Uređenje interijera
Mediteranski ugođaj stvoren u stanu
Arhitektica savjetuje kako uz par trikova stvoriti morski ugođaj
Boravak na moru nas odmara, a često taj morski doživljaj želimo zadržati i kad se vratimo kući. Najbolja metoda za to je uređenje interijera u morskom stilu. Kako, zna arhitektica Ida Švaljek.
Ugodu i mir koji nam pružaju more i Mediteran, ponekad želimo stvoriti u vlastitom domu. Prvi korak u tome je prenošenje boja iz morskog okruženja u interijer.

‘Osnovne karakteristike morskog stila su jednostavnost i elegancija te minimalizam koji se manifestira upotrebom prirodnih materijala i neutralne palete boja. U ovom primjeru koristili smo boje kao što su bež, boja drva, prirodnog svijetlog drva. Uvijek je dobro napraviti, odnosno stvoriti akcent u jednoj ili više jarkih boja. Od tirkizne, tamnoplave kao što je primjer u ovoj blagovaonici, preko žute i zlatne kao detalj koji smo stavili na plavi zid’, kaže Ida Švaljek, dipl.ing. arhitekture.
Lavanda je poželjna
Naglasak je na teksturi materijala, pa su tako, osim drva, u ovakvom stilu uređenja poželjni i pamuk, lan, juta i trstika. Morske interijere često možemo osvježiti promjenom detalja – jastučića, nadstolnjaka, pa zatim vazu, u koje je poželjno staviti lavandu.

Nježnu morsku notu prostoru će dati i stolci, boje pijeska i svjetlije plave boje. Ovakvi interijeri ne moraju biti nalik jedan drugom. Međutim svi oni imaju zajedničku crtu.
‘Kod uređenja prostora u morskom odnosno mediteranskom stilu, moramo paziti na ravnotežu, odnosno da ne radimo akcent na jednom komadu namještaja ili na jedan detalj, nego pazimo da prostor u cjelini daje željeni morski ugođaj. Za to nam nije potrebno puno morskih detalja, već oni pomno odabrani i uklopljeni u interijer.
Kombinacija starog i novog
‘Primjerice i ovaj detalj ribe na maslinovom drvu nam može biti dovoljan, jer pazimo da ne natrpamo prostor s previše morskih detalja’, kaže Ida. U morski stil je poželjno unijeti i bilje, posebno mediteransko.

‘Ovakvo bilje je dobrodošlo. Smjestili smo ga u tegle s oblogom od špage. Zgodan detalj je i pletena košara koja također može služiti za smještanje bilja. U mediteranskom stilu kombiniramo staro i novo, kao na primjer, ako imamo neki stari stol koji nam ima neku sentimentalnu važnost, svakako ga možemo inkorporirati u prostor’, savjetuje arhitektica.
U morske interijere nije preporučljivo stavljati tepih. ‘Ali ako imamo neki stari tepih, bilo bi dobro da je u prirodnim, zemljanim i neutralnim tonovima. Ovaj tepih, koji je u nijansama terakote, koja je također poželjna u interijerima koje uređujemo u morskom ili mediteranskom stilu. Možemo boju terakote prožeti i u ostalim oblogama, kao na primjer keramika ili u nekim zidnim oblogama’, nadovezuje se.
Mediteranski stil voli bijelu boju
Mediteranski stil jako voli bijelu boju. ‘Bazna boja kod takvog uređenja je bijela. S bijelom ne možemo pogriješiti pa tako ako imamo zid koji je obojan u neku drugu boju, kuhinjski elementi mogu biti bijeli kao što je to slučaj u ovom primjeru’, dodaje.

Bijelu boju možemo vrlo lako upotpuniti detaljima kao što je ova svjetlo plava staklena pozadina u kuhinji koja podsjeća na more. ‘Kuhinja je također prostor u koji bi trebalo i u koji možemo uvrstiti mediteransko bilje, posebno mediteranske začine. Zgodan detalj je otvorena polica na kojoj možemo izložiti neke autohtone predmete ili suđe’, tvrdi arhitektica.
