Predstavljamo dom
Transformacija vikendice u dom iz snova
Cijela kuća rezultat je kombinacije postojećeg i prenesenog namještaja, improvizacije i kompromisa
Transformacija vikendice u dom iz snova ne mora uvijek uključivati samo tim arhitekata i dizajnera. Ponekad su dovoljni ljubav prema prirodi, praktičnost i upornost – što dokazuje primjer Evice Borčić, koja je od male vikendice bez struje i vode stvorila topao, funkcionalan obiteljski dom.
Obiteljska kuća u Donjoj Stubici čiji arhitekt stoji iza projekta NSK
Kako je sve počelo?
Prije nekoliko godina, Evica i njezin suprug nisu ni pomišljali da će svoju vikendicu pretvoriti u dom. „Našli smo psa kojeg je udario auto. Kad smo ga izliječili, shvatili smo da mu u stanu nije dobro – stalno je uništavao namještaj“, prisjeća se Evica.
Taj trenutak postao je prekretnica. Kako bi svom ljubimcu omogućili više prostora, odlučili su se na korak koji će potpuno promijeniti njihov način života. „Kad smo se doselili, nije bilo struje ni vode. Suprug je napravio bačvu u potkrovlju da imamo vodu za WC, a solarni paneli davali su struju za mali frižider. Snalazili smo se kako smo znali“, govori vlasnica.
Prvi koraci u transformaciji vikendice u dom iz snova
Evica i suprug počeli su s osnovama. „Nismo imali kuhinju, pa smo prvo morali napraviti barem nešto da možemo skuhati kavu. Nije nam bila opcija raditi po mjeri – tražila sam ono što mogu kupiti i odmah montirati“, kaže Evica.
Nakon što su uredili kuhinju i spavaću sobu, počeli su razmišljati o većoj funkcionalnosti. „Grijali smo se na drva, ali kad otvoriš vrata, sva toplina ode. Zato smo odlučili dograditi prostor s puno stakla, da zadržimo doticaj s prirodom.“ Taj dograđeni dio postao je njihov dnevni boravak – i središte doma koje koriste gotovo cijele godine.
Dvije spavaće sobe – funkcionalnost i romantika
Kuća danas ima dvije spavaće sobe, svaka s posebnim šarmom. „Jedna je u prizemlju i ima izlaz na bazen, a druga je na vrhu posebnih stepenica – zapravo lojtrica“, priča Evica.
To rješenje nastalo je iz nužde i ograničenja prostora. „Kad je kuća građena, kat nije bio povezan s prizemljem, pa smo naknadno izbušili malu rupu. Statičar nam je rekao da ne smijemo ići šire zbog greda, pa smo ugradili te lojtrice za penjanje.“
Gornja soba gleda na šumu, a noću se iz kreveta promatraju zvijezde. Romantiku stvaraju boje i teksture – sve ostalo bilo je kompromis.
Dom koji je nastajao korak po korak
Cijeli projekt bio je postupna transformacija vikendice u dom iz snova, vođena instinktom i praktičnim rješenjima. „Neki komadi namještaja bili su ovdje, nešto smo dovukli iz stana. Nismo mogli planirati unaprijed, sve je išlo stihijski. Samo smo se nadali da će funkcionirati“, iskreno govori Evica.
Jedini dio koji su radili po mjeri bila je ostava. „Za nju sam znala točno što želim i kako želim iskoristiti prostor. Sve ostalo slagali smo sami, uz pomoć internetskih tražilica i malo mašte.“ Namještaj je često kupovala online, a zatim ga prebojavala da bi se uklopio u prostor.
Od ideje do bazena – slučajnosti koje su oblikovale dom
Transformacija se odvijala u tri etape: od male vikendice, preko dogradnje dnevnog boravka, do garaže i bazena. „Sve je krenulo spontano. Muž je htio garažu, pa smo sestričnu, koja je građevinarka, zamolili da nam napravi nacrt. Kad smo kopali temelje, shvatili smo da bi se ispod moglo napraviti i malo bazena – i tako je nastao“, smije se Evica.
Za razliku od gradnje kuće od nule, gdje se svaki detalj može planirati unaprijed, transformacija postojećeg prostora traži neprestano prilagođavanje i donošenje odluka u hodu. „Mi nismo imali luksuz da sve iscrtamo i naručimo po mjeri. Morali smo se snalaziti s onim što imamo i nadati se da će na kraju funkcionirati“, priznaje Evica.
Osim tehničkih ograničenja poput statike, male kvadrature i nepravilnih tlocrtnih linija, veliki izazov bio je i zadržati autentičnost prostora. „Htjela sam da kuća zadrži svoj duh – jednostavnost, povezanost s prirodom i toplinu“, kaže ponosna vlasnica.
