Uradi sam projekti
Isplati li se restauracija antiknog namještaja?
Restauracija namještaja možda nije uvijek isplativa, ali sentimentalne vrijednosti ipak nemaju cijenu. Restauracija antiknog namještaja posebna je vještina koja zahtjeva puno strpljenja i znanja iz različitih područja, od poznavanja materijala do stila u kojem je namještaj izrađen. Samo rijetki se danas bave ovim hvalevrijednim zanatom.
Restaurator posjeduje brojne vještine
Poznavanje starih tehnika izrade namještaja, prepoznavanje različitih stilova i njihovih karakterističnosti, samo su neke od vještina koje posjeduje dobar restaurator antiknog namještaja.
Dominik Šoštarić bavi se restauracijom namještaja. S obzirom na njegovo veliko iskustvo, već na prvi pogled može zaključiti je li riječ o novijem komadu ili replici. Antikni namještaj od replike se razlikuje u nekoliko detalja, koje stručno oko može lako prepoznati.
Namještaj u prošlosti bio je kvalitetniji
U vrijeme kada nije bila razvijena industrija kao danas, stolari su radili ručno, od kvalitetnijeg drveta, okovi su bili od mesinga i te komade namještaja smatramo majstorskim.
Dominik kaže kako se danas sve radi sa strojevima koji olakšavaju i ubrzavaju posao. Ipak, ističe da osobno smatra da je namještaj koji je pravljen u prošlosti bio puno kvalitetniji od ovog današnjeg.
Ljepota je u oku promatrača i o tome se ne raspravlja, kao niti oko vrijednosti namještaja koji ima sentimentalnu vrijednost.
Sentimentalna vrijednost
Namještaj koji Dominik dobije od klijenata ne mora nužno imati neku vrijednost, barem ne onu materijalnu. Ljudi se za restauraciju odlučuju dobrim dijelom iz sentimentalnih razloga jer ih podsjeća na nekog voljenog.
Restaurirati se može sve, a Dominik osobno preferira starije komade jer su mu zanimljiviji budući da su rađeni rukom. Obično za restauraciju uzima komade namještaja koji su napravljeni do Drugog svjetskog rata.
Taj stari namještaj najčešće je bio napravljen sa shelakom, odnosno politiran s njim. Shelak je prirodna smola koja se dobiva uz pomoć kukaca, zatim se to prerađuje i dobivamo listiće koji se tope u špiritu, te se s time polira, a premazuje se i unutrašnjost ladica, ormara. Sve je dezinficirano te se unutra može stavljati i donje rublje, roba, majice, apsolutno sve.
Vijek trajanja teško je odrediti
U pravilu, svaki drveni namještaj moguće je restaurirati, ali trajanje je teško odrediti. Količina posla ovisi o stanju drvenine. Što je komad stariji, više pažnje zahtjeva. Dobra restauracija traži korištenje starih tehnika, ali i starih materijala. Ako na originalnom komadu nije bilo vijaka, tijekom obnove se također ne smiju koristiti.
Dominik u svom radu uglavnom koristi stare materijale, primjerice stari ormar koji je u lošem stanju te ga se ne isplati restaurirati. Koristi masivna drva, a komad od orahovine uvijek je dobrodošao.
Dok se jednostavnije politiranje može koristiti za obnovu drva koje je ogrebano te mu tako vratiti stari sjaj, kod antiknog namještaja politiranje zahtjeva proces koji traje nekoliko tjedana.
Posao u kojem uživa
Dominik se u svojoj radionici Restauracija Šoštarić s ljubavlju posvećuje svakom komadu antiknog namještaja, a veliki izazovi ne predstavljaju mu nikakav problem.
Restauraciju uvijek prepustite stručnjaku, jer on će vašem starom namještaju udahnuti novi život.
Uradi sam dekoracije i rasvjeta
Napravite sami svoj adventski vjenčić, uz savjete dizajnerice
Manuela Javor vodi nas korak po korak do izrade vlastitog adventskog vjenčića
Adventski vjenčić jedan je od najljepših blagdanskih detalja, a sve više ljudi traži načine kako napraviti adventski vjenčić koji će izgledati posebno, prirodno i osobno. Dizajnerica evenata i maloprodajnih prostora Manuela Javor pokazala nam je kako izrada može biti jednostavna, smirujuća i ispunjena simbolikom. Za nju je vjenčić više od dekoracije – to je način da se u dom unese priroda i podsjetnik da nakon zimskih dana uvijek dolazi proljeće.
Prirodni materijali: prvi korak u tome kako napraviti adventski vjenčić
Da bi vjenčić bio postojan i prirodan, Manuela koristi zimzeleno bilje. Ono unosi svježinu i miris zime, ali i ostaje lijepo kroz cijelo adventsko razdoblje.
