Izbor urednice
Odabir vrste peći za zimu bit će lakši uz ove savjete
Peći na drva i peći na pelete su dva su najpopularnija izbora
Ako još uvijek niste odabrali vrstu peći i ogrijeva za ovu zimu, donosimo nekoliko savjeta koji će vam pomoći da izaberete najbolju opciju.
Dolaskom hladnih dana suočavamo se s pitanjem kako se efikasno i ekonomično grijati, a zbog nestabilne cijene plina, često tražimo alternativu. Peći na drva i peći na pelete su dva su najpopularnija izbora, a oba imaju svoje prednosti i mane.
Peći na palete i peći na drva
“Najučinkovitije su peći na drva zbog toga što imaju puno veću energetsku vrijednost u grijanju, isto tako imaju, po meni, puno veću iskoristivost. Razlog je taj što kada u njima drvo sagorijeva ono se pretvara u ugljen. Taj ugljen se pretvara opet u žar i onda imamo duži vremenski period toplinu koju one proizvode.”, izjavio je Tomislav Kromar, prodajni savjetnik u Pevexu.
Peći na drva stvaraju i posebnu atmosferu u domu
Peći na drva su tradicionalan izbor za grijanje koje pridonose posebnoj atmosferi u prostoriji dok su peći na pelete novija opcija koja popularnost zahvaljuje učinkovitosti i praktičnosti.
“Peći na drvo i peći na pelet se razlikuju po vrsti materijala kojima se služe za grijanje, s time da peći na pelet ponajviše se razlikuju po tome što moraju imati električnu energiju da bi mogle raditi, da bi mogao sustav gorenja grijat.
Električna energija služi za to da upuhuje zrak unutra kako bi taj pelet mogao gorjeti, jer pelet je jedna nabijena masa koja jednostavno bez protoka zraka ne može gorjeti i stvoriti vatru i toplinu.”, dodaje sugovornik.
Prilikom odabira važno je znati koji su preduvjeti potrebni za instalaciju
Za instalaciju peći na drva, ističe sugovornik, je prvobitno potreban dobar dimnjak koji je predviđen za peć koju smo odabrali, potrebne su dimovodne cijevi, koljena, rozete. Kod peći na pelete isto tako je potreban dimovodni sustav, odnosno cijevi, koljena i sve ostalo i isto tako je potreban dovod zraka kako bi pelet mogao gorjeti.
Bez obzira koju opciju birate, snagu peći treba prilagoditi veličini prostorije koju želite zagrijati.
“Po idealnim uvjetima, kada je izolacija savršena i da nema puno staklenih stijena koje hlade prostor, po pravilu bi trebalo biti; kilovat snage peći na otprilike 10 kvadrata. Ali kako nigdje nisu toliko idealni uvjeti, uvijek se uzima više tako da možemo reći da je jedan kilovat sat za nekakvih 7 do 8 kvadrata.”, savjetuje.
Palete, brikete ili drvo…
U računicu svakako uključite dostupnost ogrjeva, a pelete, brikete i drvo možete nabaviti u Pevexovim poslovnicama.
“Razlike i prednosti između tih ogrjeva su prije svega te da drvo ima najveću energetsku učinkovitost. Kod briketa je stvar nešto malo bolja, nije kao drvo, ima puno veću toplotnu vrijednost tako da nam je puno manja količina potrebna prilikom grijanja, naspram drveta.
A kod peleta je, smatram, najbolja stvar to što ne stvaraju puno otpada, a to znači da puno jednostavnije i brže možete očistiti te peći jer cijeli pelet se pretvara u pepeo koji jednostavno sa usisavačem za pepeo i usisate. Peći na brikete nisu neke specijalne peći, to su iste peći kao peći na drva samo šta koriste drugo gorivo za loženje.”, pojašnajva sugovornik te dodaje kako se kod peći na drva mogu koristiti i briketi jer oni su u biti jedan dio otpadnog materijala od drveta, sažet u jednu cjelinu, isto kao peleti, samo u većem izdanju.
Grijanje na struju
Iako je grijanje na struju jedno od najskupljih, najčešće se koristi u pojedinačnim prostorijama kada je potrebno brzo zagrijavanje.
“Najveće prednosti peći na struju, odnosno grijalice, su te što ne moramo paziti na gorivu tvar unutra koja nam stvara toplinu, već one imaju ugrađene u sebi grijače. Uključimo ih jednostavno u električnu energiju i pustimo ih da one odrađuju svoj posao kako treba.”, zaključio je Kromar.
