Predstavljamo dom
Predivna kuća od 200 m² : moderna klasika koja oduševljava na prvi pogled
Ova impresivna kuća (200 m²) stvara dojam već na prvi pogled – spoj tradicionalnih štagljeva, stakla i skandinavskog dizajna oduzima dah.
Jednog ponedjeljka poslijepodne, posjetili smo Aleksandru u njenom dom i teško smo od tamo otišli. Zašto? Zbog neopisive atmosfere, predivnog dizajna i trnovečkih makača mame Slavice.
Dvjestotinjak kvadrata stambenog prostora raspoređeno je na dvije funkcionalne jedinice.
Aleksandra Bilić dizajnerica je interijera, a navodi kako je inspiracija arhitekata bila iz štagljeva koji su zapravo dosta specifični za kraj u kojem živi, napraviti kuću koja izvana kao dva štaglja koja su spojena sa jednim staklenim dijelom.
I baš taj stakleni dio sa stepenicama i prekrasnom visilicom, oduševljava već na prvom koraku.
Stepenište joj je omiljeni dio kuće, a same stepenice rađene su od čelika i one su skulptura sama po sebi. Posebno su efektne po noći kad se upali rasvjeta.
A sunce koje ulazi kroz velike staklene stijene obasjava jedan vrlo poseban dizajn interijera.
“Ideja mi je bila napraviti neki stil kuće koje nije moderan, više klasičan i koji će mi biti lijep i za desetak godina, nekako da ujedinim stilove i mene i supruga i rekla bi možda, neki miks “skandi look”. “
Ugodnost dnevne sobe na desnoj strani kuće potvrđuje veliki kauč s brojnim jastucima, velikim kaminom i prilično diskretno postavljenim televizorom, što je bila želja Aleksandrinog supruga.
“Bila mu je velika želja da televizor ne bude u prvom planu, kako je nama obiteljska tradicija da se okupimo oko kamina i da pričamo priče, tako smo htjeli da fokalna točka ovog prostora bude veliki kamin i veliki blagovaonski stol zbog toga što imamo veliku obitelj pa nas se evo za Božić skupi dvadesetak ljudi i eto, odlučili smi da mora biti ogroman stol na razvlačenje, ova klupa na kojoj ti sjediš je ujedno služi kao sjedište za tri osobe kad se stol razvuče. Nekako smo planirali da osim estetkse strane, sve bude i funkcionalno. “, pojašnjava.
Raspored kuhinje diktirale su staklene stijene u sredini, a dizajnirana je da funkcionalnošću odgovara Aleksandrinim željama i navikama. Poput uređaja odmah spremnih za rad ili prilagođene visine perilice i ladica. Kuhinjom dominiraju velike porculanske površine te otok na kojem je smješten sudoper.
“Mislim da zbog toga što volim simetriju nisam htjela forsirati da po pravilima sve smjestim na jednu stranu, nego da uživam i u tom nekom estetskom dijelu da sudoper bude na otoku. Bilo mi je jako važno da imam ekstra velik sudoper za ekstra velike teče i posude pošto imam veliku obitelj i jako veliko kuhalište, gdje kad se svi skupimo je onako tok prostora jako funkcionalan.”, dodaje vlasnica.
Lijeva strana prizemlja rezervirana je za servisnu sobu, kupaonicu te radnu sobu u kojoj je zid oslikan hrastom koji je nekad rastao na ovoj parceli.
“Kad smo kupili ovo gradilište nekako smo htjeli tom slikom dati omaž uspomeni koje ovo mjesto nosi. I osim toga, posadili smo 4 hrasta, koja će nadam se moji unuci se ljuljati na njemu.”
Na katu, desna je strana rezervirana za dječicu i tu su se smjestile dvije prekrasne sobe s kupaonicom.
“Kćer je imala želju da njena sobica bude plava, nikako ne roza i da bude nešto morsko pošto je tata s mora, ona obožava more, i eto odabrali smo zajedno jednu tapetu koja je onako fokalna točka u njezinoj sobi, a zajedno smo odabrale i namještaj koji je svijetao, visoki su stropovi koje smo ukrasili jednim lijepim lusterom. Sin je htio crnu sobu, međutim, ja kao dizajner ne mogu dopustiti da ima sobu crnu kao što tata ima, pa smo se onda igrali sa nekim crnim detaljima i sa smeđim detaljima. “, pojašnjava sugovornica.
A roditeljski dio diše potpuno drugačijim ritmom što se osjeti već u hodniku.
