Uređenje interijera
Osnovna načela KonMari metode
Raščišćavanje prostora emotivno je i fizički iscrpljujući zadatak za koji teško pronalazimo motivaciju, a jedan od najčešćih problema je što više stvari ulazi u prostor nego što izlazi. Zato se svijet klanja KonMari metodi čiji je podnaslov radostan odabir.
Šta je KonMari metoda
KonMari metoda je metoda koju je osmislila Japanka Mary Kondo, a tiče se pospremanja i raščišćavanja prostora u kojem obitavamo. I doma i radnog mjesta. Fokusira se ustvari više na naše osobne stvari i na predmete, a cilj joj je da prostor bude uredan i funkcionalan i da svaka stvar ima svoje mjesto, rekla je Petra Pupić, stručnjakinja za organizaciju prostora po KonMari metodi.
Petra nije bila rođena organizatorica, već je svoj red pronašla upravo u ovoj metodi koja se bavi kategorijama, a ne prostorijama.
KonMari pravila uređenja
Za početak postoji termin koji se zove KonMari festival, to znači da smo se odlučili na jedno veliko, generalno pospremanje, raščišćavanje svih naših prostorija i svih naših predmeta i obično bi to trebalo biti samo odjednom, a kasnije je samo održavanje. Stoga kada se krene recimo raditi KonMari festival, to je ustvari jedno od pravila, da se zbilja posvetimo tome, da kažemo, to je sada projekt koji ćemo raditi određeni period i koji ćemo stvarno detaljno napraviti od početka do kraja, rekla je Pupić.
Drugo je pravilo postaviti cilj i imati viziju svog životnog prostora, kako bi on trebao izgledati. Tako ćemo puno lakše pronaći motivaciju za taj zahtjevan posao.
Pa motivacija, ja mislim, uvijek tako kod nas ljudi funkcionira, tek kad boli onda krenemo rješavati problem, tako je kad imamo kaos, da gubimo vrijeme, da nismo produktivni, da čak ne možemo niti znati točno zašto, ali osjećamo da se u svom prostoru ne osjećamo dobro i da se ne odmaramo i da nismo produktivni. I to je onda uglavnom motivacija da krenemo s raščišćavanjem, smatra Pupić.
Kad ste donijeli odluku, treba pratiti kategorije kroz koje će raščišćavanje biti puno jednostavnije.
Proces KonMari uređenja
Kreće se od najlakše prema najtežoj. Znači, počinjemo od odjeće, pa knjige, papiri, razno i sentimentalne stvari. Ova kategorija razno ima još potkategorija, nekih 23, 24, isto kreću od lagane prema težem, znači, DVD-ovi, CD-ovi, električna oprema, preko hobija, ladice svaštare pa sve do kuhinjskih i kupaonskih potrepština.
Bitno je da se radi točno tim redoslijedom jer su po toj težini napravljene i zadnje i najbitnije pravilo po čemu je ona zapravo poznata je da se prilikom raščišćavanja biraju stvari koje ostaju, a ne stvari koje ćemo odbaciti. Znači, fokusiramo se na pozitivno, odnosno da li nam stvar izaziva radost, da li volimo koristiti tu stvar, da li je nikada ne bismo prodali, nikada ne bismo dali jer nije bitna količina, mi možemo recimo imati tisuću knjiga u svom dnevnom boravku, bitno je da svaku od tisuću volimo, čitamo i ne bismo nikome dali, kaže Pupić.
Ova japanska metoda funkcionira tako da sve stvari iz jedne kategorije, na primjer, odjeću, stavite na hrpu. Za svaki komad trebate se zapitati treba li vam doista i donosi li vam radost, kad ste je posljednji put odjenuli i hoćete li opet. To će dovesti do zaključka trebate li bolje organizacijsko rješenje ili ćete zadržati samo dio odjeće. Ista se metoda može primijeniti na bilo koju prostoriju u domu i bilo koje predmete.
