Predstavljamo dom
KAD SE INVESTITOR I PROJEKTANT RAZUMIJU: Preuređen donjogradski stan
Stan inspiriran tehnologijom
Preuređenje stana zna biti vrlo zahtjevan posao. Ali kad se investitor i projektant razumiju, onda je rezultat izvrstan. Dom na kvadrat u suradnji s arhitektonskim uredom 4uha vodi vas u jedan takav stan inspiriran tehnologijom.
Ovako izgleda klasičan donjogradski stan s građanskim dijelom i stražnjim prostorijama za osoblje nakon preuređenja. Projektni zadatak bio je od staroga stana napraviti moderan, uz puno referenci na IT sektor, te puno segmenata iz života investitora. Najbitnije je bilo da dnevni prostor bude uređen po principu takozvanog open space-a.
Open space u harmoniji jing janga
‘Kompletan open space je zapravo zamišljen u nekakvoj suprotnosti nekakvog jing janga, takva je zapravo početna ideja bila, ali sve to ima nekakvu puno dublju ideju koju nismo agresivno htjeli prikazati, nego zapravo da se prikaže ta zaigranost investitora jer su oni tražili da taj prostor bude jako modularan, jako promjenjiv, da može poprimiti jako puno obličja u nekakvom kratkom vremenskom roku’, kaže Ivan Zloušić, projektant-voditelj tima.
Neutralna podloga daje mogućnost isticanja samo detalja u prostoru, poput sjedeće garniture i primjerice, tepiha. Kuhinja je prostor za kuhanje i igranje društvenih igara.
‘Uz želje i navike tu su još bile neke jako specifične stvari kao ljubav prema crno bijelim fotografijama, pogotovo starim fotografijama Zagreba, a onda u drugu krajnost, tu je glider motiv koji će samo dio publike znati što je, ali je jako interesantan motiv koji smo mi provukli kroz cijeli open space i htjeli smo postići to da investitor može u jednom trenutku zapravo jako lako promijeniti i prilagoditi taj prostor funkciji koju želi za taj prostor u danom trenutku’, dodaje.
Pomno odabran svaki detalj
Kostur cijelog prostora čini čelična konstrukcija na koju se može vezati glider motiv. Investitoru to ostavlja puno mogućnosti za uključivanje u dizajn interijera što mu je bilo jako važno. Koliko pažnje pridaje detaljima svjedoči odabir papirnatih ubrusa u prostoru. Uz razna praktična rješenja u kuhinji, projektanti su predložili i klizna vrata na gornjim kuhinjskim ormarićima.
‘Nama je najbitnije da investitori čuju naš prijedlog. Nama je najčešće teško objasniti investitoru da izađe iz te komfor zone kako bi došao u svoju, privatnu komfor zonu, a ne nečega što je navikao kroz korištenje svojih roditelja ili nekog drugog’, nadovezuje se.
A sada vas vodimo u prijelaznu zonu između javnog i, možemo reći, intimnog dijela stana. Ona je namijenjena gostima.
‘Zato je ubačena tu i tuš kabina koja je sastavni dio sobe, ali opet, to je soba za jednu do dvije osobe i to je njihova. U stanu ima, naravno, još dodatna kupaonica, ali ovo je baš dogovoreno da imaju svoj mir, da ne moraju, po noći, ukoliko dolaze stariji ljudi, da ne moraju ići daleko, tu je odmah preko puta i wc’, pojašnjava.
Moderan, ali ne prečest koncept
Ovakav koncept uređenja soba jako je moderan, ali u nas još uvijek poprilično rijedak. Projektanti priznaju da se na njega odlučuju oni koji puno putuju, pa u svojem domu vole preuzeti koncept hotelske industrije. Soba ima osjećaj privremenosti i zato je hladno i jasno rezana u prostoru, ali istovremeno ima dovoljno spremišta da jednog dana može postati dječja ili radna soba. U njoj se ističe narančasta boja koja je s pločica preslikana na zid. Tu su projektanti potražili pomoć Parketa E. Sever koji su, osim za narančasti zid, zaslužni i za podove u ovom prostoru.
