Uređenje interijera
60-30-10 – mala tajna dizajna interijera
Američki dizajner i dekorater Albert Hadley tvrdio je kako se suština uređenja interijera uvijek odnosi na ljude i na to kako oni žive. Riječ je o onome što zaista čini privlačno, civilizirano i smisleno okruženje, a ne o onome što je trenutačno ‘in’ ili ‘out’. Tom mišlju se vodi i zagrebačka dizajnerica interijera, Ksenija Jurinec, koja nam je otkrila što je zlatno pravilo u uređenju interijera.
Kako postići ravnotežu boja?
Odlučite li se osvježiti svoj životni prostor, a pritom imate više najdražih boja i apsolutno nikakve ideje o tome kako ih iskombinirati, nemojte očajavati. Spas donosi zlatno pravilo uređenja interijera pomoću kojeg se postiže ravnoteža boja, a naziva se 60-30-10.

“Proporcije i odnos 60-30-10 pri izboru u interijeru boja je jedno opće pravilo, jedan smjer za postići harmoničan i balansirani sklad boja u interijeru gdje je tih 60 posto jedna osnovna boja, to jest osnovni ton”, objašnjava Ksenija.
Glavna boja prostorije je 60, odnosno to je boja izražena na zidovima, stropovima, stolariji i većim komadima pokućstva. Ona je zapravo podloga na kojoj će se istaknuti sekundarna boja.
Sekundarni tonovi daju karakter
Na njemu sa sekundarnim tonovima daje živost boja, odnosno te boje daju karakter paleti.
U ovoj boji može biti naglašen namještaj. Njezin osnovni cilj jest podržavanje glavne boje, a istovremeno se od nje mora i dovoljno razlikovati kako bi mogla doći do izražaja. U slučaju Ksenijina ureda sekundarni tonovi su bordo i oker.

Zlatna boja hrasta i media pana, odnosno zlatni oker u kombinaciji s bordo tonovima postižu jedan razigrani efekt. Svaka polica ima različitu nijansu bordoa, kao i na ormariću.
Tercijarna boja kao “final touch”
Na kraju dolazimo do tercijarne boje, odnosno naglašene boje u prostoriji koja odnosi posljednjih deset posto omjera. Za dnevnu sobu bi to uglavnom bile lampe i ukrasni dodaci, međutim u slučaju Ksenijina ureda, riječ je o stolu i stolicama.

“Ovih deset posto je taj nekakav akcent koji daje prostoru taj dodatni touch i poentira ostale tonove ili baš ide u neki kontrast da pojača ritam, ovisno što želimo postići”, govori Ksenija.
Ovo pravilo služi kao orijentir
Treba imati na umu da se zlatnog pravila ne moramo slijepo držati. Ono nam treba služiti kao orijentir.

“Uvijek je dobro imati neki smjer koji će nam pomoći da se ne pogubimo. To je zapravo statistika, a ta statistika se u pravilu pojavljuje vrlo rijetko, gotovo nikada. Kada radimo interijere onda se zapravo vodimo nekim svojim osjećajem za postizanje balansa u tim bojama, ovisno o kontekstu, klijentima, korisnicima koji žive u tom prostoru i tu postoji velik broj raznih karakteristika i funkcija koje želimo postići izborom boja”, objašnjava dizajnerica.
Boje koje odražavaju vaš karakter
Uvijek odaberite boju koja će oslikavati vaš karakter. Još je 40-ih godina prošlog stoljeća švicarski psiholog Max Luescher razradio testove za otkrivanje mentalnog i fizičkog stanja ljudi, polazeći od njihovih reakcija na određene boje. Kako bi u ispunjavanju želja i potreba klijenta bila što uspješnija, Ksenija također koristi testove.

“Meni je u interesu uvijek pogoditi karakter korisnika, odnosno ljudi koji žive u tom prostoru i prema njihovim životnim potrebama, životnom stilu, načinu rada odabrati boje koje pašu baš njima”, govori Ksenija.
Nakon toga u razmatranje uzima i arhitektonski kontekst, odnosno je li riječ o novogradnji ili nekoj starijoj zgradi, a potom promatra duh i karakter mjesta te krajobraz.
Priroda joj je vječna inspiracija
Metodama bionike, biomimikrike bira palete. Ksenija nam je na licu mjesta demonstrirala i kako to izgleda u praksi. Uzorci su uistinu bili kamenčići, a koristila ih je za uređenje jedne kuće na moru.


Ako se odlučite pratiti pravilo 60-30-10 možete pogriješiti ne obratite li dovoljno pozornosti na izbor materijala.
Stilovi uređenja
Kako odabrati stil uređenja: Vodič koji počinje od vas, a ne od trendova
Jedna od najčešćih pogrešaka u uređenju interijera je odustajanje na pola puta…
Tijekom proteklih sezona emisije Dom na kvadrat, arhitektica Sunčica Mastelić Ivić gledateljima je približila nekoliko različitih stilova uređenja interijera – od minimalističkih i suvremenih, do raskošnih povijesnih i dekorativnih pravaca. No nakon svih analiza, primjera i inspiracija, nameće se jedno ključno pitanje: kako odabrati stil uređenja koji će dugoročno funkcionirati u našem prostoru i životu?
Odabir stila često se pogrešno doživljava kao praćenje aktualnih trendova ili kopiranje viđenog s društvenih mreža. No stil uređenja nije modni dodatak koji se mijenja svake sezone, već osobna odluka koja mora odgovarati prostoru, navikama, kontekstu i karakteru onih koji u njemu žive. Upravo zato, pravi stil ne nameće se izvana – on se otkriva kroz analizu, razumijevanje i iskren razgovor.
Okrugli ili pravokutni? Arhitektica otkriva kako odabrati pravi blagovaonski stol
Kako ističe Sunčica Mastelić Ivić, različiti stilovi danas ne isključuju jedni druge niti se izmjenjuju po principu „in“ i „out“. Oni postoje paralelno, kao različiti svjetovi, a na nama je da prepoznamo koji od njih odgovara našoj osobnoj priči, načinu života i prostoru koji uređujemo.
Kako odabrati stil uređenja prema prostoru, lokaciji i vlastitoj osobnosti
Jedan od najvažnijih odgovora na pitanje kako odabrati stil uređenja krije se u razumijevanju konteksta prostora. Lokacija nekretnine, njezina namjena i okruženje uvijek imaju prednost pred estetskim željama. Stil koji funkcionira u urbanom stanu ne može se mehanički preslikati u kuću u planini ili na osamljenom otoku.
Sunčica Mastelić Ivić upozorava kako su pojedini stilovi izrazito vezani uz određeni ambijent. Primjerice, Hollywood glam zavodljiv je zbog sjajnih površina, kontrasta i luksuza, ali on je prvenstveno velegradski, urbani stil s jasnim povijesnim kontekstom. U prostoru koji je snažno povezan s prirodom, takav pristup može djelovati neprirodno i nametnuto.
Zato stil uređenja ne bira samo oko, već i razum. Kontekst prostora, arhitektura, lokacija i način korištenja uvijek imaju posljednju riječ.
Stil kao osobna priča, a ne dekorativna odluka
Stil uređenja često govori više o nama nego što mislimo. Odrastanje, obitelj, struka, način života, putovanja i uspomene – sve su to elementi koji oblikuju naš estetski ukus. Prema riječima arhitektice, važno je biti iskren prema sebi, osobito kada se radi s profesionalcem.
Projektant interijera ne osmišljava prostor samo prema funkcionalnim potrebama, već analizira osobni profil klijenta.
Tek kada se osobnost korisnika poklopi s pričom određenog stila, moguće je interijer izvesti kvalitetno i dosljedno do kraja. Isto vrijedi i za poslovne prostore, koji također imaju identitet i poruku koju žele komunicirati prema van.
Dva sloja interijera: baza i stil koji se može mijenjati
Interijer se sastoji od dva ključna sloja. Prvi je tzv. „tvrda ljuska“ – arhitektonska osnova prostora koja uključuje podne i zidne obloge, ugradbene elemente, osnovnu rasvjetu i funkcionalni raspored. Taj sloj mora biti neutralan, kvalitetno projektiran i dugoročno održiv.
Drugi sloj je stiliziranje – dekor, manji komadi namještaja, rasvjeta, tekstili i teksture. Upravo se kroz taj sloj najjasnije očituje stil uređenja, ali i ostavlja prostor za promjene. Dekorativni elementi mogu se mijenjati kroz godine, dok dobro osmišljena baza ostaje stabilna i funkcionalna.
Kako ističe Sunčica Mastelić Ivić, upravo je ta podjela tajna dobrog interijera.
Zašto je važno imati profesionalca uz sebe
Prvi i najvažniji korak u procesu uređenja je arhitekta. To je odluka koja zahtijeva povjerenje, jer projektantu prepuštate oblikovanje svog svakodnevnog života. Preporuka je pregledati njegove radove, provjeriti reference i, što je najvažnije, otvoreno razgovarati.
Planirate renovaciju stana? Evo koga trebate angažirati i kada
Taj razgovor ne svodi se samo na funkcionalne potrebe, već uključuje razmjenu fotografija, uspomena, putovanja i emocija. Upravo iz tog procesa nastaje mood board i sample board – vizualni alat koji definira boje, materijale i smjer uređenja. Jednom kada je taj temelj postavljen, važno ga je slijediti bez improvizacija.
Kako Sunčica slikovito opisuje, nije dovoljno voljeti neku boju ili komad namještaja izvan konteksta. Dosljednost je ključ.
Odabrali ste stil? Onda idite do kraja
Jedna od najčešćih pogrešaka u uređenju interijera je odustajanje na pola puta. Kombiniranje nespojivih stilova često rezultira prostorom koji djeluje neusklađeno i nezavršeno. Ako ste se prepoznali u određenom stilu, savjet je jasan – provedite ga do kraja.
Odabir stila nije trendovska odluka, već osobna priča pretočena u prostor. A dobar interijer, baš kao i dobar stil, uvijek počinje iskrenim odgovorom na jedno pitanje: tko smo i kako želimo živjeti.
Izbor urednice
Kako je arhitektura Drage Galića postala idealna kulisa za seriju Dnevnik velikog Perice
U svijetu u kojem se scenografija često gradi od nule, ovakvi prostori pokazuju koliko dobra arhitektura može nadživjeti svoju izvornu namjenu
Ako ste se ikada pitali zašto vas je serija Dnevnik velikog Perice tako uvjerljivo vratila u šezdesete godine prošlog stoljeća, odgovor ne leži samo u kostimima i scenografiji, već i u arhitekturi.
Jedna od ključnih lokacija snimanja bio je ovaj filmski stan smješten u stambenoj zgradi koju je projektirao Drago Galić, jedan od najvažnijih predstavnika zagrebačkog modernizma. Upravo ta arhitektonska podloga omogućila je da prostor bez velikih intervencija postane vjerodostojna scenografija jednog razdoblja.
Filmski stan kao scenografski alat, a ne mjesto stanovanja
Stan u Vukovarskoj ulici danas ne funkcionira kao klasičan životni prostor. Kako objašnjava Tomislav Peleski, koji se već dva desetljeća bavi location managementom, ideja je bila stvoriti polivalentni, lako prilagodljiv filmski stan – prostor koji može “glumiti” različite interijere, od bakinog stana do urbanog dnevnog boravka.
Stan je dvoetažan, površine gotovo 100 četvornih metara, i u trenutku početka projekta bio je potpuno prazan. Upravo ta “prazna ploča” omogućila je scenografima i producentima slobodu u oblikovanju prostora prema potrebama snimanja. Namještaj se po potrebi iznosi, zamjenjuje ili preslaguje, a svaki kadar dobiva novu priču.

