Povežimo se

Uređenje interijera

Osnovna načela KonMari metode

Raščišćavanje prostora emotivno je i fizički iscrpljujući zadatak za koji teško pronalazimo motivaciju, a jedan od najčešćih problema je što više stvari ulazi u prostor nego što izlazi. Zato se svijet klanja KonMari metodi čiji je podnaslov radostan odabir.

Šta je KonMari metoda

KonMari metoda je metoda koju je osmislila Japanka Mary Kondo, a tiče se pospremanja i raščišćavanja prostora u kojem obitavamo. I doma i radnog mjesta. Fokusira se ustvari više na naše osobne stvari i na predmete, a cilj joj je da prostor bude uredan i funkcionalan i da svaka stvar ima svoje mjesto, rekla je Petra Pupić, stručnjakinja za organizaciju prostora po KonMari metodi.

Petra nije bila rođena organizatorica, već je svoj red pronašla upravo u ovoj metodi koja se bavi kategorijama, a ne prostorijama.

KonMari pravila uređenja

Za početak postoji termin koji se zove KonMari festival, to znači da smo se odlučili na jedno veliko, generalno pospremanje, raščišćavanje svih naših prostorija i svih naših predmeta i obično bi to trebalo biti samo odjednom, a kasnije je samo održavanje. Stoga kada se krene recimo raditi KonMari festival, to je ustvari jedno od pravila, da se zbilja posvetimo tome, da kažemo, to je sada projekt koji ćemo raditi određeni period i koji ćemo stvarno detaljno napraviti od početka do kraja, rekla je Pupić.

Drugo je pravilo postaviti cilj i imati viziju svog životnog prostora, kako bi on trebao izgledati. Tako ćemo puno lakše pronaći motivaciju za taj zahtjevan posao.

Pa motivacija, ja mislim, uvijek tako kod nas ljudi funkcionira, tek kad boli onda krenemo rješavati problem, tako je kad imamo kaos, da gubimo vrijeme, da nismo produktivni, da čak ne možemo niti znati točno zašto, ali osjećamo da se u svom prostoru ne osjećamo dobro i da se ne odmaramo i da nismo produktivni. I to je onda uglavnom motivacija da krenemo s raščišćavanjem, smatra Pupić.

Kad ste donijeli odluku, treba pratiti kategorije kroz koje će raščišćavanje biti puno jednostavnije.

Proces KonMari uređenja

Kreće se od najlakše prema najtežoj. Znači, počinjemo od odjeće, pa knjige, papiri, razno i sentimentalne stvari. Ova kategorija razno ima još potkategorija, nekih 23, 24, isto kreću od lagane prema težem, znači, DVD-ovi, CD-ovi, električna oprema, preko hobija, ladice svaštare pa sve do kuhinjskih i kupaonskih potrepština.

Bitno je da se radi točno tim redoslijedom jer su po toj težini napravljene i zadnje i najbitnije pravilo po čemu je ona zapravo poznata je da se prilikom raščišćavanja biraju stvari koje ostaju, a ne stvari koje ćemo odbaciti. Znači, fokusiramo se na pozitivno, odnosno da li nam stvar izaziva radost, da li volimo koristiti tu stvar, da li je nikada ne bismo prodali, nikada ne bismo dali jer nije bitna količina, mi možemo recimo imati tisuću knjiga u svom dnevnom boravku, bitno je da svaku od tisuću volimo, čitamo i ne bismo nikome dali, kaže Pupić.

Ova japanska metoda funkcionira tako da sve stvari iz jedne kategorije, na primjer, odjeću, stavite na hrpu. Za svaki komad trebate se zapitati treba li vam doista i donosi li vam radost, kad ste je posljednji put odjenuli i hoćete li opet. To će dovesti do zaključka trebate li bolje organizacijsko rješenje ili ćete zadržati samo dio odjeće. Ista se metoda može primijeniti na bilo koju prostoriju u domu i bilo koje predmete.

