Uređenje interijera
Novi aparthotel s pogledom na Opatiju i Kvarner
Sjajan primjer obnove ruha povijesne građevine
Nakon dugogodišnje inozemne karijere u visokom hotelskom biznisu, Riječanin Davor Bobinac odlučio je ovu donedavno uspavanu ljepoticu u Preluku kraj Opatije pretvoriti u vrhunski apart-hotel.
‘Nakon 30 godina rada u Švicarskoj i bavljenja hotelijerstvom, a još uvijek sam radno aktivan, odlučio sam uložiti nešto u Hrvatsku. Tražio sam lokaciju, da je uz more, da je blizina Opatije ili sama Opatija i odlučio sam kupiti ovaj objekt. On je bio na licitaciji i mislim da sam napravio dobar potez što sam to uradio’, kaže Davor.
Prema nekim izvorima, ovo je prvotno bio samostan riječkih augustinaca, a nakon toga i zgrada talijanske Finanze, te upravna zgrada kamenoloma.
‘Zgrada je uvijek bila u funkciji dok nije na kraju totalno bila devastirana i kao takva je bila ruglo na ulasku u Opatiju. Samim tim sam bio sretan da sam mogao tako nešto napravit. Čak su mi stari Vološčani su mi rekli da se to zvalo Bella Villa. Ljudi su bili oduševljeni da se to ponovo vratilo’, dodaje.
12 luksuznih apartmana
Danas se zove Mare Sano Resort. Unutar obnovljenih povijesnih zidina, krije se 12 luksuzno opremljenih apartmana.
‘Želja nam je bila da proizvedemo građevinu koja će se decentno uklapati u okoliš, koja je zapravo dio nasljeđa nekog kulturnog. Znači u Rijeci svi znaju za ovu zgradu. Ona je uvijek bila neka tužna zgrada na zavoju. Pretvorili smo je u neku veselu građevinu sa veselim okolišem ali smo naravno tom zahvatu dali taj tehnološki dio koji je želja kad se otvore vrata da se pojavi skriveni svijet unutar postojećih gabarita zgrade koju smo naslijedili iz povijesti’, objašnjava Gordan Resan, glavni projektant.
Osim 1800 četvornih metara zgrade uređene prema najvišim standardima, Mare Sano nudi nešto jedinstveno.
‘Mislim da je ovo jedina zgrada u Opatiji koja ima pogled na Volosko i na Opatiju. Iza je prostor koji nažalost šetači ili prolaznici ne vide, gdje imamo na gotovo tri tisuće kvadrata uređene parkove’, dodaje Davor.
Spoj povijesti i inovacije
‘Zgrada se sastoji od jednog ogromnog kompleksa iza koji se pretvara u klasične opatijske terase koje smo iskoristili maksimalno moguće, a zapravo smo ih naslijedili. Jako smo bili sretni kada smo vidjeli što to sve sadrži naša zgrada iza, pretvorili smo ih u prelijepe vrtove i terase, sunčališta, bazene, tako da smo nakon realizacije ovog projekta dobili jedan prelijepi kompleks jedinstven u Opatiji’, kaže Gordan.
Njegov šarm savršeno upotpunjuje kolni ulaz uređen Wienerbergerovim brendom, Semmelrock Arte opločnicima u kojima se spaja povijesni izgled kaldrme i jedinstvena inovacija.
‘Ovaj luk jedan se sastoji od četiri elementa i oni se znači mogu slagati u lepeze ili u valove. I kombinacijom ta četiri elementa sa različitih palet a se dobije ustvari unikatna površina’, objašnjava nam Marko Erstić, regionalni voditelj prodaje Semmelrock.
ARTE betonski opločnik tolerantan je na visoka opterećenja. ‘On ima posebno patentiran sistem utora i reški koje mi nazivamo ‘Einstein sistem.’ To su, utori i reške se kao kliješta uhvate jedno za drugo i prenose opterećenja znači, silu na veliku površinu’, dodaje Marko.
Odbran je brončano prošarani Arte opločnik slagan u lepeze. ‘Moj cilj i Davorova ideja je bila da taj prostor oko građevine pretvorimo u jedan javni prostor nalik nekom trgu, centra nekog grada’, kaže Gordan.
Savršeno uklapanje u koncept
‘Ja sam htio kaldrmu stavit ispred objekta i onda smo naišli na Semmelrockov jedan produkt, Arte koji nam je predivan i koji nam se uklapa u kompletnu koncepciju objekta’, tvrdi Davor. Od početka projektiranja do konačne izvedbe na terenu, inženjersku podršku pružao je Semmelrockov CAD odjel.
