Predstavljamo dom
Predivna kuća od 200 m² : moderna klasika koja oduševljava na prvi pogled
Ova impresivna kuća (200 m²) stvara dojam već na prvi pogled – spoj tradicionalnih štagljeva, stakla i skandinavskog dizajna oduzima dah.
Jednog ponedjeljka poslijepodne, posjetili smo Aleksandru u njenom dom i teško smo od tamo otišli. Zašto? Zbog neopisive atmosfere, predivnog dizajna i trnovečkih makača mame Slavice.
Dvjestotinjak kvadrata stambenog prostora raspoređeno je na dvije funkcionalne jedinice.
Aleksandra Bilić dizajnerica je interijera, a navodi kako je inspiracija arhitekata bila iz štagljeva koji su zapravo dosta specifični za kraj u kojem živi, napraviti kuću koja izvana kao dva štaglja koja su spojena sa jednim staklenim dijelom.
I baš taj stakleni dio sa stepenicama i prekrasnom visilicom, oduševljava već na prvom koraku.
Stepenište joj je omiljeni dio kuće, a same stepenice rađene su od čelika i one su skulptura sama po sebi. Posebno su efektne po noći kad se upali rasvjeta.
A sunce koje ulazi kroz velike staklene stijene obasjava jedan vrlo poseban dizajn interijera.
“Ideja mi je bila napraviti neki stil kuće koje nije moderan, više klasičan i koji će mi biti lijep i za desetak godina, nekako da ujedinim stilove i mene i supruga i rekla bi možda, neki miks “skandi look”. “
Ugodnost dnevne sobe na desnoj strani kuće potvrđuje veliki kauč s brojnim jastucima, velikim kaminom i prilično diskretno postavljenim televizorom, što je bila želja Aleksandrinog supruga.
“Bila mu je velika želja da televizor ne bude u prvom planu, kako je nama obiteljska tradicija da se okupimo oko kamina i da pričamo priče, tako smo htjeli da fokalna točka ovog prostora bude veliki kamin i veliki blagovaonski stol zbog toga što imamo veliku obitelj pa nas se evo za Božić skupi dvadesetak ljudi i eto, odlučili smi da mora biti ogroman stol na razvlačenje, ova klupa na kojoj ti sjediš je ujedno služi kao sjedište za tri osobe kad se stol razvuče. Nekako smo planirali da osim estetkse strane, sve bude i funkcionalno. “, pojašnjava.
Raspored kuhinje diktirale su staklene stijene u sredini, a dizajnirana je da funkcionalnošću odgovara Aleksandrinim željama i navikama. Poput uređaja odmah spremnih za rad ili prilagođene visine perilice i ladica. Kuhinjom dominiraju velike porculanske površine te otok na kojem je smješten sudoper.
“Mislim da zbog toga što volim simetriju nisam htjela forsirati da po pravilima sve smjestim na jednu stranu, nego da uživam i u tom nekom estetskom dijelu da sudoper bude na otoku. Bilo mi je jako važno da imam ekstra velik sudoper za ekstra velike teče i posude pošto imam veliku obitelj i jako veliko kuhalište, gdje kad se svi skupimo je onako tok prostora jako funkcionalan.”, dodaje vlasnica.
Lijeva strana prizemlja rezervirana je za servisnu sobu, kupaonicu te radnu sobu u kojoj je zid oslikan hrastom koji je nekad rastao na ovoj parceli.
“Kad smo kupili ovo gradilište nekako smo htjeli tom slikom dati omaž uspomeni koje ovo mjesto nosi. I osim toga, posadili smo 4 hrasta, koja će nadam se moji unuci se ljuljati na njemu.”
Na katu, desna je strana rezervirana za dječicu i tu su se smjestile dvije prekrasne sobe s kupaonicom.