Kad rješavate tanjure, rješavajte samo tanjure, kad rješavate, ne znam, alate, čavle ili to u garaži, rješavajte samo tu kategoriju i nađite prvo sve čavle tek onda krenite na neke veće alate ili nešto drugo, objasnila je Pupić.

Najteži dio procesa

Najteža kategorija su sentimentalni predmeti i ona se radi posljednja. KonMari metoda se fokusira dosta na emocije i koliko smo mi vezani za stvari. Koliko ne možemo pustiti. Jer koliko ne možemo stvari pustiti sa stvarima, to ustvari pokazuje koliko ne možemo u nekim drugim, u našim odnosima ili na poslu pustiti, rekla je Pupić za Dom na kvadrat.

Organizacija papira često stvara probleme u kućanstvu i na radnom mjestu, a prema ovoj metodi, treba ih podijeliti u tri kategorije i tako ih organizirati.

Dijelimo ih na kategoriju rijetko, dokumenti i papiri koje rijetko posežemo, koji nam trebaju, kao što su rodni listovi, domovnice, neke stvari za auto, banku, poštu, posao i tako dalje, garancije naših aparata, zatim druga kategorija su papiri koji nam često trebaju, stvari koje ne možemo zapamtiti, a koje često posežemo za njima.

Na primjer, neke lozinke, neka uputstva za aparate koje koristimo, neki recepti koji nam trebaju, recimo možemo djeci ostaviti uputstva kako upaliti veš mašinu, koji deterdžent koristiti i takve stvari i treća kategorija su ustvari tekući papiri. Tekući papiri su svi oni koje rješavamo u iduća dva tjedna. To je kad uđemo u kuću i stavimo režimo na stol, kad stavimo neke pozivnice, neke formulare koje moramo riješiti i njih rješavamo u sljedeća dva tjedna, objasnila je Pupić.

Ladice su uvijek jednostavnije za održavanje od polica, a kutije su najbolji organizatori koje možete koristiti u svakom ormaru. Samo se hrabro odlučite za radost.

Trendovi u uređenju

Nismo ni Finska ni Turska: kako je nastao mediteranski wellness kakav Hrvatska dosad nije imala

U lijepom spa prostoru najlakše je prepisati tuđe rituale — finsku saunu, turski hamam — i nazvati to wellnessom. U wellnessu Pical kraj Poreča postavili su drugačije pitanje: kako izgleda spa koji stvarno pripada Mediteranu? U novoj epizodi emisije Dom na kvadrat zavirujemo iza prvog ESPA centra u Hrvatskoj.

Postoji jedna sitnica koju gotovo svi previdimo kad uđemo u neki hotelski spa: rituali koje ondje zatječemo najčešće nisu naši. Uvozimo nordijske saune i orijentalne kupelji kao da smo ih mi izmislili, a zapravo, kako podsjeća Danijela Kudoić Marić, izvršna direktorica tvrtke SPA2O, nismo domicilno ni finska zemlja s finskim saunama ni podneblje turskih hamama. Mi smo sunce i more. I upravo iz te, naizgled očite, misli izrasla je cijela priča Picala.

Priča koja miriše na Mediteran

Umjesto da preslika provjerene formule, ekipa iza Picala vratila se onome što je autentično naše — mediteranskoj, romanskoj tradiciji kupelji. A ona je, objašnjava Kudoić Marić, bitno drugačija od sjevernjačke: blaža je, toplija u pravom smislu, i okrenuta druženju. Rimljani nisu jurili iz vruće u ledenu vodu da bi „preživjeli” tretman — voljeli su sjediti, ispijati čaj i provoditi vrijeme u spa prostorima. To je doživljaj u kojem je aromaterapija na prvom mjestu, temperature su umjerene, a boravak — a ne izdržavanje — glavni je smisao.

Danijela Kudoić Marić, izvršna direktorica SPA2O

Zvuči jednostavno, ali baš je to ono što se na lijepim fotografijama spa prostora nikad ne vidi: koncept. Klijent je, priča Kudoić Marić, želio mediteranski spa, tamni spa, sanctuary spa — mjesto utočišta. A prevesti takvu atmosferu u stvarne kabine, temperature i mirise puno je teže nego odabrati lijepe pločice.

Iza ugođaja stoji vrlo precizan plan

Ono što izdvaja Pical jest da opuštenost nije nastala slučajno, nego je pomno projektirana. SPA2O se uključio još u fazi u kojoj su se prostori mogli oblikovati prema željenom doživljaju gosta, dok je ESPA — jedno od najprestižnijih imena globalnog wellnessa — donijela vlastite protokole i standarde. Rezultat je prvi ESPA centar u Hrvatskoj, prostran oko 1.300 kvadrata, zamišljen kao cjelogodišnje senzoričko putovanje kroz svjetlo, miris, zvuk i dodir.

A to ime, naglašava Adriana Barlafa Kruhonja, direktorica SPA centra u Valamaru, nije samo etiketa. Slovo „E” u ESPA-i stoji za education — edukaciju. Iza svakog tretmana stoji ozbiljno školovanje terapeuta, što je onaj nevidljivi dio priče koji gost osjeti tek kad legne na stol, iako ga nikad ne vidi na cjeniku.

Adriana Barlafa Kruhonja, direktorica SPA centra

Ta preciznost počinje puno prije prvog gosta. Već pri funkcionalnom projektiranju, kaže Kudoić Marić, moralo se pratiti ESPA-inu knjigu standarda — kojim se redoslijedom gost zagrijava, hladi i odmara, te kakav ga doživljaj prati u svakoj fazi: od termalnog protokola, preko relaksa, do senzoričkog i dubokog relaksa. Drugim riječima, put kroz spa isplaniran je jednako pažljivo kao tlocrt stana.

Vlastiti potpis: aroma-maglica i sauna kao događaj

Unutar tih strogo zadanih pravila Pical je ipak dobio svoj karakter. Cjelina okuplja osam sauna i parnih kupelji nadahnutih istarskim krajolicima te nekoliko zona za opuštanje, uz privatni spa suite i vanjski garden spa pod istarskim nebom. Jedno od rješenja koja najjače nose mediteranski prizvuk je mediteranska kupelj — kabina blažih temperatura sa središnjim elementom koji svakih nekoliko minuta ispušta aroma-maglicu. Nije zamišljena samo kao postaja u termalnom ciklusu; u njoj se, kaže Kudoić Marić, stvarno može boraviti i opuštati se i dulje od dvadeset minuta. Za nas koji obično „odradimo” saunu na silu, to je mala promjena filozofije.

A pravo iznenađenje je event sauna — takozvana Aufguss sauna, nešto što su u Picalu napravili prvi put. Specifična je jer mora biti velika, dovoljno prostrana da se Aufguss majstor može kretati oko peći dok izvodi ritual s parom i mirisima. Ono što se u takvoj sauni događa, priznaje Kudoić Marić, ne da se prepričati — kaže da tek treba doživjeti kakva je to zabava. Ceremonije se, doznajemo, izvode svakodnevno, a vode ih certificirani sauna majstori: ujutro uz okrepljujuće citrusne mješavine, navečer uz smirujuću lavandu, pa dva posjeta rijetko budu ista.

Zašto više nije dovoljno samo zagrijati tijelo

Aufguss je zapravo simptom veće promjene. Suvremeni wellness, objašnjava Kudoić Marić, davno je prerastao formulu „sauna, hamam i jacuzzi negdje usred hotela” — takav raspored danas više ne zadovoljava goste. Cilj je zadovoljiti što više osjetila odjednom, tako da doživljaj postane svojevrsni senzorički put, a ne puko nizanje toplog i hladnog.

