Uređenje interijera
Odlično preuređen stan za iznajmljivanje
Starogradnja nakon zahvata arhitektice izgleda kao novogradnja
Novogradnje blizu centra grada nisu baš česte, a da ne pričamo koliko dođe kvadrat takvoga doma. Međutim, i starogradnja može biti kvalitetna, a dodatnim ulaganjima stan može izgledati upravo poput novoga. Predstavljamo vam jedno takvo preuređenje.
Danas je ovo jedan moderan stan s puno svjetla. Ali prije dolaska arhitektice stanje je bilo puno drugačije.
‘Ovaj stan je bio dosta derutan i star. Kuća je građena šezdesetih godina, stan je od pedesetak kvadrat i na ovom mjestu se nalazio mali WC bez umivaonika, a iza njega špajza u koju se pristupalo kroz kuhinju’, priča nam Nevenka Vidmar, dipl. ing. arhitekture.
Namještaj po mjeri
Investitori su htjeli veći i prozračniji prostor pa su te dvije prostorije srušili kako bi dobili veću kuhinju s blagovaonicom i dnevnim boravkom. Neke je zidove i stropove nakon toga trebalo ojačati, ali kad se vidi konačno uređenje, može se reći da se isplatilo.
‘Opremanjem novog prostora koji smo dobili, pomno projektirajući smo zaključili da je najbolje cijeli prostor riješiti namještajem rađenim po mjeri, tako da smo projektiranjem isto tako namještaja dobili puno bolje iskorišten prostor kuhinje i naravno, kuhinjskih elemenata. Kuhinja je ostala na istom mjestu gdje je i stara kuhinja bila zato što su nam to instalacije tako nametnule, a i blizu zida koji dijeli kuhinju i kupaonicu gdje je vertikala, odnosno kanalizacija’, dodaje arhitektica.
S obzirom na to da se prostor dnevnog boravka nastavlja na kuhinju, namještaj za njega je isto rađen po mjeri i to u istom stilu, da bi prostor djelovao zaokruženo. Mnogi se na to ne bi odlučili zbog namjene stana.
‘S obzirom da je ovaj stan odmah u startu projektiran kao stan za najam, onda smo vodili računa o tome da je i korištenje svog namještaja koji je rađen po mjeri, da bude što jednostavnije korištenje takvog namještaja, da je kuhinja lako održiva, odnosno da se lako čisti, da su fronte bez ručki, odnosno da se lako i brzo mogu samo prebrisati, a da radna ploča ne bude preosjetljiva na nekakve udarce ili oštećenja’, dodaje Nevenka.
Iste pločice u prostorijama
Cjelovitost prostora postignuta je i time što se iste keramičke pločice pojavljuju u kuhinji, predsoblju i kupaonici. Arhitektica preporučuje laserski rezanu keramiku kako bi fuge bile minimalne te tako bile jednostavnije za čišćenje. Zanimljivo je da stan obiluje spremišnim prostorom. Jedan ormar je u hodniku, te ima dvostruku funkciju.
‘Između spavaće sobe i hodnika porušili smo stari zid i nismo radili novi zid, nego smo odvojili prostor spavaće sobe od hodnika na način da smo i sa jedne i sa druge strane izveli ormar po mjeri, a između smo umetnuli klizna vrata’, nadovezuje se.
Pregradni zid od knaufa
Međutim, to nije sav spremišni prostor. ‘S ove strane spavaće sobe smo dobili nešto plići ormar, koji nam služi za odlaganje robe, u njemu su samo police, dok je glavni veliki ormar na drugom kraju sobe od zida do zida, rađen po mjeri sa malo tamnijim ogledalom tako da smo opet malo vizualno povećali prostor’, dodaje.
Između kreveta i ormara ostalo je dovoljno mjesta za pregradni zid od knaufa unutar kojega su provučene instalacije za televizor. I na kraju, dašak luksuza u cijelom prostoru postignut je korištenjem baršuna, što u spavaćoj, što u dnevnoj sobi. U kombinaciji s mramornim detaljima koji ga odlično nadopunjuju ovaj je stan dobio i određenu dozu elegancije.
