Predstavljamo dom
Zavirite u stan jednog od naših najpoznatijih arhitekata, Ante Vrbana
‘Svaki moj prostor je moj svojevrsni laboratorij arhitekture’
Prvi projekt napravio je s devetnaest godina, a prvi kapitalni dvije godine kasnije. U Hrvatskoj je postao poznat i prije nego što je diplomirao, a prije svoje tridesete godine, izašao je na strana tržišta kojima i danas uspješno plovi. Vrata svoga doma otvorio nam je arhitekt Ante Vrban.
Dobrodošli u dnevnu sobu arhitekta Ante Vrbana. Prostor je to koji svako toliko mijenja svoje lice. ‘Zapravo , svaki moj prostor je moj svojevrsni laboratorij arhitekture gdje testiram sve materijale koje onda kasnije implementiram ili ne, ovisi o rezultatu’, kaže nam Ante. Uz to, mjesto je to gdje razmišlja i odmara. Karakteriziraju ga jednostavnost forme i mir i tako ovaj dom postaje savršeno mjesto za odmor i nove ideje i projekte.
‘Zapravo su to moja kolekcija stolića butter za 2022. Nekako travertin je kroz cijeli moj život jako važan kamen. Htio sam da budu monoliti i htio sam da budu skulpturalni. Ja mislim da je umjetnost zapravo jedna velika cjelina, dio arhitekture i da zapravo, da bi sve bilo u nekakvoj harmoniji, u trendu, ta industrija umjetnosti i arhitekture i dizajn, i moda i glazba, nekako trebaš spojiti sve svjetove da bi dobio proizvod’, smatra.
Ljeta u Šibeniku ostavila su trag
Iako je odrastao i školovao se u Zagrebu, Ante je ljeta provodio kod bake i dide u Šibeniku. Dida je imao jedrilicu čija je paluba kod Ante ostavila trag i postala inspiracija za njegov arhitektonski stil.
‘Pod je bijeli hrast, ali ima dilatacije od kaučuka, zapravo je sistem rađen kako palube na brodu, zapravo se u dilatacije između dvije letve, natanka zapravo tekući kaučuk. Kad se osuši, se reže kao na palubi’, kaže.
To je prepoznatljiv pod s potpisom ovog arhitekta za koji kaže da ga ne stavlja u svaki svoj projekt već samo ako osjeti vibru da bi on mogao biti kompatibilan s vlasnikom. Vrban smatra da dobar arhitekt treba biti potpuno prepoznatljiv, a evo koji je njegov zaštitni znak.
‘Ova ogledala, to se zapravo, to vani moji klijenti moji klijenti zapravo zovu skulpture. To su ručno brušena trake od ogledala i ona nije samo stvar refleksije i nekako igre svijetla i refleksije. Potpuno drugačiji dojam daju po noći i uz recimo nekakav sumrak, osvjetljene umjetno ili prirodno, to je zapravo jedan cool trik. Ja mislim da sam imao 18 godina kad sam prvi put tu traku stavio i evo, do dan danas, pojavljuje se u svakom projektu, ne u možda ovako, u različitim, recimo, dimenzijama. Ali je uvijek tu i na njoj je moja pločica da se zna da sam ja radio’, kaže Vrban.
Projekti po cijelom svijetu
A njegovih projekata zaista ima u cijelom svijetu. I kako kaže Ante, teško je izdvojiti najdraži mu.
‘Svaki arhitekt ili čovjek u svojoj karijeri ima prekretnice i raskrižja. kad razmislim, možda mi je prvi projekt, kad sam bio klinac na faksu. Ja sam prvi projekt napravio s 19 godina, ali prvi kapitalni je bio zgrada od Sokol Marića u Medulićevoj ulici, kad sam imao 21. Onda je bio Dubai s 23, i naravno, prva obnova Gradske kavane prva obnova njena, to sam imao 28 godina. Nakon Dubaia sam izašao na inozemno tržište i sad imam užasno puno projekta koji imaju confidentiality agreement koji, zapravo, to su ljudi koji ne žele uopće da se zna jer je riječ o privatnim investicijama, a recimo, crkva u Kninu koja je, na koju sam užasno ponosan, jer sam ja i katolik i Hrvat i to, gdjegod živio i radio, to spominjem’, ponosno ističe Ante.
Za svoje je radove dobio i mnoštvo međunarodnih nagrada što ga čini jednim od naših najnagrađivanijih arhitekata. Iza njega je više od 400 projekata diljem svijeta. Jedan od posljednjih je Hrvatski paviljon na svjetskoj izložbi u Dubaiju gdje je dobio Zlatnu nagradu za kvalitetu.