‘Kada se investitor odlučio za Semmelrock, napravili smo CAD nacrt sa ARTE opločnikom i znači napravili smo mu shemu slaganja i ono što je isto dosta bitno kod narudžbe, specifikaciju samih materijala, tako da gospodin točno zna koliko materijala mu treba za njegovu površinu’, dodaje Marko.
Zajedno s pripremom podloge, opločnik otporan na smrzavanje i sol, bio je postavljen za nekoliko dana.
Probuđena prelučka ljepotica
Priprema podloge, iskapanje vrši se do razine smrzavanja, to ovisi u kojem dijelu države se nalazimo, negdje je potrebno dublje, negdje manje. I onda se stavlja šljunak isto ovisno o dubini iskopa, od 20 – 45 centimetara koji se nabija sa valjkom ili sa vibro pločom, a na njega ide tucanik 3 – 5 centimetara tucanika granulacije 4 – 8 milimetara i na njega se slažu opločnici. Opločnik se zatim fugira sa kvarcnim pijeskom i nabija se ponovno sa vibro pločom da bi taj pijesak utisnuo u fuge i da bi se stabilizirala kocka i da bi se ona iznivelirala, znači da bi bila ravna.
Ova predivna kaldrma novog doba, od ovog ljeta, bit će svjedok jednog lijepog razdoblja koje očekuje napokon probuđenu prelučku ljepoticu.
Čišćenje i organizacija
Vodič za pranje rublja: Temperature, učestalost i trikovi koji čine razliku
Bilo da ste tip koji ide na sigurno i pere sve na 40 °C ili se usudite pokrenuti i program na 90 °C, vrijeme je za konačno razjašnjenje: što se pere na kojoj temperaturi, koliko često i zašto?
Pranje rublja jedna je od onih aktivnosti koje radimo gotovo automatski. Uključimo perilicu, odaberemo program “onaj koji uvijek koristimo”, ubacimo deterdžent i nastavimo dalje s danom. No, koliko god jednostavno izgledalo, iza naizgled običnog pranja krije se cijeli mali svijet — svijet tkanina, bakterija, idealnih temperatura, pravila i iznimaka kojih često nismo ni svjesni. Ako ste se ikada zapitali perete li ručnike na dovoljno visokoj temperaturi, smijete li staviti traperice na 60 °C ili isplati li se koristiti onaj najduži program od 90 °C — niste sami. Većina nas uči metodom “kako su radili naši”, a zatim godinama ponavljamo iste navike, iako su perilice postale pametnije, deterdženti učinkovitiji, a tkanine osjetljivije nego prije. Zato je ovaj vodič tu: da konačno stavi točku na sve nedoumice. Spojili smo savjete stručnjaka, preporuke proizvođača i praktično iskustvo kako bismo stvorili detaljan vodič za pranje rublja.
Kako nikada više ne izgubiti čarape u pranju i gdje zapravo nestaju?
Jednostavna pravila za održavanje perilice i sušilice rublja
Donje rublje — mala tkanina, veliki zahtjevi
Donje rublje nosimo direktno na koži, pa nije čudno što zahtijeva više pažnje. Optimalna temperatura za njegovo pranje je 60°C. Toplija voda učinkovitije uklanja bakterije i mikroorganizme koji se zadržavaju u tkanini. Možete ga prati i na nižoj temperaturi (30–40 °C), ali u tom slučaju odaberite deterdžent s antibakterijskim djelovanjem ili ga barem povremeno operite na 60 °C radi higijene.
Posteljina — naše najbliže okruženje dok spavamo
Posteljina je naše mekano, malo gnijezdo u kojem provodimo trećinu života, pa redovito pranje nije samo stvar navike već i najbolji način da ostane svježa i čista. Idealno ju je prati svakih 1–2 tjedna, ovisno o tome koliko se znojite, imate li ljubimce ili dijelite krevet. Za svakodnevno održavanje 40 °C je sasvim dovoljno, posebno uz dobar deterdžent. Kada želite osjećaj dublje čistoće ili je posteljina jače zaprljana, slobodno posegnite za 60 °C, jer ta temperatura pruža najbolji balans između higijene i njege tkanine.Program na 90 °C rezerviran je samo za posebne situacije — primjerice za 100 % pamučnu posteljinu koju treba temeljito dezinficirati nakon bolesti. U ostalim slučajevima, tako visoke temperature samo nepotrebno skraćuju vijek tkanine.