‘Radi se o višeslojnom parket tvrtke Mopar koji smo ugradili u ovaj prekrasan stan, parket je uljen, kao što vidite ovako u jednu tamniju boju koja mu daje posebnu čar u prostoru’, kaže Eduard Sever iz Parketi E. Sever.
Osim čari, prostoru daje i toplinu. Ovi majstori u svojoj ponudi imaju i dekorativne betone koji su u ovom stanu korišteni u glavnoj kupaonici. Riječ je o materijalu koji je sam po sebi i hidroizolacija. Uz podove i zidove od njega je izrađen i umivaonik po mjeri.
Odvojen kupaonski dio
‘Materijal se izvodi u nekakvih osam ciklusa radova, što obuhvaća primere, premaze, glavne, nanos materijala, kao materijala, koji ide u tri ruke, i završno lakiranje sa gelovima, tj. gel i lak tako da dobijemo jednu vrlo kompaktnu prekrasnu površinu, svaka je unikatna, nema dvije iste, nema dvije jednake, radi se o prirodnim materijalima’, dodaje Eduard.
Riječ je o zemljanim prašinama koje se kasnije jednostavno održavaju te se na njima ne vide tragovi upotrebe. Na mala smo vrata ušli u intimni dio stana – spavaću sobu. Kupaonski je dio djelomično odvojen, a sastavni je dio sobe umivaonik za jutarnje uređivanje. Dalje se prolazi kroz garderobni dio koji ima i svojevrstan lounge, te prostor za vježbanje, da bismo na kraju došli do spavaćeg dijela s krevetom velikih dimenzija.
‘Moderni dom ide toliko daleko koliko investitor može ići daleko. To gubi uopće značenje modernog doma, nego što je prilagođeno apsolutno tom investitoru. Jer kad se uđe u interijer, ulazi se u jednu jako subjektivnu kategoriju, a na nama je kao projektantima da jako dobro upoznamo investitore da im to omogućimo’, zaključuje.
Sudeći prema svemu viđenom, ovaj je dom do sitnih detalja prilagođen upravo vlasniku, a njegovo zadovoljstvo poslom na kraju je najvažnije.
Predstavljamo dom
Spiralne stepenice, skriveni bazen i dizalica topline: Ovako izgleda vila iz snova na Pagu
Evo kako izgleda kada arhitektura i tehnologija rade zajedno
Strani investitor godinama je ljetovao na otoku Pagu i u njega se zaljubio, pa je odlučio sagraditi vlastitu kuću čiji interijer odražava upravo taj otok.
Arhitektica Darija Turina iz StudioPANKa osmislila je prostor, dok je Ivana Lajtman, prodajna projektna inženjerka u Viessmannu, projektirala sustav grijanja i hlađenja koji ga prati. Projektiranje moderne vile poput ove pokazuje kako arhitektura i tehnologija, kad rade zajedno od prvog dana projekta, daju rezultat koji nijedna od njih ne bi mogla postići samostalno.
Pogled i orijentacija kao polazišna točka
Investitor je od početka imao jasnu želju: pogled na more i zidove rezervirane samo za umjetničke slike. Ostatak je prepustio arhitektici.
“Kuća je orijentirana na dvije strane, ima sjeverni i južni ulaz. Sa sjeverne strane na Pagu znamo da je bura dosta snažna, tako da je kuća s te strane zatvorenija”, objasnila nam je Turina
Fasada prema ulazu doista to potvrđuje: puna, obložena svijetlim kamenom nalik travertinu, s uvučenim, gotovo tunelastim ulazom uokvirenim istim kamenom, do kojeg vodi ravna staza kroz minimalistički uređen prednji vrt s levandom, niskim zimzelenim grmljem i sivim šljunkom.
Nakon te početne zatvorenosti, ulazi se u prostor koji se otvara u svim smjerovima, gore, dolje, lijevo i desno. Suprotna, južna strana kuće posve je drugačija: velike staklene stijene u tankim tamnim aluminijskim okvirima otvaraju cijeli dnevni dio prema uskom, izduženom bazenu s efektom prelijevanja, koji se pruža uz cijelu dužinu terase, obrubljen svijetlim kamenim popločenjem i živicom.