Rano probijanje na svjetsko tržište zasigurno je obilježilo njegovu karijeru, ali nije tu jedini faktor bila sreća jer za održati se na vrhu treba i puno rada.
Dobar si koliko je dobar tim
‘Biti arhitekt znači imati veliku domenu znanja i djelovanja. Zapravo, ti si od prvog dogovora, u komunikaciji s klijentom, prezentaciji projekta, realizaciji projekta i na kraju i na naplati tog projekta, ti moraš biti multifunkcionalan. Arhitektura i građevina moraju biti jedno tijelo, ja to govorim zapravo od pravog dana kad sam počeo raditi jer ja sam zapravo arhitekt koji je na gradilištu’, objašnjava.
Kaže da je netko onoliko dobar koliko mu je tim organiziran. On sa svojim radi već dugo i svi su zajedno rasli kroz realizirane projekte.
‘Ja sa svojim majstorima radim skoro od prvog projekta, mi smo svi obitelj već postali, kao mama patka ih vodim sa sobom po cijelom svijetu, nekako sam stvorio tim na kojem sam užasno zahvalan i ja bez njih ne postojim’, kaže.
A koliko je ljudi kojima je Ante zahvalan? Puno, sada već puno, kad smo kretali, bilo nas je troje. Sad nas ima preko 200 indirektno i direktno i to je veliki je blagoslov i velika je čast, kad radiš s ljudima koji već mogu nekako predvidjeti sljedeći korak. U principu oni već znaju u kojem smjeru, ja recimo nikada ne kasnim, uvijek sam na vrijeme, užasno me nervira kad netko kasni, to svi znaju, i ti da bi bio uspješan i da bi napravio stvari koje, za koje si stvoren, moraš shvatiti da si ti dio mozaika, a ne jedna slika i zapravo mi svi tvorimo taj jedan mozaik koji na kraju ispadne rezultat i na njima sam zapravo najviše zahvalan’, objašnjava.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Od mračnog hodnika do svijetlog, otvorenog interijera: Pogledajte kako je ovaj stan dobio potpuno novi doživljaj prostora
Projekt potpisuje arhitektonski studio šen, koji je kroz novi raspored i pažljivo odabrane materijale prostoru dao potpuno novu logiku
Stan iz 70-ih na zagrebačkim Ravnicama, u neposrednoj blizini parka Maksimir, prošao je temeljitu transformaciju koja pokazuje koliko kvalitetna adaptacija stana može promijeniti način života. Projekt potpisuje arhitektonski studio šen, koji je kroz novi raspored i pažljivo odabrane materijale prostoru dao potpuno novu logiku.
Zašto se u nekim domovima osjećamo bolje nego u drugima? Odgovor je u rasporedu
Iako je stan i u izvornom stanju imao značajnu prednost, obilje prirodnog svjetla i pogled na krošnje, njegova unutarnja organizacija to nije pratila. Upravo je zato adaptacija bila usmjerena na oslobađanje prostora, smanjenje komunikacijskih zona i stvaranje protočnog, suvremenog interijera.
Renovacija stana prije i poslije: od zatvorenog tlocrta do protočnog prostora
Stan je prije adaptacije bio ispunjen pregradama, a velik dio površine zauzimao je hodnik. Takav raspored bio je tipičan za razdoblje gradnje, no u suvremenom načinu života pokazao se kao ograničavajući.
“Stan smo zatekli s velikim udjelom hodnika i nizom pregrada koje su ograničavale njegov potencijal”, objašnjava arhitekt.
Prostorije su bile jasno odvojene – dvije spavaće sobe, kuhinja, dnevni boravak i kupaonica – ali njihov međusobni odnos nije omogućavao maksimalno korištenje svjetla i prostora. Dnevna zona, iako smještena uz otvore, nije u potpunosti koristila potencijal prirodnog osvjetljenja.
Nakon adaptacije stana uklonjen je višak pregrada, a prostor je dobio novu protočnost. Razlika između prije i poslije najviše se očituje u dojmu – interijer je danas otvoreniji, svjetliji i vizualno povezan.
Lounge umjesto hodnika
“Postojeći raspored soba, s obzirom na raspodjelu otvora, pokazao se kao logična osnova za novo rješenje. Polazišna točka bila je pojačati prisutnost svjetla i pogleda na krošnje”, ističe arhitekt.
Umjesto klasičnog hodnika uveden je centralni prostor koji funkcionira kao svojevrsni lounge – linearna zona koja povezuje sve dijelove stana. Upravo taj prostor postaje ključna točka interijera i najveća promjena u odnosu na izvorni tlocrt.
Lounge više nije samo komunikacija, već aktivni dio stana. Opremljen je klupama, diskretnom rasvjetom i ogledalom koje reflektira svjetlo i dodatno produbljuje prostor.
