Uređenje interijera
Stolić kao zanimljiv pečat u dnevnoj sobi
Stolić svakom prostoru daje dozu elegancije i pridonosi ugodnoj atmosferi. Osim što se estetski mora uklapati u stil uređenja, mora biti funkcionalan i odgovarati životnim navikama korisnika. Kako izabrati stolić, koje visine, oblika i materijala, otkrila nam je Tena Kosor iz Art interijera.
Kod izbora stolića za dnevni boravak prvo treba uzeti u obzir dimenzije i konfiguraciju garniture
Kada govorimo o centralnom stoliću, podrazumijeva se da je riječ o malo većem komadu i on nam je idealan zato što mora zadovoljiti više funkcija, prije svega odlaganje.
“U tom smislu nije loše da taj stolić ima donju plohu na koju se mogu složiti knjige, novine i nekakav stalni asesoar, a pri tome, gornja ploha postaje idealan punkt za aranžiranje nečega što bismo mogli nazvati lifestyle kombinacijom – cvijeće, vaza, knjige, časopisi, bilo što što odražava duh vlasnika i daje osjećaj osobnosti tom dnevnom boravku”, objašnjava dizajnerica interijera Tena.
Jedan kvadratni ili pravokutni stolić ima još jednu dodatnu dozu elegancije zato što vrlo često nudi mogućnost biranja više materijala, dakle naglasak je na efektnom rubu, kombinacija gornje plohe i donje od različitih materijala. Kvadratni stolić je možda idealniji za centralni komad jer je naprosto impozantniji, a okrugli stolići su bolji za razmještaj okolo garniture.
Moguće su razne kombinacije
Uz centralni, mogu se kombinirati stolići drugih oblika i materijala postavljeni po različitim punktovima garniture za sjedenje.
“U zadnje vrijeme su izuzetno zastupljeni okrugli stolići i razni stolići organskih oblika. Oni su se pokazali idealnima za takve kombinacije u grupama i kao takvi su lagani za prenošenje. Ujedno, taj kružni organski oblik je mekan, zadovoljava komunikaciju oko stolića i omogućava korištenje materijala, dakle idealno se ponaša u kamenu, te nema oštrih rubova”, govori Tena.
Materijal stolića dobro je uskladiti s materijalom sjedeće garniture. Drvo uvijek daje određenu dozu elegancije u prostoru, a savršeno se slaže s kamenom i prirodnim materijalima.
Osim funkcionalne, ima i estetsku ulogu
Primijetit ćete da su stolići uglavnom dizajnirani skulpturalno, sve više je tendencija da taj mali komad namještaja, osim funkcionalne, ima i neku estetsku ulogu da privlači pažnju, zato danas često nailazimo na prirodne materijale, plemenite te je dosta zastupljen kamen, keramika sa uzorkom mramora, različita metalna postolja, vrlo često nekakvog zlatnog ili bakrenog efekta.
S druge strane, bitne su i životne navike vlasnika i ukućana, da li je to neki ambijent sa malom djecom i slično gdje je relativno bitno i održavanje samih ploha stolića. Materijali poput kamena ili keramine su idealni jer se lako čiste. Drvo je malo osjetljivije, ali uz pravilno korištenje i taj dio može biti zadovoljen.
Niski ili visoki stolići?
Niskim stolićima smatraju se oni do 30 centimetara, a višima oni iznad 40 centimetara visine. Osnovno načelo kaže da je centralni stolić niži, a grupe stolića mogu biti kombinacija različitih visina.
Česte pogreške prilikom odabira
“Jedna od najčešćih grešaka pri izboru stolića je da je stolić premali, no naravno, greška je i da je stolić prevelik pa da se oko njega ne može obilaziti. No, kada govorimo o nekakvom estetskom neskladu, doista je najčešći moment premalog stolića u odnosu na veličinu garniture što negativno utječe na cjelokupni dojam prostorije”, ističe Tena.
Odabirom prave veličine i kombinacijom različitih materijala i formi dobit će se zanimljiv stil u dizajnu interijera. Kod stolića nema pravila, moguće je birati i kombinirati bilo koju formu, bilo koji materijal.
