Povežimo se

Uređenje interijera

60-30-10 – mala tajna dizajna interijera

Američki dizajner i dekorater Albert Hadley tvrdio je kako se suština uređenja interijera uvijek odnosi na ljude i na to kako oni žive. Riječ je o onome što zaista čini privlačno, civilizirano i smisleno okruženje, a ne o onome što je trenutačno ‘in’ ili ‘out’. Tom mišlju se vodi i zagrebačka dizajnerica interijera, Ksenija Jurinec, koja nam je otkrila što je zlatno pravilo u uređenju interijera.

Kako postići ravnotežu boja?

Odlučite li se osvježiti svoj životni prostor, a pritom imate više najdražih boja i apsolutno nikakve ideje o tome kako ih iskombinirati, nemojte očajavati. Spas donosi zlatno pravilo uređenja interijera pomoću kojeg se postiže ravnoteža boja, a naziva se 60-30-10.  

“Proporcije i odnos 60-30-10 pri izboru u interijeru boja je jedno opće pravilo, jedan smjer za postići harmoničan i balansirani sklad boja u interijeru gdje je tih 60 posto jedna osnovna boja, to jest osnovni ton”, objašnjava Ksenija.

Glavna boja prostorije je 60, odnosno to je boja izražena na zidovima, stropovima, stolariji i većim komadima pokućstva. Ona je zapravo podloga na kojoj će se istaknuti sekundarna boja.

Sekundarni tonovi daju karakter

Na njemu sa sekundarnim tonovima daje živost boja, odnosno te boje daju karakter paleti.

U ovoj boji može biti naglašen namještaj. Njezin osnovni cilj jest podržavanje glavne boje, a istovremeno se od nje mora i dovoljno razlikovati kako bi mogla doći do izražaja. U slučaju Ksenijina ureda sekundarni tonovi su bordo i oker.

Zlatna boja hrasta i media pana, odnosno zlatni oker u kombinaciji s bordo tonovima postižu jedan razigrani efekt. Svaka polica ima različitu nijansu bordoa, kao i na ormariću.

Tercijarna boja kao “final touch”

Na kraju dolazimo do tercijarne boje, odnosno naglašene boje u prostoriji koja odnosi posljednjih deset posto omjera. Za dnevnu sobu bi to uglavnom bile lampe i ukrasni dodaci, međutim u slučaju Ksenijina ureda, riječ je o stolu i stolicama.

“Ovih deset posto je taj nekakav akcent koji daje prostoru taj dodatni touch i poentira ostale tonove ili baš ide u neki kontrast da pojača ritam, ovisno što želimo postići”, govori Ksenija.

Ovo pravilo služi kao orijentir

Treba imati na umu da se zlatnog pravila ne moramo slijepo držati. Ono nam treba služiti kao orijentir.

“Uvijek je dobro imati neki smjer koji će nam pomoći da se ne pogubimo. To je zapravo statistika, a ta statistika se u pravilu pojavljuje vrlo rijetko, gotovo nikada. Kada radimo interijere onda se zapravo vodimo nekim svojim osjećajem za postizanje balansa u tim bojama, ovisno o kontekstu, klijentima, korisnicima koji žive u tom prostoru i tu postoji velik broj raznih karakteristika i funkcija koje želimo postići izborom boja”, objašnjava dizajnerica.

Boje koje odražavaju vaš karakter

Uvijek odaberite boju koja će oslikavati vaš karakter. Još je 40-ih godina prošlog stoljeća švicarski psiholog Max Luescher razradio testove za otkrivanje mentalnog i fizičkog stanja ljudi, polazeći od njihovih reakcija na određene boje. Kako bi u ispunjavanju želja i potreba klijenta bila što uspješnija, Ksenija također koristi testove.

“Meni je u interesu uvijek pogoditi karakter korisnika, odnosno ljudi koji žive u tom prostoru i prema njihovim životnim potrebama, životnom stilu, načinu rada odabrati boje koje pašu baš njima”, govori Ksenija.

Nakon toga u razmatranje uzima i arhitektonski kontekst, odnosno je li riječ o novogradnji ili nekoj starijoj zgradi, a potom promatra duh i karakter mjesta te krajobraz.

Priroda joj je vječna inspiracija

Metodama bionike, biomimikrike bira palete. Ksenija nam je na licu mjesta demonstrirala i kako to izgleda u praksi. Uzorci su uistinu bili kamenčići, a koristila ih je za uređenje jedne kuće na moru. 