Dekoracije i detalji
Od vitrine do goblena: 10 stvari koje smo svi imali kod bake, a danas se vraćaju u interijere
Nekad smo ih smatrali staromodnima, a danas ih ponovno želimo u interijeru
Sjećate li se bakine vitrine koju se nije smjelo dirati? U njoj je stajao porculanski servis koji se gotovo nikada nije koristio, kristalne čaše čekale su posebnu priliku, a na polici je obavezno bila barem jedna figurica kojoj nitko nije znao pravo podrijetlo. Na naslonu fotelje možda je stajao heklani milje, na zidu goblen, a u blagovaonici težak drveni stol koji je trebao trajati cijeli život.
Mnogi od tih predmeta tijekom posljednjih desetljeća završili su na tavanima i u podrumima, jer su ih zamijenili jednostavniji oblici, svjetlije boje i minimalistički interijeri. No nešto se mijenja. Predmeti koje smo donedavno smatrali staromodnima ponovno pronalaze mjesto u suvremenim domovima, kao dio šireg povratka retro namještaja u interijere.
Ne vraća se pritom nužno cijeli bakin dnevni boravak. Vraća se ideja doma koji izgleda kao da je nastajao godinama, s predmetima koji imaju trag vremena, priču i osobnost. Evo deset takvih predmeta, i kako ih danas iskoristiti drugačije nego prije.
1. Vitrina — nekada za “najbolje čaše”, danas za omiljene predmete
Vitrina je vjerojatno jedan od najprepoznatljivijih komada iz domova naših baka. Nekada je bila svojevrsna kućna izložba. U nju se spremalo ono što je bilo previše vrijedno za svakodnevnu upotrebu, kristal, porculan, figurice, čaše i suveniri s putovanja.
Trend koji volimo: Staklene vitrine ponovno osvajaju kuhinje
Danas joj se funkcija mijenja. Umjesto da bude potpuno ispunjena, stara drvena ili ostakljena vitrina može sadržavati tek nekoliko knjiga, komad keramike, vaze ili predmete donesene s putovanja. Zašto ponovno funkcionira? Zato što razbija jednoličnost potpuno novog namještaja, a posebno dobro izgleda kad se postavi uz vrlo jednostavan, suvremen namještaj oko sebe.
2. Goblen — od simbola staromodnog doma do statement zida
Gobleni su desetljećima bili gotovo sinonim za interijere naših baka. Pejzaži, cvijeće, životinje, romantični prizori i reprodukcije poznatih motiva često su dobivali velike ukrasne okvire i počasno mjesto na zidu. Onda su gotovo potpuno nestali iz suvremenih domova.
Danas se vez, tapiserije i tekstilna umjetnost ponovno uklapaju u eklektične i maksimalističke interijere. Ključna razlika je u kontekstu: jedan upečatljiv stari goblen na inače jednostavnom zidu izgleda potpuno drugačije nego deset goblena u sobi punoj stilskog namještaja.
Imate stari goblen? Nemojte gledati samo motiv. Ponekad je dovoljno promijeniti težak, taman okvir ili pronaći neočekivano mjesto za njega, kako bi predmet dobio potpuno novi karakter.
3. Kredenc — komad koji ponovno želimo u kuhinji
Kredenci su nekada bili radni konji kuhinje. U njima su se čuvali tanjuri, šalice, brašno, šećer, stolnjaci i gotovo sve potrebno za svakodnevni život.
Danas, kad su kuhinje uglavnom sastavljene od ujednačenih, serijskih elemenata, upravo jedan stari kredenc može unijeti ono što im često nedostaje, karakter. Posebno su zanimljivi primjerci od punog drva, oni s ostakljenim gornjim dijelom ili sačuvanim, originalnim ručkama. I ne mora nužno ostati u kuhinji. Može postati ormar za posuđe u blagovaonici, spremište za knjige, kućni bar ili komoda u dnevnom boravku.