Krećete li u potragu za stolićem, Art interijeri vas neće iznevjeriti svojom ponudom, a njihova dizajnerica interijera pomoći će vam svojim savjetima.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Od mračnog hodnika do svijetlog, otvorenog interijera: Pogledajte kako je ovaj stan dobio potpuno novi doživljaj prostora
Projekt potpisuje arhitektonski studio šen, koji je kroz novi raspored i pažljivo odabrane materijale prostoru dao potpuno novu logiku
Stan iz 70-ih na zagrebačkim Ravnicama, u neposrednoj blizini parka Maksimir, prošao je temeljitu transformaciju koja pokazuje koliko kvalitetna adaptacija stana može promijeniti način života. Projekt potpisuje arhitektonski studio šen, koji je kroz novi raspored i pažljivo odabrane materijale prostoru dao potpuno novu logiku.
Zašto se u nekim domovima osjećamo bolje nego u drugima? Odgovor je u rasporedu
Iako je stan i u izvornom stanju imao značajnu prednost, obilje prirodnog svjetla i pogled na krošnje, njegova unutarnja organizacija to nije pratila. Upravo je zato adaptacija bila usmjerena na oslobađanje prostora, smanjenje komunikacijskih zona i stvaranje protočnog, suvremenog interijera.
Renovacija stana prije i poslije: od zatvorenog tlocrta do protočnog prostora
Stan je prije adaptacije bio ispunjen pregradama, a velik dio površine zauzimao je hodnik. Takav raspored bio je tipičan za razdoblje gradnje, no u suvremenom načinu života pokazao se kao ograničavajući.
“Stan smo zatekli s velikim udjelom hodnika i nizom pregrada koje su ograničavale njegov potencijal”, objašnjava arhitekt.
Prostorije su bile jasno odvojene – dvije spavaće sobe, kuhinja, dnevni boravak i kupaonica – ali njihov međusobni odnos nije omogućavao maksimalno korištenje svjetla i prostora. Dnevna zona, iako smještena uz otvore, nije u potpunosti koristila potencijal prirodnog osvjetljenja.
Nakon adaptacije stana uklonjen je višak pregrada, a prostor je dobio novu protočnost. Razlika između prije i poslije najviše se očituje u dojmu – interijer je danas otvoreniji, svjetliji i vizualno povezan.
Lounge umjesto hodnika
“Postojeći raspored soba, s obzirom na raspodjelu otvora, pokazao se kao logična osnova za novo rješenje. Polazišna točka bila je pojačati prisutnost svjetla i pogleda na krošnje”, ističe arhitekt.
Umjesto klasičnog hodnika uveden je centralni prostor koji funkcionira kao svojevrsni lounge – linearna zona koja povezuje sve dijelove stana. Upravo taj prostor postaje ključna točka interijera i najveća promjena u odnosu na izvorni tlocrt.
Lounge više nije samo komunikacija, već aktivni dio stana. Opremljen je klupama, diskretnom rasvjetom i ogledalom koje reflektira svjetlo i dodatno produbljuje prostor.
Posebnu fleksibilnost omogućuju klizna vrata pune širine, koja prostor po potrebi zatvaraju ili otvaraju. Time stan postaje prilagodljiv različitim scenarijima – od otvorenog dnevnog prostora do intimnijih cjelina.
Više svjetla i povezanost s okolinom
Jedan od glavnih ciljeva projekta bio je naglasiti prirodno svjetlo kao ključni element interijera. To je postignuto premještanjem spavaćih soba prema središtu stana, čime su pročelja oslobođena za dnevne zone.
Rezultat je prostor u kojem svjetlo prodire dublje u interijer, dok pogled na zelenilo Maksimira postaje sastavni dio svakodnevnog iskustva. Stan koji je prije djelovao zatvoreno danas odiše prozračnošću i smirenošću.
