Uređenje interijera
Oronuli stan u Splitu pretvoren u lukzusni dom
Glavni zahtjev investitora je bio moderan stan, ali koji će biti bezvremenski
Pretvoriti devedesetak kvadrata stana iz 1973.u luksuzan i svevremenski interijer, bio je izazov stavljen pred arhitekticu i produkt dizajnericu Miru Matulović Burazin.
Moderan, ali timeless stan
‘Glavni zahtjev investitora je bio moderan stan, ali koji će biti timeless, da sam dizajn ne ostari brzo. Ali opet da ima neke trenutke koji su jako moderni ali s godinama lako promjenjivi, a da sam kostur bude dosta klasičan’, kaže Mira Matulović Burazin, mag. ing. arhitekture, M14N.
Otvoreni koncept stana, s dosta prostora za obitelj i goste dobila je rezanjem zidova i smanjivanjem nekad velikog ulaznog hodnika. Stvorila je interijer prepun čistih linija i ugradbenih elemenata s mnoštvom skrivenog prostora za odlaganje.
‘To nam je omogućilo da se igramo s pojedinim elementima, tako da je TV komoda u vrlo neobičnoj roza boji, koja možda nije uobičajena za dnevne prostore, više se stavlja u nekakve dječje sobe, ali nam je omogućilo da bude dosta nenametljiv akcent s obzirom na ostatak prostora’, kaže.
Splitska arhitektica dizajnirala stol i kuhinju
Komoda u kojoj su skriveni uređaji koje trebamo, ali ih obično ne volimo vidjeti ispod TV prijemnika, je produkt dizajn ove mlade splitske arhitektice.
Dizajnirala je i blagovaonski stol i kuhinju. Njene ideje kao i 90 posto namještaja u stanu realizirala je splitska tvrtka Šimundža&Co. koja već 40 godina radi namještaj po mjeri. Vrlo su dobri u izradi namještaja za luksuzne stanove, vile i hotele.
‘Volimo kada nam arhitekti daju zahtjeve, postave izazove, a opet s druge strane, sve detaljno iscrtaju, znaju sve potrebe svojih kupaca, imaju poprilično analiziranu, cijeli raspored unutrašnji ormara, samih ugradbenih elemenata u kuhinji i slično’, kaže Jelena Hrga, Šimundža&Co.
‘Što manje zatovrenog prostora’
Koliko god je zahtjevno, toliko je opet zahvalno kad arhitekt ima kompletnu viziju jednoga doma.
Mirina vizija bila je petrolej plava kuhinja sa zlatnom napom i zlatnim ručkicama. S napom koju je sama dizajnirala, udovoljila je i jednom zanimljivom zahtjevu investitora.
‘Što manje zatvorenog prostora, ali što više spremišta, što je vrlo oprečan zahtjev. Dobili smo to na način da smo većinu kuhinje zatvorili, osim dijela gdje nam je indukcijska ploča’, dodaje.
Gres ploče u kuhinji i kupaonici
Za oblaganje tog prostora koji zajedno s radnom površinom djeluje kao cjelina, koristila je veliko-formatne terrazzo pločice talijanske tvrtke Refin. Riječ je o gres pločama dimenzije 120×278 cm koje se koriste za izradu kuhinjskih radnih ploča. Izvođenje takvih ploča zna biti zahtjevno, ali jako su tražene u interijerima i djeluju vrlo atraktivno. Osim u kuhinji, koristila ih je i u kupaonici, ali i kao površinu blagovaonskog stola.
‘Klijenti nisu htjeli previše komplicirati s bojama i uzrocima, nit vodilja je bila da bude što opuštajuće, pa sam ih nagovorila da sva keramika bude jednoobrazna, samo da se igramo tonalitetom ili veličinom granulata. Tako da same pločice, na terasi i kupaonicama su iste, istih dimenzija ali su različitih tonova’, pojašnjava arhitektica Mira.
Materijali laki za održavanje
Zahtjev investitora bili su i materijali laki za održavanje pa je visokokvalitetna keramika talijanske tvrtke Refin bila nepogrešiv izbor. U samoj kupaonici, željeli su hotelski, spa ugođaj koji je postignut uravnoteženom kombinacijom terrazzo pločica s malim fugama i namještajem boje svijetlog drva.
