Uređenje interijera
Oronuli stan u Splitu pretvoren u lukzusni dom
Glavni zahtjev investitora je bio moderan stan, ali koji će biti bezvremenski
Pretvoriti devedesetak kvadrata stana iz 1973.u luksuzan i svevremenski interijer, bio je izazov stavljen pred arhitekticu i produkt dizajnericu Miru Matulović Burazin.
Moderan, ali timeless stan
‘Glavni zahtjev investitora je bio moderan stan, ali koji će biti timeless, da sam dizajn ne ostari brzo. Ali opet da ima neke trenutke koji su jako moderni ali s godinama lako promjenjivi, a da sam kostur bude dosta klasičan’, kaže Mira Matulović Burazin, mag. ing. arhitekture, M14N.
Otvoreni koncept stana, s dosta prostora za obitelj i goste dobila je rezanjem zidova i smanjivanjem nekad velikog ulaznog hodnika. Stvorila je interijer prepun čistih linija i ugradbenih elemenata s mnoštvom skrivenog prostora za odlaganje.
‘To nam je omogućilo da se igramo s pojedinim elementima, tako da je TV komoda u vrlo neobičnoj roza boji, koja možda nije uobičajena za dnevne prostore, više se stavlja u nekakve dječje sobe, ali nam je omogućilo da bude dosta nenametljiv akcent s obzirom na ostatak prostora’, kaže.
Splitska arhitektica dizajnirala stol i kuhinju
Komoda u kojoj su skriveni uređaji koje trebamo, ali ih obično ne volimo vidjeti ispod TV prijemnika, je produkt dizajn ove mlade splitske arhitektice.
Dizajnirala je i blagovaonski stol i kuhinju. Njene ideje kao i 90 posto namještaja u stanu realizirala je splitska tvrtka Šimundža&Co. koja već 40 godina radi namještaj po mjeri. Vrlo su dobri u izradi namještaja za luksuzne stanove, vile i hotele.
‘Volimo kada nam arhitekti daju zahtjeve, postave izazove, a opet s druge strane, sve detaljno iscrtaju, znaju sve potrebe svojih kupaca, imaju poprilično analiziranu, cijeli raspored unutrašnji ormara, samih ugradbenih elemenata u kuhinji i slično’, kaže Jelena Hrga, Šimundža&Co.
‘Što manje zatovrenog prostora’
Koliko god je zahtjevno, toliko je opet zahvalno kad arhitekt ima kompletnu viziju jednoga doma.
Mirina vizija bila je petrolej plava kuhinja sa zlatnom napom i zlatnim ručkicama. S napom koju je sama dizajnirala, udovoljila je i jednom zanimljivom zahtjevu investitora.
‘Što manje zatvorenog prostora, ali što više spremišta, što je vrlo oprečan zahtjev. Dobili smo to na način da smo većinu kuhinje zatvorili, osim dijela gdje nam je indukcijska ploča’, dodaje.
Gres ploče u kuhinji i kupaonici
Za oblaganje tog prostora koji zajedno s radnom površinom djeluje kao cjelina, koristila je veliko-formatne terrazzo pločice talijanske tvrtke Refin. Riječ je o gres pločama dimenzije 120×278 cm koje se koriste za izradu kuhinjskih radnih ploča. Izvođenje takvih ploča zna biti zahtjevno, ali jako su tražene u interijerima i djeluju vrlo atraktivno. Osim u kuhinji, koristila ih je i u kupaonici, ali i kao površinu blagovaonskog stola.
‘Klijenti nisu htjeli previše komplicirati s bojama i uzrocima, nit vodilja je bila da bude što opuštajuće, pa sam ih nagovorila da sva keramika bude jednoobrazna, samo da se igramo tonalitetom ili veličinom granulata. Tako da same pločice, na terasi i kupaonicama su iste, istih dimenzija ali su različitih tonova’, pojašnjava arhitektica Mira.
Materijali laki za održavanje
Zahtjev investitora bili su i materijali laki za održavanje pa je visokokvalitetna keramika talijanske tvrtke Refin bila nepogrešiv izbor. U samoj kupaonici, željeli su hotelski, spa ugođaj koji je postignut uravnoteženom kombinacijom terrazzo pločica s malim fugama i namještajem boje svijetlog drva.
