Čišćenje i organizacija
Znate li koja su najprljavija mjesta u vašem kućanstvu? Ovaj će vas popis iznenaditi
U svakom prostoru postoje skriveni, zanemareni i teško dostupni dijelovi na kojima se tiho nakupljaju bakterije, prašina, plijesan i ostaci hrane…
Jeste li se ikada zapitali koja su zapravo najprljavija mjesta u kućanstvu?
Većina nas redovito čisti podove, briše površine i održava vidljive dijelove doma urednima, no u svakom prostoru postoje skriveni, zanemareni i teško dostupni dijelovi na kojima se tiho nakupljaju bakterije, prašina, plijesan i ostaci hrane. Upravo ta mjesta, koja često ne primjećujemo ili ih smatramo manje važnima, zapravo predstavljaju najveće izvore nečistoće.
Naši domovi, bez obzira na redovito čišćenje, mogu postati savršeno okruženje za razvoj mikroorganizama ako pojedine površine i dijelovi ostanu neočišćeni dulje vrijeme. Vrijeme je da više pažnje posvetimo zakucima, udubljenjima i svakodnevno korištenim predmetima koji najčešće nisu dio redovne rutine.
U nastavku otkrivamo koja su to najprljavija mjesta u kućanstvu i kako ih učinkovito održavati.
1. Iza radijatora – skriveno žarište prašine i alergena
Prostor iza radijatora jedno je od najčešće zanemarenih područja u domu. Na prvi pogled izgleda nedostupno i nevažno, no upravo se između uskih utora radijatora nakupljaju debeli slojevi prašine i prljavštine. Najgore od svega je što se ta prljavština se pri zagrijavanju vraćaju u zrak. Prašina na radijatoru može pogoršati alergije, iritirati dišne puteve i smanjiti kvalitetu zraka u interijeru.
Apsolutno sve što trebate znati o podnom grijanju
Osim utjecaja na zdravlje, prljavština koja se nakuplja iza radijatora može smanjiti učinkovitost grijanja, jer djeluje kao izolacijski sloj koji blokira oslobađanje topline.
Zbog toga radijator troši više energije kako bi postigao istu temperaturu.
Najbolje ga je temeljito očistiti dugačkom četkom, tankim nastavkom usisavača ili krpom koja se može provući kroz rešetke. Nakon uklanjanja prašine, dobro je obrisati i zid iza radijatora jer se na njemu često stvaraju tamne mrlje.
2. Fuge – idealno tlo za nakupljanje plijesni
Zbog svoje porozne strukture i svijetle boje, fuge su vrlo osjetljive na nakupljanje prljavštine, sapuna, prašine i plijesni. Na podovima se između pločica hvata sitna prašina koja se teško uklanja, a u kupaonicama se fuge gotovo neprestano izlažu vlazi, što dodatno potiče razvoj mikroorganizama. Fuge se redovito ubrajaju među najprljavija mjesta u kućanstvu, osobito u domovima s velikom upotrebom kupaonice ili u prostorima s visokom vlagom.
Redovito čišćenje octenom otopinom može spriječiti nakupljanje mrlja i održati fuge svijetlima, dok su soda bikarbona i vodikov peroksid izvrsni za uklanjanje tvrdokornih naslaga. Čak i kratko, ali redovito ribanje fugama vraća izvorni izgled i sprječava pojavu tamnih, neurednih i nehigijenskih površina.
3. Lajsne – niska zona s visokim stupnjem prljavštine
Lajsne se lako zanemaruju jer nisu u razini pogleda, no upravo to ih čini jednim od najprljavijih mjesta u kućanstvu. Prašina, dlake kućnih ljubimaca i sitne čestice koje padaju na pod nakupljaju se duž lajsni i tvore tamne, vidljive linije koje narušavaju urednost prostora.
Iako se čišćenje lajsni mnogima čini naporno, posebno zbog saginjanja, postoji niz jednostavnih načina koji mogu olakšati posao. Dugim nastavkom usisavača ili metlice moguće je ukloniti najveći dio prljavštine bez saginjanja, a toplom vodom i sapunom može se brzo osvježiti njihov izgled. Sve više se priča o tome kako čišćenje doma utječe na kvalitetu zraka, zdravlje i svakodnevni život. Dok smo navikli probiotike povezivati s hranom ili dodacima prehrani, danas dobivaju sasvim novu ulogu – postaju ključni alat u održavanju higijene.