‘Ovo mi je najdraža kupaonica jer mislim da smo tu izvrsno postigli zahtjev za opuštajućom atmosferom od mojih investitora, u tome mislim da su mi najviše pomogao odabir pločica. Meni kao arhitektu bilo je vrlo važno da pločice koje smo odabrali budu kvalitetne, da imam potpuno povjerenje u tvrtku koja stoji iza njih, da imam veliki izbor, i ako ikakvih bude problema da znam da mogu se problemi riješiti’, nadovezuje se.
Kroz cijeli stan proteže se svijetli parket chevron uzorka koji zadovoljava početni zahtjev investitora da stan bude bezvremenski. Zlatna rasvjeta još je dan u nizu detalja koji ostvaruju zahtjev za modernim i luksuznim interijerom.
‘Dovoljno prostora da dišu’
‘To im je bio dosta važan zahtjev, da imaju velike umjetnine, da ostavimo dovoljno prostora da one dišu, i da imaju slobodu, da se u njima može uživati, a da nisu previše dinamitne’, kaže.
Velike umjetnine nalaze se i u spavaćoj sobi koja ima veliki ugradbeni ormar sa staklenim vratima. Njime je ponovno udovoljen zahtjev vlasnika da što manje stvari bude vidljivo. Cijeli stan ipak je trebalo prozračiti i nekim otvorenim namještajem, što je arhitektica učinila nesvakidašnjom bibliotekom.
Maksimalno iskorišten svaki kutak stana
Sav ovaj namještaj po mjeri učinio je da interijer zrači skladom, a arhitektici omogućio da ostvari ideje i svlada izazov da maksimalno iskoristi svaki kutak stana i stvori bezvremenski interijer s modernim elementima koji se s godinama mogu mijenjati.
Tako da ukoliko vama za nekih 15, 20 godine padne napamet promijenit vratnice, mi već sve mjere imamo u sustavu. Upravo zato, kasnije vam je znatno pristupačnije odvažiti se na renovacije’, kaže Jelena.
Ovaj stan s pogledom na more, nakon gotovo 50 godina zasluženo je dobio potpuno novo ruho. Za njega je vizija arhitektice, u simbiozi sa stručnom izvedbom namještaja po mjeri bila dobitna kombinacija.
Predstavljamo dom
Slika koja skriva televizor samo je jedno od kreativnih rješenja u ovom šarenom zagrebačkom stanu
Pogledajte kako je arhitektica želje mlade obitelji pretvorila u kreativna rješenja za njihov dom
Projekt stana od 81 m² za mladu obitelj povezuje šareni open space, zaobljeni kuhinjski otok i dimnjak koji dobiva sasvim novu ulogu.
Kad vlasnici kažu da televizor ne treba biti glavni u dnevnom boravku, a na pitanje o bojama odgovore „sve može!”, rezultat ne može biti dosadan. Uređenje stana za mladu obitelj u Zagrebu potpisuje Ema Dunkić iz studija Dunks, a gotovo svako rješenje u njemu nastalo je iz konkretne želje ukućana ili iz zatečenog rasporeda prostora.
Riječ je o projektu koji je zasad prikazan kroz vizualizacije. Radovi bi trebali početi uskoro, a mogli bi potrajati pet do šest mjeseci.
Slika koja skriva televizor
U većini dnevnih boravaka sve se okreće prema ekranu. Ovdje je planirano drugačije: televizor je smješten unutar polica, a prekriva ga klizna vratnica. Vratnica, međutim, nije od običnog materijala, nego je umjetnička slika.
Sliku će izraditi umjetnica Petra Šabić, i to izravno na šperploči od koje će biti napravljena vratnica TV ormara. Kad nitko ne gleda televiziju, u dnevnom boravku umjesto crnog ekrana stoji umjetničko djelo.
Stan za obitelj koja je rekla „sve može!”
Stan je projektiran za mladi par s malim djetetom, psom i dva kunića.
„Radilo se o klijentima koji nisu imali izrazito specifične zahtjeve. Htjeli su prostor koji će biti njihov, veseo i u kojem će se osjećati kul. Iako bi se neke od referenci koje su mi na uvodnom razgovoru pokazali mogle opisati kao dopamine decor, nije bilo specifičnih uvjeta niti najdražih boja.”, kaže arhitektica.
Na pitanje o paleti odgovor je bio kratak: „sve može!” Kroz razgovor, moodboard i različite primjere brzo su došli do kombinacije boja koja im je savršeno odgovarala.
