Za učenje je prije svega potrebna volja, mir i tišina, ali i prava tehnika — bez nje se trud lako pretvori u sate čitanja bez rezultata. Dino Benedetti, voditelj radionica za brže učenje, za Dom na kvadrat otkriva koje metode doista djeluju.

Zašto djeci nedostaje struktura, a ne volja?

„Ono što nedostaje najvećoj populaciji djece danas jest, osim radnih navika, nekakva struktura kod učenja. Ne znaju što napraviti kad otvore knjigu, pa se to svede na čitanje, čitanje i čitanje”, objašnjava Benedetti. Posljedica je da dijete satima uči, a na ispitu dobije lošu ocjenu jer zapravo ne zna procijeniti je li gradivo stvarno usvojilo.

Koja metoda učenja stvarno djeluje?

“Metode pamćenja i učenja u suštini se zapravo ne razlikuju po dobi, razlikuju se samo primjeri koje dajemo djeci da bolje shvate o čemu se radi. Zato su metode učenja nama ljudima prirodne, to su sve metode temeljene na psihologiji, tako da su principi isti, ali kako ih treniramo je neki različiti način. Dakle, možda ćemo djetetu to sve prezentirati kroz nekakvu igru, kroz memory ili tako nešto, a već u starijoj dobi to možemo prezentirati na konkretnim primjerima.” pojašnjava Dino te dodaje kako postoji popularno istraživanje iz 2011., gdje su znanstvenici htjeli otkriti koja je poznata metoda učenja najefikasnija.

“I zapravo su testirali četiri načina učenja, čitanje, opetovano čitanje, mentalne mape za koje smo svi sigurno čuli i kratku provjeru nakon pročitanog. Svi kad ih pitam, misle da su mentalne mape sigurno pobijedile kao najbolji način, a zapravo se pokazalo da najbolji rezultat daje provjera nakon čitanja. Tako da ako dijete želi promijeniti jednu stvar, a da odmah dobije odlične rezultate, treba zamijeniti puno čitanja ispitivanjem. Čak i ako ne znamo gradivo, bolje je puno puta pogriješiti pa potražiti u knjizi točan odgovor. To će dati brže i bolje rezultate , a metoda je stvarno jednostavna .” ističe Dino.

Radionice ne otkrivaju čarobnu formulu koja će sve promijeniti već pomažu pojedincima različitih dobnih skupina da provjerenim metodama nauče brže pamtiti, što će rezultirati i lakšim učenjem.

Za svladavanje gradiva važan je fokusirani rad, ali i odmor

Više kratkih odmora tijekom učenja podiže koncentraciju i produktivnost, zato bi svakih 30 minuta trebalo uzeti 5 minutnu pauzu.

“Odmor može biti bilo što u smislu mentalnog odmora ali je bitno da je to neka aktivnost gdje se dijete može lako vratiti učenju. Jedan trivijalan primjer; upalim li film od dva sata tijekom svog odmora pa teško ću se odvojiti od njega. Ako se teško vraćamo za učenju, onda je bolje ne maknuti se sa stola dok traje taj odmor, ako možemo biti na mobitelu, pojesti sendvič, otići do wc-a, super ali nešto da bude dijete sigurno da će se vratit za 4 minute i 59 sekundi na učenje.” pojašnjava.

Psiholozi savjetuju da bi se uvijek trebalo učiti za stolom, u prozračenoj prostoriji sa što više dnevnog svjetla. Također, stol mora biti primjerene visine, a stolac ergonomski.

Petra Bizjak iz Lesnine zna i koliko je važno imati adekvatan stol. Lesnina u svom asortimanu nudi najrazličitije dimenzije stolova, ravne, kutne, prilagodljive po visini, po širini, može imati dodatke za kompjutere, tablete i slično. Tu su i dodatci za pospremanje, razne ladice i slično, što je važno jer znamo da je u manjim prostorima svaki dio za pospremanje dobrodošao.

Kako odabrati boju, namještaj i dekoracije za dječju sobu?

“Uz najrazličitije varijante radnih stolova, naravno da u našoj ponudi, za svaki od tih stolova, nudimo i radne stolice, znamo da je jako važno imati prilagođenu i točno za određenu osobu prilagođenu radnu stolicu, znači, ovisi naravno o dobi djeteta, o konstrukciji djeteta i stolu koji je već netko prethodno odabrao.” zaključuje.

Brže pamćenje novih informacija i adekvatna prostorija za učenje važni su čimbenici za odličan uspjeh na kraju školske godine.

xxxlesnina.hr

Nakon serije Seks i grad, walk-in ormar postao je simbol doma iz snova, sinonim za red, prostor i količinu odjeće kakvu smo vidjeli na ekranu. No je li takva garderoba doista praktična za svaki stan ili kuću?

Arhitektica Sunčica Mastelić Ivić upozorava da walk-in ormar ne bi trebalo planirati pod svaku cijenu, jer loše smješten može narušiti funkcionalnost cijele spavaće sobe. Ne postoji univerzalna brojka kvadrata koja jamči da će walk-in funkcionirati, ali postoji jasno pravilo kojeg se vrijedi držati: ako njegova ugradnja znači da soba postane pretijesna za normalno kretanje oko kreveta, prostor jednostavno nije dovoljan, koliko god ideja bila primamljiva.