Čiste lajsne vizualno podižu cijelu prostoriju i ostavljaju dojam opće urednosti.
4. Ventilacijski otvori – skriveni izvor onečišćenja zraka
Ventilacijski otvori često djeluju čisto, ali unutarnji kanali nerijetko skrivaju velike količine prašine, dlaka, polena i sitnih ostataka koji se u njima zadržavaju godinama. Ta se prljavština vraća u prostoriju i može uzrokovati pogoršanje alergija, učestalo kihanje ili osjećaj suhog grla. Zato se ventilacijski otvori smatraju jednim od najprljavijih mjesta u kućanstvu, iako se na prvi pogled možda ne čine problematičnima.
Provjetravanje doma ključno je za zdrav i ugodan prostor zimi!
Dobra vijest je da ih nije teško očistiti. Dugi nastavak usisavača može učinkovito ukloniti unutarnju prašinu, a kruta četka može pomoći pri uklanjanju tvrdokornih nakupina. Tijekom čišćenja preporučuje se nositi masku, kako biste izbjegli udisanje podignute prašine.
5. Glava tuša – naslage koje se ne vide na prvi pogled
Glava tuša svakodnevno se koristi, ali rijetko detaljnije pregledava. Sitne rupice na tušu postupno se začepe kombinacijom kamenca, sapuna i plijesni, što smanjuje protok vode i stvara higijenski problem koji mnogi ne primjećuju. Upravo zato glava tuša spada među najprljavija mjesta u kućanstvu, osobito u domovima s tvrdom vodom.
Kako bi se uklonile naslage, dovoljno je potopiti glavu tuša u mješavinu toplog octa i vode.
Ako je ne možete odvrnuti, možete koristiti plastičnu vrećicu napunjenu otopinom i učvrstiti je gumicom. Rezultat je čišći tuš, bolji protok vode i manja mogućnost stvaranja bakterijskih kolonija.
6. Čepovi za odvod – skriveni neprijatelji kupaonice
Čepovi za odvod često su potpuno zanemareni, premda se u njima zadržavaju dlake, sapun, masnoća i bakterije. Kada se odvod počne sporo prazniti, radi se o jasnom znaku da su nakupljeni ostaci blokirali protok i stvorili idealno okruženje za razvoj mikroorganizama. Zbog toga čepovi u odvodu nerijetko spadaju među najprljavija mjesta u kućanstvu.
Čišćenje čepa jednostavan je, ali nužan korak. Prljavštinu treba ukloniti ručno. Tek nakon toga se čep može oprati vrućom vodom i sapunom te ostaviti da se namoči u octu ili deterdžentu kako bi se uklonile bakterije i neugodni mirisi.
TECE Drainway – nova generacija tuš kanalica
7. Područje oko WC školjke – najkontaminiraniji dio kupaonice
Područje oko WC školjke gotovo uvijek zauzima visoko mjesto na popisu najprljavijih mjesta u kućanstvu. Tijekom ispiranja voda se raspršuje po okolnom podu i stvara sitne kapljice koje se talože oko školjke. Ovaj dio kupaonice zahtijeva češće čišćenje nego što većina pretpostavlja.
Prilikom ispiranja WC školjke u zrak se podižu sitne kapljice. One mogu putovati i do nekoliko desetaka centimetara. Zato četkice za zube nikada ne bi trebale stajati blizu WC školjke. Kapljice se mogu taložiti na njihovim vlaknima. To povećava rizik od prijenosa bakterija tijekom svakog korištenja.
Najbolje je držati četkice za zube dalje od WC-a. Još bolje je spremiti ih u zatvoreni ormarić. Tako se smanjuje mogućnost kontaminacije.
Važno je i zatvarati WC školjku prije ispiranja. Zatvorena školjka sprječava širenje kapljica po kupaonici. Školjka bi trebala biti zatvorena i nakon korištenja. Otvarajte je samo kada se koristi ili čisti. Ova jednostavna navika značajno poboljšava higijenu prostora.
Mješavina sode bikarbone, soli i kisikovog izbjeljivača učinkovito uklanja naslage i dezinfincira površinu, dok kombinacija octa i sode bikarbone može ukloniti tvrdokorne mrlje. Redovita higijena ovog područja ključna je za sprječavanje širenja bakterija.