Zgrada iz osamdesetih i dva mjeseca projektiranja
Stan od 81 kvadrat nalazi se u zgradi iz osamdesetih godina. Stanogradnja iz tog razdoblja često je kvalitetnije projektirana od velikog dijela današnje novogradnje, što je dobra polazna točka za svaku adaptaciju.
Projektiranje je trajalo oko dva mjeseca. Riječ je o idejnom i izvedbenom projektu interijera, pa je u tom razdoblju napravljena i detaljna razrada svih pozicija te odabir i ponude materijala, boja, namještaja, pa čak i prekidača.
Pametan raspored utičnica (koji će vam kasnije spasiti živce)
Open space nastao preseljenjem kuhinje
Stan ima dvostranu orijentaciju, prema sjeveru i jugu. U izvornom rasporedu kuhinja je bila na sjevernoj strani, odvojena od dnevnog prostora. Sjever je dobra orijentacija za kuhinju, ali stan funkcionira puno bolje kad je kuhinja dio dnevnog boravka.
Kuhinja je zato preseljena na južnu stranu, a na njezino mjesto, u spavaći dio stana, dolazi dječja soba. Spavaće sobe tako dobivaju svoju mirnu zonu, a dnevni prostor postaje open space zahvalne kvadrature.
„Open space je bio nešto oko čega nismo puno dvojili. Kada smo kuhinju prebacili na južni dio stana, klijenti su željeli da taj prostor bude cjelina uz dnevni prostor kako bi kuhanje, druženje i boravak postali jedna zajednička aktivnost.”
Tlocrt planiranog stanja
Dimnjak koji je odredio raspored kuhinje
Umjesto da ga skriju, dimnjak je postao polazište za cijelu kuhinju. Kuhanje je smješteno na otok upravo zbog njegova središnjeg položaja: predviđena je indukcijska ploča s integriranom napom, a pozicija uz dimnjak omogućuje pravilnu, izravnu ventilaciju dok se kuha.
Da ne bi ostao samo „stup” na putu, dimnjak s vanjske strane dobiva oblogu od ogledala. S unutarnje, kuhinjske strane bojit će se magnetnom bojom i bojom po kojoj se može pisati kredom. Tako postaje mala oglasna ploča za cijelu obitelj, za poruke, popise za kupnju ili dječje crteže.
Oko dimnjaka se povlači i vizualna granica između kuhinje i dnevnog boravka. Prostori su spojeni, ali svaki zadržava jasno definiranu zonu.
Zaobljeni otok i sofa za druženje uz šank
Prostor za kretanje oko otoka ponešto je ograničen, pa oblici namještaja moraju pomoći. Otok je dobio zaobljenu bočnu stranicu, bez oštrog kuta na koji bi se svakodnevno nailazilo.
Sofa je birana s istom idejom: niži naslon, mekše linije i otvoren bočni kraj. Kad se ukućani i gosti okupe oko kuhinjskog šanka, mogu se nasloniti ili sjesti na njezin naslon i bok, pa sofa istodobno pripada i dnevnom boravku i kuhinji.
Ovakvu konfiguraciju omogućila je i odluka o televizoru. Želja klijenata bila je da televizor ne bude fokus dnevnog prostora, nego sporedna funkcija koja se koristi povremeno. Zato se namještaj ne mora okretati prema ekranu, a televizor je skriven iza slike Petre Šabić.
Boje povezuju stan, a mali WC donosi iznenađenje
Boje su okosnica ovog projekta, ali i jedan od najvećih izazova tijekom projektiranja. Polazište je jednostavno: s prostorom se uvijek možemo malo poigrati i ne treba baš sve pratiti standardna dizajnerska pravila.
„Neočekivana kombinacija boja ponekad baš izvrsno funkcionira, a daje prostoru specifičan karakter.”, kaže arhitektica.
Za kuhinju se krenulo od plave i zelene, a pridružila im se crvena, u tamnijoj, zagasitoj bordo varijanti. Ključ je u kontrastu: hladnoj i kričavoj boji, kakva je plava na kuhinji, najbolje parira tamnija, topla i zagasita, poput tamnocrvene. To je pravilo koje, prema riječima dizajnerice, uvijek pali.
Paletu je važno odrediti rano i držati je se u cijelom stanu, savjetuje Ema. Zato se svijetloplava i zelena ponavljaju i kao naglasci na namještaju, a ravnotežu daju neutralniji elementi: drvo, bijele police i neutralni tepih.
Gostinjski WC je mjesto gdje je arhitektica otišla još korak dalje. Crvene retro pločice s uzorkom krugova kombinirane su s plavim elementima i blijedo ružičastim zidom. Mali prostor koji se ne koristi često idealna je podloga za neočekivani moment, a tu je i jedan od najdražih detalja projekta. Drugi je prijelaz između kuhinje i dnevnog boravka, izveden keramikom manjeg formata u šahovskom uzorku.
Materijali za svakodnevni život
Stan u kojem žive dijete, pas i dva kunića traži otporne materijale. U kuhinji je zato predviđena keramika s terazzo uzorkom, koja skriva svakodnevne nečistoće, a u ostatku stana LVT pod, otporan na habanje i jednostavan za čišćenje.
Održavanje ipak nije bilo glavna vodilja projekta.
„Osobno mislim da smo u interijerima baš postali robovi održavanja, gdje se čišćenje stavlja prije svih drugih potreba, osjećaja prostora te naposlijetku i njegove estetike. Prašina će biti tu kako god okrenete i jednom tjedno ćete je morati pobrisati.”
Zato u dnevnom boravku ostaju otvorene police za knjige, a ogledalo oko dimnjaka spušta se do poda. Ogledalo će se, naravno, prljati, ali čisti se mnogo jednostavnije od, recimo, običnog obojenog stupa.
U moru neutralnih interijera koji su dugo dominirali kod nas i šire, ovako šaren i vibrantan stan rijedak je projektni zadatak. Inspiracija je dijelom došla iz poljskog dizajna i magazina koji rado predstavljaju odvažne interijere s bojama, uzorcima i zanimljivim detaljima. Upravo je tome težio i ovaj projekt.
Vizualizacije: studio Dunks
Namještaj
Prije nego bacite bakin namještaj, provjerite ovo – možda vrijedi više nego što mislite
Stari namještaj ponovno je popularan u modernim interijerima
Bakina vitrina puna čaša koje se nikada nisu koristile. Teška drvena komoda u kutu hodnika. Vezeni tabletići preko naslona fotelje. Porculanski servis koji se čuvao “za goste”, a zapravo je poslužen tek nekoliko puta u životu. Stara škrinja koju nitko u obitelji nije znao kamo staviti, pa je godinama stajala u podrumu ili na tavanu.
Generacijama je stari namještaj bio sasvim običan dio doma. Dolaskom jednostavnijih, modernijih interijera mnogi su takvi komadi završili na tavanima, u podrumima ili, nažalost, u glomaznom otpadu. Danas se taj odnos mijenja. Stariji komad više ne mora značiti da će cijeli interijer izgledati staromodno, upravo suprotno, jedna stara vitrina, stolac ili komoda mogu postati najzanimljiviji predmet u suvremeno uređenom domu.
Od vitrine do goblena: 10 stvari koje smo svi imali kod bake, a danas se vraćaju u interijere
Ali kako znati gledamo li vrijedan komad koji treba sačuvati, ili samo stari namještaj bez posebne vrijednosti?
Što smo nekada imali u gotovo svakom domu?
Prije nego krenemo na konkretne provjere, vrijedi se prisjetiti koji su tipovi namještaja i predmeta nekad bili gotovo obavezan dio hrvatskih domova, jer upravo su oni danas najčešći “kandidati” za ponovno otkriće.
Vitrine su možda najprepoznatljivije. U njima su se čuvali porculanski servisi, kristalne čaše, ukrasne zdjele, figurice, suveniri i obiteljske fotografije. Zanimljivo je da se upravo vitrina danas ponovno lako uklapa u moderan interijer, ali umjesto pedesetak predmeta u njoj, danas se ostavlja tek nekoliko pažljivo odabranih.
Kredenci i bufeti posebno su zanimljivi jer i dalje mogu imati praktičnu funkciju. Stari drveni kredenac može postati spremište u kuhinji ili blagovaonici, dok buffet komoda sasvim prirodno funkcionira i u suvremenom dnevnom boravku.
Škrinje, nekada spremište za tekstil, odjeću i vrijedne stvari, danas mogu poslužiti kao klupa, spremište, stolić ili čisto dekorativni element.
Stolovi i stolci od punog drva zaslužuju posebnu opasku: ne bacajte komad samo zato što je površina izgrebana. Kod masivnog drva, gotovo sve što se vidi na površini može se obnoviti.
Fotelje i tapecirani stolci također često izgledaju gore nego što jesu. Stari kostur kvalitetne fotelje može biti vrijedan obnove čak i kada su tkanina, opruge i punjenje u vrlo lošem stanju.