4. Porculanski servisi — više ih ne čuvamo samo za goste
“Ne diraj to, to je za goste.” Generacije su odrasle uz porculanske servise koji su desetljećima čekali dovoljno važnu priliku da se konačno upotrijebe.
Danas se upravo takvi neusklađeni, cvjetni i dekorirani tanjuri mogu kombinirati sa suvremenim posuđem. Umjesto kompleta od dvadeset i četiri identična komada, zanimljiv stol može nastati kombiniranjem nekoliko naslijeđenih tanjura, novih jednostavnih komada i starih čaša. A posebno lijepe tanjure više ne moramo skrivati u vitrini, mogu jednako dobro završiti i na zidu, kao dekoracija.
5. Kristalne i brušene čaše — iz vitrine ponovno na stol
Ista priča kao s porculanom. Čaše koje su se nekada vadile tek nekoliko puta godišnje danas se mogu koristiti sasvim svakodnevno. Posebno zanimljivo izgleda kombiniranje različitih oblika i boja starog stakla.
Ako ste naslijedili šest različitih čaša, nemojte nužno pokušavati pronaći još šest jednakih. Upravo njihova različitost, više oblika i nijansi na istom stolu, može biti dio šarma cijele postave.
6. Drvena škrinja — nekada za ruho, danas za gotovo sve
Škrinja je jedan od komada koji je stoljećima imao praktičnu ulogu u hrvatskim kućanstvima. U različitim krajevima koristila se za čuvanje odjeće, tekstila i vrijednih predmeta, a posebno su zanimljivi oslikani i rezbareni primjerci koji su nekad predstavljali i status obitelji.
Danas joj je lako pronaći novu funkciju. Može postati klupa u hodniku, stolić uz kauč, spremište za posteljinu ili dekorativan komad u podnožju kreveta. Posebno stari, oslikani ili rezbareni primjerci ipak se ne bi trebali samoinicijativno brusiti i bojiti, prije toga vrijedi provjeriti što zapravo imate, jer se izvorni ukras teško nadoknadi.
7. Fotelja iz šezdesetih i sedamdesetih — možda najpoželjniji komad s bakinog tavana
Nije sve što nazivamo “bakinim namještajem” nužno antikno. Dio namještaja koji danas nasljeđujemo zapravo pripada mid-century i kasnijem modernističkom dizajnu. Vitke drvene noge, jednostavni nasloni, fotelje manjih dimenzija i tapecirani stolci danas se vrlo lako uklapaju u suvremene, manje stanove.
Ružna tkanina ne znači ružnu fotelju. Ako je konstrukcija kvalitetna, novo punjenje i presvlačenje mogu potpuno transformirati komad. Prije bilo kakve intervencije svakako vrijedi provjeriti postoji li na donjoj strani etiketa, žig ili oznaka proizvođača, jer to može bitno promijeniti odluku hoće li se u obnovu uopće ulagati.
8. Heklani milje — da, čak se i on može vratiti
Milje je godinama bio predmet kojem se najviše rugalo kad se govorilo o “bakinim interijerima”. Bio je na televizoru. Ispod vaze. Na stolu. Na naslonu fotelje, gotovo posvuda.
No ručni rad ponovno dobiva vrijednost upravo zato što predstavlja suprotnost masovno proizvedenim predmetima. Ne mora se vratiti na televizor. Stari heklani rad može se uokviriti, koristiti kao detalj na stolu ili kombinirati s modernim tekstilom.
Ovaj povratak ručnom radu dio je i šire hrvatske priče. Lepoglavska, paška i hvarska čipka danas su uvrštene na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, svaka s vlastitom tehnikom i poviješću. Paška čipka izrađuje se iglom, tehniku su njegovale pažske benediktinke, dok se lepoglavska čipka veze na batiće, a njezinu su izradu u Hrvatsku vjerojatno donijeli pavlini još 1400. godine. Ako u obitelji imate stariji komad ručno rađene čipke, ne radi se samo o dekoraciji, nego o dijelu žive, stoljetne zanatske tradicije.