“Kćer je imala želju da njena sobica bude plava, nikako ne roza i da bude nešto morsko pošto je tata s mora, ona obožava more, i eto odabrali smo zajedno jednu tapetu koja je onako fokalna točka u njezinoj sobi, a zajedno smo odabrale i namještaj koji je svijetao, visoki su stropovi koje smo ukrasili jednim lijepim lusterom. Sin je htio crnu sobu, međutim, ja kao dizajner ne mogu dopustiti da ima sobu crnu kao što tata ima, pa smo se onda igrali sa nekim crnim detaljima i sa smeđim detaljima. “, pojašnjava sugovornica.
A roditeljski dio diše potpuno drugačijim ritmom što se osjeti već u hodniku.
“Tu sam stavila jednu tapetu koja objedinjuje paletu boja koja se ponavlja u cijeloj kući, tu imamo zlatne detalje isto na tapeti ali opet je i tamna i dosta specifična i daje onako moody osjećaj koji je zapravo cijeli u tom roditeljskom dijelu. Također, odabrala sam i da vrata u tom roditeljskom dijelu budu drugačije boje nego što su u ostatku stana što i super si pašu uz zlatne kvake i taj odličan kontrast. “, otkriva.
Prozračnost, udobnost i lakoća prvi su dojmovi koje ostavlja roditeljska spavaća soba iz koje se ulazi u walk in ormar.
A nakon walk in-a ulazimo u lijepu spa oazu rezerviranu za njih dvoje.
Kupaonica je izrađena u mikrocementu, a neočekivane boje stvaraju posebnu atmosferu.
“Htjela sam čiste linije, mikrocement, bez fuga. Ali opet ih ukrasiti sa zlatnim detaljima ali pošto je tamna kupaonica trebala sam ju utopliti sa nekim detaljima drva i zlata.”
Aleksandrin suprug Juraj za svoju je radnu sobu odabrao tamne boje zidova, a neutralna boja kauča s nekoliko jastučića i savršeno uklopljenim tepihom unijeli su potrebnu toplinu.
Uz pomno odabranu rasvjetu i puno prekrasnih detalja, ovaj nas je interijer već na ulazu pridobio.
Predstavljamo dom
Parcijalna adaptacija stana sve je češći izbor kada budžet ne dopušta sve – pogledajte kako to rješava naša omiljena arhitektica
Prema iskustvu Gordane Đerić, danas se pojavila nova vrsta klijenata. Riječ je o ljudima koji su informirani, koriste dostupne alate i vrlo dobro znaju što im treba…
Parcijalna adaptacija stana sve je češći izbor mladih koji teško dolaze do novog, vlastitog prostora. Umjesto potpune renovacije, sve se više radi postupno, u skladu s budžetom. Takav pristup donosi i novu vrstu klijenata, ali i drugačiji način razmišljanja o prostoru.
Upravo takav primjer pokazuje stan koji je uredila arhitektica Gordana Đerić. Adaptacija je rađena djelomično, ali promišljeno, s jasnim fokusom na svakodnevno funkcioniranje i kvalitetu života.
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Parcijalna adaptacija stana počinje tamo gdje se najviše živi
Zbog ograničenih financijskih mogućnosti, nije se uređivao cijeli stan. Fokus je stavljen na centralne zone – dnevni boravak, kuhinju i ulazni prostor. Cilj je bio stvoriti ugodno i funkcionalno okruženje u kojem se nakon radnog dana može normalno živjeti i odmarati.
Stan je prije adaptacije bio tipičan primjer gradnje iz osamdesetih godina. Imao je mračan hodnik, izdvojenu kuhinju i vrlo malo skladišnog prostora. Upravo su ti nedostaci postali temelj za nova rješenja.
Hodnik kao neočekivano mjesto za veliko spremište
Jedna od ključnih intervencija bila je transformacija hodnika koji vodi prema spavaćoj sobi. Spuštanjem stropa do visine vrata stvoren je prostor za veliko spremište. U njemu se danas nalaze skije, sezonska oprema i hobiji koji su važan dio života stanara.
Rješenje je u početku iznenadilo klijenta, ali se pokazalo iznimno funkcionalnim. Hodnik je prestao biti mračan prolaz i postao aktivan dio stana.
Svjetlo, ogledala i nova percepcija prostora
Kako bi se dodatno poboljšao dojam prostora, ostava koja je imala ulaz iz kuhinje zatvorena je, a novi ulazi izvedeni su iz hodnika. Postavljena su klizna staklena vrata u ogledalu, koja vizualno proširuju prostor.
Ogledalo je provedeno i preko ostatka zida, a iznad je dodana indirektna rasvjeta. Takvo osvjetljenje stvara ugodnu atmosferu bez agresivnog svjetla, što je bio jedan od važnih zahtjeva klijenata.
Kuhinja kao dio dnevne komunikacije
Kuhinja je iz zatvorenog prostora postala dio dnevnog boravka. Rušenjem zida prostor je otvoren i povezan, čime je stan dobio protočnost i bolju organizaciju.
Poseban zahtjev bio je hladnjak za vino, koji je uklopljen u novu cjelinu. Manji zidni segment iskorišten je za staklenu vitrinu u blagovaonici, uz dodatnu rasvjetu koja ima i funkcionalnu i dekorativnu ulogu.
Namještaj iz trgovina, ali s arhitektonskim pristupom
Iako namještaj u ovom stanu nije rađen po mjeri, nego kupljen u trgovinama, prostor nije izgubio na kvaliteti. Kuhinjska čela kupljena su od jednog dobavljača, a zatim prilagođavana cijelom korpusu kuhinje.
Takav proces zahtijevao je precizne prilagodbe i dobru suradnju s majstorima. Rezultat je ujednačena kuhinja koja izgleda kao cjelovito rješenje.
Skriveno radno mjesto za rad od kuće
Rad od kuće bio je važan dio projekta. Umjesto klasičnog radnog stola, osmišljeno je skriveno i fleksibilno rješenje.
Klupski stol ima više funkcija. Jedan dio služi kao radni stol, drugi za društvene igre, treći kao klasični stolić, a četvrti za opuštanje uz televizor. Jedan komad namještaja tako odgovara na više svakodnevnih potreba.
Nova generacija klijenata traži usklađivanje
Prema iskustvu Gordane Đerić, danas se pojavila nova vrsta klijenata. Riječ je o ljudima koji su informirani, koriste dostupne alate i vrlo dobro znaju što im treba jer dugo žive u istom prostoru.
Uloga arhitekta u takvim projektima nije nametanje rješenja, nego usklađivanje. Arhitekt povezuje ideje, materijale, boje i dobavljače u smislenu cjelinu. Jednako važno, pomaže klijentima da unutar budžeta dobiju maksimalnu vrijednost.
Razmišljate rušiti zidove kako biste dobili prekrasan open space? Razmislite još jednom
Kada parcijalna adaptacija stana ima najviše smisla
U ovom stanu nema viška kvadrata, ali postoji jasno posložen život. Prostor koji je nekad bio mračan i nefunkcionalan danas odgovara stvarnim potrebama ljudi koji u njemu rade, odmaraju i planiraju budućnost.
Dobro osmišljena parcijalna adaptacija stana pokazuje da nije uvijek potrebna potpuna renovacija. Uz pametna rješenja, iskustvo i realan budžet, moguće je stvoriti dom koji funkcionira – i dugoročno ima smisla.
Predstavljamo dom
Ovaj prekrasan mali stan rezultat je suradnje arhitekta i investitora
Od samog početka zajedno su donosili sve odluke, birali materijale, promišljali funkcije i testirali ideje
U svijetu u kojem se interijeri često oblikuju prema prolaznim trendovima i vizualima s društvenih mreža, rijetki su prostori koji nastaju iz dublje, osobne logike. Ovaj mali stan nije uređen da bi bio „u trendu“, već kao rezultat jasne životne filozofije, načina razmišljanja i povjerenja. Upravo je suradnja arhitekta i investitora bila ključna za stvaranje prostora koji ne imitira stilove, nego autentično odražava osobnost onoga tko u njemu živi.
