dvorištu gdje ti kompromisi gotovo i ne postoje.
Jedino što treba provjeriti pri kupnji je sorta, odnosno radi li se o muškom primjerku. Sve ostalo ginko obavlja sam.
Vrt
Kako odabrati kosilicu prema veličini travnjaka?
Izbor odgovarajuće kosilice nimalo nije jednostavan. Na tržištu je veliki broj različitih uređaja, od ručnih i strižnih kosilica, preko klasičnih električnih, akumulatorskih i benzinskih modela, pa sve do traktorskih i robotskih kosilica. Svaka od njih ima svoje prednosti i namijenjena je određenim uvjetima rada. Stoga je prije kupnje važno dobro usporediti dostupne opcije.
Prilikom odabira kosilice najvažnije je uzeti u obzir površinu koju ćete održavati ali i budžet s kojim raspolažete. Uređaj koji je idealan za manji gradski vrt neće biti prikladan za veće travnate površine, dok odabir snažnijeg ili automatiziranog modela može biti isplativiji kada je riječ o velikim okućnicama.
Što uzeti u obzir prije kupnje kosilice?
Sama veličina travnjaka nije jedini kriterij. Kako biste lakše odabrali odgovarajuću kosilicu, potrebno je odgovoriti na nekoliko pitanja. Kolika je površina travnjaka koji treba kositi? Je li riječ o redovito održavanom travnjaku ili se trava kosi tek povremeno pa zna biti viša i gušća? Postoje li na terenu izdanci grmlja, korov ili deblje stabljike koje mogu otežati košnju? Je li radna površina ravna ili ima nagibe i kosine?
Iako konačan odabir ovisi o više čimbenika, veličina travnjaka najčešće je polazna točka pri kupnji kosilice.
Kosilice za male travnjake do 300 m²
Za manje i redovito održavane travnjake do 300 m² prikladne su električne, akumulatorske ili manje ručne kosilice. Takvi su uređaji lakši za rukovanje i održavanje, a kod akumulatorskih modela važno je provjeriti može li kapacitet baterije pokriti cijelu površinu.
Kosilice za srednje velike travnjake od 300 do 800 m²
Za srednje velike travnjake od 300 do 800 m² dobar izbor mogu biti snažniji akumulatorski (18V/36V) i benzinski modeli ili robotske kosilice. Kod ovih površina važnu ulogu imaju radna širina i veličina prihvatne košare jer utječu na brzinu i učinkovitost košnje.
Kosilice za velike travnjake od 800 do 1500 m²
Za veće travnjake od 800 do 1500 m² preporučuju se snažnije akumulatorske (36V) ili benzinske samohodne kosilice, a ovisno o uvjetima i načinu održavanja mogu biti prikladne i robotske kosilice. Veća snaga, šira radna površina i pogon na kotače okašavaju rad na većim površinama.
Kosilice za travnjake veće od 1500 m²
Za travnjake od 1500 do 2500 m² mogu se koristiti robotske kosilice ali i snažnije motorne kosilice veće radne širine od 51 do 56 cm.
Kod travnjaka većih od 2500 m² praktično rješenje mogu biti traktorske, Rider ili robotske kosilice. Rider i traktorske kosilice omogućuju brzo održavanje velikih površina, dok robotski modeli mogu samostalno održavati travnjak uz minimalan angažman korisnika.
Ključne karakteristike pri odabiru kosilice
Nakon što ste odredili vrstu kosilice koja odgovara veličini travnjaka, usporedite nekoliko modela prema karaktersitikama važnima za vaš način rada.
Radna širina određuje koliko trave kosilica pokosi u jednom prolazu. Što je radna širina veća, potrebno je manje prolaza za obradu iste površine. Za manje travnjake dovoljni su uži modeli, dok se na većim površinama preporučuju kosilice sa što širom radnom površinom.
Kod odabira je važno obratiti pozornost na vrstu motora i njegovu snagu. Kod benzinskih modela podaci o motoru najčešće se iskazuju kroz kroz obujam motora (ccm), snagu (kW) te broj okretaja u minuti (o/min). Kod električnih i akumulatorskih modela važni su snaga motora, napon i kapacitet akumulatora. Snažniji motor omogućuje stabilniji rad i bolje performanse na zahtjevnijim terenima i u težim uvjetima košnje.
Kod pokretanja motora razlikujemo klasično pokretanje pomoću startne sajle, elektrostart ili pokretanje ključem. Elektrostart može biti posebno praktičan kod većih uređaja.
Važan kriterij je i ima li kosilica pogon. Modeli bez pogona prikladni su za manje i ravne površine, dok pogon na kotače olakšava rad kod većih travnjaka ili kosina. Samohodne kosilice mogu imati jednu ili više brzina, dok kod traktorskih kosilica to može ovisiti o izvedbi prijenosa. Kod nekih modela brzina se odabire putem klasičnog mjenjača, dok hidrostatski prijenos omogućuje jednostavno podešavanje brzine pritiskom na papučicu.
Kod kupnje obratite pozornost i na težinu. Težina kosilice može biti važan čimbenik, osobito ako uređaj treba često prenositi, utovarivati ili koristiti na kosinama.
Većina kosilica nudi mogućnost podešavanja visine košnje. Prilikom usporedbe modela provjerite raspon podešavanja te broj dostupnih položaja kako biste travnjak mogli prilagoditi godišnjem dobu i uvjetima rasta.
Materijal kućišta utječe na trajnost uređaja. Prilikom usporedbe cijene provjerite i što dolazi u opsegu isporuke. Kod akumulatorskih uređaja posebno je važno dolaze li akumulator i punjač uz kosilicu ili ih je potrebno kupiti zasebno. Kod traktorskih kosilica opseg isporuke i dostupna dodatna oprema također mogu utjecati na konačan odabir, primjerice udobnost sjedala, naslon za ruke, upravljačka ploča i dodatne funkcije.
Osim samog uređaja, važan kriterij pri kupnji je i dostupnost servisa i rezervnih dijelova. Dobro razvijena servisna mreža može značajno olakšati održavanje kosilice, redovite servise i eventualne popravke tijekom dugogodišnjeg korištenja.
Prikupljanje trave, izbacivanje i malčiranje
Kod odabira kosilice važno je obratiti pozornost na način zbrinjavanja pokošene trave. Mogućnosti su prikupljanje trave u prihvatnu košaru, bočno ili stražnje izbacivanje te malčiranje, odnosno usitnjavanje trave koja se vraća natrag na travnjak. Kapacitet prihvatne košare važan je kod većih površina jer veća košara znači manje prekida tijekom rada.
Odabir odgovarajuće kosilice nije samo pitanje veličine travnjaka, već kombinacija površine, terena, učestalosti košnje i načina korištenja. Pažljivom usporedbom karakteristika lakše ćete pronaći uređaj koji će vam dugoročno olakšati održavanje travnjaka.