To je, iskreno, i najkorisnija lekcija ovog priloga za sve nas koji o wellnessu razmišljamo i kod kuće: kvaliteta se danas ne mjeri brojem uređaja, nego time koliko su promišljeno posloženi u priču koju osjetila prate od početka do kraja. Vrijedi znati i da je ESPA at Pical prvenstveno mirna zona za odrasle (16+), uz dnevni termin rezerviran za obitelji — detalj koji dosta govori o tome kome je doživljaj namijenjen.

Lokalna priča ušla je i u tretmane

Najljepše je što se mediteranska nit ne završava na arhitekturi. Ušla je i u samu ponudu: među 64 tretmana jedan je osmišljen posebno za Pical. Koji je to i po čemu je poseban — ostavljamo vam da otkrijete u prilogu, jer neke se stvari, baš kao i Aufguss, teško prepričavaju.

Dobro je znati:

  • Gdje: Pical Resort (Valamar Collection), na poluotoku Pical nadomak povijesne jezgre Poreča.
  • Što: prvi i zasad jedini ESPA wellness u Hrvatskoj, na oko 1.300 m².
  • Sadržaj: osam sauna i parnih kupelji nadahnutih Istrom, zone za opuštanje, privatni spa suite i vanjski garden spa.
  • Koncept: mediteranska, romanska tradicija kupelji — blaže temperature, aromaterapija, boravak i druženje.
  • Izdvaja se: mediteranska kupelj s aroma-maglicom i Aufguss event sauna sa svakodnevnim ceremonijama (citrus ujutro, lavanda navečer).
  • Za koga: prvenstveno zona za odrasle (16+), uz dnevni obiteljski termin. Ponuda broji 64 tretmana, od kojih je jedan osmišljen isključivo za Pical.
Nastavite čitati

Spavaća soba

Visok madrac nije nužno i dobar madrac: što stvarno odlučuje o dobrom snu

O hotelu sudimo po arhitekturi, dizajnu i tisuću sitnih detalja koje primijetimo tijekom dana. No postoji jedan dojam koji se formira tek sljedećeg jutra i koji ponesemo sa sobom: jesmo li se dobro naspavali. Dok spavamo, tijelo se oporavlja, mozak slaže informacije, a neprekinut san izravno utječe na koncentraciju i raspoloženje. Zato je u prostoru čija je glavna funkcija odmor kvaliteta sna — a ne samo njegova količina — mjerljiv dio ukupnog iskustva.

I upravo zato je madrac odluka koju vrijedi donijeti glavom, a ne po prvom dojmu u salonu ili, još gore, po tome koji izgleda najimpozantnije.

Dva madraca, jedna logika po mjeri

U Picalu su, objašnjava Jadranka Benić, voditeljica ključnih kupaca u HESPO-u, ugrađena dva tipa madraca. Prvi je Valamar 5 — custom-made model koji HESPO izrađuje isključivo za Valamar i koji ide u sve njihove hotele s pet zvjezdica. Drugi, u ekskluzivnom dijelu Pical Suites V Level, viša je kategorija pod nazivom For King, s drugačijom unutarnjom strukturom i, kako mu ime sugerira, ambicijom „kraljevskog” sna.

Jadranka Benić, Hespo

Vrijedi znati i tko stoji iza tih madraca: HESPO je proizvođač iz Preloga u Međimurju, na tržištu još od devedesetih, a od 2005. posluje u sklopu švedske grupe Hilding Anders, jednog od najvećih europskih proizvođača u toj branši. Zanimljiv je i pristup po mjeri: umjesto da se posegne za gotovim modelom s police, madrac se tretira kao dio specifikacije hotela, jednako kao i sve ostalo.