8. Višekratne vrećice za kupovinu – neočekivani izvor bakterija
Iako su višekratne vrećice ekološki prihvatljiv izbor, često su jedno od najprljavijih mjesta u kućanstvu, jer u njima završava sve – od svježeg mesa i povrća do kartona, ambalaže i kozmetičkih proizvoda. Ako se vrećice ne peru redovito, u njihovim vlaknima zadržavaju se bakterije i plijesan. Najveća greška je skladištenje vrećica koje su još uvijek vlažne. Na taj način se bakterije zadržavaju i ulaze u tkaninu.
Najbolji način održavanja je redovito pranje u vrućoj vodi sa sapunom ili stavljanje pamučnih vrećica u perilicu. Važno je pričekati da se vrećica potpuno osuši prije ponovnog korištenja.
9. Spužvica za suđe – jedno od najkontaminiranijih mjesta u domu
Kuhinjska spužvica dokazano je jedno od najprljavijih mjesta u kućanstvu. Studije pokazuju da se u njima nalaze milijuni bakterija, uključujući E. coli, salmonelu i kvasce. Neugodan miris jasan je znak da se u spužvici razvio veliki broj mikroorganizama. Iako mnogi pokušavaju spužvice “oživjeti” pranjem, često ih je bolje jednostavno zamijeniti.
Kako bi se smanjila količina bakterija, spužvice se mogu povremeno oprati u perilici posuđa na najvišoj temperaturi, ali je ipak preporučljivo mijenjati ih barem jednom mjesečno.
10. Guma od blendera – skriveno mjesto gdje buja plijesan
Gumeni prsten blendera često se ne čisti redovito, jer korisnici nisu svjesni koliko se prljavštine može zadržati ispod njega. Vlaga, sokovi i čestice hrane zaglave se između gume i baze blendera, stvarajući idealno okruženje za razvoj plijesni i bakterija. Zbog toga se guma blendera opravdano ubraja među najprljavija mjesta u kućanstvu.
Najbolje ju je ukloniti nakon svake upotrebe. Treba ju potopiti u toplu sapunicu i očistiti četkicom s tankim vlaknima kako bi se uklonile i najtvrdokornije naslage. Tek nakon potpunog sušenja treba je vratiti na uređaj.
Najprljavija mjesta u kućanstvu prerijetko čistimo…
Ovaj opsežan popis pokazuje da su mnoga najprljavija mjesta u kućanstvu zapravo ona koja svakodnevno koristimo, ali rijetko čistimo. Redovito i pravilno čišćenje ovih površina ne samo da poboljšava higijenu, nego i kvalitetu zraka, dugotrajnost uređaja i opći osjećaj čistoće u domu.
Čišćenje i organizacija
Stan može biti prekrasno uređen – a onda stigne pitanje: „A kamo ću sa svime ovime?“
Na savršenim fotografijama interijera rijetko vidite kofere, tri kompleta posteljine i uvijač za kosu koji nema svoje mjesto. U novoj epizodi emisije Dom na kvadrat urednica Jasmina Franjić i dizajnerica interijera Lucija Vita Hanžić bave se najmanje glamuroznom, a možda jednom od najvažnijih tema uređenja doma – prostorom za pohranu.
Postoji jedan trenutak koji dođe u gotovo svakom useljenju, obično kad su zidovi već obojani, a namještaj posložen. Stan izgleda gotovo kao s naslovnice. Onda otvorite zadnju kutiju, ugledate hrpu posteljine, zimske jakne, dva kofera i onu vrećicu „raznih stvari koje se ne bacaju“ i pomislite: dobro, a gdje ovo sad ide?
To je pitanje o kojem se u uređenju doma govori manje nego o bojama, materijalima i namještaju, a dugoročno snažno utječe na to koliko će prostor biti ugodan za život. Jer lijep interijer nije samo onaj koji dobro izgleda na fotografiji – nego onaj koji preživi običan utorak. Dizajnerica interijera Lucija Vita Hanžić upravo zato o spremanju razmišlja već dok projektira prostor.
Prvo kvadratura, pa tek onda unutrašnjost ormara
Dobar prostor za pohranu ne počinje izborom fronte ni organizatora, nego tlocrtom. Kako bi pravilno organizirala prostor Hanžić najprije provjerava gdje uopće postoji dovoljno mjesta za ormare, ostavu ili druge zatvorene elemente, a tek nakon toga kako će se njihova unutrašnjost organizirati.