Pametna organizacija servisnih prostora
Uz sjeverni nosivi zid organiziran je kompaktan servisni blok koji uključuje ulazni prostor, kupaonicu i kuhinju. Smanjenjem tih zona na optimalne dimenzije oslobođen je dodatni prostor za dnevne funkcije.
Kuhinja je pritom značajno povećana i danas djeluje kao ravnopravan dio stana. Nekada izdvojena i ograničena, sada je funkcionalnija i vizualno povezana s ostatkom interijera.
Materijali i boje: ravnoteža između neutralnog i naglašenog
Interijer se temelji na neutralnoj paleti – bijelim zidovima i svijetlom mikrocementu koji se proteže kroz većinu prostora. Takva baza omogućuje kontinuitet i naglašava prostornu protočnost.
Središnje zone, poput spavaćih soba, dodatno su naglašene parketom koji unosi toplinu i jasno definira različite funkcionalne cjeline.
Karakter prostoru daju pažljivo uvedeni akcenti – kuhinja u desaturiranoj zelenoj boji te crveni stolarski elementi u loungeu i kupaonici. Namještaj je većinom odabran u smirenim tonovima kako bi se postigla ravnoteža između dinamike i jednostavnosti.
Prostor je dodatno obogaćen biljkama, umjetninama i detaljima, među kojima se ističe rad „Crvena zemlja“ autora Tomislava Šen.
Adaptacija stana kao primjer suvremenog stanovanja
Ovaj projekt jasno pokazuje kako adaptacija stana može nadmašiti estetsku razinu i postati alat za unapređenje kvalitete života. Bez povećanja kvadrature, prostor je dobio novu funkcionalnost, više svjetla i veću fleksibilnost.
Uklanjanjem suvišnih pregrada i uvođenjem prilagodljivih zona stvoren je interijer koji odgovara suvremenim potrebama – otvoren, ali istovremeno intiman kada je to potrebno.
Ova adaptacija pokazuje da ključ kvalitetnog stanovanja nije u veličini prostora, već u promišljenom rasporedu.
Kreirajmo dom zajedno
Hijerarhija u interijeru: Zašto u nekim prostorima odmah znamo gdje pogledati
Arhitektica Sunčica Mastelić Ivić objašnjava tri razine hijerarhije koje određuju hoće li prostor djelovati skladno ili kaotično
Zašto u nekim prostorima odmah znamo kamo usmjeriti pogled, dok u drugima vlada osjećaj vizualne zbrke? Razlog nije u količini namještaja ni u odabiru boja. Ključ leži u hijerarhiji — jednom od temeljnih principa dizajna koji određuje kako doživljavamo interijer i koliko nam je u njemu ugodno boraviti.
Zašto se u nekim domovima osjećamo bolje nego u drugima?
U suvremenom oblikovanju prostora često se uz hijerarhiju spominje i pojam layeringa, odnosno slojevitog oblikovanja. Iako se mogu činiti sličnima, mag. ing. arh. Sunčica Mastelić Ivić upozorava da je riječ o različitim pristupima.
„Layering je metoda koja nam može koristiti kada se bavimo hijerarhijom, dakle, to je pomoćni moment.”
Layering u interijeru – zašto Sunčica Mastelić Ivić stalno govori o slojevima
Hijerarhija u interijeru odnosi se na način na koji su elementi u prostoru organizirani kako bi jasno komunicirali što je najvažnije, a što sporedno. Svaki dobro osmišljen prostor ima svoju središnju točku — element koji prvi privlači pažnju. To može biti sofa, umjetnička slika, kuhinjski otok ili čak pogled kroz prozor. Bez te središnje točke prostor djeluje ravno, nepovezano i često kaotično.
Tri razine hijerarhije
Prema Mastelić Ivić, hijerarhiju u interijeru možemo promatrati kroz tri glavne razine.
Prva se odnosi na namjenu prostora. Ovisno o tome uređujete li stan, ured, trgovinu ili ugostiteljski objekt, razlikuju se i akcentne grupe — elementi koji nose vizualnu težinu prostora.