Ogledala, posebno ona s drvenim, rezbarenim ili pozlaćenim okvirima, danas su jedan od najtraženijih pojedinačnih komada na tržištu starina.
Uz sve to, u domovima su se čuvali i sitniji predmeti, poput čipke, vezenih stolnjaka i tabletića, keramike, porculana, stakla i kristala, drvenih uporabnih predmeta, košara, licitara i tradicijskih igračaka. Upravo nas ti sitni, ručno rađeni predmeti vode do jedne šire, hrvatske priče.
Neke rukotvorine koje pamtimo iz starih kuća u Hrvatskoj izrađuju se i danas
Pučko rukotvorstvo u Hrvatskoj povijesno nije podrazumijevalo samo ukrase. U kućanstvima su se ručno izrađivali posuđe i pribor, tekstil, dijelovi namještaja, predmeti za svakodnevni rad te ukrasni i obredni predmeti, često od lokalno dostupnih materijala poput drva, gline, šiblja i tekstilnih vlakana.
Dobar primjer su tradicijske drvene igračke Hrvatskog zagorja, koje se izrađuju od 19. stoljeća, u selima poput Laza, Stubice, Tugonice i same Marije Bistrice. Umijeće njihove izrade toliko je vrijedno da je 2009. godine uvršteno na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Danas se izrađuje pedesetak vrsta igračaka, svaka ručno, pa ne postoje dva potpuno identična primjerka. Izrađuju ih muškarci, dok ih većinom oslikavaju žene, tehnikom koja se u pojedinim obiteljima prenosi generacijama.
Stari zanati koji još žive
Uz drvene igračke, u širem području Marije Bistrice i danas su aktivni tradicijski obrti poput lončarije te medičarsko-svjećarskih radionica, koje izrađuju karakteristične licitare i svijeće po istim, stoljetnim postupcima. To je dio nasljeđa koje se i dalje može vidjeti, kupiti, pa i naučiti, ne samo u muzejima nego u pravim, aktivnim radionicama.
Stolnjaci inspirirani hrvatskom baštinom hit su u uređenju interijera
Je li staro automatski i vrijedno?
Ne. I ovo je možda i najvažnija poruka cijelog teksta.
Starost sama po sebi ne određuje tržišnu vrijednost. Stari ormar može imati veliku sentimentalnu vrijednost, ali vrlo malu tržišnu. S druge strane, naizgled neugledna stolica, lampa ili komoda mogu biti iznimno zanimljive zbog autora, proizvođača, razdoblja izrade ili same rijetkosti komada.
Isto tako, ne treba svaki stari komad automatski zvati antikvitetom, taj naziv stručno se koristi za predmete starije od stotinu godina, dok se mlađi, ali još uvijek stariji komadi obično nazivaju vintage ili starinskim namještajem.
7 stvari koje provjerite prije nego što bacite stari namještaj
1. Potražite oznaku proizvođača. Pregledajte stražnju stranu, dno, unutrašnjost ladica te donju stranu stolaca i stolova. Tražite naljepnice, žigove, utisnuta imena, brojeve modela ili potpise. Nemojte uklanjati originalnu oznaku, čak i ako je oštećena ili djelomično nečitka, ona je dio dokaza o podrijetlu.
2. Pogledajte od čega je napravljen. Puno drvo nije automatski dokaz da je nešto vrijedno, ali materijal i način izrade mogu dati važne tragove. Vrijedi razlikovati masivno drvo, furnir, šperploču i iverica. Ovdje je važno naglasiti jednu čestu zabludu: furnir ne znači automatski jeftin namještaj. Kvalitetan furnirani namještaj postoji već stoljećima i kod nekih razdoblja i majstora smatra se jednako vrijednim kao i masivno drvo.
3. Otvorite ladice i pogledajte spojeve. Način na koji su izrađene ladice, njihovi spojevi, poleđina i unutarnji dijelovi često govore više o dobi i kvaliteti komada nego ukrašena, vidljiva fasada.
4. Provjerite okove. Ručke, brave, šarke i ključevi mogu pomoći u određivanju razdoblja izrade i otkriti koliko je komad tijekom godina mijenjan ili prepravljan.