Zašto su Galićevi stanovi idealni za snimanje
Arhitektura Drage Galića pokazala se iznimno zahvalnom za filmsku produkciju. Stanovi u njegovim zgradama odlikuju se velikim prozorima, obiljem dnevnog svjetla i jasnom konstrukcijskom logikom. Drago Galić (1907. – 1963.) jedan je od ključnih arhitekata zagrebačke moderne. Njegove stambene zgrade, osobito one uz Vukovarsku ulicu, odlikuju se humanim mjerilom, promišljenim tlocrtnim rješenjima i naglašenim odnosom prema svjetlu i prostoru.
Betonske grede omogućuju jednostavno postavljanje rasvjete, bez potrebe za vanjskom tehnikom, dok dobra toplinska i zvučna izolacija – rijetkost u današnjoj novogradnji – osigurava stabilne uvjete za snimanje.

Scenografija koja poštuje arhitekturu
Iako je prostor prilagodljiv, njegova arhitektonska vrijednost ostaje u prvom planu. Scenograf Bojan Drezgić sudjelovao je u savjetovanju oko boja i atmosfere, dok su pojedini komadi namještaja originali iz šezdesetih godina. Boje su naknadno “smirene” kako prostor ne bi djelovao previše ilustrativno, već životno i uvjerljivo.
Posebna pažnja posvećena je detaljima – od retro kuhinje s originalnim terrazzo pultom i umivaonikom, do harmonika-vrata koja omogućuju da se jedna prostorija u trenutku pretvori u zasebnu garsonijeru. Takva fleksibilnost čini ovaj filmski stan gotovo scenografskim studijem unutar stvarne arhitekture.

Kada arhitektura postane glavni glumac
Ovaj stan nije samo lokacija – on je aktivni sudionik priče. Njegova arhitektura omogućuje brze transformacije, ali istovremeno nosi snažan identitet vremena u kojem je nastao. U svijetu u kojem se scenografija često gradi od nule, ovakvi prostori pokazuju koliko dobra arhitektura može nadživjeti svoju izvornu namjenu.
Zato se ovaj stan ne doživljava kao “uređen interijer”, već kao živi arhitektonski resurs – mjesto gdje se susreću modernizam, film i suvremena produkcija. A upravo u tome leži njegova najveća vrijednost.