Posebnu fleksibilnost omogućuju klizna vrata pune širine, koja prostor po potrebi zatvaraju ili otvaraju. Time stan postaje prilagodljiv različitim scenarijima – od otvorenog dnevnog prostora do intimnijih cjelina.
Više svjetla i povezanost s okolinom
Jedan od glavnih ciljeva projekta bio je naglasiti prirodno svjetlo kao ključni element interijera. To je postignuto premještanjem spavaćih soba prema središtu stana, čime su pročelja oslobođena za dnevne zone.
Rezultat je prostor u kojem svjetlo prodire dublje u interijer, dok pogled na zelenilo Maksimira postaje sastavni dio svakodnevnog iskustva. Stan koji je prije djelovao zatvoreno danas odiše prozračnošću i smirenošću.
Pametna organizacija servisnih prostora
Uz sjeverni nosivi zid organiziran je kompaktan servisni blok koji uključuje ulazni prostor, kupaonicu i kuhinju. Smanjenjem tih zona na optimalne dimenzije oslobođen je dodatni prostor za dnevne funkcije.
Kuhinja je pritom značajno povećana i danas djeluje kao ravnopravan dio stana. Nekada izdvojena i ograničena, sada je funkcionalnija i vizualno povezana s ostatkom interijera.
Materijali i boje: ravnoteža između neutralnog i naglašenog
Interijer se temelji na neutralnoj paleti – bijelim zidovima i svijetlom mikrocementu koji se proteže kroz većinu prostora. Takva baza omogućuje kontinuitet i naglašava prostornu protočnost.
Središnje zone, poput spavaćih soba, dodatno su naglašene parketom koji unosi toplinu i jasno definira različite funkcionalne cjeline.
Karakter prostoru daju pažljivo uvedeni akcenti – kuhinja u desaturiranoj zelenoj boji te crveni stolarski elementi u loungeu i kupaonici. Namještaj je većinom odabran u smirenim tonovima kako bi se postigla ravnoteža između dinamike i jednostavnosti.
Prostor je dodatno obogaćen biljkama, umjetninama i detaljima, među kojima se ističe rad „Crvena zemlja“ autora Tomislava Šen.
Adaptacija stana kao primjer suvremenog stanovanja
Ovaj projekt jasno pokazuje kako adaptacija stana može nadmašiti estetsku razinu i postati alat za unapređenje kvalitete života. Bez povećanja kvadrature, prostor je dobio novu funkcionalnost, više svjetla i veću fleksibilnost.
Uklanjanjem suvišnih pregrada i uvođenjem prilagodljivih zona stvoren je interijer koji odgovara suvremenim potrebama – otvoren, ali istovremeno intiman kada je to potrebno.
Ova adaptacija pokazuje da ključ kvalitetnog stanovanja nije u veličini prostora, već u promišljenom rasporedu.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Ostava usred dnevnog boravka: Kako je arhitektica pretvorila problem u prednost stana
Lucija Puljić iz El Be arhitektonskog studija smjestila je spremište u središte dnevnog prostora — i time riješila ne samo pohranu, već i loš odnos kuhinje i dnevne sobe.
Stan od otprilike 80 kvadrata na prvi pogled nije djelovao skučeno. Problem je bio suptilniji — nedostatak kvalitetne pohrane i krivi odnos između kuhinje i dnevnog boravka. Dnevna soba bila je prevelika u odnosu na kuhinju, a otvoreni prostor nije bio optimalno iskorišten. Upravo tu je mag. ing. arh. Lucija Puljić iz El Be arhitektonskog studija pronašla rješenje koje na prvu zvuči neobično.
„Htjeli smo ubaciti negdje spremište i to smo iskoristili u dnevnom dijelu zato što je bio komotan, ali odnos kuhinje i dnevne sobe bio je kriv. Bila je prevelika dnevna soba u odnosu na kuhinju. Tako da smo jednim centralnim dijelom povećali spremište i time omogućili dodatno skladištenje u kuhinji i preorijentirali samu dnevnu sobu kako bi se omogućio lakši pristup prema terasi.”
Uvođenjem centralnog volumena ostave postignuto je nekoliko stvari odjednom: povećana je količina pohrane, bolje je organiziran prostor kuhinje, dnevni boravak je dobio jasniju strukturu, a omogućena je i bolja komunikacija prema terasi.
Namještaj po mjeri koji sve drži na okupu
Ključni izazov bio je uklopiti ostavu u prostor bez narušavanja estetike — zatvoriti je u ormare i vizualno povezati s kuhinjom i dnevnim boravkom. Marko Vurušić, vlasnik Restyle stolarije, objašnjava složenost izvedbe.