Open space koji se otvara prema bazenu
Prizemlje kuće koncipirano je kao jedan povezani fluidni prostor koji se otvara prema van, sve do pogleda na bazen i okolni krajolik. Dnevni boravak je dvoetažni, a dominira mu velika, svijetlosiva L-sofa okrenuta prema staklenoj stijeni, uz stolić s drvenom pločom i tekstilnu zidnu instalaciju u živim, prugastim bojama koja unosi jedini izraženiji kolorit u inače neutralan, bijelo-sivi prostor.
Kroz staklo se izravno vidi bazen, a u kutu dnevnog boravka smjestio se i obiteljski pas, znak da prostor unatoč galerijskoj čistoći ostaje stvarno naseljen.
Poseban je detalj i unutarnji atrij s pravim maslinovim stablom, zasađenim u sloju bijelog šljunka i uokvirenim staklenim stijenama sa svih strana, tako da se vidi i iz dnevnog boravka i s prolaza na katu.
Biblioteka, iako odijeljena atrijem, ostaje povezana s ostatkom prizemlja kroz te staklene plohe, čuvajući vintage štih starih kuća uz radni stol i pogled u daljinu. Blagovaonica, s masivnim tamnim drvenim stolom i bijelim skulpturalnim stolicama, smještena je upravo ispod zavoja spiralnog stubišta, tako da stepenice doslovno lebde iznad stola za ručavanje.
Spiralne stepenice kao skulptura, ne prepreka
Budući da je kuća zamišljena i kao galerija za investitorovu kolekciju slika, stepenice su oblikovane kao skulpturalni element u prostoru.
“Odabrana je spirala koja jednostavno teče u prostoru, čista je bijela i prozračna, i ne blokira pogled jer se iza nje nalazi cijeli jedan svijet otoka u daljini”
Stubište doista djeluje kao jedna kontinuirana bijela vrpca koja se dvaput zavija oko svoje osi, bez klasične nosive konstrukcije, s tankim bijelim gazištima koja izgledaju gotovo kao da lebde. Na katu prelazi u ravnu rampu zaštićenu staklenom ogradom, uz koju su na zidovima obješene velike apstraktne slike u žutim, plavim i ljubičastim tonovima, potvrđujući galerijsku ulogu prostora.
Stepenice funkcioniraju kao svojevrsni atraktor, dodatna senzacija u prostoru, umjesto prepreke pogledu, što je detalj koji odvaja promišljenu arhitekturu od puke funkcionalnosti. Iz donjeg kuta gledano, spirala uokviruje pogled prema staklenoj stijeni atrija s maslinom, a odozgo, s kata, otvara pogled ravno prema van, kroz veliki prozor u dnevnom boravku.
Kuhinja kao dio galerijskog niza
Kuhinja nastavlja istu logiku dosljednosti kao i ostatak prizemlja. Tamni, gotovo čokoladni drveni ormari pružaju se od poda do stropa, a središnje mjesto zauzima veliki otočni element obložen sivim kamenom izražene, gotovo mramorne teksture, s istim materijalom koji se penje i na stražnji zid kao zaštita iza radne površine. Ugradbeni pećnica i ostali aparati integrirani su u visoke ormare, bez vidljivih ručki koje bi narušile čistoću linija, a uz radnu površinu stoji set noževa i drvena daska, jedini naznak da je riječ o prostoru za svakodnevno kuhanje, a ne samo izlog materijala.
Dizalica topline u pozadini
Za ugodan boravak tijekom cijele godine, u kući je ugrađen suvremen sustav grijanja i hlađenja.
“U ovoj privatnoj kući na moru Viessmann je isporučio grijanje i hlađenje putem dizalice topline”, objašnjava Lajtman.
Vanjska jedinica, model Vitocal 200, smještena je diskretno uz bočni zid kuće obložen kamenom, gotovo neprimjetna s glavnog prilaza. Unutarnja jedinica, bijeli spremnik s okruglim vrhom i digitalnim zaslonom, montirana je u zasebnom tehničkom prostoru zajedno s pripadajućim ventilima i instalacijom.