Interijer uređen u morskom stilu pružit će osjećaj ugode i mira koji nam je toliko potreban.
Uređenje interijera
Kako urediti radni kutak za školarca: 7 stvari važnijih od izgleda stola
Prije nego što odaberete najljepši stol za dječju sobu, provjerite ovih sedam stvari. Dobar radni kutak prije svega treba odgovarati djetetu i njegovim navikama.
Početak školske godine često je trenutak kada roditelji prvi put uređuju radni kutak ili postojeći prilagođavaju djetetu koje je naraslo. Lijep stol koji se uklapa u dječju sobu lako privuče pažnju, ali boja i dizajn trebali bi biti tek dio odluke pri stvaranju kvalitetnog radnog kutka za školarca.
Dijete će za tim stolom čitati, pisati, crtati, koristiti računalo i tijekom godina provoditi sve više vremena. Zato su položaj stola, dnevno svjetlo, rasvjeta, stolac, visina radne površine i organizacija prostora važniji od toga izgleda li radni kutak dobro na fotografiji. Kao što smo pisali i u tekstu o arhitekturi škole, isti principi koji vrijede za učionicu, svjetlo, zrak, buka, vrijede i za kutak u kojem dijete uči kod kuće.
Radni kutak za školarca počinje od dobrog mjesta u sobi
Prije kupnje namještaja treba odlučiti gdje će radni kutak uopće biti. Idealno je pronaći mjesto koje ima pristup dnevnom svjetlu, nije na glavnom prolazu kroz sobu, omogućuje dovoljno prostora za stolac i nije neposredno uz najveće izvore distrakcije, poput televizora ili kreveta.
Stol pritom ne mora nužno biti u dječjoj sobi. Ako dijete dijeli sobu s bratom ili sestrom, ili je prostor jednostavno premalen, ponekad je funkcionalniji radni kutak u mirnijem dijelu dnevnog boravka ili u drugom dijelu doma. Glavna poruka: prvo pronađite najbolje mjesto, a tek onda birajte stol.
1. Dnevno svjetlo je važno, ali stol ne treba samo “staviti uz prozor”
Ovo je česta greška. Ako dijete piše desnom rukom, poželjno je da prirodno svjetlo uglavnom dolazi s lijeve strane, a kod ljevaka obrnuto, kako ruka ne bi stvarala sjenu na radnoj površini dok piše.
Treba paziti i na direktno sunce koje pada na stol, odsjaj na monitoru, mogućnost zasjenjenja u toplijim mjesecima te pogled kroz prozor koji može previše odvlačiti pažnju tijekom pisanja zadaće. Ako se koristi računalo, ekran ne bi trebalo postavljati tako da je prozor neposredno iza njega, jer se u tom slučaju prozor snažno reflektira na zaslonu i otežava gledanje.
2. Stol mora odgovarati djetetu, a ne samo slobodnom zidu
Ne postoji jedna idealna visina stola za svako dijete, jer djeca brzo rastu i njihove se potrebe mijenjaju iz godine u godinu. Bitnije od same visine jest kako dijete sjedi za stolom. Ramena bi trebala biti opuštena, podlaktice se mogu prirodno osloniti na radnu površinu, dijete se ne bi trebalo pogrbiti kako bi pisalo, a stol ne bi trebao biti toliko visok da dijete mora podizati ramena da bi dohvatilo plohu.
Je li stol odgovarajuće visine? Najbolji test je jednostavan: neka dijete sjedne za stol prije kupnje. Ne birajte dječji radni stol samo prema dobi navedenoj na pakiranju, jer se visina djece iste dobi može znatno razlikovati. Stolovi podesivi po visini ovdje su dugoročno rješenje, iako nisu nužni za svaku obitelj.
3. Dobar stolac važniji je od “dizajnerskog” stola
Ako postoji dio budžeta na kojem ne treba birati isključivo prema izgledu, to je stolac. Kod odabira treba gledati odgovara li visina djetetu, pruža li naslon dovoljno potpore leđima, mogu li stopala imati stabilan oslonac na podu te može li se stolac prilagođavati kako dijete raste. Ako dijete ne može stopalima dosegnuti pod, jednostavno rješenje je odgovarajući oslonac za noge.