U praksi to najčešće znači da se prvo traže logične zone: prostor kod ulaza za cipele, jakne i sezonske torbe, ostava ako za nju ima mjesta, te ormari u spavaćim sobama. Tek kad je jasno gdje što može stati, kreće individualni dio – koliko treba vješanja, koliko ladica, kakvi razmaci između polica i koje stvari moraju imati posebno mjesto.
Kvadratura određuje mogućnosti, ali potrebe određuju ljudi koji u prostoru žive. Netko ima deset pari cipela, netko pedeset. Netko gotovo sve vješa, drugi većinu odjeće slaže. Zato ni dva jednako velika stana ne moraju trebati isti raspored spremišta.
Dobar ormar projektira se prema osobi, a ne prema univerzalnom predlošku
U razgovoru se otvorilo i pitanje razlikuju li se ormari različitih korisnika. Hanžić iz iskustva navodi da neki klijenti traže posebno mjesto za torbe, nakit, parfeme, šminku ili uređaje za oblikovanje kose, dok su drugima važniji košulje, hlače, remenje ili kravate. Na kraju je najvažnije nešto drugo: unutrašnjost ormara mora pratiti navike konkretne osobe.
Upravo zato prije projektiranja vrijedi napraviti malu inventuru. Koliko toga vješate, koliko slažete, imate li duge kapute ili haljine, koliko prostora zauzimaju cipele i torbe te gdje će završiti sezonska odjeća, koferi, deke i rezervna posteljina? Odgovori na ta pitanja korisniji su od bilo kojeg univerzalnog predloška.
Koferi gore, posteljina tamo gdje ne smeta svakodnevnoj garderobi
Pravi ispit svakog stana su glomazne stvari koje ne želimo gledati svaki dan. Kofer je dobar primjer. Nakon putovanja prolazi kroz aerodrome, automobile, hotele i javne površine pa ga je, kad god prostor dopušta, praktično odvojiti od čiste odjeće koju nosimo svakodnevno.
Hanžić takve stvari često smješta u više dijelove ormara ili u odvojeno spremište. Za njih se u gornjoj zoni ponekad ostavlja i veći razmak, upravo zato što su voluminozne i koriste se rijetko.
Ako krevet ima spremište ispod madraca, taj prostor može biti vrlo praktičan za posteljinu, deke ili sezonsku odjeću. Vakuumske vreće pritom mogu smanjiti volumen stvari koje nekoliko mjeseci neće biti u upotrebi.
Anatomija dobro organiziranog ormara, odozdo prema gore
Na pitanje kako bi izgledala dobra početna organizacija ormara, Hanžić predlaže logiku po zonama. Pri dnu preferira ladice, iznad njih prostor za vješanje svakodnevne garderobe, a više dijelove ormara koristi za ono čemu ne trebamo pristupati svaki dan.
Ladice pri dnu praktične su jer sadržaj možemo izvući prema sebi i odmah vidjeti što je unutra, bez slaganja velikih hrpa na niskim policama. Iznad njih može doći klasična šipka za košulje, hlače, suknje ili kraće haljine.
Ako visina prostorije dopušta, vrijedi iskoristiti i gornju zonu ormara. Dodatna šipka ili garderobni lift mogu omogućiti korištenje prostora koji bi inače ostao prazan, dok sasvim gornja polica ostaje rezervirana za predmete koji se koriste tek povremeno.
Zašto je više nižih polica često bolje od nekoliko visokih
Jedan od detalja koji se u svakodnevnom korištenju vrlo brzo pokaže važnim jest razmak između polica. Na prvi pogled velika i visoka polica djeluje praktično jer nudi mnogo prostora. U stvarnosti na njoj često nastane visoka hrpa odjeće koja se ruši čim izvučemo jednu majicu.
Za tanju složenu odjeću Hanžić zato preferira manji vertikalni razmak, otprilike 18 do 20 centimetara. Ideja nije da svaka polica u ormaru mora imati tu mjeru, nego da visinu prilagodimo onome što na njoj stvarno držimo. Za majice ne treba isti prostor kao za debele veste ili torbe.
Slično vrijedi i za širinu. Preširoke police lako postanu površina na koju počnemo odlagati sve što nema svoje mjesto. Zato problem često nije premalo prostora, nego njegova loša podjela.