Danas njihov dom odiše mirom, svjetlošću i toplinom, daleko od gradske vreve. S dvije spavaće sobe, prozračnim dnevnim boravkom i okućnicom koja se prirodno stapa s okolišem, ovaj dom pokazuje što se može postići kad se vodi ljubavlju i upornošću.
Predstavljamo dom
Potresom oštećen stan pretvoren u snažan industrijski interijer
Čelik, stepenice i vidljive konstrukcije postale su estetski element, a ne samo funkcionalno rješenje
Nekada zapušten i potresom dodatno oštećen stan u Masarykovoj ulici danas je snažan, karakteran interijer u kojem dominira industrijski stil. Ono što je mnogima izgledalo kao prevelik rizik, Željki i njezinoj obitelji bila je prilika.
Stan su kupili zbog lokacije i arhitektonskih potencijala koje su odmah prepoznali – visoki stropovi, mogućnost galerija i otvoren tlocrt pružali su prostor za kreativnu transformaciju.
„Stan je bio u jako lošem stanju, još i prije potresa, a potres je napravio dodatnu štetu. Ali to nas nije omelo jer smo imali viziju kako ćemo ga urediti“, prisjeća se vlasnica.
Visina stropa kao temelj novog prostora
Ključna ideja bila je maksimalno iskoristiti visinu stropa. Umjesto klasične adaptacije, odlučeno je da se u stan uvedu galerije – ali ne masivne, zatvorene konstrukcije, već prozračne i otvorene.
„Htjeli smo napraviti galerije, ali da budu lagane, da nisu betonske ni drvene, nego da sve ima zraka.“
Galerije su izvedene na čeličnim konstrukcijama, čime je dodatno naglašen industrijski stil u interijeru. Jedna galerija služi kao spavaća soba, druga kao radni prostor, a njihova otvorenost zadržala je osjećaj volumena i svjetlosti.
Čelik, stepenice i vidljive konstrukcije postale su estetski element, a ne samo funkcionalno rješenje.
Odabir industrijskog stila – svjesna odluka
Nakon konstrukcijskih zahvata, stil uređenja gotovo se nametnuo sam.
„Zbog stepenica i galerija, namještaj se nekako prirodno uklopio u industrijski stil. Htjela sam da stan bude drugačiji, nisam pristaša onoga što je trenutno moderno.“
Industrijski stil u interijeru ovdje nije kopija trenda, već logičan nastavak arhitektonske ideje. Kombinacija metala, tamnijih tonova, sirovijih tekstura i otvorenih struktura prostoru daje snažan identitet.
Namještaj s pričom
Posebnost ovog stana krije se u detaljima. Umjesto generičkog namještaja, vlasnica je prostor ispunila komadima s pričom.
„Dobila sam ideju da od starih kofera napravim komode i stolove.“
Brojni komadi pronađeni su na buvljacima, obnovljeni i prilagođeni prostoru. Time je stan dobio osobni pečat i dodatnu slojevitost. Industrijski stil u interijeru ovdje se ne svodi samo na metal i konstrukcije, već uključuje i elemente nostalgije, putovanja i uspomena.
Uokvirene fotografije s putovanja dodatno naglašavaju osobnu dimenziju prostora.
Zagreb kao dio identiteta stana
Osim putovanja, važan motiv u uređenju je i grad Zagreb.
„Volim ovaj grad i htjela sam ga pokazati kroz detalje.“
Ukrasni tanjuri s motivima Zagreba, stakleni dekorativni elementi i gradske vizure integrirani su u interijer. Tako stan, osim što odražava industrijski karakter, nosi i snažnu lokalnu emociju.
Spoj prošlosti i suvremenog života
Ova obnova pokazuje kako se i najzapuštenijim stanovima može dati novi život – uz jasnu viziju i hrabrost. Umjesto brisanja prošlosti, ona je ovdje integrirana u suvremeni koncept.
Industrijski stil u interijeru poslužio je kao okvir, ali stvarnu vrijednost prostoru daju detalji, osobna priča i dosljednost ideji.
Stan u Masarykovoj danas nije samo obnovljen prostor – on je primjer kako arhitektonski potencijal, kreativnost i karakter mogu stvoriti dom koji odskače od tržišnih trendova i ostaje autentičan.
Predstavljamo dom
Parcijalna adaptacija stana sve je češći izbor kada budžet ne dopušta sve – pogledajte kako to rješava naša omiljena arhitektica
Prema iskustvu Gordane Đerić, danas se pojavila nova vrsta klijenata. Riječ je o ljudima koji su informirani, koriste dostupne alate i vrlo dobro znaju što im treba…
Parcijalna adaptacija stana sve je češći izbor mladih koji teško dolaze do novog, vlastitog prostora. Umjesto potpune renovacije, sve se više radi postupno, u skladu s budžetom. Takav pristup donosi i novu vrstu klijenata, ali i drugačiji način razmišljanja o prostoru.