9. Stolna lampa — detalj koji često preživi nekoliko generacija
Keramičko postolje. Veliki tekstilni abažur. Mjedeni detalji. Staklo. Lampe koje su prije dvadesetak godina djelovale potpuno zastarjelo danas se ponovno uklapaju u interijere koji ne žele izgledati kao katalog jednog proizvođača.
Kod starijih električnih predmeta ipak vrijedi jedna važna napomena: prije korištenja stare lampe treba provjeriti stanje električnih instalacija, kabela, grla i utikača, te ih po potrebi prepustiti stručnoj osobi. Estetika starog predmeta ne smije doći ispred sigurnosti u domu.
Ikone dizajna: Vintage lampe koje definiraju interijer
10. “Najbolji” stolnjak — ručni rad više ne mora čekati posebnu priliku
Za kraj, nešto emocionalnije. Vezeni stolnjaci, nadstolnjaci, ručno tkani tekstil i posteljina često desetljećima stoje spremljeni jer su “previše dobri za svaki dan”.
Danas ih možemo koristiti potpuno drugačije. Ne mora cijeli stol biti uređen kao prije pedeset godina. Stari laneni ili vezeni stolnjak može izgledati fantastično uz jednostavnu keramiku, suvremene stolice i moderan stol. Možda najveća promjena, uostalom, nije u tome što su se ti predmeti vratili, nego u tome što ih više ne želimo čuvati za neku posebnu priliku koja možda nikad ne dođe.
Zašto nas ponovno privlače stvari iz bakina doma?
Ne bismo rekle da se “svi vraćaju prošlosti”, nego bismo to postavile ovako: nakon godina interijera u kojima su dominirali novi, međusobno usklađeni komadi, sve je prisutnija želja za prostorima koji djeluju osobnije, slojevitije i manje uniformirano.
Naslijeđeni i vintage predmeti tome prirodno odgovaraju. Imaju patinu, često su ručno izrađeni i, za razliku od novog predmeta iz trgovine, iza sebe već imaju priču. A postoji i nešto što trendovi ne mogu proizvesti, emocionalna povezanost s predmetom koji pamtimo iz djetinjstva.
Stari kredenc možda nije savršen. Na stolu može ostati trag čaše, na ručki ogrebotina, a ladica možda više ne klizi kao nekada. Upravo ti tragovi pokazuju da je predmet već imao život prije nego što je stigao u naš dom.
Nemojte sve odjednom vratiti u dnevni boravak
Najjednostavnije pravilo za uklapanje naslijeđenih predmeta u moderan interijer glasi: ne pokušavajte rekreirati cijeli bakin stan.
Ako imate prekrasan stari kredenc, neka on bude zvijezda prostorije. Ako imate goblen, dajte mu dovoljno praznog zida oko sebe. Staru fotelju možete staviti uz potpuno suvremen kauč, a kristalne čaše koristiti uz najjednostavnije bijelo posuđe. Upravo kontrast starog i novog čini te predmete zanimljivima, ne njihovo gomilanje na jednom mjestu.
I prije nego nešto završi na glomaznom otpadu
Pogledajte poleđinu komode. Okrenite stolicu. Provjerite etiketu. Pitajte roditelje ili baku znaju li odakle predmet dolazi. Za detaljniji vodič kroz to kako prepoznati ima li neki komad stvarnu vrijednost, pogledajte i naš tekst Stari namještaj ponovno je poželjan: kako prepoznati imate li kod kuće vrijedan komad.
Jer ona fotelja koja vam je godinama smetala u podrumu možda nije samo “stara fotelja”. A čak i ako ne vrijedi mnogo na tržištu, možda je upravo ona komad koji će vašem domu dati ono što se ne može kupiti novo, priču.
Uređenje interijera
Kako urediti radni kutak za školarca: 7 stvari važnijih od izgleda stola
Prije nego što odaberete najljepši stol za dječju sobu, provjerite ovih sedam stvari. Dobar radni kutak prije svega treba odgovarati djetetu i njegovim navikama.
Početak školske godine često je trenutak kada roditelji prvi put uređuju radni kutak ili postojeći prilagođavaju djetetu koje je naraslo. Lijep stol koji se uklapa u dječju sobu lako privuče pažnju, ali boja i dizajn trebali bi biti tek dio odluke pri stvaranju kvalitetnog radnog kutka za školarca.