Ormar koji funkcionira vidi se tek nakon nekoliko mjeseci korištenja
Najbolje projektirani ormari često nisu oni s najviše dodataka, nego oni kod kojih svaka stvar ima logično mjesto. Ako svakodnevnu odjeću možemo dohvatiti bez saginjanja i penjanja, ako ne moramo premještati pet stvari da bismo došli do šeste i ako se sezonski predmeti ne miješaju sa svakodnevnom garderobom, spremište radi ono za što je projektirano.
Upravo je to razlika između ormara koji samo dobro izgleda na fotografiji i ormara koji ostaje praktičan kada se život vrati u normalu. U video prilogu Doma na kvadrat Lucija Vita Hanžić objašnjava kako ona pristupa planiranju unutrašnjosti ormara i koje detalje smatra najvažnijima za uredan i funkcionalan prostor za pohranu.
6 stvari koje vrijedi odlučiti prije nego što nacrtate ormar
- Koliko odjeće vješate, a koliko slažete?
- Imate li duge komade odjeće kojima treba puna visina ormara?
- Koliko prostora zauzimaju cipele, torbe i dodaci?
- Gdje će stajati koferi, deke i rezervna posteljina?
- Koje stvari koristite svakodnevno, a koje samo sezonski?
- Treba li vam više ladica, više šipki ili više manjih polica?
Čišćenje i organizacija
Smrdljivi martin u kući: Zašto ulazi i kako ga se učinkovito riješiti
Uz malo pažnje i nekoliko praktičnih mjera, vaš dom može ostati miran, čist i bez nepoželjnih stanara…
U jesen, kada temperature padnu i dani postanu kraći, mnogi primijete nepozvanog “gosta” kako polako gmiže po prozorskoj dasci ili zavjesi. Riječ je o smrdljivom martinu, kukcu koji posljednjih godina sve češće ulazi u naše domove. Iako nije opasan za zdravlje, njegov neugodan miris i masovna pojava mogu izazvati pravu jesensku frustraciju.
U nastavku donosimo sve što trebate znati o ovom neugodnom, ali zanimljivom kukcu – od njegovog porijekla i životnog vijeka do učinkovitih načina sprječavanja i uklanjanja iz kuće.
Tko je zapravo smrdljivi martin?
Smrdljivi martin (lat. Halyomorpha halys) pripada obitelji Pentatomidae, poznatoj i kao stjenice ili stenice smrdljivice. U narodu ga zovu i smrdljiva stjenica, a karakterističan je po specifičnom mirisu koji ispušta kada se osjeća ugroženo.
Porijeklom je iz istočne Azije – točnije iz Kine, Japana i Koreje – a u Europu je dospio krajem 1990-ih godina slučajnim unosom u transportima robe i poljoprivrednih proizvoda. Prvi put je zabilježen u Sloveniji 2017., a u Hrvatskoj već iduće godine. Danas je prisutan u gotovo svim dijelovima zemlje.
Prirodno stanište i životni vijek
U prirodi smrdljivi martin obitava na biljkama i drveću čije plodove siše. Posebno voli voćke, kukuruz, soju, papriku, rajčicu i vinovu lozu, zbog čega se smatra poljoprivrednim štetnikom. U urbanim područjima lako prelazi s vegetacije na zgrade i kuće, osobito u prijelaznim razdobljima između ljeta i jeseni.
Njegov životni ciklus traje oko godinu dana, a odrasle jedinke mogu prezimiti u suhim i toplim prostorima poput tavana, zidnih pukotina i potkrovlja. Ženka tijekom ljeta polaže 30–100 jaja na naličje listova, iz kojih se izlegu ličinke koje prolaze pet razvojnih stadija prije nego što postanu odrasli kukci.
Zašto smrdljivi martin ulazi u kuću?
S dolaskom jeseni i prvim hladnijim noćima, smrdljivi martin traži mjesto za prezimljavanje. Upravo tada ga najčešće primjećujemo kako ulazi kroz:
- pukotine u prozorskim okvirima i roletnim kutijama,
- otvore oko cijevi i ventilacija,
- slabo zatvorena vrata ili mrežice protiv komaraca,
- ili čak kroz odjeću i torbe koje su bile vani.
Njega privlači toplina i svjetlost, pa će se često zadržavati na sunčanim fasadama i prozorima okrenutima prema jugu i zapadu. Kada pronađe otvor, ući će unutra i u pukotinama potražiti mirno mjesto za zimovanje.