Walk-in ormar nije komad namještaja, nego zaseban prostor

Prva stvar koju treba razumjeti prije planiranja walk-ina jest da ne govorimo o još jednom komadu namještaja, nego o zasebnom prostoru s vlastitim zahtjevima.

“Ja bih rekla da je walk-in prostor”, ističe Mastelić Ivić. Za razliku od ugradbenog ormara, koji se uklapa u postojeću sobu i prilagođava njezinim dimenzijama, walk-in zahtijeva dovoljno kvadrata da sam po sebi funkcionira, s dovoljno mjesta za kretanje između redova s odjećom, otvaranje ladica pod pravim kutom i miran pregled cijelog sadržaja, ne samo puko skladištenje. Upravo je ta razlika u razmišljanju, ormar kao dodatak sobi naspram ormara kao vlastite male prostorije, ono što odvaja uspješan walk-in projekt od onog koji na kraju nikome ne odgovara.

Najveća pogreška je ugurati walk-in u premalu spavaću sobu

Ovo je, prema riječima arhitektice, najčešća greška kod planiranja, i ona koja se najteže naknadno ispravlja jer zahtijeva ponovno rušenje zidova ili pregradnji.

“Često puta radimo grešku, pa onda u spavaću sobu standardne veličine želimo na silu ugurati prostor za walk-in, a onda nam se dešava da ostatak spavaće sobe bude izuzetno mali. Nemojte ugrađivati walk-in ako će to ruinirati, oštetiti vašu spavaću sobu. Za walk-in treba dati spavaćoj sobi da diše”

Problem u praksi obično izgleda ovako: investitor vidi fotografiju impresivnog walk-in prostora na Pinterestu ili u magazinu, zaljubi se u ideju i inzistira na njoj bez obzira na stvarnu kvadraturu spavaće sobe. Rezultat je soba u kojoj se s obje strane kreveta jedva prolazi, u kojoj prozor ostaje napola zaklonjen novim zidom, ili u kojoj vrata ormara fizički udaraju u krevet kad se otvore do kraja. Dobitak jedne funkcije, prostora za odjeću, tako dolazi po cijenu gubitka druge, mnogo temeljnije funkcije, mirnog i udobnog prostora za spavanje.

Zato je prvi i najvažniji korak kod planiranja realno izmjeriti raspoloživ prostor prije nego što se uopće krene s idejama o dizajnu ormara.

Gdje je idealno smjestiti walk-in ormar?

Pozicija walk-ina jednako je važna kao i njegova veličina, jer loše postavljen prostor za odjeću narušava svakodnevnu rutinu čak i kad su kvadrati sami po sebi dovoljni.

Između kupaonice i spavaće sobe. Najbolja pozicija za walk-in, prema arhitektici, prati logičan slijed jutarnje i večernje rutine.

“Idealno bi bilo da se iz walk-ina ulazi u kupaonicu, a onda iz walk-ina u spavaću sobu”

Zamislite jutarnju rutinu: ustanete, prođete kroz walk-in do kupaonice, istuširate se, vratite se u walk-in po odjeću za taj dan i tek onda izađete u ostatak stana.

Nema nepotrebnog vraćanja kroz spavaću sobu s ručnikom oko struka, nema traženja odjeće po ladicama dok partner još spava.

Ulaz kroz bočni zid spavaće sobe. Kad prostor ne dopušta zasebnu vezu s kupaonicom, walk-in se i dalje može ostvariti na jednostavniji način.

Ova varijanta zahtijeva manje zahvata u tlocrt, jer se najčešće koristi postojeća, manja prostorija do spavaće sobe, poput bivše ostave ili manje sobe, umjesto novogradnje zida. Manje je elegantna od potpuno integriranog rješenja koje povezuje kupaonicu i garderobu, ali i dalje nudi zaseban, odvojen prostor koji rješava osnovnu potrebu, pohranu i pregled odjeće izvan spavaće sobe.

Organiziran dom počinje od pravog ormara: Evo kako ga odabrati

Otvoreni ormari mogu biti jednako praktični

Kad prostor ne dopušta zatvoren walk-in, rješenje ne mora biti kompromis niti umanjena verzija sna o garderobi. Mastelić Ivić predlaže drugačiji pristup, inspiriran hotelima visoke kategorije, koji rutinski rješavaju isti problem s ograničenim kvadratima.

“Taj ormar je otvoren, lijepo dizajniran, ima niz profila na kojima visi odjeća, neki dio je zatvoren, neki otvoren. Kao da ste walk-in pozvali u spavaću sobu i izložili ga”

Ovakav sustav u praksi izgleda kao samostojeća konstrukcija ili ugradbeni element s otvorenim vješalicama za odjeću koju često nosite i zatvorenim policama ili ladicama za sitniji, manje reprezentativan sadržaj. Rezultat je vizualno lakši, prozračniji prostor od klasičnog masivnog ormara s punim vratima, a funkcionalno nudi isti pregled sadržaja kakav bi imali u zatvorenom walk-inu.