Za funkcioniranje takvog sustava potreban je zaseban prostor s minimalnim volumenom instalacije. Kuća je imala predviđenu malu kotlovnicu sa spremnikom sanitarne vode i buffer spremnikom za akumulaciju ogrjevne, odnosno rashladne vode. Slično rješenje, gdje se suvremena tehnologija integrira u postojeći ili tradicionalni prostor, opisali smo i u tekstu Moderne tehnologije u tradicionalnoj istarskoj kući.
Podno grijanje i hlađenje iz istog uređaja
Grijanje je riješeno površinski, putem podnog grijanja, a isti sustav omogućuje i podno, odnosno površinsko hlađenje. Na taj način kuća s jednim uređajem dobiva komforno grijanje i hlađenje tijekom cijele godine, bez potrebe za odvojenim klima sustavom.
Upravljanje sustavom odvija se preko crnog dodirnog zaslona na glavnoj jedinici, gdje se jednostavno očitavaju trenutna i željena temperatura, uz mogućnost povezivanja s mobilnom aplikacijom putem naljepnice s QR kodom “Connect me”, tako da se temperatura može provjeriti i namjestiti i izvan kuće. Posebna pažnja posvećena je i kvaliteti vode: uređaj Aqua Home Duo omekšava i filtrira vodu u kućanstvu, štiteći sve aparate i izljevna mjesta od kamenca i nečistoća.
Dizalica topline u projektiranju moderne vile
Kod projektiranja moderne vile s dizalicom topline, dovoljan je zaseban, minimalno dimenzioniran prostor za strojarnicu, u kojemu stane sve potrebno za neometan rad sustava. To je posebno važna prednost kod luksuznih vila, gdje arhitekti rijetko žele žrtvovati kvadrate za tehniku, a investitori očekuju da tehnologija ostane potpuno nevidljiva iz stambenog dijela kuće.
Isti uređaj pritom pokriva i grijanje i hlađenje, čime se izbjegava potreba za dva odvojena sustava i dvije zasebne instalacije koje bi inače trebalo provući kroz cijelu kuću. Podno grijanje i hlađenje rade preko istog sustava, bez dodatne klime, pa fasada i unutrašnji zidovi ostaju čisti, bez vanjskih jedinica raspoređenih po pročelju ili rešetki koje bi narušile arhitektonsku cjelinu, poput one koju je Turina zamislila kao gotovo galerijski čist prostor.
Rad sustava može se nadzirati i putem mobilne aplikacije, što investitoru koji dio godine ne provodi u kući omogućuje da temperaturu podesi na daljinu, prije dolaska gostiju ili tijekom duljih odsutnosti. Kvaliteta vode dodatno se štiti uređajem za omekšavanje, čime se produljuje vijek trajanja svih kućanskih aparata i sanitarne opreme, što je kod luksuznih vila s vrhunskim materijalima i opremom dodatna, ali vrlo praktična investicija.
Integrirani namještaj i galerijski pristup interijeru
Budući da je kuća kompletno ostakljena prema moru, a zidovi trebaju primiti umjetnine, interijer je koncipiran kao čist, galerijski prostor.
“Ostali namještaj integriran je u zid. Sve je ugrađeno, sve je rađeno po mjeri”, kaže arhitektica
Pravi furnir provlači se kroz cijeli interijer, unoseći toplinu doma unatoč galerijskoj čistoći prostora, a otok Pag, cijeli izgrađen od svijetlog kamena, inspirirao je i samu paletu boja interijera, vidljivu u svijetlim podovima, bež tekstilu i kamenim oblogama. Sličan pristup integriranog namještaja i pametnih sustava opisali smo i u tekstu Pametni stanovi – visoka tehnologija radi za vas.
Na katu kuće nalaze se tri spavaće sobe i praonica, pri čemu svaka soba ima vlastitu kupaonicu, gotovo poput hotelskog tipa smještaja namijenjenog i gostima investitora, a ne samo obitelji koja u kući stalno boravi.