„Najveći izazovi su bili da zatvorimo ostavu u ormare, u kompletnu priču — da bude u jednoj cjelini kuhinja, ostava plus dnevni boravak. Uspjeli smo ukomponirati postojeće zidove s našim namještajem, dobiti kut po 45 stupnjeva, spoj smo napravili gerung — znači lijepi prelaz tog kuta i nastavak dnevnog boravka na drugu stranu.”
Preciznost izrade bila je ključna. Prijelazi iz materijala u materijal zahtijevali su detaljnu razradu radioničkih nacrta kako ne bi došlo do pogreški u izvedbi.
Lincoln orah koji izgleda kao pravi furnir
U interijeru dominira iveral koji vjerno imitira prirodne materijale. Mladen Lovreković, direktor tvrtke Elgrad, posebno ističe dekor Lincoln orah.
„Kad ga vidimo na velikim površinama i lijepo svjetlo pada na njega, toliko djeluje poput prirodnog furnira da stvarno mislim da nitko nema što prigovoriti iveralima i sličnim materijalima.”
Posebno zanimljiv detalj je zidna obloga u dnevnoj sobi koja na prvi pogled izgleda poput filca. Lovreković objašnjava da je zapravo riječ o iveralu — tek kad ga se dodirne, postaje jasno da nije meka tekstilna površina nego tvrdi materijal. Takvi detalji pokazuju koliko daleko su otišli suvremeni materijali u imitiranju različitih tekstura.
Boje koje ne odudaraju od onoga što već postoji
Kod odabira boja Lucija Puljić krenula je od onoga što je u stanu već bilo — drvene podne obloge i sivkastih keramičkih pločica u kupaonama.
„Htjeli smo postići nenametljivost. Bili smo definirani već postojećom podnom oblogom koja je bila drvena i oblogama pločica u kupaonama koje su bile sivkaste, pa smo nijansiranje usmjerili prema tome — bež nijanse i drvene nijanse koje se ne kose s postojećim oblogama.”
U dnevnim prostorima prevladava bež u kombinaciji s tamnim drvetom, dok su detalji izvedeni u toploj crnoj (tzv. soft black) i antracit tonu (tzv. onyx) — nijansama koje su dovoljno bliske da ne stvaraju oštre kontraste, ali dovoljno različite da prostor ima dubinu.
Kuhinja koja se ističe radnom pločom
Iako kompaktna, kuhinja dobiva karakter zahvaljujući radnoj ploči od kompaktnog materijala — izuzetno popularnog i trajnog materijala posljednjih godina. Lovreković opisuje odabrani dekor kao tamni mramor koji prema njegovim riječima već malo ima prema betonu i škriljevcu — neobičan izbor koji se s tamnim detaljima u ostatku interijera izvrsno uklopio.
Šaht u sredini i podno grijanje: Rješavanje problema dizajnom
Projekt je imao i tehničke izazove koji su zahtijevali kreativna rješenja. U sredini prostorije nalazio se postojeći šaht koji se nije mogao mijenjati, a u pod se nije smjelo intervenirati jer je već bilo postavljeno podno grijanje. Umjesto klasičnih građevinskih zahvata, problem je riješen kroz dizajn namještaja — elementima ormara dobivena je, zapravo, još jedna prostorija.
Kupaonica: Najveći izazov projekta
Kupaonica je bila najzahtjevniji dio projekta. Perilica rublja i unutarnja jedinica dizalice topline bile su na pozicijama koje nisu odgovarale novom rasporedu, ali ih se nije moglo premjestiti.
„Kupaona nam je bila veliki izazov. Imali smo postavljene instalacije, perilicu rublja i unutarnju jedinicu dizalice topline na mjestima koja nam nikako nisu odgovarala. Zatvorili smo perilicu u ormar u koji smo smjestili i sve potrepštine, a u maloj kupaoni smo elementom ormara s ukalupljenim ogledalom uspjeli smjestiti sve šampone i slično što ne želimo prikazivati.”
Lucija Puljić, mag. ing. arh., El Be arhitektonski studio
Materijal je i u kupaonama isti — iveral. Lovreković naglašava da je on dovoljno čvrst i kvalitetan za korištenje i u kuhinji i u kupaonici, uz uvjet da su rubovi pravilno zatvoreni kako vlaga ne bi prodrla unutra.
Ovaj stan pokazuje da se potencijal prostora često krije tamo gdje ga najmanje očekujemo. Ostava usred dnevnog boravka na prvu zvuči kao kompromis — ali u rukama dobre arhitektice postala je prednost koja je unaprijedila cijeli stan.
Topli minimalizam u obiteljskoj kući – sve je projektirano unaprijed i ništa nije slučajno