‘Ovo mi je najdraža kupaonica jer mislim da smo tu izvrsno postigli zahtjev za opuštajućom atmosferom od mojih investitora, u tome mislim da su mi najviše pomogao odabir pločica. Meni kao arhitektu bilo je vrlo važno da pločice koje smo odabrali budu kvalitetne, da imam potpuno povjerenje u tvrtku koja stoji iza njih, da imam veliki izbor, i ako ikakvih bude problema da znam da mogu se problemi riješiti’, nadovezuje se.
Kroz cijeli stan proteže se svijetli parket chevron uzorka koji zadovoljava početni zahtjev investitora da stan bude bezvremenski. Zlatna rasvjeta još je dan u nizu detalja koji ostvaruju zahtjev za modernim i luksuznim interijerom.
‘Dovoljno prostora da dišu’
‘To im je bio dosta važan zahtjev, da imaju velike umjetnine, da ostavimo dovoljno prostora da one dišu, i da imaju slobodu, da se u njima može uživati, a da nisu previše dinamitne’, kaže.
Velike umjetnine nalaze se i u spavaćoj sobi koja ima veliki ugradbeni ormar sa staklenim vratima. Njime je ponovno udovoljen zahtjev vlasnika da što manje stvari bude vidljivo. Cijeli stan ipak je trebalo prozračiti i nekim otvorenim namještajem, što je arhitektica učinila nesvakidašnjom bibliotekom.
Maksimalno iskorišten svaki kutak stana
Sav ovaj namještaj po mjeri učinio je da interijer zrači skladom, a arhitektici omogućio da ostvari ideje i svlada izazov da maksimalno iskoristi svaki kutak stana i stvori bezvremenski interijer s modernim elementima koji se s godinama mogu mijenjati.
Tako da ukoliko vama za nekih 15, 20 godine padne napamet promijenit vratnice, mi već sve mjere imamo u sustavu. Upravo zato, kasnije vam je znatno pristupačnije odvažiti se na renovacije’, kaže Jelena.
Ovaj stan s pogledom na more, nakon gotovo 50 godina zasluženo je dobio potpuno novo ruho. Za njega je vizija arhitektice, u simbiozi sa stručnom izvedbom namještaja po mjeri bila dobitna kombinacija.
Uređenje interijera
Uređenje dječje sobe predškolske dobi koje prati dijete kroz godine – dizajnerica otkriva kako
Melita Kenđel, mag. dizajna iz Art Biroa, otkriva kako stvoriti dječju sobu koja raste zajedno s djetetom
Uređenje dječje sobe jedan je od najzahtjevnijih interijera s kojim se roditelji suočavaju. Prostor mora biti siguran, poticajan i funkcionalan – a istovremeno dovoljno fleksibilan da ne zastari za godinu ili dvije. Melita Kenđel, mag. dizajna i vlasnica Art Biroa, osmislila je sobu za dijete predškolske dobi koja to sve uspijeva bez kompromisa. Pitali smo je kako.
Tri funkcije, jedan prostor
Polazišna točka projekta bila je jasna: soba mora istovremeno biti mjesto za igru, odmor i prve školske obveze. Roditelji su imali konkretne zahtjeve – mirna i topla atmosfera, dovoljno prostora za igru, dovoljno prostora za pohranu i radni kutak koji će biti funkcionalan i u školskim godinama. Jednako im je važno bilo da prostor ne bude previše tematski definiran. „Željeli su sobu koja se lako prilagođava promjenama interesa djeteta,” objašnjava Kenđel.
„Najveći izazov bio je uskladiti tri jednako važne funkcije prostora unutar relativno kompaktne površine. Kao i roditeljima, i meni je bilo važno da bude dovoljno mjesta za pohranu odjeće, igračaka i slikovnica – jer mislim da je važno djecu učiti održavanju prostora urednim.”
Rješenje je pronašla u jasnoj zonizaciji. Zona za spavanje smještena je uz zid i integrirana s elementima za pohranu. Radni kutak pozicioniran je uz prozor kako bi se maksimalno iskoristilo prirodno svjetlo. Središnji dio sobe ostao je slobodan – namijenjen igri i kretanju. „Djeci je najdraže igrati se na podu,” kaže Kenđel, „pa sam birala mekani tepih koji definira tu zonu i poziva na sjedanje. Na njemu se mogu slagati kocke, voziti autići ili oblačiti lutke.”