Vila iz snova na Pagu
Projektiranje moderne vile poput ove pokazuje kako arhitektura i tehnologija mogu funkcionirati kao jedna cjelina, a ne kao dvije odvojene discipline koje se dogovaraju naknadno.
Pogled, orijentacija i otvorenost prostora oblikuju iskustvo boravka, dok tehnički sustavi poput dizalice topline i podnog grijanja rade u pozadini, gotovo nevidljivo, kako bi taj doživljaj bio ugodan tijekom cijele godine, bez obzira gleda li se na more ili buru.
Za detaljniji pregled toga kako dizalice topline danas postaju standardni dio modernog stanovanja, pogledajte i tekst Dizalice topline postaju standard modernog stanovanja.
Predstavljamo dom
Dvoje djece, jedna soba: Dizajnerica otkriva kako postići da svatko dobije svoj prostor
Na samo 10 četvornih metara dizajnerica je osmislila sobu u kojoj oba dječaka imaju svoj krevet, radni stol i dovoljno prostora za igru – bez osjećaja da je jedno dijete dobilo bolji dio sobe
Kad je Melita Kenđel, mag. dizajna iz Art Biroa, uređivala sobu za dijete predškolske dobi, najveći izazov bio je stvoriti prostor dovoljno neutralan da prati razvoj jednog djeteta kroz godine.
Uređenje dječje sobe za dvoje djece zadatak je drugačije prirode, ali jednako zahtjevan: potrebno je urediti prostor koji dvoje djece mora dijeliti, a da nijedno ne osjeti da ima “lošiji” dio sobe. Kenđel je ponovno pristupila projektu s istom filozofijom neutralne baze, ali ovoga puta izazov nije bio fleksibilnost kroz vrijeme, nego ravnopravnost u prostoru.
Zaboravite hladne neutralne tonove: Čokoladno smeđa nova je zvijezda suvremenih interijera
Za koga je soba osmišljena
Projekt je namijenjen dvojici dječaka, u dobi od 7 i 9 godina, uz ideju da prostor bude dugoročno funkcionalan. Namještaj, organizacija i odabir materijala prilagođeni su njihovim trenutačnim potrebama, ali i razdoblju adolescencije koje slijedi, kako bi soba mogla pratiti njihov razvoj bez većih preinaka.
Soba ima površinu od približno 10,2 četvorna metra, dimenzija 3,40 sa 3,00 metra. Kenđel opisuje kako je pristupila tom ograničenju:
„Soba je dosta mala s obzirom na to što je sve bilo potrebno smjestiti u nju. Pažljivim planiranjem uspjeli smo smjestiti sve potrebne funkcionalne cjeline bez osjećaja skučenosti.“
Najvažniji zahtjev roditelja bio je osigurati da oba dječaka imaju jednako kvalitetne uvjete za odmor, učenje i svakodnevno korištenje prostora. Svaki je trebao dobiti vlastiti krevet, vlastiti radni stol i dovoljno prostora za pohranu, uz zajedničku zonu za igru i druženje. Poseban zahtjev bio je iskoristiti dva radna stola koja je obitelj već posjedovala.
Kako je svako dijete dobilo svoj kutak
Svaki dječak dobio je vlastiti krevet, radni stol, rasvjetu i police za osobne stvari. Organizacija prostora potpuno je simetrična: dva kreveta postavljena su uza suprotne zidove, sa zajedničkim ugradbenim ormarom između njih, a radni stolovi smješteni su bočno, jedan uz prozor, čime se postiže osjećaj jednakosti i izbjegava dojam da jedno dijete ima bolji dio sobe.
Pohrana za dvoje djece riješena je velikim ugradbenim ormarom do stropa, s jasno definiranim zonama za svakog dječaka. Dodatnu pohranu omogućuju ladice ispod kreveta, otvorene police iznad uzglavlja te elementi iznad radnih stolova za knjige i školski pribor.
Boje i materijali u prostoru
Iako je paleta boja svjesno suzdržana, prostor nikako ne djeluje hladno. Temeljni ton daje toplo siva boja ormara i zidova, kombinirana s prirodnim svijetlim drvom parketa i unutrašnjosti polica. Uzglavlja oba kreveta izvedena su u tamnoplavoj, kanaliranoj tapeciranoj oblozi, koja odmah unosi mirnu, “mušku” notu bez da prostor učini pretamnim.