Kad rješavate tanjure, rješavajte samo tanjure, kad rješavate, ne znam, alate, čavle ili to u garaži, rješavajte samo tu kategoriju i nađite prvo sve čavle tek onda krenite na neke veće alate ili nešto drugo, objasnila je Pupić.
Najteži dio procesa
Najteža kategorija su sentimentalni predmeti i ona se radi posljednja. KonMari metoda se fokusira dosta na emocije i koliko smo mi vezani za stvari. Koliko ne možemo pustiti. Jer koliko ne možemo stvari pustiti sa stvarima, to ustvari pokazuje koliko ne možemo u nekim drugim, u našim odnosima ili na poslu pustiti, rekla je Pupić za Dom na kvadrat.
Organizacija papira često stvara probleme u kućanstvu i na radnom mjestu, a prema ovoj metodi, treba ih podijeliti u tri kategorije i tako ih organizirati.
Dijelimo ih na kategoriju rijetko, dokumenti i papiri koje rijetko posežemo, koji nam trebaju, kao što su rodni listovi, domovnice, neke stvari za auto, banku, poštu, posao i tako dalje, garancije naših aparata, zatim druga kategorija su papiri koji nam često trebaju, stvari koje ne možemo zapamtiti, a koje često posežemo za njima.
Na primjer, neke lozinke, neka uputstva za aparate koje koristimo, neki recepti koji nam trebaju, recimo možemo djeci ostaviti uputstva kako upaliti veš mašinu, koji deterdžent koristiti i takve stvari i treća kategorija su ustvari tekući papiri. Tekući papiri su svi oni koje rješavamo u iduća dva tjedna. To je kad uđemo u kuću i stavimo režimo na stol, kad stavimo neke pozivnice, neke formulare koje moramo riješiti i njih rješavamo u sljedeća dva tjedna, objasnila je Pupić.
Ladice su uvijek jednostavnije za održavanje od polica, a kutije su najbolji organizatori koje možete koristiti u svakom ormaru. Samo se hrabro odlučite za radost.
Kreirajmo dom zajedno
Hijerarhija u interijeru: Zašto u nekim prostorima odmah znamo gdje pogledati
Arhitektica Sunčica Mastelić Ivić objašnjava tri razine hijerarhije koje određuju hoće li prostor djelovati skladno ili kaotično
Zašto u nekim prostorima odmah znamo kamo usmjeriti pogled, dok u drugima vlada osjećaj vizualne zbrke? Razlog nije u količini namještaja ni u odabiru boja. Ključ leži u hijerarhiji — jednom od temeljnih principa dizajna koji određuje kako doživljavamo interijer i koliko nam je u njemu ugodno boraviti.
Zašto se u nekim domovima osjećamo bolje nego u drugima?
U suvremenom oblikovanju prostora često se uz hijerarhiju spominje i pojam layeringa, odnosno slojevitog oblikovanja. Iako se mogu činiti sličnima, mag. ing. arh. Sunčica Mastelić Ivić upozorava da je riječ o različitim pristupima.
„Layering je metoda koja nam može koristiti kada se bavimo hijerarhijom, dakle, to je pomoćni moment.”
Layering u interijeru – zašto Sunčica Mastelić Ivić stalno govori o slojevima
Hijerarhija u interijeru odnosi se na način na koji su elementi u prostoru organizirani kako bi jasno komunicirali što je najvažnije, a što sporedno. Svaki dobro osmišljen prostor ima svoju središnju točku — element koji prvi privlači pažnju. To može biti sofa, umjetnička slika, kuhinjski otok ili čak pogled kroz prozor. Bez te središnje točke prostor djeluje ravno, nepovezano i često kaotično.
Tri razine hijerarhije
Prema Mastelić Ivić, hijerarhiju u interijeru možemo promatrati kroz tri glavne razine.
Prva se odnosi na namjenu prostora. Ovisno o tome uređujete li stan, ured, trgovinu ili ugostiteljski objekt, razlikuju se i akcentne grupe — elementi koji nose vizualnu težinu prostora.