Najskuplji stol neće popraviti položaj tijela ako dijete za njim sjedi na neodgovarajućem stolcu.
4. Jedna stropna svjetiljka nije dovoljna za pisanje zadaće
Dnevno svjetlo je važno, ali zimi će dijete velik dio vremena učiti nakon zalaska sunca. Zato radni kutak treba imati zasebnu radnu rasvjetu, odnosno kvalitetnu stolnu lampu s usmjerenim svjetlom, mogućnošću podešavanja položaja i bez jakog odsjaja na radnoj površini.
Ovdje ponovno vrijedi isto pravilo kao i kod dnevnog svjetla: kod dešnjaka lampa treba biti postavljena uglavnom s lijeve strane, a kod ljevaka s desne, kako ruka pri pisanju ne bi stvarala sjenu na papiru. Dobro je imati i opću rasvjetu prostorije, umjesto da dijete radi uz jednu snažnu lampu u inače potpuno mračnoj sobi.
5. Sve što dijete svakodnevno koristi treba biti nadohvat ruke
Ovdje prelazimo s ergonomije na organizaciju prostora. Radni kutak ne treba zatrpati organizatorima svih vrsta, korisnije je stvari podijeliti prema učestalosti korištenja. Na samom stolu neka bude ono što se koristi svakodnevno. U prvoj ladici ili polici mjesto je za školski pribor, bilježnice i stvari koje dijete često poseže. Na višim policama i u kutijama može stajati rezervni pribor, stare bilježnice i materijali za povremene aktivnosti.
Poanta je da dijete ne mora svaki put ustajati i tražiti stvari po sobi, ali ni da mu je cijeli školski inventar stalno pred očima.
6. Previše dekoracija može postati vizualni nered
Ovo se izravno nadovezuje na ono što smo pisali u tekstu o arhitekturi škole: istraživanja pokazuju da vizualna prezasićenost prostora otežava koncentraciju jednako kao i potpuno prazan, monoton zid.
Radni kutak ne mora izgledati sterilno, ali zid iznad stola ne treba nužno ispuniti posterima, rasporedom, fotografijama, slovima, kalendarom, crtežima, policama i dekoracijama odjednom. Bolje je ostaviti jedno jasno mjesto za informacije, primjerice plutenu ili magnetnu ploču s kalendarom i rasporedom sati, uz nekoliko osobnih detalja, i ostaviti dio površine vizualno mirnim.
Cilj nije ukloniti osobnost iz dječje sobe, nego razlikovati prostor za igru od prostora za koncentraciju.
7. Najbolji radni kutak raste zajedno s djetetom
Ovo je možda i najvažnija točka. Prvašić i učenik sedmog razreda nemaju iste potrebe, pa pri kupnji vrijedi razmišljati nekoliko godina unaprijed. Prednost imaju podesivi stolac, eventualno stol podesive visine, neutralniji osnovni komadi namještaja, pomične ladice, modularne police te rasvjeta i organizatori koji se lako premještaju kako se potrebe mijenjaju.
Umjesto izrazito “dječjeg” namještaja koji će za dvije godine izgledati neprimjereno, karakter sobe lakše je mijenjati jeftinijim elementima poput postera, tekstila i dekoracija. Više ideja o tome kako dječja soba može pratiti dijete kroz različite faze odrastanja pronaći ćete u našem opsežnijem vodiču za uređenje dječjih soba.
Puno čitatelja nema idealne uvjete za samostalan radni kutak, pa evo nekoliko konkretnih rješenja.
5 grešaka koje često radimo pri uređenju radnog kutka
Na kraju, kratki checklist najčešćih propusta:
- Kupimo stol prije nego što odlučimo gdje će stajati.
- Biramo stolac prema izgledu, a ne prema djetetu.
- Oslanjamo se samo na stropnu rasvjetu.
- Zatrpamo radnu površinu organizatorima i dekoracijama.