Zašto visina nije mjerilo

Evo dijela koji se najviše isplati zapamtiti prije vlastite kupnje. For King je madrac visine 33 centimetra — brojka koja zvuči impresivno i koju bi marketing rado gurnuo u prvi plan. Ali, kako naglašava Benić, visina sama po sebi nije jamstvo kvalitete. Važnije je ono što je unutra: način na koji jezgra raspoređuje opterećenje tijela te kombinacija materijala koji daju potporu i udobnost.

Kod tog modela to znači posebnu, sedmozonsku Quantum Age jezgru, hladno lijevanu pjenu te navlaku s lateksom i viskozom za dodatni osjećaj udobnosti pri dodiru. Poanta nije u tome da je 33 cm nužno bolje od 25 — nego da tih 33 cm ima smisla samo ako je svaki sloj unutra opravdan. Drugim riječima: kad sljedeći put birate madrac, pitajte što je unutra, a ne koliko je visok.

Tvrđe nego što mislite (i zašto)

Još jedna korisna sitnica iz svijeta hotelijerstva: za hotele se biraju najčvršći materijali. Dijelom zato što madrac mora izdržati puno više korisnika od onog kućnog, a dijelom zato što, kako kaže Benić, prevladava mišljenje da ljudi vole tvrđe madrace. Vrijedi to imati na umu — „hotelski osjećaj” koji pamtimo često je zapravo osjećaj čvrstoće, pa ako kod kuće volite mekše, ne morate slijepo kopirati hotelsku specifikaciju.

Nije samo madrac — tu je i krevet

U ovakvim projektima ni krevet nije gotov proizvod. Njegov okvir, uzglavlje, dimenzije i završna obrada postaju dio cjelokupnog dizajna interijera, pa se rade po mjeri. HESPO je tako, otkriva Benić, uz madrace izrađivao i krevete — custom-made, prema nacrtima projektanata. To je logika koju vrijedi preslikati i kod kuće: krevet i madrac dio su iste odluke, a ne dvije odvojene kupnje.

Dokaz na papiru: Michelin ključevi

A da procjena kvalitete sna nije samo stvar osjećaja, pokazuje i to što ukupni doživljaj boravka danas ocjenjuje i Michelin. Michelin ključ hotelski je pandan poznatoj restoranskoj zvjezdici — vrednuje sve, od arhitekture i karaktera hotela do usluge i dojma koji ostavlja na gosta. U Hrvatsku su ključevi stigli 2025., a u toj prvoj selekciji desetorici je hrvatskih hotela dodijeljeno ukupno trinaest ključeva.

I tu HESPO ima podatak koji govori sam za sebe: prema riječima tvrtke, njihovi se proizvodi nalaze u čak devet od tih trinaest ključeva. Za onoga tko racionalno traži dokaz umjesto obećanja, to je referenca teža od bilo koje reklamne rečenice — jer iza nje stoje neovisni inspektori, a ne katalog.

Što od svega ponijeti u vlastitu spavaću sobu

Zaključak je jednostavan i pomalo protuintuitivan: dobar san ne možete vidjeti na fotografiji ni izmjeriti centimetrima. Kvalitetu nosi jezgra i kombinacija materijala, čvrstoću birate prema sebi, a krevet i madrac promatrate kao jednu odluku. Napravite li to kako treba, dobit ćete upravo ono što je i cilj svakog dobrog hotela — jutro u kojem se ni ne sjetite koliko je promišljanja bilo potrebno da se probudite odmorni.

Kako procijeniti madrac (bez marketinške magle):

  • Gledajte jezgru, ne visinu — bitno je kako raspoređuje opterećenje tijela.
  • Materijali čine razliku — pjena, lateks, navlaka; svaki sloj mora imati svrhu.
  • Čvrstoću birajte prema sebi — hotelski madraci namjerno su tvrđi; kod kuće to ne mora biti pravilo.
  • Krevet + madrac = jedna odluka — okvir i uzglavlje dio su istog dizajna i udobnosti.
  • Tražite dokaz — reference (poput hotelskih) vrijede više od reklamnih obećanja.
Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama