Uređenje interijera
Oronuli stan u Splitu pretvoren u lukzusni dom
Glavni zahtjev investitora je bio moderan stan, ali koji će biti bezvremenski
Pretvoriti devedesetak kvadrata stana iz 1973.u luksuzan i svevremenski interijer, bio je izazov stavljen pred arhitekticu i produkt dizajnericu Miru Matulović Burazin.
Moderan, ali timeless stan
‘Glavni zahtjev investitora je bio moderan stan, ali koji će biti timeless, da sam dizajn ne ostari brzo. Ali opet da ima neke trenutke koji su jako moderni ali s godinama lako promjenjivi, a da sam kostur bude dosta klasičan’, kaže Mira Matulović Burazin, mag. ing. arhitekture, M14N.
Otvoreni koncept stana, s dosta prostora za obitelj i goste dobila je rezanjem zidova i smanjivanjem nekad velikog ulaznog hodnika. Stvorila je interijer prepun čistih linija i ugradbenih elemenata s mnoštvom skrivenog prostora za odlaganje.
‘To nam je omogućilo da se igramo s pojedinim elementima, tako da je TV komoda u vrlo neobičnoj roza boji, koja možda nije uobičajena za dnevne prostore, više se stavlja u nekakve dječje sobe, ali nam je omogućilo da bude dosta nenametljiv akcent s obzirom na ostatak prostora’, kaže.
Splitska arhitektica dizajnirala stol i kuhinju
Komoda u kojoj su skriveni uređaji koje trebamo, ali ih obično ne volimo vidjeti ispod TV prijemnika, je produkt dizajn ove mlade splitske arhitektice.
Dizajnirala je i blagovaonski stol i kuhinju. Njene ideje kao i 90 posto namještaja u stanu realizirala je splitska tvrtka Šimundža&Co. koja već 40 godina radi namještaj po mjeri. Vrlo su dobri u izradi namještaja za luksuzne stanove, vile i hotele.
‘Volimo kada nam arhitekti daju zahtjeve, postave izazove, a opet s druge strane, sve detaljno iscrtaju, znaju sve potrebe svojih kupaca, imaju poprilično analiziranu, cijeli raspored unutrašnji ormara, samih ugradbenih elemenata u kuhinji i slično’, kaže Jelena Hrga, Šimundža&Co.
‘Što manje zatovrenog prostora’
Koliko god je zahtjevno, toliko je opet zahvalno kad arhitekt ima kompletnu viziju jednoga doma.
Mirina vizija bila je petrolej plava kuhinja sa zlatnom napom i zlatnim ručkicama. S napom koju je sama dizajnirala, udovoljila je i jednom zanimljivom zahtjevu investitora.
‘Što manje zatvorenog prostora, ali što više spremišta, što je vrlo oprečan zahtjev. Dobili smo to na način da smo većinu kuhinje zatvorili, osim dijela gdje nam je indukcijska ploča’, dodaje.
Gres ploče u kuhinji i kupaonici
Za oblaganje tog prostora koji zajedno s radnom površinom djeluje kao cjelina, koristila je veliko-formatne terrazzo pločice talijanske tvrtke Refin. Riječ je o gres pločama dimenzije 120×278 cm koje se koriste za izradu kuhinjskih radnih ploča. Izvođenje takvih ploča zna biti zahtjevno, ali jako su tražene u interijerima i djeluju vrlo atraktivno. Osim u kuhinji, koristila ih je i u kupaonici, ali i kao površinu blagovaonskog stola.
‘Klijenti nisu htjeli previše komplicirati s bojama i uzrocima, nit vodilja je bila da bude što opuštajuće, pa sam ih nagovorila da sva keramika bude jednoobrazna, samo da se igramo tonalitetom ili veličinom granulata. Tako da same pločice, na terasi i kupaonicama su iste, istih dimenzija ali su različitih tonova’, pojašnjava arhitektica Mira.
Materijali laki za održavanje
Zahtjev investitora bili su i materijali laki za održavanje pa je visokokvalitetna keramika talijanske tvrtke Refin bila nepogrešiv izbor. U samoj kupaonici, željeli su hotelski, spa ugođaj koji je postignut uravnoteženom kombinacijom terrazzo pločica s malim fugama i namještajem boje svijetlog drva.
‘Ovo mi je najdraža kupaonica jer mislim da smo tu izvrsno postigli zahtjev za opuštajućom atmosferom od mojih investitora, u tome mislim da su mi najviše pomogao odabir pločica. Meni kao arhitektu bilo je vrlo važno da pločice koje smo odabrali budu kvalitetne, da imam potpuno povjerenje u tvrtku koja stoji iza njih, da imam veliki izbor, i ako ikakvih bude problema da znam da mogu se problemi riješiti’, nadovezuje se.