„Nije isto da li uređujemo nekome poslovni prostor, da li uređujemo shop, da li uređujemo ugostiteljski objekt, kafić ili neki stambeni prostor. Svaka ta namjena iziskuje definiranje akcentne grupe koja je bitna.”
U dnevnom boravku fokus može biti na zoni sjedenja, dok je u restoranu naglasak na atmosferi i rasporedu stolova. U trgovini pak proizvodi moraju biti u prvom planu.
Ne može sve biti jednako važno
Druga razina hijerarhije odnosi se na mikro akcentuiranje — odluku o tome koji element unutar jedne prostorije zaslužuje najveću pozornost. U open space dnevnom boravku, primjerice, morate odlučiti hoćete li naglasak staviti na kuhinju, blagovaonicu ili garnituru za sjedenje. Mastelić Ivić to ilustrira usporedbom s odijevanjem.
„Ne može biti sve jednako važno. Isti vam je princip kao i kod oblačenja — ne može biti jednako važna i košulja i hlače ili suknja ili cipele, torba, nakiti ili frizura ili šešir. Nešto mora biti taj manji akcent oko koga se dešava ostatak definicije vašeg outfita.”
Upravo ta selekcija stvara sklad. Jedan dominantan element i nekoliko manjih akcenata čine prostor čitljivim i ugodnim. Tamni tonovi, masivni komadi namještaja ili jaki kontrasti prirodno privlače više pažnje, dok svjetliji tonovi i neutralne površine djeluju smirenije i povlače se u drugi plan.
10 grešaka koje čine vaš prostor vizualno manjim – evo kako ih izbjeći
U prostorima s manje elemenata — a to je upravo ono čemu teže suvremeni minimalistički trendovi — svaki detalj dobiva veću težinu. Jedan pažljivo odabran komad može zamijeniti deset prosječnih. Pametnim rasporedom postiže se ravnoteža u kojoj prostor ne djeluje ni prenatrpano ni prazno.
Najprije funkcija, pa estetika
Treća razina hijerarhije tiče se samog procesa dizajniranja — redoslijeda donošenja odluka. I tu Mastelić Ivić daje vrlo konkretan savjet.
„Nemojte se na početku rada na interijeru baviti idejom kakve će biti zavjese, to je šlag koji dolazi na kraju. Krenite prvo od najvažnijega — od najvećih predmeta, najskupljih, najglomaznijih.”
Zašto je to važno? Ako se kasnije mijenja neki ključni element — recimo sofa ili kuhinjski blok — dolazi do domino efekta koji može porušiti dio ili čitavu koncepciju. To vraća projekt unatrag i troši vrijeme koje je moglo biti utrošeno efikasnije.
U tom kontekstu posebno je zanimljivo pitanje odnosa funkcionalnosti i estetike. Mastelić Ivić ističe da su rijetke situacije u kojima su oba aspekta zadovoljena do maksimuma — gotovo uvijek je potreban kompromis. No taj kompromis nije jednak za sve. Ako imate problema s bolovima u leđima, viši naslon sofe za vas je funkcionalni prioritet od kojeg nećete odustati ni nauštrb najbolje estetike — čak i ako su niske sofe trenutno u trendu. Ako ste strastveni kuhar, trojstvo hladnjaka, sudopera i ploče za kuhanje ima svoj točno definirani slijed koji će odrediti cijeli raspored kuhinje.
Postoje li prostori bez hijerarhije?
Dok su u dnevnim boravcima ili poslovnim interijerima akcenti gotovo nužni, postoje prostori — poput spavaćih soba — u kojima se svjesno može težiti smirenijem, ujednačenijem dojmu bez izraženih dominantnih elemenata. U njima se hijerarhija oslanja na suptilne prijelaze, neutralne tonove i uravnotežene kompozicije. Upravo tu dolazi do izražaja osobni senzibilitet korisnika prostora.