Jastuci i popluni — perivi, ali nježni
Jastuci i popluni često su zanemareni u rutini pranja, iako u njima provodimo jednako puno vremena kao i u posteljini. Dobra je vijest da se većina njih bez problema može prati u perilici, ali treba imati na umu da su punjenja — bilo pernata, sintetička ili miješana — prilično osjetljiva. Upravo zato im najviše odgovara nježno pranje na oko 30 °C, kako bi zadržali oblik, prozračnost i mekoću. Prije pranja svakako provijerite etiketu, jer se perje i sintetika ponašaju sasvim drukčije kada se smoče. Neki materijali traže dodatnu pažnju, dok drugi mogu ići u perilicu bez posebnih priprema. A nakon pranja, mali trik može napraviti veliku razliku: tijekom sušenja ubacite dvije čiste teniske loptice u sušilicu. One će “razbiti” zgrušavanje punjenja i vratiti jastucima i poplunima njihov prepoznatljivi, pahuljasti volumen.
Ručnici — mekani, čisti i bez neugodnih mirisa
Ručnici neprestano upijaju vodu, sapun, ostatke kozmetike i sve što s kože prenesemo na njih. Zato im je potrebna malo viša temperatura pranja kako bi ostali svježi, čisti i bez neugodnih mirisa. Najbolje ih je prati na 40–60 °C, ovisno o tome koliko se koriste i koliko su zaprljani. Kuhinjske krpe, sportski ručnici ili oni koji su vidjeli “svašta” mogu bez problema ići i na višu temperaturu, ali samo ako to tkanina dopušta.
Zavjese — tihi skupljači prašine
Pranje zavjesa je često posljednja stvar na koju pomislimo kada radimo popis kućanskih zadataka, ali iako ih rijetko dodirujemo, na sebi zadržavaju nevjerojatnu količinu prašine, mirisa i peludi iz prostora. Zato ih ne bismo trebali zanemarivati, čak i ako se ne peru često. Dovoljno ih je osvježiti jednom do dva puta godišnje, što će im vratiti svijetlu boju i prozračan izgled. Većina zavjesa najbolje se pere na temperaturi do 40 °C, posebno ako su izrađene od laganih, osjetljivih materijala. Prozračne i tanke tkanine najljepše izgledaju kada se operu na nježnom programu uz minimalnu količinu deterdženta — tako će zadržati svoj pad, prozračnost i eleganciju bez neželjenog gužvanja ili skupljanja.
Traperice – vječni klasik ne voli česta pranja
Traperice su jedan od onih komada odjeće koji nosimo češće nego što smo spremni priznati, ali istina je da im ne treba stalna “kupka”. Štoviše, češćim pranjem samo im skraćujemo vijek trajanja. Dovoljno je oprati ih nakon 4–5 nošenja, a ponekad i rjeđe, sve dok nisu vidljivo prljave ili poprimile mirise. Najbolje reagiraju na pranje na 30 °C ili hladno pranje, jer tako zadržavaju svoju boju, strukturu i prepoznatljiv izgled. Vruća voda može ih izblijediti, učiniti tvrđima ili im promijeniti kroj — a nitko ne želi izgubiti onaj savršeni par traperica koji pristaje kao saliven.
Općenite smjernice za pranje rublja
Za lakšte snalažanje donosimo i malu tablicu s najčešćim tipovma rublja i odgovarajućim temperaturama za pranje.
| 20–30 °C | osjetljivo rublje, tamne boje, sintetika, vuna |
| 40 °C | svakodnevno rublje, majice, lagana posteljina, miješane tkanine |
| 60 °C | donje rublje, ručnici, pidžame, bijela posteljina |
| 90 °C | samo jako prljavo, otporno rublje (pamučne kuhinjske krpe, bolničko/laboratorijsko rublje) |
Ispravno pranje nije samo stvar izgleda — ono čuva vaše zdravlje, tkanine i kućni budžet. Kad birate pravu temperaturu i učestalost pranja, rublje ostaje svježe, mirisno i dugotrajno, bez da se nepotrebno troši. Kad jednom uđete u ritam i znate što kojoj tkanini najbolje odgovara, pranje više nije gnjavaža, već mala rutina koja daje velike rezultate.
Jednostavna pravila za održavanje perilice i sušilice rublja
Predstavljamo dom
Transformacija gradskog stana u dizajnerski dom s dušom
Najzanimljiviji dio priče možda je onaj koji svaki dizajner razumije: biti sam sebi najteži klijent
Kad je dizajnerica interijera Ivona Kalapač kupila svoj stan u starogradnji, znala je da ga želi pretvoriti u topao, karakteran i potpuno osoban dizajnerski stan. No ono što nije mogla predvidjeti bili su brojni problemi skriveni ispod slojeva vremena.