Kroz cijeli stan proteže se svijetli parket chevron uzorka koji zadovoljava početni zahtjev investitora da stan bude bezvremenski. Zlatna rasvjeta još je dan u nizu detalja koji ostvaruju zahtjev za modernim i luksuznim interijerom.
‘Dovoljno prostora da dišu’
‘To im je bio dosta važan zahtjev, da imaju velike umjetnine, da ostavimo dovoljno prostora da one dišu, i da imaju slobodu, da se u njima može uživati, a da nisu previše dinamitne’, kaže.
Velike umjetnine nalaze se i u spavaćoj sobi koja ima veliki ugradbeni ormar sa staklenim vratima. Njime je ponovno udovoljen zahtjev vlasnika da što manje stvari bude vidljivo. Cijeli stan ipak je trebalo prozračiti i nekim otvorenim namještajem, što je arhitektica učinila nesvakidašnjom bibliotekom.
Maksimalno iskorišten svaki kutak stana
Sav ovaj namještaj po mjeri učinio je da interijer zrači skladom, a arhitektici omogućio da ostvari ideje i svlada izazov da maksimalno iskoristi svaki kutak stana i stvori bezvremenski interijer s modernim elementima koji se s godinama mogu mijenjati.
Tako da ukoliko vama za nekih 15, 20 godine padne napamet promijenit vratnice, mi već sve mjere imamo u sustavu. Upravo zato, kasnije vam je znatno pristupačnije odvažiti se na renovacije’, kaže Jelena.
Ovaj stan s pogledom na more, nakon gotovo 50 godina zasluženo je dobio potpuno novo ruho. Za njega je vizija arhitektice, u simbiozi sa stručnom izvedbom namještaja po mjeri bila dobitna kombinacija.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Od mračnog hodnika do svijetlog, otvorenog interijera: Pogledajte kako je ovaj stan dobio potpuno novi doživljaj prostora
Projekt potpisuje arhitektonski studio šen, koji je kroz novi raspored i pažljivo odabrane materijale prostoru dao potpuno novu logiku
Stan iz 70-ih na zagrebačkim Ravnicama, u neposrednoj blizini parka Maksimir, prošao je temeljitu transformaciju koja pokazuje koliko kvalitetna adaptacija stana može promijeniti način života. Projekt potpisuje arhitektonski studio šen, koji je kroz novi raspored i pažljivo odabrane materijale prostoru dao potpuno novu logiku.
Zašto se u nekim domovima osjećamo bolje nego u drugima? Odgovor je u rasporedu
Iako je stan i u izvornom stanju imao značajnu prednost, obilje prirodnog svjetla i pogled na krošnje, njegova unutarnja organizacija to nije pratila. Upravo je zato adaptacija bila usmjerena na oslobađanje prostora, smanjenje komunikacijskih zona i stvaranje protočnog, suvremenog interijera.
Renovacija stana prije i poslije: od zatvorenog tlocrta do protočnog prostora
Stan je prije adaptacije bio ispunjen pregradama, a velik dio površine zauzimao je hodnik. Takav raspored bio je tipičan za razdoblje gradnje, no u suvremenom načinu života pokazao se kao ograničavajući.
“Stan smo zatekli s velikim udjelom hodnika i nizom pregrada koje su ograničavale njegov potencijal”, objašnjava arhitekt.
Prostorije su bile jasno odvojene – dvije spavaće sobe, kuhinja, dnevni boravak i kupaonica – ali njihov međusobni odnos nije omogućavao maksimalno korištenje svjetla i prostora. Dnevna zona, iako smještena uz otvore, nije u potpunosti koristila potencijal prirodnog osvjetljenja.
Nakon adaptacije stana uklonjen je višak pregrada, a prostor je dobio novu protočnost. Razlika između prije i poslije najviše se očituje u dojmu – interijer je danas otvoreniji, svjetliji i vizualno povezan.
Lounge umjesto hodnika
“Postojeći raspored soba, s obzirom na raspodjelu otvora, pokazao se kao logična osnova za novo rješenje. Polazišna točka bila je pojačati prisutnost svjetla i pogleda na krošnje”, ističe arhitekt.
Umjesto klasičnog hodnika uveden je centralni prostor koji funkcionira kao svojevrsni lounge – linearna zona koja povezuje sve dijelove stana. Upravo taj prostor postaje ključna točka interijera i najveća promjena u odnosu na izvorni tlocrt.
Lounge više nije samo komunikacija, već aktivni dio stana. Opremljen je klupama, diskretnom rasvjetom i ogledalom koje reflektira svjetlo i dodatno produbljuje prostor.
Posebnu fleksibilnost omogućuju klizna vrata pune širine, koja prostor po potrebi zatvaraju ili otvaraju. Time stan postaje prilagodljiv različitim scenarijima – od otvorenog dnevnog prostora do intimnijih cjelina.
Više svjetla i povezanost s okolinom
Jedan od glavnih ciljeva projekta bio je naglasiti prirodno svjetlo kao ključni element interijera. To je postignuto premještanjem spavaćih soba prema središtu stana, čime su pročelja oslobođena za dnevne zone.
Rezultat je prostor u kojem svjetlo prodire dublje u interijer, dok pogled na zelenilo Maksimira postaje sastavni dio svakodnevnog iskustva. Stan koji je prije djelovao zatvoreno danas odiše prozračnošću i smirenošću.
Pametna organizacija servisnih prostora
Uz sjeverni nosivi zid organiziran je kompaktan servisni blok koji uključuje ulazni prostor, kupaonicu i kuhinju. Smanjenjem tih zona na optimalne dimenzije oslobođen je dodatni prostor za dnevne funkcije.
Kuhinja je pritom značajno povećana i danas djeluje kao ravnopravan dio stana. Nekada izdvojena i ograničena, sada je funkcionalnija i vizualno povezana s ostatkom interijera.
Materijali i boje: ravnoteža između neutralnog i naglašenog
Interijer se temelji na neutralnoj paleti – bijelim zidovima i svijetlom mikrocementu koji se proteže kroz većinu prostora. Takva baza omogućuje kontinuitet i naglašava prostornu protočnost.
Središnje zone, poput spavaćih soba, dodatno su naglašene parketom koji unosi toplinu i jasno definira različite funkcionalne cjeline.
Karakter prostoru daju pažljivo uvedeni akcenti – kuhinja u desaturiranoj zelenoj boji te crveni stolarski elementi u loungeu i kupaonici. Namještaj je većinom odabran u smirenim tonovima kako bi se postigla ravnoteža između dinamike i jednostavnosti.
Prostor je dodatno obogaćen biljkama, umjetninama i detaljima, među kojima se ističe rad „Crvena zemlja“ autora Tomislava Šen.
Adaptacija stana kao primjer suvremenog stanovanja
Ovaj projekt jasno pokazuje kako adaptacija stana može nadmašiti estetsku razinu i postati alat za unapređenje kvalitete života. Bez povećanja kvadrature, prostor je dobio novu funkcionalnost, više svjetla i veću fleksibilnost.
Uklanjanjem suvišnih pregrada i uvođenjem prilagodljivih zona stvoren je interijer koji odgovara suvremenim potrebama – otvoren, ali istovremeno intiman kada je to potrebno.
Ova adaptacija pokazuje da ključ kvalitetnog stanovanja nije u veličini prostora, već u promišljenom rasporedu.
Kreirajmo dom zajedno
Hijerarhija u interijeru: Zašto u nekim prostorima odmah znamo gdje pogledati
Arhitektica Sunčica Mastelić Ivić objašnjava tri razine hijerarhije koje određuju hoće li prostor djelovati skladno ili kaotično
Zašto u nekim prostorima odmah znamo kamo usmjeriti pogled, dok u drugima vlada osjećaj vizualne zbrke? Razlog nije u količini namještaja ni u odabiru boja. Ključ leži u hijerarhiji — jednom od temeljnih principa dizajna koji određuje kako doživljavamo interijer i koliko nam je u njemu ugodno boraviti.
Zašto se u nekim domovima osjećamo bolje nego u drugima?
U suvremenom oblikovanju prostora često se uz hijerarhiju spominje i pojam layeringa, odnosno slojevitog oblikovanja. Iako se mogu činiti sličnima, mag. ing. arh. Sunčica Mastelić Ivić upozorava da je riječ o različitim pristupima.
„Layering je metoda koja nam može koristiti kada se bavimo hijerarhijom, dakle, to je pomoćni moment.”
Layering u interijeru – zašto Sunčica Mastelić Ivić stalno govori o slojevima
Hijerarhija u interijeru odnosi se na način na koji su elementi u prostoru organizirani kako bi jasno komunicirali što je najvažnije, a što sporedno. Svaki dobro osmišljen prostor ima svoju središnju točku — element koji prvi privlači pažnju. To može biti sofa, umjetnička slika, kuhinjski otok ili čak pogled kroz prozor. Bez te središnje točke prostor djeluje ravno, nepovezano i često kaotično.