5. Pogledajte je li komad prepravljan. Nova ručka nije isto što i originalna. Isto vrijedi za naknadno lakiranje, bojanje ili zamjenu dijelova. Ovdje vrijedi jasno upozorenje: nemojte odmah brusiti i bojiti komad za koji sumnjate da bi mogao biti vrijedan. Nestručna intervencija može nepovratno ukloniti originalnu završnu obradu ili druge tragove važne za kasniju identifikaciju.
6. Pokušajte otkriti odakle dolazi. Ako baka ili djed znaju da je komoda pripadala njihovoj baki, zapišite to. Stare fotografije interijera, računi, etikete i poznato obiteljsko podrijetlo mogu biti jednako važni kao i sam predmet, posebno ako ga jednog dana želite procijeniti ili prodati.
7. Fotografirajte ga i tek onda pitajte stručnjaka. Prije bacanja ili bilo kakve samostalne restauracije fotografirajte cijeli predmet, prednju i stražnju stranu, dno, spojeve, okove, oznake i sva oštećenja. Tek s takvim setom fotografija ima smisla tražiti procjenu od restauratora ili antikvara.
Kada se restauracija isplati, a kada možda ne?
Kod starog namještaja korisno je razlikovati tri vrste vrijednosti, jer se one često ne poklapaju.
Tržišna vrijednost je ono koliko bi netko realno bio spreman platiti za predmet na otvorenom tržištu. Uporabna vrijednost odnosi se na to koliko će vam predmet još dobro služiti, primjerice, kvalitetan stol od punog drva uz manju obnovu može poslužiti još desetljećima. Sentimentalna vrijednost je najosobnija, jer neki predmet možda na tržištu vrijedi tek pedesetak eura, ali obitelji pripada već stotinu godina.
Iz toga proizlazi važna poruka: cijena restauracije ne mora biti manja od tržišne vrijednosti predmeta da bi ga se isplatilo obnoviti. Ako želite sačuvati bakin stol koji ćete koristiti još dvadeset godina, računica je sasvim drugačija nego kad razmišljate isključivo o preprodaji.
Gdje u Hrvatskoj tražiti antikvitete i stari namještaj?
Za Zagreb je nezaobilazan Britanski trg, poznat i kao Britanac ili Mali plac. Prema službenim informacijama Grada Zagreba, subotom i nedjeljom ondje se održava sajam antikviteta, umjetnina i starina, dok se četvrtkom prodaje porculan, staklo, keramika i nakit, a petkom sajam rabljenih knjiga. Na štandovima se redovito mogu pronaći starinski namještaj, posuđe, satovi, nakit, knjige, umjetnine i razni vintage predmeti, uz vlasnike koji često znaju ispričati i priču iza pojedinog komada.
Osim Britanskog trga, po Hrvatskoj djeluju i specijalizirane antikvarnice i trgovine starinama, kao i online platforme za aukcije antikviteta i umjetnina. Velika količina starog i stilskog namještaja pojavljuje se i na klasičnim oglasnicima, gdje se mogu naći upravo tipični komadi o kojima smo pisali, vitrine, komode, stolovi, stolci i ogledala.
Ipak, važno je zapamtiti jedno pravilo: oglasna cijena nije procjena vrijednosti. To što je netko svoj bakin ormar objavio na internetu za tri tisuće eura ne znači da toliko stvarno vrijedi, niti da će ga itko za taj iznos i kupiti. Za realniju procjenu uvijek je bolje osloniti se na mišljenje restauratora ili antikvara nego na cijenu iz nasumičnog oglasa.
Stara vitrina ne mora izgledati kao bakin dnevni boravak
Jedan od najvećih razloga zašto ljudi izbjegavaju zadržati stari namještaj jest strah da će cijeli prostor odmah početi izgledati staromodno. U praksi vrijedi upravo suprotno, jedan pažljivo odabran, stariji komad često unosi više karaktera u prostor nego deset novih.
Nekoliko kombinacija koje dobro funkcioniraju: stara vitrina uz moderan kauč, antikna komoda ispod suvremene umjetničke slike, stari drveni stol okružen modernim stolicama, naslijeđena fotelja presvučena novom, aktualnom tkaninom, ili staro ogledalo u inače minimalistički uređenom hodniku ili kupaonici.
Retro, vintage ili antik: Naučite razliku i odaberite pravi namještaj za vaš dom
Ne morate rekonstruirati bakin stan da biste sačuvali bakin namještaj. Jedan predmet s poviješću iza sebe često je zanimljiviji, i vrjedniji za pogled, od interijera sastavljenog isključivo od novih, serijski proizvedenih komada.