Jesu li smrdljivi martini opasni?
Za razliku od žohara ili komaraca, smrdljivi martin nije opasan za ljude.
- Ne grize, ne siše krv i ne prenosi bolesti.
- Ne uzrokuje oštećenja na namještaju, tkaninama ili zidovima.
Jedina neugodnost je miris koji ispušta kada se osjeti ugroženo ili kad ga se zgnječi. Taj miris potječe iz žlijezda na prsima i služi kao obrambeni mehanizam. Može izazvati blagu iritaciju kože ili kihanje kod osjetljivijih osoba, ali ozbiljne reakcije su vrlo rijetke. Kod kućnih ljubimaca gutanje kukca obično uzrokuje samo kratkotrajno slinjenje ili povraćanje.
Oprez: Ovi sukulenti mogu biti opasni za pse i mačke
Kako spriječiti ulazak smrdljivih martina u dom
Najbolja obrana protiv smrdljivih martina je prevencija, posebno krajem kolovoza i početkom rujna, kada traže sklonište za zimu.
1. Zabrtvite sve pukotine
- Provjerite okvire prozora, vrata, utičnice, ventilacijske otvore i spojeve oko cijevi.
- Upotrijebite silikon, PU pjenu ili akrilni kit za popunjavanje.
2. Popravite ili zamijenite mrežice na prozorima
I najmanje rupice dovoljne su da stenice uđu unutra. Obratite pozornost i na roletne kutije i stropne pukotine.
3. Smanjite privlačnost fasade
- Ugasite vanjsku rasvjetu ili koristite žarulje toplijeg tona (žuto svjetlo ih manje privlači).
- Uklonite grane i biljke koje dodiruju zid kuće – one služe kao “most” za ulazak.
4. Održavajte tavane i pomoćne prostorije
Držite ih suhim i čistim. Umjesto kartonskih kutija koje stenice vole, koristite plastične posude s poklopcem.
Kako ih se riješiti ako su već ušli
Ako ste ih već pronašli u kući, najbolje ih je ukloniti mehanički, bez zgnječenja.
1. Usisavač s vrećicom
Usisajte ih i odmah zbrinite vrećicu u vanjsku kantu. Time izbjegavate širenje mirisa po prostoru.
2. Staklenka i papir
Pažljivo ih gurnite papirom u staklenku, zatvorite poklopcem i iznesite van.
3. Zamka s vodom i svjetlom
U tamnoj prostoriji postavite zdjelu s vodom i par kapi deterdženta ispod lampe. Stenice će privući svjetlo, a sapun smanjiti površinsku napetost pa će potonuti.
4. Ljepljive trake
Zalijepite ih uz prozore i rolete. Redovito ih mijenjajte jer gube učinkovitost.
Kemijska sredstva se ne preporučuju u interijeru, jer stenice ne reagiraju na mamce, a insekticidi često samo rašire neugodan miris. U slučaju masovne pojave, rješenje je vanjski tretman koji provodi ovlaštena služba, najčešće u rujnu.
Kada pozvati stručnjake?
Ako se svake godine u jesen suočavate s desecima ili stotinama smrdljivih martina, a problem se ponavlja i nakon brtvljenja, vrijeme je da kontaktirate profesionalce.
Stručne službe provode preventivno prskanje vanjskih zidova i otvora posebnim pripravcima koji stvaraju barijeru i sprječavaju njihov ulazak. Takav tretman najbolje je obaviti krajem ljeta, prije prvih hladnih noći.
Smrdljivi martin je neugodan, ali bezopasan gost u kući. Iako ne prenosi bolesti i ne grize, svojom brojnošću i mirisom može ozbiljno narušiti udobnost doma.
Najbolja zaštita je pravovremena prevencija – brtvljenje pukotina, red i suhoća u prostoru te pažljivo održavanje prozora i vrata.
Ako se ipak pojave, izbjegavajte ih zgnječiti i koristite jednostavne mehaničke metode ili, po potrebi, stručnu pomoć.
Jesenski dolazak smrdljivog martina postao je gotovo svake godine siguran znak da dolazi hladnije vrijeme – no uz malo pažnje i nekoliko praktičnih mjera, vaš dom može ostati miran, čist i bez nepoželjnih stanara.