Najbolji izbor ogrijeva je onaj koji vam omogućuje komforno i ekonomično grijanje prilagođeno vašem načinu života.
pevex.hr
Izbor urednice
Arhitektura Drage Galića kao idealna kulisa za seriju Dnevnik velikog Perice
U svijetu u kojem se scenografija često gradi od nule, ovakvi prostori pokazuju koliko dobra arhitektura može nadživjeti svoju izvornu namjenu
Ako ste se ikada pitali zašto vas je serija Dnevnik velikog Perice tako uvjerljivo vratila u šezdesete godine prošlog stoljeća, odgovor ne leži samo u kostimima i scenografiji, već i u arhitekturi.
Jedna od ključnih lokacija snimanja bio je ovaj filmski stan smješten u stambenoj zgradi koju je projektirao Drago Galić, jedan od najvažnijih predstavnika zagrebačkog modernizma. Upravo ta arhitektonska podloga omogućila je da prostor bez velikih intervencija postane vjerodostojna scenografija jednog razdoblja.
Filmski stan kao scenografski alat, a ne mjesto stanovanja
Stan u Vukovarskoj ulici danas ne funkcionira kao klasičan životni prostor. Kako objašnjava Tomislav Peleski, koji se već dva desetljeća bavi location managementom, ideja je bila stvoriti polivalentni, lako prilagodljiv filmski stan – prostor koji može “glumiti” različite interijere, od bakinog stana do urbanog dnevnog boravka.
Stan je dvoetažan, površine gotovo 100 četvornih metara, i u trenutku početka projekta bio je potpuno prazan. Upravo ta “prazna ploča” omogućila je scenografima i producentima slobodu u oblikovanju prostora prema potrebama snimanja. Namještaj se po potrebi iznosi, zamjenjuje ili preslaguje, a svaki kadar dobiva novu priču.
Zašto su Galićevi stanovi idealni za snimanje
Arhitektura Drage Galića pokazala se iznimno zahvalnom za filmsku produkciju. Stanovi u njegovim zgradama odlikuju se velikim prozorima, obiljem dnevnog svjetla i jasnom konstrukcijskom logikom. Drago Galić (1907. – 1963.) jedan je od ključnih arhitekata zagrebačke moderne. Njegove stambene zgrade, osobito one uz Vukovarsku ulicu, odlikuju se humanim mjerilom, promišljenim tlocrtnim rješenjima i naglašenim odnosom prema svjetlu i prostoru.
Betonske grede omogućuju jednostavno postavljanje rasvjete, bez potrebe za vanjskom tehnikom, dok dobra toplinska i zvučna izolacija – rijetkost u današnjoj novogradnji – osigurava stabilne uvjete za snimanje.
Scenografija koja poštuje arhitekturu
Iako je prostor prilagodljiv, njegova arhitektonska vrijednost ostaje u prvom planu. Scenograf Bojan Drezgić sudjelovao je u savjetovanju oko boja i atmosfere, dok su pojedini komadi namještaja originali iz šezdesetih godina. Boje su naknadno “smirene” kako prostor ne bi djelovao previše ilustrativno, već životno i uvjerljivo.
Posebna pažnja posvećena je detaljima – od retro kuhinje s originalnim terrazzo pultom i umivaonikom, do harmonika-vrata koja omogućuju da se jedna prostorija u trenutku pretvori u zasebnu garsonijeru. Takva fleksibilnost čini ovaj filmski stan gotovo scenografskim studijem unutar stvarne arhitekture.
Kada arhitektura postane glavni glumac
Ovaj stan nije samo lokacija – on je aktivni sudionik priče. Njegova arhitektura omogućuje brze transformacije, ali istovremeno nosi snažan identitet vremena u kojem je nastao. U svijetu u kojem se scenografija često gradi od nule, ovakvi prostori pokazuju koliko dobra arhitektura može nadživjeti svoju izvornu namjenu.
Zato se ovaj stan ne doživljava kao “uređen interijer”, već kao živi arhitektonski resurs – mjesto gdje se susreću modernizam, film i suvremena produkcija. A upravo u tome leži njegova najveća vrijednost.
Izbor urednice
Nova godina na tanjuru – od grožđa do odojka i skrivena simbolika hrane
Novogodišnji stol nije samo mjesto okupljanja, već mali ritual kojim simbolično krojimo godinu koja je pred nama
Nova godina oduvijek je bila više od običnog kalendarskog prijelaza. U mnogim kulturama ona označava novi početak, nadu u bolju budućnost i priliku za promjenu. Upravo zato uz doček Nove godine vežemo brojne rituale – od načina na koji je provodimo, do hrane koju stavljamo na blagdanski stol. Iako se danas ti običaji često shvaćaju s dozom humora, simbolika hrane za Novu godinu duboko je ukorijenjena u kolektivnoj svijesti i govori mnogo o vrijednostima, strahovima i željama ljudi.
Hrana pritom nikada nije bila samo pitanje okusa ili dostupnosti. Ona je nosila poruke – o obilju, zdravlju, dugovječnosti, uspjehu ili napretku. Kroz jednostavne namirnice ljudi su pokušavali prizvati sreću i osigurati dobar početak godine koja dolazi.
Odojak za Novu godinu – značenje obilja i napretka
U našim krajevima jedan je običaj posebno snažno ukorijenjen – svinjetina, najčešće u obliku odojka, kao središnje jelo novogodišnjeg stola. Razlog tome nije samo tradicija, već jasna simbolika. Svinja se u narodnom vjerovanju smatra životinjom koja ide naprijed – kopa i gura njuškom ispred sebe. Upravo zato povezuje se s napretkom, uspjehom i „guranjem sreće“ u budućnost.
U prošlosti je posjedovanje svinje značilo sigurnu zimnicu i punu kuću, pa je svinjetina bila simbol materijalne stabilnosti. Jesti odojak na prvi dan godine značilo je započeti novu godinu u znaku obilja i nade u dobar ishod mjeseci koji slijede.
Perad i Badnjak: simbolika zatvaranja stare godine
Za razliku od Nove godine, Badnjak je u tradiciji obilježen smirenošću, tišinom i pripremom za Božić. U mnogim krajevima bio je posni dan, a ondje gdje se jelo meso, često se birala perad.
Prema pučkom vjerovanju, kokoši i purice kljucaju unatrag, pa se smatralo da takva hrana ne nosi sreću naprijed. Upravo zato perad simbolički pripada kraju godine – vremenu zatvaranja, povlačenja i smirivanja prije velikog blagdana. Time se jasno razlikuju dva trenutka: završetak starog ciklusa i početak novog.
Simbolika hrane za Novu godinu u svijetu
Grožđe za Novu godinu – običaj koji donosi sreću
Jedan od najpoznatijih novogodišnjih običaja dolazi iz Španjolske. U ponoć se jede dvanaest zrna grožđa, jedno za svaki mjesec u godini koja dolazi. Vjeruje se da će onaj tko uspije pojesti sva zrna u ritmu otkucaja sata imati sretnu i uspješnu godinu.
Ovaj običaj proširio se i na brojne zemlje Latinske Amerike te je postao simbol nade, ritma vremena i dobrih želja.
Leća u Italiji – simbolika hrane i novca
U Italiji je leća tradicionalno novogodišnje jelo, često poslužena uz svinjetinu. Razlog je jednostavan – zrna leće oblikom podsjećaju na kovanice, pa simboliziraju novac i financijski prosperitet.
Prema vjerovanju, količina leće na tanjuru izravno je povezana s količinom obilja koja će pratiti osobu u nadolazećoj godini.
Riba u Japanu – dug život i otpornost
U Japanu se Nova godina dočekuje uz posebno pripremljena jela, pri čemu svaka namirnica ima svoje značenje. Riba, osobito haringa, simbolizira dug život, izdržljivost i snagu.
Za razliku od raskošnih zapadnjačkih stolova, japanska novogodišnja hrana naglašava ravnotežu, poštovanje ciklusa prirode i zahvalnost.
Simbolika hrane u različitim kulturama – važan je i oblik
U mnogim tradicijama simbolika se ne veže samo uz namirnicu, već i uz njezin oblik. Okrugli kruh, kolači ili peciva simboliziraju ciklus, cjelovitost i kontinuitet.
Okrugli oblik podsjeća da kraj i početak nisu suprotnosti, već dijelovi istog kruga.
Takvi običaji dodatno naglašavaju ideju da Nova godina nije nagli rez, već prirodan nastavak života.
Što se tradicionalno izbjegavalo za Novu godinu?
Osim namirnica koje su se smatrale „sretnima“, postojale su i one koje se, prema vjerovanjima, nije preporučivalo jesti:
- perad, jer se vjerovalo da „odnosi sreću“
- riba, jer sreća može „otplivati“
- zec, jer sreća „pobjegne“
Iako se danas ova pravila rijetko shvaćaju ozbiljno, ona otkrivaju koliko su naši preci pažljivo promišljali simboliku svakodnevnih odluka.
Simbolika hrane za Novu godinu danas
Danas se većina ovih običaja njeguje više iz tradicije i zabave nego iz stvarnog uvjerenja. Ipak, simbolika hrane za Novu godinu i dalje ima svoju vrijednost – podsjeća nas na potrebu za nadom, optimizmom i osjećajem kontrole nad neizvjesnom budućnošću.
Bez obzira jedemo li odojak, grožđe ili leću, poruka ostaje ista: novogodišnji stol nije samo mjesto okupljanja, već mali ritual kojim simbolično krojimo godinu koja je pred nama.