Ako se odlučite pratiti pravilo 60-30-10 možete pogriješiti ne obratite li dovoljno pozornosti na izbor materijala.

Trendovi u uređenju

Nismo ni Finska ni Turska: kako je nastao mediteranski wellness kakav Hrvatska dosad nije imala

U lijepom spa prostoru najlakše je prepisati tuđe rituale — finsku saunu, turski hamam — i nazvati to wellnessom. U wellnessu Pical kraj Poreča postavili su drugačije pitanje: kako izgleda spa koji stvarno pripada Mediteranu? U novoj epizodi emisije Dom na kvadrat zavirujemo iza prvog ESPA centra u Hrvatskoj.

Postoji jedna sitnica koju gotovo svi previdimo kad uđemo u neki hotelski spa: rituali koje ondje zatječemo najčešće nisu naši. Uvozimo nordijske saune i orijentalne kupelji kao da smo ih mi izmislili, a zapravo, kako podsjeća Danijela Kudoić Marić, izvršna direktorica tvrtke SPA2O, nismo domicilno ni finska zemlja s finskim saunama ni podneblje turskih hamama. Mi smo sunce i more. I upravo iz te, naizgled očite, misli izrasla je cijela priča Picala.

Priča koja miriše na Mediteran

Umjesto da preslika provjerene formule, ekipa iza Picala vratila se onome što je autentično naše — mediteranskoj, romanskoj tradiciji kupelji. A ona je, objašnjava Kudoić Marić, bitno drugačija od sjevernjačke: blaža je, toplija u pravom smislu, i okrenuta druženju. Rimljani nisu jurili iz vruće u ledenu vodu da bi „preživjeli” tretman — voljeli su sjediti, ispijati čaj i provoditi vrijeme u spa prostorima. To je doživljaj u kojem je aromaterapija na prvom mjestu, temperature su umjerene, a boravak — a ne izdržavanje — glavni je smisao.

Danijela Kudoić Marić, izvršna direktorica SPA2O

Zvuči jednostavno, ali baš je to ono što se na lijepim fotografijama spa prostora nikad ne vidi: koncept. Klijent je, priča Kudoić Marić, želio mediteranski spa, tamni spa, sanctuary spa — mjesto utočišta. A prevesti takvu atmosferu u stvarne kabine, temperature i mirise puno je teže nego odabrati lijepe pločice.

Iza ugođaja stoji vrlo precizan plan

Ono što izdvaja Pical jest da opuštenost nije nastala slučajno, nego je pomno projektirana. SPA2O se uključio još u fazi u kojoj su se prostori mogli oblikovati prema željenom doživljaju gosta, dok je ESPA — jedno od najprestižnijih imena globalnog wellnessa — donijela vlastite protokole i standarde. Rezultat je prvi ESPA centar u Hrvatskoj, prostran oko 1.300 kvadrata, zamišljen kao cjelogodišnje senzoričko putovanje kroz svjetlo, miris, zvuk i dodir.

A to ime, naglašava Adriana Barlafa Kruhonja, direktorica SPA centra u Valamaru, nije samo etiketa. Slovo „E” u ESPA-i stoji za education — edukaciju. Iza svakog tretmana stoji ozbiljno školovanje terapeuta, što je onaj nevidljivi dio priče koji gost osjeti tek kad legne na stol, iako ga nikad ne vidi na cjeniku.

Adriana Barlafa Kruhonja, direktorica SPA centra

Ta preciznost počinje puno prije prvog gosta. Već pri funkcionalnom projektiranju, kaže Kudoić Marić, moralo se pratiti ESPA-inu knjigu standarda — kojim se redoslijedom gost zagrijava, hladi i odmara, te kakav ga doživljaj prati u svakoj fazi: od termalnog protokola, preko relaksa, do senzoričkog i dubokog relaksa. Drugim riječima, put kroz spa isplaniran je jednako pažljivo kao tlocrt stana.

Vlastiti potpis: aroma-maglica i sauna kao događaj

Unutar tih strogo zadanih pravila Pical je ipak dobio svoj karakter. Cjelina okuplja osam sauna i parnih kupelji nadahnutih istarskim krajolicima te nekoliko zona za opuštanje, uz privatni spa suite i vanjski garden spa pod istarskim nebom. Jedno od rješenja koja najjače nose mediteranski prizvuk je mediteranska kupelj — kabina blažih temperatura sa središnjim elementom koji svakih nekoliko minuta ispušta aroma-maglicu. Nije zamišljena samo kao postaja u termalnom ciklusu; u njoj se, kaže Kudoić Marić, stvarno može boraviti i opuštati se i dulje od dvadeset minuta. Za nas koji obično „odradimo” saunu na silu, to je mala promjena filozofije.

A pravo iznenađenje je event sauna — takozvana Aufguss sauna, nešto što su u Picalu napravili prvi put. Specifična je jer mora biti velika, dovoljno prostrana da se Aufguss majstor može kretati oko peći dok izvodi ritual s parom i mirisima. Ono što se u takvoj sauni događa, priznaje Kudoić Marić, ne da se prepričati — kaže da tek treba doživjeti kakva je to zabava. Ceremonije se, doznajemo, izvode svakodnevno, a vode ih certificirani sauna majstori: ujutro uz okrepljujuće citrusne mješavine, navečer uz smirujuću lavandu, pa dva posjeta rijetko budu ista.

Zašto više nije dovoljno samo zagrijati tijelo

Aufguss je zapravo simptom veće promjene. Suvremeni wellness, objašnjava Kudoić Marić, davno je prerastao formulu „sauna, hamam i jacuzzi negdje usred hotela” — takav raspored danas više ne zadovoljava goste. Cilj je zadovoljiti što više osjetila odjednom, tako da doživljaj postane svojevrsni senzorički put, a ne puko nizanje toplog i hladnog.

To je, iskreno, i najkorisnija lekcija ovog priloga za sve nas koji o wellnessu razmišljamo i kod kuće: kvaliteta se danas ne mjeri brojem uređaja, nego time koliko su promišljeno posloženi u priču koju osjetila prate od početka do kraja. Vrijedi znati i da je ESPA at Pical prvenstveno mirna zona za odrasle (16+), uz dnevni termin rezerviran za obitelji — detalj koji dosta govori o tome kome je doživljaj namijenjen.

Lokalna priča ušla je i u tretmane

Najljepše je što se mediteranska nit ne završava na arhitekturi. Ušla je i u samu ponudu: među 64 tretmana jedan je osmišljen posebno za Pical. Koji je to i po čemu je poseban — ostavljamo vam da otkrijete u prilogu, jer neke se stvari, baš kao i Aufguss, teško prepričavaju.

Dobro je znati:

  • Gdje: Pical Resort (Valamar Collection), na poluotoku Pical nadomak povijesne jezgre Poreča.
  • Što: prvi i zasad jedini ESPA wellness u Hrvatskoj, na oko 1.300 m².
  • Sadržaj: osam sauna i parnih kupelji nadahnutih Istrom, zone za opuštanje, privatni spa suite i vanjski garden spa.
  • Koncept: mediteranska, romanska tradicija kupelji — blaže temperature, aromaterapija, boravak i druženje.
  • Izdvaja se: mediteranska kupelj s aroma-maglicom i Aufguss event sauna sa svakodnevnim ceremonijama (citrus ujutro, lavanda navečer).
  • Za koga: prvenstveno zona za odrasle (16+), uz dnevni obiteljski termin. Ponuda broji 64 tretmana, od kojih je jedan osmišljen isključivo za Pical.
Nastavite čitati

Spavaća soba

Visok madrac nije nužno i dobar madrac: što stvarno odlučuje o dobrom snu

O hotelu sudimo po arhitekturi, dizajnu i tisuću sitnih detalja koje primijetimo tijekom dana. No postoji jedan dojam koji se formira tek sljedećeg jutra i koji ponesemo sa sobom: jesmo li se dobro naspavali. Dok spavamo, tijelo se oporavlja, mozak slaže informacije, a neprekinut san izravno utječe na koncentraciju i raspoloženje. Zato je u prostoru čija je glavna funkcija odmor kvaliteta sna — a ne samo njegova količina — mjerljiv dio ukupnog iskustva.

I upravo zato je madrac odluka koju vrijedi donijeti glavom, a ne po prvom dojmu u salonu ili, još gore, po tome koji izgleda najimpozantnije.

Dva madraca, jedna logika po mjeri

U Picalu su, objašnjava Jadranka Benić, voditeljica ključnih kupaca u HESPO-u, ugrađena dva tipa madraca. Prvi je Valamar 5 — custom-made model koji HESPO izrađuje isključivo za Valamar i koji ide u sve njihove hotele s pet zvjezdica. Drugi, u ekskluzivnom dijelu Pical Suites V Level, viša je kategorija pod nazivom For King, s drugačijom unutarnjom strukturom i, kako mu ime sugerira, ambicijom „kraljevskog” sna.