“Tu sam stavila jednu tapetu koja objedinjuje paletu boja koja se ponavlja u cijeloj kući, tu imamo zlatne detalje isto na tapeti ali opet je i tamna i dosta specifična i daje onako moody osjećaj koji je zapravo cijeli u tom roditeljskom dijelu. Također, odabrala sam i da vrata u tom roditeljskom dijelu budu drugačije boje nego što su u ostatku stana što i super si pašu uz zlatne kvake i taj odličan kontrast. “, otkriva.
Prozračnost, udobnost i lakoća prvi su dojmovi koje ostavlja roditeljska spavaća soba iz koje se ulazi u walk in ormar.
A nakon walk in-a ulazimo u lijepu spa oazu rezerviranu za njih dvoje.
Kupaonica je izrađena u mikrocementu, a neočekivane boje stvaraju posebnu atmosferu.
“Htjela sam čiste linije, mikrocement, bez fuga. Ali opet ih ukrasiti sa zlatnim detaljima ali pošto je tamna kupaonica trebala sam ju utopliti sa nekim detaljima drva i zlata.”
Aleksandrin suprug Juraj za svoju je radnu sobu odabrao tamne boje zidova, a neutralna boja kauča s nekoliko jastučića i savršeno uklopljenim tepihom unijeli su potrebnu toplinu.
Uz pomno odabranu rasvjetu i puno prekrasnih detalja, ovaj nas je interijer već na ulazu pridobio.
Predstavljamo dom
Topli minimalizam u obiteljskoj kući – sve je projektirano unaprijed i ništa nije slučajno
Kada se dom gradi od nule, bez kompromisa i bez improvizacije, rezultat je prostor koji diše zajedno s obitelji
Topli minimalizam u obiteljskoj kući nije samo estetski odabir, nego način promišljanja svakodnevnog života. Kada se dom projektira od nule, s arhitekticom koja vodi proces od konstrukcije do posljednjeg detalja interijera, rezultat je prostor koji izgleda mirno, funkcionalno i prirodno — a iza kulisa krije vrlo kompleksnu pripremu. Upravo takvu kuću predstavlja nam arhitektica Lucija Puljić, koja je ovaj dom osmišljavala od prvog poteza olovke do finalne izvedbe.
„Kuća je otprilike oko 180 kvadrata zatvorenih prostora,“ objašnjava Lucija. „Sastoji se od prizemlja i kata te garaže koja se spaja direktno na grijani dio. Htjeli smo osigurati tu neku toplu vezu zapravo.“
Ništa nije prepušteno slučaju, sve je planirano tako da dnevni život teče prirodno i bez nepotrebnih koraka.
Topli minimalizam koji počinje u nacrtu
Investitori su od početka željeli dom bez vizualnog šuma — minimalizam koji je topao, a ne sterilan. To znači da sve mora biti promišljeno unaprijed: gdje se skrivaju instalacije, kako funkcioniraju ormari, na što se sidre konstrukcije, gdje prolaze kablovi i kako se sve to integrira bez vidljivih prijelaza.
Upravo tu se rađa koncept toplog minimalizma u obiteljskoj kući — estetika u kojoj je sve čisto, ali ništa sterilno.
Koji odabrati i kako uspješno primijeniti stil uređenja u svom domu?
Kuća od oko 180 m² organizirana je na prizemlje i kat, s garažom koja se spaja direktno na grijani dio. I to nije slučajno — to je dio promišljenog procesa koji počinje analizom navika, dnevnih rutina i ritma života obitelji.
Prizemlje je rezervirano za dnevne, frekventne prostore koji su povezani u jednu fluidnu cjelinu. Kat je intimnija zona — spavaonice, kupaonice i vešeraj, smješten ondje gdje obitelj najviše boravi. „Na katu je više neka intimnija zona,“ dodaje arhitektica. „Vešeraj smo smjestili na gornji kat jer je to najpraktičnije.“
Minimalizam koji izgleda jednostavno, ali zahtijeva iznimnu razradu
„Minimalizam nije jednostavan,“ kaže Lucija Puljić. „Da se postigne taj minimalizam, potrebno je dosta tehničkih stvari i detalja unaprijed predvidjeti.“
Kada je arhitektica i autorica interijera ista osoba, sve te tehničke točke lakše se usklađuju. U ovoj kući čak su i elementi stubišta bili sidreni u armaturu prije izlijevanja betona, kako bi vizualni dojam ostao potpuno čist. „Sajle su bile učvršćene u nosače u sami beton,“ objašnjava Lucija. „Sve pričvrsnice sakrili smo u knauf ili pričvršćivali direktno u beton kako bi bilo stabilnije i kako ne bi vibriralo.“
Ovo je primjer zašto topli minimalizam nije samo „manje stvari“ nego arhitektonska logika koja se mora planirati puno ranije nego što će je korisnik primijetiti.