Na kraju, dobro uređen prostor nije onaj u kojem ima najviše stvari — već onaj u kojem svaka stvar ima svoje mjesto, svoju ulogu i svoju vizualnu težinu. A upravo to je zadatak hijerarhije u interijeru.
Događanja
LG predstavio novu liniju: Što donose pećnica s airfryerom i indukcijska ploča bez fiksnih zona?
Na prezentaciji u Budimpešti, umjesto tehničkih specifikacija na slajdovima, kuhari su uživo pripremali jela na najnovijim uređajima
LG je u Budimpešti okupio medije i partnere iz regije kako bi predstavio novu generaciju ugradbenih kuhinjskih uređaja. Ono što je ovu prezentaciju učinilo drugačijom od uobičajenih jest format — umjesto klasičnog iznošenja tehničkih specifikacija, profesionalni kuhari pripremali su jela uživo, koristeći nove uređaje. Posjetitelji su proizvode doživjeli kroz mirise, okuse i proces kuhanja, a ne samo kroz prezentacijske slajdove.
„Ovo je veliki iskorak za nas jer smo shvatili da se emocija koju mi stalno želimo istaknuti među ljudima stvara u kuhinji. I mi smo dio te emocije.”
Ivona Lucić, voditeljica marketinga, LG
Na događanju je kuhao Szilárd Tóth, chef restorana SALT iz Budimpešte s Michelinovom zvjezdicom, uz LG ugradbene kuhinjske uređaje.
Pećnica: Airfryer, para i klasično pečenje u jednom uređaju
Među predstavljenim proizvodima, Lucić posebno ističe pećnicu koja kombinira više načina pripreme hrane. Airfryer tehnologija omogućuje prženje na vrućem zraku, parno kuhanje nudi zdraviju alternativu klasičnoj pripremi, a konvencionalno pečenje ostaje dostupno — sve unutar jednog uređaja.
„Ono što bih stvarno istaknula za ovu pećnicu je naš airfryer tehnologija, jer u jednom uređaju možete koristiti više načina kuhanja. Da li želite na paru, što je parno kuhanje, ili želite peći na nekoj određenoj temperaturi.”
Za korisnike to praktično znači manje zasebnih aparata na kuhinjskom pultu — airfryer kao samostalni uređaj postaje nepotreban, što je osobito relevantno u kuhinjama gdje je prostor ograničen.
Indukcijska ploča bez fiksnih zona kuhanja
Druga novost koja je privukla pažnju je indukcijska ploča s fleksibilnim zonama. Za razliku od standardnih indukcijskih ploča koje imaju unaprijed definirane zone za posuđe, nova LG ploča prepoznaje gdje je posuđe postavljeno i aktivira grijanje upravo na tom mjestu.
„Gdje god staviš svoje posuđe i upališ, tu će se moći kuhati. Možemo koristiti veliko posuđe i ono manje — ne ovisimo o tome da li imamo ograničen prostor kuhanja.”
To u praksi znači da korisnik nije ograničen na četiri fiksne kružne zone, pa istovremeno može koristiti veliki lonac za juhu pokraj male džezve za kavu — bez prilagođavanja rasporeda.
Kontekst: Kuhinja kao središte doma
Širi kontekst ove prezentacije je pomak koji se događa u industriji kuhinjskih uređaja — od naglaska na tehničkim specifikacijama prema iskustvu korištenja. Uređaji se sve više projektiraju tako da rade u pozadini, bez potrebe za čitanjem uputa ili navigacijom kroz složene menije. Automatizacija preuzima tehnički dio pripreme dok se korisnik može posvetiti samom kuhanju i druženju.
Sam format prezentacije — s kuhanjem uživo umjesto PowerPoint slajdova — barem je dao naznaku kako ti uređaji funkcioniraju u stvarnim uvjetima, što je korak naprijed u odnosu na uobičajene industrijske događaje.
LG WashTower novo je must-have rješenje za funkcionalan i moderan dom