Upravo takav primjer pokazuje stan koji je uredila arhitektica Gordana Đerić. Adaptacija je rađena djelomično, ali promišljeno, s jasnim fokusom na svakodnevno funkcioniranje i kvalitetu života.
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Parcijalna adaptacija stana počinje tamo gdje se najviše živi
Zbog ograničenih financijskih mogućnosti, nije se uređivao cijeli stan. Fokus je stavljen na centralne zone – dnevni boravak, kuhinju i ulazni prostor. Cilj je bio stvoriti ugodno i funkcionalno okruženje u kojem se nakon radnog dana može normalno živjeti i odmarati.
Stan je prije adaptacije bio tipičan primjer gradnje iz osamdesetih godina. Imao je mračan hodnik, izdvojenu kuhinju i vrlo malo skladišnog prostora. Upravo su ti nedostaci postali temelj za nova rješenja.
Hodnik kao neočekivano mjesto za veliko spremište
Jedna od ključnih intervencija bila je transformacija hodnika koji vodi prema spavaćoj sobi. Spuštanjem stropa do visine vrata stvoren je prostor za veliko spremište. U njemu se danas nalaze skije, sezonska oprema i hobiji koji su važan dio života stanara.
Rješenje je u početku iznenadilo klijenta, ali se pokazalo iznimno funkcionalnim. Hodnik je prestao biti mračan prolaz i postao aktivan dio stana.
Svjetlo, ogledala i nova percepcija prostora
Kako bi se dodatno poboljšao dojam prostora, ostava koja je imala ulaz iz kuhinje zatvorena je, a novi ulazi izvedeni su iz hodnika. Postavljena su klizna staklena vrata u ogledalu, koja vizualno proširuju prostor.
Ogledalo je provedeno i preko ostatka zida, a iznad je dodana indirektna rasvjeta. Takvo osvjetljenje stvara ugodnu atmosferu bez agresivnog svjetla, što je bio jedan od važnih zahtjeva klijenata.
Kuhinja kao dio dnevne komunikacije
Kuhinja je iz zatvorenog prostora postala dio dnevnog boravka. Rušenjem zida prostor je otvoren i povezan, čime je stan dobio protočnost i bolju organizaciju.
Poseban zahtjev bio je hladnjak za vino, koji je uklopljen u novu cjelinu. Manji zidni segment iskorišten je za staklenu vitrinu u blagovaonici, uz dodatnu rasvjetu koja ima i funkcionalnu i dekorativnu ulogu.
Namještaj iz trgovina, ali s arhitektonskim pristupom
Iako namještaj u ovom stanu nije rađen po mjeri, nego kupljen u trgovinama, prostor nije izgubio na kvaliteti. Kuhinjska čela kupljena su od jednog dobavljača, a zatim prilagođavana cijelom korpusu kuhinje.
Takav proces zahtijevao je precizne prilagodbe i dobru suradnju s majstorima. Rezultat je ujednačena kuhinja koja izgleda kao cjelovito rješenje.
Skriveno radno mjesto za rad od kuće
Rad od kuće bio je važan dio projekta. Umjesto klasičnog radnog stola, osmišljeno je skriveno i fleksibilno rješenje.
Klupski stol ima više funkcija. Jedan dio služi kao radni stol, drugi za društvene igre, treći kao klasični stolić, a četvrti za opuštanje uz televizor. Jedan komad namještaja tako odgovara na više svakodnevnih potreba.
Nova generacija klijenata traži usklađivanje
Prema iskustvu Gordane Đerić, danas se pojavila nova vrsta klijenata. Riječ je o ljudima koji su informirani, koriste dostupne alate i vrlo dobro znaju što im treba jer dugo žive u istom prostoru.
Uloga arhitekta u takvim projektima nije nametanje rješenja, nego usklađivanje. Arhitekt povezuje ideje, materijale, boje i dobavljače u smislenu cjelinu. Jednako važno, pomaže klijentima da unutar budžeta dobiju maksimalnu vrijednost.
Razmišljate rušiti zidove kako biste dobili prekrasan open space? Razmislite još jednom
Kada parcijalna adaptacija stana ima najviše smisla
U ovom stanu nema viška kvadrata, ali postoji jasno posložen život. Prostor koji je nekad bio mračan i nefunkcionalan danas odgovara stvarnim potrebama ljudi koji u njemu rade, odmaraju i planiraju budućnost.
Dobro osmišljena parcijalna adaptacija stana pokazuje da nije uvijek potrebna potpuna renovacija. Uz pametna rješenja, iskustvo i realan budžet, moguće je stvoriti dom koji funkcionira – i dugoročno ima smisla.