Materijali koji stvaraju toplinu
Najbolji izrazi toplog minimalizma dobivaju se upravo kroz materijalnost, a u ovom domu ona je pomno birana kako bi povezala sve prostore.
„Htjeli smo neutralne nijanse i drvene tonove,“ objašnjava arhitektica.
Materijali su birani tako da prate funkciju prostora. U prizemlju dominira mikrocement, vizualno povezujući ulaz, kuhinju i dnevni boravak u jednu fluidnu površinu bez prekida. Na katu se koristi topli drveni parket, stvarajući osjećaj doma, intime i ugode.
Tako se funkcija i estetika susreću na potpuno prirodan način.
Skriveni elementi koji čine razliku
Toalet u prizemlju jedan je od najljepših primjera kreativne slobode unutar minimalističke palete. Arhitektica se poigrala mikrocementom, kružnim oblicima i ručno rađenim postamentom za umivaonik, a sve prateće elemente vješto je sakrila nišama i integriranim rješenjima.
„Nismo htjeli da bude samo servisna prostorija. Htjeli smo se poigrati teksturom i oblikom,“ kaže arhitektica.
Kružni oblici, ručno rađeni postament za umivaonik i mikrocement stvaraju prostor koji je mali, ali potpuno promišljen. Niše skrivaju sve što ne treba biti izloženo, što ponovno potvrđuje koliko je topli minimalizam u obiteljskoj kući o inteligentnom skrivanju, a ne o odricanju.
Kuhinja koja je uvijek uredna
„Kuhinja je trebala sve maksimalno sakriti,“ ističe arhitektica. Integrirana je ostava koja se ne vidi na prvi pogled, jer su njezina vrata dio fronte kuhinje. Bez visećih elemenata, s ravnim površinama i integriranim kuhalištem, kuhinja postaje smirena pozadina, a drvo kao dominantan materijal dodaje toplinu.
Kuhinja je oblikovana kao potpuno čista ploha: bez visećih elemenata, s integriranom ostavom koja je „skrivena“ u ravninu fronti. Radna ploha i kuhalište također su integrirani, kako bi prostor djelovao mirno, uredno i funkcionalno.
Dnevni boravak kao demonstracija arhitektonskog jedinstva
Posebno dojmljiv dio kuće je dnevni boravak u kojem zakrivljeni zid povezuje kamin, TV zonu i police u jedinstvenu cjelinu.
„Htjeli smo da je sve maksimalno integrirano, da se prostor lako prilagođava svjetlu i atmosferi,“ objašnjava arhitektica.
Kamin u modernom interijeru – koje sve vrste postoje i kako ih uklopiti u svoj prostor
Zato je cjelokupna paleta smirena, a jedan pažljivo odabran luster postaje naglašeni detalj koji podigne prostor bez narušavanja minimalističke logike.
Spavaća soba i integrirana garderoba
Spavaća soba inspirirana je rješenjima iz hodnika — kombinacijom bijele i drvene površine, uz potpuno skrivenu garderobu u pozadinskom zidu kreveta.
„Ne želimo otvorene, izložene skladišne prostore,“ kaže Lucija. „Zato garderobu integriramo tako da postane dio arhitekture.“
I ovdje se nastavlja igra zaobljenih oblika i toplih nijansi, što kupaonicu iza garderobe pretvara u estetski skladan nastavak dnevne priče.
Dom koji je istovremeno jednostavan i duboko promišljen
Ova kuća možda izgleda smireno i nenametljivo, ali njezina snaga leži u slojevitosti. To je dom u kojem se estetika i funkcionalnost spajaju na najljepši način, gdje je svaki komad namještaja, svaka linija i svaka fuga rezultat ranog planiranja.
Topli minimalizam u obiteljskoj kući ovdje nije trend, već pažljivo promišljen pristup životu.
Kada se dom gradi od nule, bez kompromisa i bez improvizacije, rezultat je prostor koji diše zajedno s obitelji.
Ovaj je dom dokaz koliko promišljen pristup, dobra komunikacija i integracija arhitekture i interijera unaprijed utječu na kvalitetu života. Kada se sve „podešava“ već u fazi nacrta, nema naknadnih rješenja, vizualnog šuma ni improviziranih pregrada — samo sklad, funkcionalnost i topla, nenametljiva estetika.
Predstavljamo dom
Transformacija gradskog stana u dizajnerski dom s dušom
Najzanimljiviji dio priče možda je onaj koji svaki dizajner razumije: biti sam sebi najteži klijent
Kad je dizajnerica interijera Ivona Kalapač kupila svoj stan u starogradnji, znala je da ga želi pretvoriti u topao, karakteran i potpuno osoban dizajnerski stan. No ono što nije mogla predvidjeti bili su brojni problemi skriveni ispod slojeva vremena.