Ovakav pristup organizaciji prostora posebno je koristan kod uređenja dječje sobe gdje svaki kvadrat mora opravdati svoje mjesto.
Pohrana kao pedagoški alat
Posebnu pažnju Kenđel je posvetila pohrani. Kombinacija visokih ormara, otvorenih polica i niske komode s košarama i kutijama nije odabrana slučajno. „Takav sustav omogućuje jednostavnu organizaciju i pristupačnost igračaka,” objašnjava, „te potiče dijete na samostalno održavanje reda.” Ormar za odjeću ispunjen je policama i velikim brojem ladica, uz visoki dio za vješanje odjeće. Svaka kategorija predmeta ima svoje mjesto – i dijete to od malena uči.
Ova logika pohrane poznata je i stručnjacima koji savjetuju roditelje o opremanju dječjih soba – dostupnost i preglednost ključni su za to da dijete samostalno pronalazi i vraća stvari na mjesto.
Neutralna baza, promjenjivi detalji
Jedna od najčešćih grešaka pri uređenju dječje sobe je pretjerana tematiziranost. Soba osmišljena oko jednog lika ili stila brzo zastarijeva – dijete odraste, interesi se promijene, a roditelji ostaju s prostorom koji treba potpuno preuređenje.
Odabrala sam nježnu, prirodnu paletu toplih neutralnih tonova i svijetlog drva jer stvara osjećaj smirenosti i ugode. Takve boje ne opterećuju prostor, a ujedno pružaju bezvremensku podlogu koju je lako nadopunjavati akcentima.
Praktična prednost te odluke je i fleksibilnost prema budućnosti. Ako mlađe dijete naslijedi sobu od starijeg, detalji i tekstili u bojama lako mogu preobraziti prostor bez velikih zahvata. „Detalji i tekstili u bojama mogu lako preobraziti prostor iz sobe za djevojčicu u sobu za dječaka – i obrnuto,” napominje dizajnerica.
Isto načelo preporučuje i arhitektica Gordana Đerić – osnova sobe treba biti neutralna, a šarenilo i veselost unose se promjenjivim elementima poput posteljine, jastuka i zidnih ilustracija.
Materijali koji traju
Uz boje, jednako je važan promišljen odabir materijala. Kenđel je u ovom projektu odabrala prirodne teksture – dekor svijetlog hrasta, tekstile u neutralnim tonovima i pletene detalje. „Materijali su odabrani zbog svoje trajnosti, jednostavnog održavanja i sposobnosti stvaranja tople atmosfere,” objašnjava.
Funkcionalan namještaj ovdje ne znači sterilan. „Iako je riječ o vrlo organiziranom prostoru s mnogo mjesta za pohranu, soba zadržava mekoću i razigranost kroz teksture, ilustracije i prirodne materijale,” kaže dizajnerica. Kod projektiranja dječjih soba funkcionalnost mora biti polazište – ali praktična rješenja ne moraju biti vizualno kompromitirana. „Upravo zato svaki element ima svoju svrhu, ali i doprinosi cjelokupnoj smirenoj i skladnoj atmosferi prostora,” zaključuje Kenđel.
Soba koja raste s djetetom
Konačni cilj projekta bio je bezvremenski prostor koji ne zahtijeva potpuno preuređenje svakih nekoliko godina.
Tekstil i dekoracije mijenjaju se kako dijete raste, a radni stol, ormari i osnovni namještaj ostaju funkcionalni u svakoj razvojnoj fazi.
Dekorativni elementi i zidne ilustracije lako se mogu zamijeniti. Police se prilagođavaju novim interesima. Radni kutak koji danas služi za bojanje sutra postaje mjesto za pisanje domaćih zadaća. Osnovna ideja vodilja cijelog projekta bila je stvoriti bezvremenski, smiren i funkcionalan prostor koji potiče kreativnost i samostalnost djeteta, a istovremeno pruža osjećaj sigurnosti i topline.
Karakter i razigranost unose se detaljima koji se lako mijenjaju – a osnova ostaje.
Za roditelje koji uređuju sobu za školarca ili planiraju prostor koji će pratiti dijete kroz više razvojnih faza, ovaj projekt pokazuje da dobro osmišljeno uređenje dječje sobe ne mora biti kompromis između lijepog i praktičnog.
