Raščišćavanje prostora emotivno je i fizički iscrpljujući zadatak za koji teško pronalazimo motivaciju, a jedan od najčešćih problema je što više stvari ulazi u prostor nego što izlazi. Zato se svijet klanja KonMari metodi čiji je podnaslov radostan odabir.

Šta je KonMari metoda

KonMari metoda je metoda koju je osmislila Japanka Mary Kondo, a tiče se pospremanja i raščišćavanja prostora u kojem obitavamo. I doma i radnog mjesta. Fokusira se ustvari više na naše osobne stvari i na predmete, a cilj joj je da prostor bude uredan i funkcionalan i da svaka stvar ima svoje mjesto, rekla je Petra Pupić, stručnjakinja za organizaciju prostora po KonMari metodi.

Petra nije bila rođena organizatorica, već je svoj red pronašla upravo u ovoj metodi koja se bavi kategorijama, a ne prostorijama.

KonMari pravila uređenja

Za početak postoji termin koji se zove KonMari festival, to znači da smo se odlučili na jedno veliko, generalno pospremanje, raščišćavanje svih naših prostorija i svih naših predmeta i obično bi to trebalo biti samo odjednom, a kasnije je samo održavanje. Stoga kada se krene recimo raditi KonMari festival, to je ustvari jedno od pravila, da se zbilja posvetimo tome, da kažemo, to je sada projekt koji ćemo raditi određeni period i koji ćemo stvarno detaljno napraviti od početka do kraja, rekla je Pupić.

Drugo je pravilo postaviti cilj i imati viziju svog životnog prostora, kako bi on trebao izgledati. Tako ćemo puno lakše pronaći motivaciju za taj zahtjevan posao.

Pa motivacija, ja mislim, uvijek tako kod nas ljudi funkcionira, tek kad boli onda krenemo rješavati problem, tako je kad imamo kaos, da gubimo vrijeme, da nismo produktivni, da čak ne možemo niti znati točno zašto, ali osjećamo da se u svom prostoru ne osjećamo dobro i da se ne odmaramo i da nismo produktivni. I to je onda uglavnom motivacija da krenemo s raščišćavanjem, smatra Pupić.

Kad ste donijeli odluku, treba pratiti kategorije kroz koje će raščišćavanje biti puno jednostavnije.

Proces KonMari uređenja

Kreće se od najlakše prema najtežoj. Znači, počinjemo od odjeće, pa knjige, papiri, razno i sentimentalne stvari. Ova kategorija razno ima još potkategorija, nekih 23, 24, isto kreću od lagane prema težem, znači, DVD-ovi, CD-ovi, električna oprema, preko hobija, ladice svaštare pa sve do kuhinjskih i kupaonskih potrepština.

Bitno je da se radi točno tim redoslijedom jer su po toj težini napravljene i zadnje i najbitnije pravilo po čemu je ona zapravo poznata je da se prilikom raščišćavanja biraju stvari koje ostaju, a ne stvari koje ćemo odbaciti. Znači, fokusiramo se na pozitivno, odnosno da li nam stvar izaziva radost, da li volimo koristiti tu stvar, da li je nikada ne bismo prodali, nikada ne bismo dali jer nije bitna količina, mi možemo recimo imati tisuću knjiga u svom dnevnom boravku, bitno je da svaku od tisuću volimo, čitamo i ne bismo nikome dali, kaže Pupić.

Ova japanska metoda funkcionira tako da sve stvari iz jedne kategorije, na primjer, odjeću, stavite na hrpu. Za svaki komad trebate se zapitati treba li vam doista i donosi li vam radost, kad ste je posljednji put odjenuli i hoćete li opet. To će dovesti do zaključka trebate li bolje organizacijsko rješenje ili ćete zadržati samo dio odjeće. Ista se metoda može primijeniti na bilo koju prostoriju u domu i bilo koje predmete.

Kad rješavate tanjure, rješavajte samo tanjure, kad rješavate, ne znam, alate, čavle ili to u garaži, rješavajte samo tu kategoriju i nađite prvo sve čavle tek onda krenite na neke veće alate ili nešto drugo, objasnila je Pupić.

Najteži dio procesa

Najteža kategorija su sentimentalni predmeti i ona se radi posljednja. KonMari metoda se fokusira dosta na emocije i koliko smo mi vezani za stvari. Koliko ne možemo pustiti. Jer koliko ne možemo stvari pustiti sa stvarima, to ustvari pokazuje koliko ne možemo u nekim drugim, u našim odnosima ili na poslu pustiti, rekla je Pupić za Dom na kvadrat.

Organizacija papira često stvara probleme u kućanstvu i na radnom mjestu, a prema ovoj metodi, treba ih podijeliti u tri kategorije i tako ih organizirati.

Dijelimo ih na kategoriju rijetko, dokumenti i papiri koje rijetko posežemo, koji nam trebaju, kao što su rodni listovi, domovnice, neke stvari za auto, banku, poštu, posao i tako dalje, garancije naših aparata, zatim druga kategorija su papiri koji nam često trebaju, stvari koje ne možemo zapamtiti, a koje često posežemo za njima.

Na primjer, neke lozinke, neka uputstva za aparate koje koristimo, neki recepti koji nam trebaju, recimo možemo djeci ostaviti uputstva kako upaliti veš mašinu, koji deterdžent koristiti i takve stvari i treća kategorija su ustvari tekući papiri. Tekući papiri su svi oni koje rješavamo u iduća dva tjedna. To je kad uđemo u kuću i stavimo režimo na stol, kad stavimo neke pozivnice, neke formulare koje moramo riješiti i njih rješavamo u sljedeća dva tjedna, objasnila je Pupić.

Ladice su uvijek jednostavnije za održavanje od polica, a kutije su najbolji organizatori koje možete koristiti u svakom ormaru. Samo se hrabro odlučite za radost.