Iako je stan na prvu izgledao uredno, svaki zahvat otkrivao je novi izazov.
„Mislila sam da ću malo promijeniti parket, srušiti zid i pomaknuti pokoju utičnicu. Na kraju su radovi potrajali više od godinu dana“, prisjeća se Ivona. U starim zgradama, kaže, nikada ne znaš što te čeka ispod poda ili iza zida.
No, unatoč neplaniranim troškovima i rokovima koji su se protegli, krajnji rezultat potvrđuje da se strpljenje uvijek isplati: mali gradski stan pretvoren je u komforan, luksuzan i funkcionalan dizajnerski stan koji odiše toplinom.
Kreativna rješenja u 55 kvadrata: Adaptacija stana za obitelj glazbenika
Dizajnerski stan koji je rastao iz izazova
U procesu renovacije, svaki je problem Ivonu natjerao da preispita prvotni plan. Podno grijanje — koje je jako željela — morala je izostaviti zbog konstrukcije starih greda. Kuhinja, prvotno zamišljena potpuno drugačije, prilagodila se kosinama.
No, kako kaže, ništa od toga nije kompromitiralo konačan dojam:
„Ovo možda nije bila početna vizija, ali ispalo je bolje nego što sam zamislila.“
Tamni tonovi u kuhinji i boravku daju prostoru profinjenost, dok barski stolci i sofa u boji unose dozu razigranosti. Sve zajedno čini stan vizualno izbalansiranim, a svaki detalj doprinosi dojmu da se radi o pažljivo promišljenom dizajnerskom stanu.
Fotelje kao potpis dizajnerskog stila
Jedan od upečatljivijih trenutaka u prostoru su dvije male fotelje — nimalo slučajan izbor.
Ivona objašnjava:
„Fotelje nikad ne radim iste kao kauč. To mi je kao nakit prostora.“
U ovom dizajnerskom stanu one stvaraju simetriju i dinamiku, i to zato što su rađene po mjeri — nijedan gotovi model nije odgovarao njenoj viziji.
Kuhinjski otok kao skulptura
Poseban dojam ostavlja otok od ploče velikog formata.
Rezanje materijala zahtijevalo je preciznost i iskustvo, ali Ivoni je bilo jasno da želi skulpturalni element u prostoru.
Otok je postao centralna točka stana — praktična, ali istovremeno dekorativna, što je obilježje svakog dobrog dizajnerskog stana.
U kupaonici se na prvi pogled čini da su korištene iste pločice, no zapravo se radi o drugoj, pažljivo odabranoj keramici koja se tonalno savršeno nadovezuje na otok. Zlatni detalji dodatno naglašavaju luksuz.
Pametna rješenja pod kosinama i spavaća soba s karakterom
Stan od 55 kvadrata u starogradnji često znači borbu s kosinama, ali one su postale prednost.
Ispod krova Ivona je kreirala praktične elemente za pohranu, a nekadašnju kuhinju pretvorila u spavaću sobu.
Mini walk-in ormar nastao je od stare ostave, maksimalno iskorišten za police i vješanje.
„Koliko god je soba velika, nije bilo prostora za velike ormare. Zato sam sve izvela u nišama i pod kosinama“, kaže.
Umjesto tapete, jedan zid krasi ručno oslikano umjetničko djelo — detalj koji dodatno naglašava identitet ovog dizajnerskog stana. Stara peć, koju je odlučila zadržati, danas je jedan od najatraktivnijih elemenata prostora.
Kad je dizajnerica sama sebi klijent
Najzanimljiviji dio priče možda je onaj koji svaki dizajner razumije: biti sam sebi najteži klijent.
„Sve ono što ne volim kod svojih klijenata — radila sam sama sebi“, govori Ivona uz smijeh.
Zbog posla je u stan navraćala usput, između projekata, što je dovelo do grešaka, izmjena i novih rješenja.
Ali kao i svaki dizajnerski stan koji nastaje iz izazova, i ovaj je dobio poseban karakter baš zahvaljujući tim procesima.
Renovacija stana – izbjegnite najčešće greške
Kad dizajnerski stan postane odraz osobnosti
Ivonina priča pokazuje da dizajnerski stan nije definiran kvadraturom, već pristupom.
Radovi mogu potrajati, problemi se gotovo uvijek pojave, ali kada se svaki izazov pretvori u promišljeno rješenje — rezultat je dom koji izgleda kao cjelina, a osjeća se kao osobna priča.
Ovaj stan dokaz je da starogradnja, uz dobar dizajn, može postati jedno od najinspirativnijih platna za stvaranje doma.