Najupečatljiviji detalj je velika tapeta s motivom karte svijeta u crno-bež tonovima, postavljena iznad jednog kreveta, koja funkcionira kao svojevrsna umjetnička instalacija i prirodni fokus prostora. Drveni paneli iza uzglavlja, s ugrađenom LED rasvjetom koja obasjava police, dodatno griju inače prilično monokromatsku bazu.
Umjesto ukrasne tapete isprobajte direktan ispis slike na zid – genijalno izgleda!
Personalizacija se odvija kroz sitne, lako zamjenjive detalje: crno-bijele fotografije i postere različitih motiva iznad svakog radnog stola, žute autiće i knjige na tepihu, te dva pufa u tamnosivoj i pješčanoj boji koji unose mekoću u središnju zonu za igru. Ovakav pristup, gdje baza ostaje suzdržana, a boja i karakter dolaze kroz tekstil i dekoraciju, izravno odražava filozofiju o kojoj Kenđel govori u nastavku.
Zajednička zona koja ostaje slobodna
Najveći izazov pri organizaciji bio je smjestiti dvije potpuno ravnopravne radne i spavaće zone unutar relativno male kvadrature, a pritom zadržati dovoljno slobodne površine u sredini sobe. Kenđel objašnjava filozofiju iza takvog pristupa:
„Cilj nije bio maksimalno ispuniti prostor namještajem, nego postići ravnotežu između funkcionalnosti i prozračnosti.“
Središnji dio sobe zato je ostavljen potpuno slobodan te je definiran velikim tepihom s dijamantnim uzorkom koji postaje zona za igru. Na taj način djeca imaju dovoljno mjesta za autiće, trkaću stazu ili druge aktivnosti bez potrebe za dodatnim namještajem. Ugradbeni namještaj, izrađen po mjeri, koristi cijelu visinu prostorije, a kombinacija zatvorenih ormara i otvorenih polica omogućuje maksimalnu iskoristivost bez vizualnog opterećenja prostora.
Ravnoteža između zajedništva i individualnosti
Osnova projekta je simetrična organizacija koja stvara osjećaj ravnopravnosti, dok se individualnost svakog djeteta ostvaruje kroz dekoracije, knjige, igračke i osobne predmete koje će vremenom prilagoditi vlastitim interesima. O odabiru boja Kenđel kaže:
„Odabrala sam neutralnu bazu u toplim sivim tonovima, prirodnom drvu i tamnoplavim naglascima. Takva paleta djeluje bezvremenski, a individualnost se može jednostavno naglasiti tekstilom, posterima ili dekoracijama koje se lako mijenjaju kako djeca odrastaju.“
Središnji ugradbeni ormar predstavlja vizualnu okosnicu cijelog prostora. On povezuje obje zone, unosi simetriju i organizaciju, dok drveni detalji i diskretna LED rasvjeta dodatno naglašavaju toplinu interijera.
Soba koja raste zajedno s djecom
Projekt je zamišljen kao dugoročno rješenje. Neutralni dizajn omogućuje jednostavne promjene bez velikih ulaganja, zamjenom dekoracija, tekstila ili rasvjete soba se lako prilagođava interesima tinejdžera, dok osnovni namještaj ostaje jednako funkcionalan.
Kako urediti dječju sobu – ideje i savjeti za sve uzraste
Za razliku od sobe za jedno dijete predškolske dobi, gdje je fokus bio na fleksibilnosti prostora koji raste zajedno s djetetom, kod sobe za dvoje djece ključni izazov postaje simetrija i pravednost u organizaciji. Oba projekta ipak dijele istu podlogu: neutralnu bazu koja ne diktira previše, a individualnost i karakter prepuštaju detaljima koji se lako mijenjaju. Kako izgleda to načelo primijenjeno na sobu za jedno dijete, pogledajte u tekstu Uređenje dječje sobe predškolske dobi koje prati dijete kroz godine.
Renderi: Melita Kenđel