„Nije isto da li uređujemo nekome poslovni prostor, da li uređujemo shop, da li uređujemo ugostiteljski objekt, kafić ili neki stambeni prostor. Svaka ta namjena iziskuje definiranje akcentne grupe koja je bitna.”
U dnevnom boravku fokus može biti na zoni sjedenja, dok je u restoranu naglasak na atmosferi i rasporedu stolova. U trgovini pak proizvodi moraju biti u prvom planu.
Ne može sve biti jednako važno
Druga razina hijerarhije odnosi se na mikro akcentuiranje — odluku o tome koji element unutar jedne prostorije zaslužuje najveću pozornost. U open space dnevnom boravku, primjerice, morate odlučiti hoćete li naglasak staviti na kuhinju, blagovaonicu ili garnituru za sjedenje. Mastelić Ivić to ilustrira usporedbom s odijevanjem.
„Ne može biti sve jednako važno. Isti vam je princip kao i kod oblačenja — ne može biti jednako važna i košulja i hlače ili suknja ili cipele, torba, nakiti ili frizura ili šešir. Nešto mora biti taj manji akcent oko koga se dešava ostatak definicije vašeg outfita.”
Upravo ta selekcija stvara sklad. Jedan dominantan element i nekoliko manjih akcenata čine prostor čitljivim i ugodnim. Tamni tonovi, masivni komadi namještaja ili jaki kontrasti prirodno privlače više pažnje, dok svjetliji tonovi i neutralne površine djeluju smirenije i povlače se u drugi plan.
10 grešaka koje čine vaš prostor vizualno manjim – evo kako ih izbjeći
U prostorima s manje elemenata — a to je upravo ono čemu teže suvremeni minimalistički trendovi — svaki detalj dobiva veću težinu. Jedan pažljivo odabran komad može zamijeniti deset prosječnih. Pametnim rasporedom postiže se ravnoteža u kojoj prostor ne djeluje ni prenatrpano ni prazno.
Najprije funkcija, pa estetika
Treća razina hijerarhije tiče se samog procesa dizajniranja — redoslijeda donošenja odluka. I tu Mastelić Ivić daje vrlo konkretan savjet.
„Nemojte se na početku rada na interijeru baviti idejom kakve će biti zavjese, to je šlag koji dolazi na kraju. Krenite prvo od najvažnijega — od najvećih predmeta, najskupljih, najglomaznijih.”
Zašto je to važno? Ako se kasnije mijenja neki ključni element — recimo sofa ili kuhinjski blok — dolazi do domino efekta koji može porušiti dio ili čitavu koncepciju. To vraća projekt unatrag i troši vrijeme koje je moglo biti utrošeno efikasnije.
U tom kontekstu posebno je zanimljivo pitanje odnosa funkcionalnosti i estetike. Mastelić Ivić ističe da su rijetke situacije u kojima su oba aspekta zadovoljena do maksimuma — gotovo uvijek je potreban kompromis. No taj kompromis nije jednak za sve. Ako imate problema s bolovima u leđima, viši naslon sofe za vas je funkcionalni prioritet od kojeg nećete odustati ni nauštrb najbolje estetike — čak i ako su niske sofe trenutno u trendu. Ako ste strastveni kuhar, trojstvo hladnjaka, sudopera i ploče za kuhanje ima svoj točno definirani slijed koji će odrediti cijeli raspored kuhinje.
Postoje li prostori bez hijerarhije?
Dok su u dnevnim boravcima ili poslovnim interijerima akcenti gotovo nužni, postoje prostori — poput spavaćih soba — u kojima se svjesno može težiti smirenijem, ujednačenijem dojmu bez izraženih dominantnih elemenata. U njima se hijerarhija oslanja na suptilne prijelaze, neutralne tonove i uravnotežene kompozicije. Upravo tu dolazi do izražaja osobni senzibilitet korisnika prostora.
Na kraju, dobro uređen prostor nije onaj u kojem ima najviše stvari — već onaj u kojem svaka stvar ima svoje mjesto, svoju ulogu i svoju vizualnu težinu. A upravo to je zadatak hijerarhije u interijeru.