Dijete će za tim stolom čitati, pisati, crtati, koristiti računalo i tijekom godina provoditi sve više vremena. Zato su položaj stola, dnevno svjetlo, rasvjeta, stolac, visina radne površine i organizacija prostora važniji od toga izgleda li radni kutak dobro na fotografiji. Kao što smo pisali i u tekstu o arhitekturi škole, isti principi koji vrijede za učionicu, svjetlo, zrak, buka, vrijede i za kutak u kojem dijete uči kod kuće.
Radni kutak za školarca počinje od dobrog mjesta u sobi
Prije kupnje namještaja treba odlučiti gdje će radni kutak uopće biti. Idealno je pronaći mjesto koje ima pristup dnevnom svjetlu, nije na glavnom prolazu kroz sobu, omogućuje dovoljno prostora za stolac i nije neposredno uz najveće izvore distrakcije, poput televizora ili kreveta.
Stol pritom ne mora nužno biti u dječjoj sobi. Ako dijete dijeli sobu s bratom ili sestrom, ili je prostor jednostavno premalen, ponekad je funkcionalniji radni kutak u mirnijem dijelu dnevnog boravka ili u drugom dijelu doma. Glavna poruka: prvo pronađite najbolje mjesto, a tek onda birajte stol.
1. Dnevno svjetlo je važno, ali stol ne treba samo “staviti uz prozor”
Ovo je česta greška. Ako dijete piše desnom rukom, poželjno je da prirodno svjetlo uglavnom dolazi s lijeve strane, a kod ljevaka obrnuto, kako ruka ne bi stvarala sjenu na radnoj površini dok piše.
Treba paziti i na direktno sunce koje pada na stol, odsjaj na monitoru, mogućnost zasjenjenja u toplijim mjesecima te pogled kroz prozor koji može previše odvlačiti pažnju tijekom pisanja zadaće. Ako se koristi računalo, ekran ne bi trebalo postavljati tako da je prozor neposredno iza njega, jer se u tom slučaju prozor snažno reflektira na zaslonu i otežava gledanje.
2. Stol mora odgovarati djetetu, a ne samo slobodnom zidu
Ne postoji jedna idealna visina stola za svako dijete, jer djeca brzo rastu i njihove se potrebe mijenjaju iz godine u godinu. Bitnije od same visine jest kako dijete sjedi za stolom. Ramena bi trebala biti opuštena, podlaktice se mogu prirodno osloniti na radnu površinu, dijete se ne bi trebalo pogrbiti kako bi pisalo, a stol ne bi trebao biti toliko visok da dijete mora podizati ramena da bi dohvatilo plohu.
Je li stol odgovarajuće visine? Najbolji test je jednostavan: neka dijete sjedne za stol prije kupnje. Ne birajte dječji radni stol samo prema dobi navedenoj na pakiranju, jer se visina djece iste dobi može znatno razlikovati. Stolovi podesivi po visini ovdje su dugoročno rješenje, iako nisu nužni za svaku obitelj.
3. Dobar stolac važniji je od “dizajnerskog” stola
Ako postoji dio budžeta na kojem ne treba birati isključivo prema izgledu, to je stolac. Kod odabira treba gledati odgovara li visina djetetu, pruža li naslon dovoljno potpore leđima, mogu li stopala imati stabilan oslonac na podu te može li se stolac prilagođavati kako dijete raste. Ako dijete ne može stopalima dosegnuti pod, jednostavno rješenje je odgovarajući oslonac za noge.
Najskuplji stol neće popraviti položaj tijela ako dijete za njim sjedi na neodgovarajućem stolcu.
4. Jedna stropna svjetiljka nije dovoljna za pisanje zadaće
Dnevno svjetlo je važno, ali zimi će dijete velik dio vremena učiti nakon zalaska sunca. Zato radni kutak treba imati zasebnu radnu rasvjetu, odnosno kvalitetnu stolnu lampu s usmjerenim svjetlom, mogućnošću podešavanja položaja i bez jakog odsjaja na radnoj površini.