Foto i renderi: Melita Kenđel
Uređenje interijera
Uredite svom školarcu kutak za učenje: Ergonomija, rasvjeta i praktični savjeti
Kutak za učenje jedan je od najvažnijih elemenata svake dječje sobe kad škola počne. Nije dovoljno samo staviti stol i stolicu u kut prostorije — pravilni dimenzije, rasvjeta i raspored izravno utječu na dječje držanje, vid i koncentraciju. Evo što sve treba sadržavati i na koje brojke obratiti pažnju.
Dvoje djece, jedna soba: Dizajnerica otkriva kako postići da svatko dobije svoj prostor
Radni stol prilagođen visini djeteta
Radni stol ostaje temelj kutka za učenje, s ladicama za uredno pospremanje pribora i policama za knjige. No visina stola nije nevažan detalj: ergonomske smjernice preporučuju da ploha bude otprilike 5 do 8 centimetara iznad laktova djeteta dok sjedi. Za dijete visine oko 130 centimetara to znači stol visok otprilike 58 do 60 centimetara. Ako budžet dopušta, model s podesivom visinom isplativije je rješenje jer prati dijete kroz više razreda, umjesto da ga se mijenja svake godine.
Stolica koja čuva dječju kralježnicu
Udobna stolica jednako je važna kao i stol, jer djeca osnovnoškolske dobi za njim provedu i po nekoliko sati dnevno. Vrteće uredske stolice u dječjoj izvedbi ostaju najbolji izbor, ali ključno je da stopala budu potpuno oslonjena na pod ili na podnožnik, a razmak između sjedala i donjeg ruba stola bude barem 20 centimetara. Naslon bi trebao pratiti prirodnu krivulju leđa, posebno u donjem dijelu kralježnice, dok bedra ostaju gotovo paralelna s podom.
Uređenje dječje sobe predškolske dobi koje prati dijete kroz godine – dizajnerica otkriva kako
Rasvjeta koja štiti vid tijekom učenja
Ako sobi nedostaje prirodnog svjetla, kvalitetna stolna lampa postaje obavezan dio opreme. Za učenje se preporučuje neutralno bijelo svjetlo temperature između 4000 i 4500 K, koje najbliže oponaša dnevnu svjetlost i pomaže zadržati budnost i fokus. Jačina svjetla na radnoj površini trebala bi iznositi barem 500 lumena, a lampa bi trebala imati fleksibilan vrat kako bi se svjetlo moglo usmjeriti izravno na zadatak, bez sjene koju baca ruka kojom dijete piše. Za dodatne savjete o kombiniranju izvora svjetla u domu pogledajte naš vodič o rasvjeti u interijeru.
Mini boravak za predah
Kutak za predah i dalje ima smisla u istoj sobi — tepih i jastuci za sjedenje pretvorit će dio prostora u mjesto za igru i druženje nakon učenja. Redovite kratke pauze, poput ustajanja ili istezanja, pomažu smanjiti napetost nakupljenu tijekom dugog sjedenja, što vrijedi jednako za odrasle i djecu.
Zašto ergonomija u ovoj dobi nije luksuz
Dječji mišićno-koštani sustav još je u razvoju, pa je ergonomija kutka za učenje važnija nego u uredu odraslih. Neprilagođena visina stola ili stolice može dovesti do pogrbljenog držanja i naprezanja leđa već u ranoj školskoj dobi.
Kako prostor u kojem boravite utječe na vaše tijelo? Ergonomija prostora važnija je nego što mislite
Boje kutka za učenje
Boja zidova i namještaja u kutku za učenje može dodatno pomoći koncentraciji. Nježnije, neutralne nijanse smanjuju vizualnu stimulaciju i olakšavaju fokus, dok se jarke boje bolje uklapaju u zonu za igru nego u zonu za rad. Više o tome kako boje utječu na raspoloženje i koncentraciju pronađite u našem tekstu o psihologiji boja.
Radionice za brže učenje pomažu školarcima da lakše pamte i postignu bolje rezultate u školi
Kutak za učenje u dječjoj sobi ili sobi za mlade bit će funkcionalan tek kad su namještaj, rasvjeta i boje usklađeni s djetetovom dobi i visinom. Stil ostaje stvar osobnog ukusa, no ergonomija i kvalitetno svjetlo nisu — to su ulaganja u dugoročno zdravlje djeteta.