Najčešće bira:
- tršlju
- čempres
- borovinu
Ističe da, kada razmišljamo o tome kako napraviti adventski vjenčić, kao bazu možemo koristiti gotovo svaku zimzelenu biljku.
Od dodatnih materijala priprema:
- cvjećarsku spužvu, dobro natopljenu vodom
- visoke svijeće i držače sa šiljkom
- antikne kuglice i trake
- češere
- vruće ljepilo
- škare za grančice
Kombinacijom prirodnih i dekorativnih elemenata stvara se elegantan vjenčić s karakterom.
Kao napraviti adventski vjenčić korak po korak
1. Priprema baze
Cvjećarska spužva ključna je za dugotrajnost. Manuela je najprije potapa u vodi bez pritiskanja, a zatim je oblikuje prema posudi. Ovo je temelj svakog uspješnog vjenčića.
2. Rezanje i raspored zelenila
Grančice se režu na kraće dijelove kako bi se lako umetale u spužvu. Uklapaju se kružno, stvarajući pun volumen. Manuela uvijek ostavlja manje zelenila u središnjem dijelu jer ondje dolaze svijeće.
3. Simbolika i pravilno postavljanje svijeća
Četiri adventske svijeće nose značenje nade, radosti, mira i ljubavi. Kako bi bile stabilne, Manuela koristi držače sa šiljkom i svaku svijeću pojedinačno učvršćuje.
4. Dekoriranje koje donosi karakter
Kuglice, trake i češeri dodaju toplinu i teksturu. Antikne kuglice stvaraju elegantan, blago viktorijanski dojam. Češeri se postavljaju tek nakon što odredimo njihovu poziciju, a pričvršćuju se vrućim ljepilom.
5. Mašne i završno oblikovanje
Za mašne Manuela koristi trake dužine otprilike jednog metra, mjerene jednostavnom metodom – od šake do ramena. Završni korak je lagano okretanje vjenčića kako bi se vidjelo treba li gdje dodati teksturu ili prilagoditi trake.
Prirodna estetika kao najbolji odgovor na pitanje kako napraviti adventski vjenčić
Manuela naglašava da vjenčić ne mora biti savršeno simetričan. Lagano neuredan, prirodan izgled često djeluje toplije i autentičnije. Važno je uživati u procesu i stvoriti nešto vlastitim rukama. Zato je svaki pogled na vjenčić tijekom blagdana podsjetnik na trenutak kreativnosti i mirno vrijeme koje ste odvojili za sebe.
Uradi sam projekti
7 savjeta za povećanje vlage u domu kada je zrak presuh zimi
Suhi zrak nije samo nelagodan — može izazvati zdravstvene tegobe, utjecati na sobne biljke, pa čak i oštetiti drveni namještaj
Zimski mjeseci donose poseban izazov za održavanje zdrave i ugodne klime u domu. Dok pojedini dijelovi doma zimi pate od vlage i kondenzacije, drugi trpe upravo suprotan problem – suhi zrak. Sustavi grijanja, osobito centralno i podno grijanje, snižavaju razinu vlage u zraku i time narušavaju prirodnu ravnotežu u prostoru.
Provjetravanje doma ključno je za zdrav i ugodan prostor zimi
Grijanje u zimskim mjesecima je neophodno, ali ono istodobno isušuje zrak i narušava prirodnu ravnotežu vlage. Suhi zrak nije samo nelagodan — može izazvati zdravstvene tegobe, utjecati na sobne biljke, pa čak i oštetiti drveni namještaj. Zato je važno znati kako povećati vlažnost zraka u stanu i stvoriti prostor u kojem se diše lakše.
Zašto grijanje isušuje zrak
Sustavi grijanja – osobito centralno i podno grijanje – snižavaju razinu vlage u prostoru. Topli zrak „upija“ vlagu iz svega što ga okružuje: zidova, tkanina, pa čak i iz našeg tijela.
„Optimalna razina vlage u prostoru trebala bi biti između 40 i 60 posto,“ objašnjava Tomislav Sedlić, prodajni savjetnik za sustave prozračivanja.
Ispod 40 posto zrak postaje presuh, što može uzrokovati iritacije i zdravstvene probleme, dok se iznad 70 posto stvaraju uvjeti za razvoj plijesni.
Upravo zato zimi često osjećamo suhoću u grlu, svrbež očiju i umor.
Biljke gube vlagu, listovi im se suše, a drveni parketi i namještaj pucaju. U prostorijama u kojima grijanje radi neprestano, vlaga može pasti i ispod 30 posto, što značajno narušava kvalitetu zraka.