Ovdje ponovno vrijedi isto pravilo kao i kod dnevnog svjetla: kod dešnjaka lampa treba biti postavljena uglavnom s lijeve strane, a kod ljevaka s desne, kako ruka pri pisanju ne bi stvarala sjenu na papiru. Dobro je imati i opću rasvjetu prostorije, umjesto da dijete radi uz jednu snažnu lampu u inače potpuno mračnoj sobi.
5. Sve što dijete svakodnevno koristi treba biti nadohvat ruke
Ovdje prelazimo s ergonomije na organizaciju prostora. Radni kutak ne treba zatrpati organizatorima svih vrsta, korisnije je stvari podijeliti prema učestalosti korištenja. Na samom stolu neka bude ono što se koristi svakodnevno. U prvoj ladici ili polici mjesto je za školski pribor, bilježnice i stvari koje dijete često poseže. Na višim policama i u kutijama može stajati rezervni pribor, stare bilježnice i materijali za povremene aktivnosti.
Poanta je da dijete ne mora svaki put ustajati i tražiti stvari po sobi, ali ni da mu je cijeli školski inventar stalno pred očima.
6. Previše dekoracija može postati vizualni nered
Ovo se izravno nadovezuje na ono što smo pisali u tekstu o arhitekturi škole: istraživanja pokazuju da vizualna prezasićenost prostora otežava koncentraciju jednako kao i potpuno prazan, monoton zid.
Radni kutak ne mora izgledati sterilno, ali zid iznad stola ne treba nužno ispuniti posterima, rasporedom, fotografijama, slovima, kalendarom, crtežima, policama i dekoracijama odjednom. Bolje je ostaviti jedno jasno mjesto za informacije, primjerice plutenu ili magnetnu ploču s kalendarom i rasporedom sati, uz nekoliko osobnih detalja, i ostaviti dio površine vizualno mirnim.
Cilj nije ukloniti osobnost iz dječje sobe, nego razlikovati prostor za igru od prostora za koncentraciju.
7. Najbolji radni kutak raste zajedno s djetetom
Ovo je možda i najvažnija točka. Prvašić i učenik sedmog razreda nemaju iste potrebe, pa pri kupnji vrijedi razmišljati nekoliko godina unaprijed. Prednost imaju podesivi stolac, eventualno stol podesive visine, neutralniji osnovni komadi namještaja, pomične ladice, modularne police te rasvjeta i organizatori koji se lako premještaju kako se potrebe mijenjaju.
Umjesto izrazito “dječjeg” namještaja koji će za dvije godine izgledati neprimjereno, karakter sobe lakše je mijenjati jeftinijim elementima poput postera, tekstila i dekoracija. Više ideja o tome kako dječja soba može pratiti dijete kroz različite faze odrastanja pronaći ćete u našem opsežnijem vodiču za uređenje dječjih soba.
Puno čitatelja nema idealne uvjete za samostalan radni kutak, pa evo nekoliko konkretnih rješenja.
5 grešaka koje često radimo pri uređenju radnog kutka
Na kraju, kratki checklist najčešćih propusta:
- Kupimo stol prije nego što odlučimo gdje će stajati.
- Biramo stolac prema izgledu, a ne prema djetetu.
- Oslanjamo se samo na stropnu rasvjetu.
- Zatrpamo radnu površinu organizatorima i dekoracijama.
- Uredimo prostor točno za trenutnu dob djeteta, bez razmišljanja o tome koliko brzo raste.
Dobar radni kutak ne mora biti velik ni skup
Nije nužno imati veliku dječju sobu niti kupiti najskuplji radni stol. Puno je važnije gdje se stol nalazi, kako je osvijetljen, odgovaraju li stol i stolac djetetu te može li se prostor prilagođavati kako ono raste. Estetika dolazi tek nakon toga.
Jer najljepši radni kutak neće puno značiti ako dijete za njim ne može ugodno učiti.
Autor teksta: Hana Hanak