Planirate renovaciju stana? Evo koga trebate angažirati i kada
Arhitektica Gordana Đerić pristupila je projektu bez unaprijed zadanih obrazaca, oslanjajući se na dijalog, proces i potpunu slobodu stvaranja. Kako sama ističe, ovo nije stan koji je nastao iz potrebe da se slijede aktualni trendovi, već prostor koji proizlazi iz poimanja života – multifunkcionalnosti, protočnosti, povezanosti i dozirane jednostavnosti.
Suradnja arhitekta i investitora kao temelj kvalitetnog prostora
Najvažnija polazišna točka ovog projekta bila je potpuna sinergija između arhitektice i vlasnika stana. Od samog početka zajedno su donosili sve odluke, birali materijale, promišljali funkcije i testirali ideje. Bez tog bezuvjetnog povjerenja, naglašava arhitektica, ne bi bilo moguće ostvariti razinu kreativnosti koja ovaj stan čini posebnim.
Stan je izvorno bio star, podijeljen u dvije prostorije s klasičnom kupaonicom i pomoćnim prostorima bez jasne svrhe. Novi vlasnik, izrazito kreativan i društven, imao je vrlo jasne, ali i zahtjevne potrebe – od radnog stola i pianina do prostora za druženja, šanka i multifunkcionalnih zona. Upravo zato je projekt nastajao u procesu, kroz stalne razgovore, prilagodbe i eksperimentiranje.
Arhitektura koja nastaje u procesu
Jedan od ključnih trenutaka u oblikovanju prostora dogodio se tijekom uklanjanja spuštenog stropa. Otkrivena konstrukcija postala je inspiracija za novo rješenje – naglašeni strop s utorima i integriranom rasvjetom koja nije dekoracija, već sastavni arhitektonski element. Time je prostor dobio snažan karakter, ali bez vizualnog opterećenja.
Iako su kuhinja i spavaća soba minimalnih dimenzija, u potpunosti zadovoljavaju svakodnevne potrebe. Spavaća soba projektirana je u dužini kreveta, s ormarom kojem se pristupa s obje strane, dok staklena klizna vrata omogućuju fleksibilnost između intime i otvorenosti prostora.
Centralni prostor kao mjesto zajedništva
S obzirom na životni stil vlasnika, središnji dio stana zamišljen je kao najveća i najotvorenija zona. Dnevni boravak, radni i glazbeni kutak te balkon povezani su u jedinstvenu cjelinu koja se prilagođava različitim situacijama – od mirnog rada do okupljanja s prijateljima.
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Posebnu ulogu u prostoru ima stup od opeke, materijala koji „pamti“, nosi toplinu i prirodnu teksturu. Umjesto da dijeli prostor, opeka ga povezuje. U njoj je integriran i multifunkcionalni šank, čime je dodatno naglašena ideja kružne komunikacije i protočnosti.
Minimalizam bez straha od identiteta
Veliki ormar uzduž zidova obložen je sivim ogledalima koja reflektiraju svjetlo i vizualno povećavaju prostor. Time su funkcionalni elementi postali gotovo nevidljivi, a stan je dobio dodatnu dubinu i dinamiku.
Industrijski stil uređenja doma – kako ga prepoznati i primijeniti
Boja zidova i stropova ujednačena je, prostor je monokromatski, ali nikako hladan. Prirodni materijali, industrijski detalji i pažljivo dozirani akcenti stvaraju ugodnu, toplu cjelinu koja ne skriva život, već ga prihvaća. Ovdje je minimalizam funkcionalna nužnost, a ne estetski trend.
Kako zaključuje arhitektica, najvažnija vrijednost ovog stana je originalnost – ona koja se ne može naučiti, već proizlazi iz znanja, iskustva, pogrešaka i hrabrosti. Upravo zato je ovaj prostor najbolji dokaz koliko daleko može doseći kvalitetna suradnja arhitekta i investitora kada se temelji na povjerenju, otvorenosti i zajedničkoj viziji.
Moglo bi vas zanimati i prije i kasnije ovog stana… Adaptacijom staroga stana novi je postao prostor pun svjetlosti