Zdravstvene i praktične posljedice suhog zraka
Suhi zrak utječe na zdravlje više nego što mislimo. Kod djece i starijih osoba može izazvati kašalj, iritaciju dišnih puteva i nesanicu, dok kod osjetljivih osoba pogoršava alergije i astmu.
Istovremeno, zrak prenosi manje topline pa se prostor osjeća hladnijim, zbog čega instinktivno pojačavamo grijanje – čime dodatno isušujemo prostor.
Počela je sezona grijanja – pazite da vam ne „pukne” parket!
Uz to, pretjerano suh zrak nepovoljno djeluje i na materijale u domu. Drvo gubi vlagu, što uzrokuje sitna napuknuća, dok tekstil i papir postaju lomljivi.
Zato je održavanje stabilne razine vlage podjednako važno za zdravlje stanara i dugovječnost interijera.
Kako povećati vlažnost zraka u stanu – učinkovita rješenja
Postoji više načina da se u zimskim mjesecima poveća vlažnost zraka. Neki su vrlo jednostavni i ne zahtijevaju dodatna ulaganja, dok drugi uključuju modernu tehnologiju koja dugoročno čuva zdravu mikroklimu u domu.
1. Redovito provjetravajte
Iako zimi prozore često držimo zatvorene, zrak se mora obnavljati. Stručnjaci preporučuju šok prozračivanje – držite prozore širom otvorene pet do deset minuta, dva do tri puta dnevno.
Tako se prostor brzo osvježi, a zidovi i namještaj ne gube toplinu.
2. Koristite ovlaživače zraka
Električni ovlaživači zraka ili difuzori najbrži su način da postignete ugodnu vlažnost. Postoje ultrazvučni, parni i isparivački modeli koji automatski održavaju željeni postotak vlage.
Kod izbora obratite pozornost na veličinu prostorije – manji uređaji dovoljni su za spavaće sobe, dok dnevni boravci zahtijevaju snažnije modele.
3. Postavite posude s vodom na radijatore
Jednostavno, starinsko, ali učinkovito rješenje. Keramičke ili metalne posudice s vodom na radijatorima lagano ispuštaju vlagu u zrak. U njih možete dodati nekoliko kapi eteričnog ulja lavande ili eukaliptusa za ugodniji miris i osjećaj svježine.
4. Iskoristite sobne biljke kao prirodne ovlaživače
Biljke otpuštaju vlagu kroz proces transpiracije i tako prirodno vlaže zrak. Posebno su učinkovite vrste s velikim listovima poput fikusa, spatifiluma, zmajevca i areke palme, ali i biljke poput zelenog ljiljana. Grupiranje biljaka u prostoriji pojačava učinak i stvara osjećaj svježine.
5. Sušite rublje u prostoru
Ako je zrak u stanu izrazito suh, dio vlage možete nadoknaditi sušenjem rublja unutar prostorije. Ipak, važno je ne pretjerivati – ako se pojavi kondenzacija na prozorima, znak je da je vlaga prešla optimalnu razinu.
6. Održavajte umjerenu temperaturu
Što je prostor topliji, to brže gubi vlagu. Idealna temperatura u zimskim mjesecima je između 20 i 22 °C. Svako povećanje temperature za samo jedan stupanj dodatno snižava vlažnost zraka i povećava potrošnju energije.
7. Mehanička ventilacija – dugoročno rješenje
Za one koji žele trajno riješiti problem, postoji i modernije rješenje – rekuperacijski sustav.
„Riječ je o ventilacijskom uređaju koji istovremeno dovodi svjež i odvodi potrošeni zrak,“ objašnjava Sedlić.
„Ugrađeni keramički akumulator topline zadržava energiju iz toplog zraka i prenosi je na svježi zrak izvana. Tako zrak u prostoru uvijek ostaje svjež i ugodan, bez gubitka topline.“
Ovakvi sustavi mogu biti centralizirani (ugrađuju se u fazi gradnje) ili decentralizirani, koji se lako instaliraju u postojeće stanove – bez velikih radova i prašine.
Prirodni detalji koji pomažu
Osim tehnologije, i sam interijer može pomoći u održavanju ugodne klime. Materijali poput pamuka, vune, lana i drva prirodno reguliraju vlagu. Tekstilne zavjese, tepisi i presvlake ublažavaju isušivanje, a unutarnje fontane ili akvariji dodatno ovlažuju prostor na prirodan način.
Kvaliteta zraka jednako je važna kao i temperatura u prostoru. Ako se pitate kako povećati vlažnost zraka u stanu, odgovor je jednostavan – kombinacijom pametnog prozračivanja, umjerene temperature i prirodnih ili tehničkih rješenja.
Zrak koji diše, prostor koji diše – i zima postaje ugodnija, zdravija i toplija.