Današnji walk-in ormari nude puno više mogućnosti

Dizajn walk-in ormara danas je znatno napredovao u odnosu na klasičnu policu i šipku za vješalice koju možda pamtimo iz starijih domova.

“Elementi walk-ina su danas toliko izdizajnirani, toliko lijepi, toliko imaju LED traka, stakla koja mogu biti prozirna, grigio, potpuno tamna, furnirani su. Nema kraja dizajnu, i budžet stvarno može skočiti do neba”

LED rasvjeta ugrađena u police i ladice olakšava pronalaženje sitnih predmeta poput nakita, staklene fronte, od potpuno prozirnih do zatamnjenih grigio verzija, mijenjaju koliko se sadržaja vidi izvana, a furnirane površine unose toplinu drveta u prostor koji bi inače lako djelovao hladno i strogo funkcionalno.

Osim potpuno zatvorenih rješenja, moguće je razmišljati i o poluotvorenom sustavu, gdje se dio ormara krije iza vrata, primjerice odjeća izvan sezone ili rjeđe korišteni komadi, a dio ostaje izložen kao dizajnerski element sobe, obično onaj koji svakodnevno koristite. Ova fleksibilnost znači da walk-in danas može biti prilagođen gotovo svakom budžetu, od jednostavnog, neutralnog sustava do potpuno personaliziranog, luksuznog rješenja.

Hoće li vas walk-in ormar učiniti urednijima?

Česta zabluda jest da veći ormar automatski znači i uredniji dom, no arhitektica je jasna da to nije pitanje komada namještaja.

“To nije pitanje komada namještaja koje imamo, nego pitanje komada odjeće kojim raspolažemo, a koja nas zagušuje. Istina je, kod nas koliko god veliki ormar napravite, uvijek ćete ga do zadnje sitnice nagurati svime i svačim. Industrija odjeće je takva da vas na to tjera”

Veći prostor za pohranu, drugim riječima, ne rješava problem viška odjeće, samo ga privremeno sakriva iza novih, ljepših vrata, dok se problem ne vrati za koju godinu u istom, ako ne i većem obliku.

Organizacija ormara važnija je od njegove veličine

Umjesto da se fokusiramo isključivo na kvadraturu, Mastelić Ivić savjetuje da se prostor prilagodi stvarnim navikama korisnika, ne obrnuto.

“Postoji zanimanje organizatora ormara, seminari, priručnici, koji vam mogu pomoći da reducirate količinu predmeta koje treba negdje spremiti. Treba razmišljati o tome kakve su naše navike, vješamo li odjeću, slažemo li je, i tome prilagoditi prostor. Često puta u projektiranju treba usko surađivati s onim tko će koristiti taj ormar, bilo da se nalazi u spavaćoj sobi ili u walk-in prostoru, bilo da je otvoren ili zatvoren. To je izuzetno važno”

Netko tko pretežno vješa odjeću treba puno više šipki i manje polica, dok osoba koja pretežno slaže majice i pulovere treba obrnuto, više plitkih ladica i polica, a manje visećeg prostora. Ova naizgled sitna razlika, ako se zanemari u fazi projektiranja, dovodi do situacije u kojoj ormar tehnički ima dovoljno prostora, ali taj prostor jednostavno nije raspoređen na način koji odgovara stvarnom sadržaju koji u njega treba stati.

Otvoreni ormari mogu pomoći da kupujemo manje

Zanimljiv, manje očit učinak otvorenih ormara leži u psihologiji, ne u organizaciji. Kad je odjeća stalno vidljiva, umjesto skrivena iza vrata, lakše primijetimo koliko je toga zapravo imamo, a time i lakše prepoznamo što više ne nosimo. Zatvoren ormar funkcionira kao svojevrsna crna kutija: jednom kad se vrata zatvore, lako zaboravimo koliko je toga unutra i koliko rijetko određene komade zapravo koristimo. Otvoreni sustav taj proces čini vidljivim svaki dan, pa odluka o tome što zadržati, a što donirati ili baciti, postaje puno prirodnija, umjesto da čeka veliko, jednokratno raščišćavanje jednom godišnje.

Kada walk-in ormar ima smisla, a kada je bolje odabrati kvalitetan ugradbeni ormar?

Ugradbeni ormar, posebno onaj koji koristi cijelu nišu u zidu od poda do stropa, u mnogim slučajevima daje gotovo jednaku količinu prostora za pohranu kao skromniji walk-in, samo bez potrebe za zasebnom prostorijom.

Walk-in ormar mnogima je ostvarenje sna, ali nije univerzalno rješenje za svaki dom. Ako bi njegova ugradnja značila da spavaća soba postane premala ili nefunkcionalna, bolje je razmisliti o kvalitetno projektiranom otvorenom ili ugradbenom ormaru, koji može ponuditi jednako dobru organizaciju bez žrtvovanja prostora za odmor. Dobro planirana garderoba, prilagođena stvarnim navikama korisnika umjesto zamišljenoj slici iz filma ili serije, uvijek će biti praktičnija od one koja impresivno izgleda samo na fotografijama.

xxxlesnina.hr