Iako je stan na prvu izgledao uredno, svaki zahvat otkrivao je novi izazov.
„Mislila sam da ću malo promijeniti parket, srušiti zid i pomaknuti pokoju utičnicu. Na kraju su radovi potrajali više od godinu dana“, prisjeća se Ivona. U starim zgradama, kaže, nikada ne znaš što te čeka ispod poda ili iza zida.
No, unatoč neplaniranim troškovima i rokovima koji su se protegli, krajnji rezultat potvrđuje da se strpljenje uvijek isplati: mali gradski stan pretvoren je u komforan, luksuzan i funkcionalan dizajnerski stan koji odiše toplinom.
Kreativna rješenja u 55 kvadrata: Adaptacija stana za obitelj glazbenika
Dizajnerski stan koji je rastao iz izazova
U procesu renovacije, svaki je problem Ivonu natjerao da preispita prvotni plan. Podno grijanje — koje je jako željela — morala je izostaviti zbog konstrukcije starih greda. Kuhinja, prvotno zamišljena potpuno drugačije, prilagodila se kosinama.
No, kako kaže, ništa od toga nije kompromitiralo konačan dojam:
„Ovo možda nije bila početna vizija, ali ispalo je bolje nego što sam zamislila.“
Tamni tonovi u kuhinji i boravku daju prostoru profinjenost, dok barski stolci i sofa u boji unose dozu razigranosti. Sve zajedno čini stan vizualno izbalansiranim, a svaki detalj doprinosi dojmu da se radi o pažljivo promišljenom dizajnerskom stanu.
Fotelje kao potpis dizajnerskog stila
Jedan od upečatljivijih trenutaka u prostoru su dvije male fotelje — nimalo slučajan izbor.
Ivona objašnjava:
„Fotelje nikad ne radim iste kao kauč. To mi je kao nakit prostora.“
U ovom dizajnerskom stanu one stvaraju simetriju i dinamiku, i to zato što su rađene po mjeri — nijedan gotovi model nije odgovarao njenoj viziji.
Kuhinjski otok kao skulptura
Poseban dojam ostavlja otok od ploče velikog formata.
Rezanje materijala zahtijevalo je preciznost i iskustvo, ali Ivoni je bilo jasno da želi skulpturalni element u prostoru.
Otok je postao centralna točka stana — praktična, ali istovremeno dekorativna, što je obilježje svakog dobrog dizajnerskog stana.
U kupaonici se na prvi pogled čini da su korištene iste pločice, no zapravo se radi o drugoj, pažljivo odabranoj keramici koja se tonalno savršeno nadovezuje na otok. Zlatni detalji dodatno naglašavaju luksuz.
Pametna rješenja pod kosinama i spavaća soba s karakterom
Stan od 55 kvadrata u starogradnji često znači borbu s kosinama, ali one su postale prednost.
Ispod krova Ivona je kreirala praktične elemente za pohranu, a nekadašnju kuhinju pretvorila u spavaću sobu.
Mini walk-in ormar nastao je od stare ostave, maksimalno iskorišten za police i vješanje.
„Koliko god je soba velika, nije bilo prostora za velike ormare. Zato sam sve izvela u nišama i pod kosinama“, kaže.
Umjesto tapete, jedan zid krasi ručno oslikano umjetničko djelo — detalj koji dodatno naglašava identitet ovog dizajnerskog stana. Stara peć, koju je odlučila zadržati, danas je jedan od najatraktivnijih elemenata prostora.
Kad je dizajnerica sama sebi klijent
Najzanimljiviji dio priče možda je onaj koji svaki dizajner razumije: biti sam sebi najteži klijent.
„Sve ono što ne volim kod svojih klijenata — radila sam sama sebi“, govori Ivona uz smijeh.
Zbog posla je u stan navraćala usput, između projekata, što je dovelo do grešaka, izmjena i novih rješenja.
Ali kao i svaki dizajnerski stan koji nastaje iz izazova, i ovaj je dobio poseban karakter baš zahvaljujući tim procesima.
Renovacija stana – izbjegnite najčešće greške
Kad dizajnerski stan postane odraz osobnosti
Ivonina priča pokazuje da dizajnerski stan nije definiran kvadraturom, već pristupom.
Radovi mogu potrajati, problemi se gotovo uvijek pojave, ali kada se svaki izazov pretvori u promišljeno rješenje — rezultat je dom koji izgleda kao cjelina, a osjeća se kao osobna priča.
Ovaj stan dokaz je da starogradnja, uz dobar dizajn, može postati jedno od najinspirativnijih platna za stvaranje doma.