- Uredimo prostor točno za trenutnu dob djeteta, bez razmišljanja o tome koliko brzo raste.
Dobar radni kutak ne mora biti velik ni skup
Nije nužno imati veliku dječju sobu niti kupiti najskuplji radni stol. Puno je važnije gdje se stol nalazi, kako je osvijetljen, odgovaraju li stol i stolac djetetu te može li se prostor prilagođavati kako ono raste. Estetika dolazi tek nakon toga.
Jer najljepši radni kutak neće puno značiti ako dijete za njim ne može ugodno učiti.
Autor teksta: Hana Hanak
Uređenje interijera
Nemate mjesta za radni stol? Evo kako stvoriti mjesto za učenje u malom stanu
Radni stol ne mora biti samostalan komad namještaja. Evo gdje sve u malom stanu možete pronaći mjesto za učenje, od niše do zidne ploče
Roditelji koji uređuju dječju sobu u manjem stanu prije ili kasnije naiđu na isti problem: soba ima krevet, ormar, možda i policu za igračke, ali za klasičan radni stol jednostavno nema mjesta. Dobra vijest je da rješenje rijetko znači žrtvovanje nečeg drugog. Češće znači pogledati prostor drugačije.
Radni kutak u malom stanu često se krije tamo gdje ga ne očekujete
Prva pogreška koju roditelji naprave jest da automatski traže mjesto za standardni stol, dubine šezdeset do sedamdeset centimetara, s nogama sa svih strana. Takav stol jednostavno ne stane u mnoge manje sobe, pogotovo ne uz krevet i ormar koji već zauzimaju najveći dio zida.
Rješenje nije odustati od radnog kutka, nego promijeniti definiciju stola. Radna površina ne mora biti samostalan komad namještaja. Može biti ploča pričvršćena na zid, produžetak postojećeg namještaja ili dio prostora koji trenutno ne koristite ni za što. Kad se oslobodite slike “stola iz kataloga”, odjednom se otvara puno više opcija nego što se čini na prvi pogled.
Iskoristite praznu nišu ili prostor između dva ormara
Gotovo svaka soba ima barem jednu nišu, udubljenje u zidu ili prazan prostor između dva komada namještaja koji nitko ne zna kako iskoristiti. Upravo tu radna ploča izrađena po mjeri može učiniti ono što tvornički stol ne bi mogao.
Namještaj rađen po mjeri prilagođava se doslovnoj geometriji prostora, širini, dubini i visini svakog elementa, pa ne ostaje izgubljenih centimetara u nišama ili kutovima koje standardni namještaj jednostavno ne bi ispunio. Čak i niša duboka svega tridesetak centimetara, nedovoljna za klasičan stol, može primiti usku radnu ploču dovoljnu za laptop, bilježnicu i osnovni pribor.
Prostor ispod prozora može postati radna površina
Prostor ispod prozora u mnogim je sobama potpuno neiskorišten, često tek mjesto gdje se gomilaju stvari. Uz radnu ploču odgovarajuće dubine, taj isti prostor pretvara se u radni kutak s najboljim mogućim izvorom prirodnog svjetla u cijeloj sobi.
Prije nego što se odlučite za ovo rješenje, provjerite dvije stvari. Prvo, nalazi li se ispod prozora radijator, jer u tom slučaju ploča mora ostaviti dovoljno prostora za cirkulaciju toplog zraka, inače grijanje neće raditi kako treba. Drugo, mora li se prozor moći normalno otvarati i nakon što ploča stoji na mjestu, pa je pri mjerenju dobro provjeriti hoće li krilo prozora slobodno prolaziti iznad radne površine.
Zamijenite klasični stol zidnom radnom pločom
Zidna radna ploča, pričvršćena izravno na zid bez nogu i masivnih ladica, jedno je od najučinkovitijih rješenja za manje prostore. Bez nogu koje zauzimaju pod, prostor ispod ploče ostaje slobodan za stolicu, kutiju s priborom ili jednostavno za lakše kretanje po sobi.
Ovakvo rješenje posebno dobro funkcionira u sobama gdje svaki centimetar poda ima drugu namjenu, na primjer prostor za igru koji se svakodnevno mijenja. Vizualno, zidna ploča ostavlja dojam prozračnijeg, manje zatrpanog prostora nego klasičan stol, čak i kad je površina za rad gotovo identične veličine.
Sklopivi stol nestaje kada završi učenje
Za sobe u kojima prostor jednostavno nema smisla trajno posvetiti učenju, sklopivi stol nudi rijetko rješenje bez kompromisa. Kad se ne koristi, sklapa se uza zid i vraća prostoriji punu funkcionalnost, a kad zatreba, otvara se za nekoliko sekundi.
Ovo rješenje odlično funkcionira i izvan dječje sobe, u dnevnom boravku, manjoj gostinjskoj sobi ili čak širem hodniku, gdje bi stalan, fiksan stol djelovao previše dominantno u odnosu na ostatak prostora.

Spojite radni stol s namještajem koji već imate
Umjesto dodavanja potpuno novog komada namještaja, radni kutak ponekad je najlakše stvoriti kao produžetak nečega što već postoji. Komoda uz koju se doda uska radna ploča iste visine, sustav polica koji se proširi radnom površinom, ili čak dio namještaja oko kreveta oblikovan tako da uključuje i mjesto za pisanje, sve su to rješenja koja ne traže dodatan kvadratni metar poda.
Ovaj pristup posebno dobro funkcionira kad se namještaj radi po mjeri, jer se tada radna površina od početka planira kao dio cjeline, a ne kao naknadno dodavanje stola koji se ne uklapa u postojeći raspored.
Kada nema mjesta u dječjoj sobi, potražite ga izvan nje
Ponekad je najbolje rješenje priznati da radni kutak jednostavno ne stane u dječju sobu, i to nije poraz. Kut dnevnog boravka, dio hodnika ili prostor uz veću policu za knjige često mogu ponuditi više nego pokušaj da se još jedan komad namještaja nagura između kreveta i ormara.
Ovakvo rješenje ima i dodatnu prednost, posebno kod mlađe djece: roditelj je u blizini dok dijete uči, bez potrebe za stalnim provjeravanjem iz druge sobe. Otvorene police mogu pritom jasno definirati taj kutak kao zasebnu zonu, čak i bez ijednog dodatnog zida, radni stol postavljen uz policu dobiva osjećaj vlastitog prostora unutar veće prostorije.
Može li blagovaonski stol biti mjesto za učenje?
Da, i to je rješenje koje koristi puno više obitelji nego što bi se očekivalo. Problem s blagovaonskim stolom obično nije sam stol, nego školski pribor koji se na njemu širi i ostaje tamo do sljedećeg obroka.
Rješenje je takozvani mobilni radni kutak: kutija, košara ili kolica sa svim potrebnim priborom, bilježnicama, olovkama, laptopom, koja se prije učenja jednostavno iznese i postavi na stol, a nakon učenja jednako lako spremi u ormar ili pod stol. Blagovaonski stol tako ostaje fleksibilan, spreman i za obrok i za učenje, bez stalnog kompromisa između te dvije funkcije.
Iskoristite zidove za ono što ne stane na stol
Kad je radna površina mala, ono što se na njoj ne mora nalaziti jednako je važno kao i sama ploča. Police iznad radnog kutka, zidni organizatori, pegboard ploče s kukicama ili viseći spremnici za pribor oslobađaju radnu površinu za ono što je stvarno u upotrebi u tom trenutku.
Umjesto da knjige, bilježnice i pribor stoje razbacani po ploči, sve što se ne koristi odmah može otići na zid, iznad ili pored radnog prostora. Rezultat je manja radna površina koja se, paradoksalno, čini većom, jednostavno zato što na njoj nema ničeg suvišnog.
Kad jednom pronađete gdje će radni kutak stajati, red je na tome kako ga opremiti, od položaja svjetla do odabira pravog stolca. To smo detaljno obradili u tekstu Kako urediti radni kutak za školarca: 7 stvari važnijih od izgleda stola.