Tri razine hijerarhije
Prema Mastelić Ivić, hijerarhiju u interijeru možemo promatrati kroz tri glavne razine.
Prva se odnosi na namjenu prostora. Ovisno o tome uređujete li stan, ured, trgovinu ili ugostiteljski objekt, razlikuju se i akcentne grupe — elementi koji nose vizualnu težinu prostora.
„Nije isto da li uređujemo nekome poslovni prostor, da li uređujemo shop, da li uređujemo ugostiteljski objekt, kafić ili neki stambeni prostor. Svaka ta namjena iziskuje definiranje akcentne grupe koja je bitna.”
U dnevnom boravku fokus može biti na zoni sjedenja, dok je u restoranu naglasak na atmosferi i rasporedu stolova. U trgovini pak proizvodi moraju biti u prvom planu.
Ne može sve biti jednako važno
Druga razina hijerarhije odnosi se na mikro akcentuiranje — odluku o tome koji element unutar jedne prostorije zaslužuje najveću pozornost. U open space dnevnom boravku, primjerice, morate odlučiti hoćete li naglasak staviti na kuhinju, blagovaonicu ili garnituru za sjedenje. Mastelić Ivić to ilustrira usporedbom s odijevanjem.
„Ne može biti sve jednako važno. Isti vam je princip kao i kod oblačenja — ne može biti jednako važna i košulja i hlače ili suknja ili cipele, torba, nakiti ili frizura ili šešir. Nešto mora biti taj manji akcent oko koga se dešava ostatak definicije vašeg outfita.”
Upravo ta selekcija stvara sklad. Jedan dominantan element i nekoliko manjih akcenata čine prostor čitljivim i ugodnim. Tamni tonovi, masivni komadi namještaja ili jaki kontrasti prirodno privlače više pažnje, dok svjetliji tonovi i neutralne površine djeluju smirenije i povlače se u drugi plan.
10 grešaka koje čine vaš prostor vizualno manjim – evo kako ih izbjeći
U prostorima s manje elemenata — a to je upravo ono čemu teže suvremeni minimalistički trendovi — svaki detalj dobiva veću težinu. Jedan pažljivo odabran komad može zamijeniti deset prosječnih. Pametnim rasporedom postiže se ravnoteža u kojoj prostor ne djeluje ni prenatrpano ni prazno.
Najprije funkcija, pa estetika
Treća razina hijerarhije tiče se samog procesa dizajniranja — redoslijeda donošenja odluka. I tu Mastelić Ivić daje vrlo konkretan savjet.
„Nemojte se na početku rada na interijeru baviti idejom kakve će biti zavjese, to je šlag koji dolazi na kraju. Krenite prvo od najvažnijega — od najvećih predmeta, najskupljih, najglomaznijih.”
Zašto je to važno? Ako se kasnije mijenja neki ključni element — recimo sofa ili kuhinjski blok — dolazi do domino efekta koji može porušiti dio ili čitavu koncepciju. To vraća projekt unatrag i troši vrijeme koje je moglo biti utrošeno efikasnije.
U tom kontekstu posebno je zanimljivo pitanje odnosa funkcionalnosti i estetike. Mastelić Ivić ističe da su rijetke situacije u kojima su oba aspekta zadovoljena do maksimuma — gotovo uvijek je potreban kompromis. No taj kompromis nije jednak za sve. Ako imate problema s bolovima u leđima, viši naslon sofe za vas je funkcionalni prioritet od kojeg nećete odustati ni nauštrb najbolje estetike — čak i ako su niske sofe trenutno u trendu. Ako ste strastveni kuhar, trojstvo hladnjaka, sudopera i ploče za kuhanje ima svoj točno definirani slijed koji će odrediti cijeli raspored kuhinje.
Postoje li prostori bez hijerarhije?
Dok su u dnevnim boravcima ili poslovnim interijerima akcenti gotovo nužni, postoje prostori — poput spavaćih soba — u kojima se svjesno može težiti smirenijem, ujednačenijem dojmu bez izraženih dominantnih elemenata. U njima se hijerarhija oslanja na suptilne prijelaze, neutralne tonove i uravnotežene kompozicije. Upravo tu dolazi do izražaja osobni senzibilitet korisnika prostora.
Na kraju, dobro uređen prostor nije onaj u kojem ima najviše stvari — već onaj u kojem svaka stvar ima svoje mjesto, svoju ulogu i svoju vizualnu težinu. A upravo to je zadatak hijerarhije u interijeru.