Jadranka Benić, Hespo

Vrijedi znati i tko stoji iza tih madraca: HESPO je proizvođač iz Preloga u Međimurju, na tržištu još od devedesetih, a od 2005. posluje u sklopu švedske grupe Hilding Anders, jednog od najvećih europskih proizvođača u toj branši. Zanimljiv je i pristup po mjeri: umjesto da se posegne za gotovim modelom s police, madrac se tretira kao dio specifikacije hotela, jednako kao i sve ostalo.

Zašto visina nije mjerilo

Evo dijela koji se najviše isplati zapamtiti prije vlastite kupnje. For King je madrac visine 33 centimetra — brojka koja zvuči impresivno i koju bi marketing rado gurnuo u prvi plan. Ali, kako naglašava Benić, visina sama po sebi nije jamstvo kvalitete. Važnije je ono što je unutra: način na koji jezgra raspoređuje opterećenje tijela te kombinacija materijala koji daju potporu i udobnost.

Kod tog modela to znači posebnu, sedmozonsku Quantum Age jezgru, hladno lijevanu pjenu te navlaku s lateksom i viskozom za dodatni osjećaj udobnosti pri dodiru. Poanta nije u tome da je 33 cm nužno bolje od 25 — nego da tih 33 cm ima smisla samo ako je svaki sloj unutra opravdan. Drugim riječima: kad sljedeći put birate madrac, pitajte što je unutra, a ne koliko je visok.

Tvrđe nego što mislite (i zašto)

Još jedna korisna sitnica iz svijeta hotelijerstva: za hotele se biraju najčvršći materijali. Dijelom zato što madrac mora izdržati puno više korisnika od onog kućnog, a dijelom zato što, kako kaže Benić, prevladava mišljenje da ljudi vole tvrđe madrace. Vrijedi to imati na umu — „hotelski osjećaj” koji pamtimo često je zapravo osjećaj čvrstoće, pa ako kod kuće volite mekše, ne morate slijepo kopirati hotelsku specifikaciju.

Nije samo madrac — tu je i krevet

U ovakvim projektima ni krevet nije gotov proizvod. Njegov okvir, uzglavlje, dimenzije i završna obrada postaju dio cjelokupnog dizajna interijera, pa se rade po mjeri. HESPO je tako, otkriva Benić, uz madrace izrađivao i krevete — custom-made, prema nacrtima projektanata. To je logika koju vrijedi preslikati i kod kuće: krevet i madrac dio su iste odluke, a ne dvije odvojene kupnje.

Dokaz na papiru: Michelin ključevi

A da procjena kvalitete sna nije samo stvar osjećaja, pokazuje i to što ukupni doživljaj boravka danas ocjenjuje i Michelin. Michelin ključ hotelski je pandan poznatoj restoranskoj zvjezdici — vrednuje sve, od arhitekture i karaktera hotela do usluge i dojma koji ostavlja na gosta. U Hrvatsku su ključevi stigli 2025., a u toj prvoj selekciji desetorici je hrvatskih hotela dodijeljeno ukupno trinaest ključeva.

I tu HESPO ima podatak koji govori sam za sebe: prema riječima tvrtke, njihovi se proizvodi nalaze u čak devet od tih trinaest ključeva. Za onoga tko racionalno traži dokaz umjesto obećanja, to je referenca teža od bilo koje reklamne rečenice — jer iza nje stoje neovisni inspektori, a ne katalog.

Što od svega ponijeti u vlastitu spavaću sobu

Zaključak je jednostavan i pomalo protuintuitivan: dobar san ne možete vidjeti na fotografiji ni izmjeriti centimetrima. Kvalitetu nosi jezgra i kombinacija materijala, čvrstoću birate prema sebi, a krevet i madrac promatrate kao jednu odluku. Napravite li to kako treba, dobit ćete upravo ono što je i cilj svakog dobrog hotela — jutro u kojem se ni ne sjetite koliko je promišljanja bilo potrebno da se probudite odmorni.

Kako procijeniti madrac (bez marketinške magle):

  • Gledajte jezgru, ne visinu — bitno je kako raspoređuje opterećenje tijela.
  • Materijali čine razliku — pjena, lateks, navlaka; svaki sloj mora imati svrhu.
  • Čvrstoću birajte prema sebi — hotelski madraci namjerno su tvrđi; kod kuće to ne mora biti pravilo.
  • Krevet + madrac = jedna odluka — okvir i uzglavlje dio su istog dizajna i udobnosti.
  • Tražite dokaz — reference (poput hotelskih) vrijede više od reklamnih obećanja.
Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama