Predstavljamo dom
Predivna kuća od 200 m² : moderna klasika koja oduševljava na prvi pogled
Ova impresivna kuća (200 m²) stvara dojam već na prvi pogled – spoj tradicionalnih štagljeva, stakla i skandinavskog dizajna oduzima dah.
Jednog ponedjeljka poslijepodne, posjetili smo Aleksandru u njenom dom i teško smo od tamo otišli. Zašto? Zbog neopisive atmosfere, predivnog dizajna i trnovečkih makača mame Slavice.
Dvjestotinjak kvadrata stambenog prostora raspoređeno je na dvije funkcionalne jedinice.
Aleksandra Bilić dizajnerica je interijera, a navodi kako je inspiracija arhitekata bila iz štagljeva koji su zapravo dosta specifični za kraj u kojem živi, napraviti kuću koja izvana kao dva štaglja koja su spojena sa jednim staklenim dijelom.
I baš taj stakleni dio sa stepenicama i prekrasnom visilicom, oduševljava već na prvom koraku.
Stepenište joj je omiljeni dio kuće, a same stepenice rađene su od čelika i one su skulptura sama po sebi. Posebno su efektne po noći kad se upali rasvjeta.
A sunce koje ulazi kroz velike staklene stijene obasjava jedan vrlo poseban dizajn interijera.
“Ideja mi je bila napraviti neki stil kuće koje nije moderan, više klasičan i koji će mi biti lijep i za desetak godina, nekako da ujedinim stilove i mene i supruga i rekla bi možda, neki miks “skandi look”. “
Ugodnost dnevne sobe na desnoj strani kuće potvrđuje veliki kauč s brojnim jastucima, velikim kaminom i prilično diskretno postavljenim televizorom, što je bila želja Aleksandrinog supruga.
“Bila mu je velika želja da televizor ne bude u prvom planu, kako je nama obiteljska tradicija da se okupimo oko kamina i da pričamo priče, tako smo htjeli da fokalna točka ovog prostora bude veliki kamin i veliki blagovaonski stol zbog toga što imamo veliku obitelj pa nas se evo za Božić skupi dvadesetak ljudi i eto, odlučili smi da mora biti ogroman stol na razvlačenje, ova klupa na kojoj ti sjediš je ujedno služi kao sjedište za tri osobe kad se stol razvuče. Nekako smo planirali da osim estetkse strane, sve bude i funkcionalno. “, pojašnjava.
Raspored kuhinje diktirale su staklene stijene u sredini, a dizajnirana je da funkcionalnošću odgovara Aleksandrinim željama i navikama. Poput uređaja odmah spremnih za rad ili prilagođene visine perilice i ladica. Kuhinjom dominiraju velike porculanske površine te otok na kojem je smješten sudoper.
“Mislim da zbog toga što volim simetriju nisam htjela forsirati da po pravilima sve smjestim na jednu stranu, nego da uživam i u tom nekom estetskom dijelu da sudoper bude na otoku. Bilo mi je jako važno da imam ekstra velik sudoper za ekstra velike teče i posude pošto imam veliku obitelj i jako veliko kuhalište, gdje kad se svi skupimo je onako tok prostora jako funkcionalan.”, dodaje vlasnica.
Lijeva strana prizemlja rezervirana je za servisnu sobu, kupaonicu te radnu sobu u kojoj je zid oslikan hrastom koji je nekad rastao na ovoj parceli.
“Kad smo kupili ovo gradilište nekako smo htjeli tom slikom dati omaž uspomeni koje ovo mjesto nosi. I osim toga, posadili smo 4 hrasta, koja će nadam se moji unuci se ljuljati na njemu.”
Na katu, desna je strana rezervirana za dječicu i tu su se smjestile dvije prekrasne sobe s kupaonicom.
“Kćer je imala želju da njena sobica bude plava, nikako ne roza i da bude nešto morsko pošto je tata s mora, ona obožava more, i eto odabrali smo zajedno jednu tapetu koja je onako fokalna točka u njezinoj sobi, a zajedno smo odabrale i namještaj koji je svijetao, visoki su stropovi koje smo ukrasili jednim lijepim lusterom. Sin je htio crnu sobu, međutim, ja kao dizajner ne mogu dopustiti da ima sobu crnu kao što tata ima, pa smo se onda igrali sa nekim crnim detaljima i sa smeđim detaljima. “, pojašnjava sugovornica.
A roditeljski dio diše potpuno drugačijim ritmom što se osjeti već u hodniku.
“Tu sam stavila jednu tapetu koja objedinjuje paletu boja koja se ponavlja u cijeloj kući, tu imamo zlatne detalje isto na tapeti ali opet je i tamna i dosta specifična i daje onako moody osjećaj koji je zapravo cijeli u tom roditeljskom dijelu. Također, odabrala sam i da vrata u tom roditeljskom dijelu budu drugačije boje nego što su u ostatku stana što i super si pašu uz zlatne kvake i taj odličan kontrast. “, otkriva.
Prozračnost, udobnost i lakoća prvi su dojmovi koje ostavlja roditeljska spavaća soba iz koje se ulazi u walk in ormar.
A nakon walk in-a ulazimo u lijepu spa oazu rezerviranu za njih dvoje.
Kupaonica je izrađena u mikrocementu, a neočekivane boje stvaraju posebnu atmosferu.
“Htjela sam čiste linije, mikrocement, bez fuga. Ali opet ih ukrasiti sa zlatnim detaljima ali pošto je tamna kupaonica trebala sam ju utopliti sa nekim detaljima drva i zlata.”
Aleksandrin suprug Juraj za svoju je radnu sobu odabrao tamne boje zidova, a neutralna boja kauča s nekoliko jastučića i savršeno uklopljenim tepihom unijeli su potrebnu toplinu.
Uz pomno odabranu rasvjetu i puno prekrasnih detalja, ovaj nas je interijer već na ulazu pridobio.
Predstavljamo dom
Ovaj prekrasan mali stan rezultat je suradnje arhitekta i investitora
Od samog početka zajedno su donosili sve odluke, birali materijale, promišljali funkcije i testirali ideje
U svijetu u kojem se interijeri često oblikuju prema prolaznim trendovima i vizualima s društvenih mreža, rijetki su prostori koji nastaju iz dublje, osobne logike. Ovaj mali stan nije uređen da bi bio „u trendu“, već kao rezultat jasne životne filozofije, načina razmišljanja i povjerenja. Upravo je suradnja arhitekta i investitora bila ključna za stvaranje prostora koji ne imitira stilove, nego autentično odražava osobnost onoga tko u njemu živi.
Planirate renovaciju stana? Evo koga trebate angažirati i kada
Arhitektica Gordana Đerić pristupila je projektu bez unaprijed zadanih obrazaca, oslanjajući se na dijalog, proces i potpunu slobodu stvaranja. Kako sama ističe, ovo nije stan koji je nastao iz potrebe da se slijede aktualni trendovi, već prostor koji proizlazi iz poimanja života – multifunkcionalnosti, protočnosti, povezanosti i dozirane jednostavnosti.
Suradnja arhitekta i investitora kao temelj kvalitetnog prostora
Najvažnija polazišna točka ovog projekta bila je potpuna sinergija između arhitektice i vlasnika stana. Od samog početka zajedno su donosili sve odluke, birali materijale, promišljali funkcije i testirali ideje. Bez tog bezuvjetnog povjerenja, naglašava arhitektica, ne bi bilo moguće ostvariti razinu kreativnosti koja ovaj stan čini posebnim.
Stan je izvorno bio star, podijeljen u dvije prostorije s klasičnom kupaonicom i pomoćnim prostorima bez jasne svrhe. Novi vlasnik, izrazito kreativan i društven, imao je vrlo jasne, ali i zahtjevne potrebe – od radnog stola i pianina do prostora za druženja, šanka i multifunkcionalnih zona. Upravo zato je projekt nastajao u procesu, kroz stalne razgovore, prilagodbe i eksperimentiranje.
Arhitektura koja nastaje u procesu
Jedan od ključnih trenutaka u oblikovanju prostora dogodio se tijekom uklanjanja spuštenog stropa. Otkrivena konstrukcija postala je inspiracija za novo rješenje – naglašeni strop s utorima i integriranom rasvjetom koja nije dekoracija, već sastavni arhitektonski element. Time je prostor dobio snažan karakter, ali bez vizualnog opterećenja.
Iako su kuhinja i spavaća soba minimalnih dimenzija, u potpunosti zadovoljavaju svakodnevne potrebe. Spavaća soba projektirana je u dužini kreveta, s ormarom kojem se pristupa s obje strane, dok staklena klizna vrata omogućuju fleksibilnost između intime i otvorenosti prostora.
Centralni prostor kao mjesto zajedništva
S obzirom na životni stil vlasnika, središnji dio stana zamišljen je kao najveća i najotvorenija zona. Dnevni boravak, radni i glazbeni kutak te balkon povezani su u jedinstvenu cjelinu koja se prilagođava različitim situacijama – od mirnog rada do okupljanja s prijateljima.
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Posebnu ulogu u prostoru ima stup od opeke, materijala koji „pamti“, nosi toplinu i prirodnu teksturu. Umjesto da dijeli prostor, opeka ga povezuje. U njoj je integriran i multifunkcionalni šank, čime je dodatno naglašena ideja kružne komunikacije i protočnosti.
Minimalizam bez straha od identiteta
Veliki ormar uzduž zidova obložen je sivim ogledalima koja reflektiraju svjetlo i vizualno povećavaju prostor. Time su funkcionalni elementi postali gotovo nevidljivi, a stan je dobio dodatnu dubinu i dinamiku.
Industrijski stil uređenja doma – kako ga prepoznati i primijeniti
Boja zidova i stropova ujednačena je, prostor je monokromatski, ali nikako hladan. Prirodni materijali, industrijski detalji i pažljivo dozirani akcenti stvaraju ugodnu, toplu cjelinu koja ne skriva život, već ga prihvaća. Ovdje je minimalizam funkcionalna nužnost, a ne estetski trend.
Kako zaključuje arhitektica, najvažnija vrijednost ovog stana je originalnost – ona koja se ne može naučiti, već proizlazi iz znanja, iskustva, pogrešaka i hrabrosti. Upravo zato je ovaj prostor najbolji dokaz koliko daleko može doseći kvalitetna suradnja arhitekta i investitora kada se temelji na povjerenju, otvorenosti i zajedničkoj viziji.
Moglo bi vas zanimati i prije i kasnije ovog stana… Adaptacijom staroga stana novi je postao prostor pun svjetlosti
Predstavljamo dom
Zavirite u prekrasan obiteljski stan uređen u stilu moderne klasike
Martina Kordić dizajnirala je harmoničan dom za četveročlanu obitelj koja je željela da njihov stan odiše profinjenošću, ali i da bude praktičan za svakodnevni život
Kada se bezvremenska elegancija spoji s modernim dizajnom, nastaje stil koji unosi ravnotežu, udobnost i profinjenost u svaki kutak doma. Upravo takav prostor osmislila je dizajnerica interijera Martina Kordić – stan od 80 kvadrata u kojem se moderna klasika pretvara u životni prostor ispunjen toplinom, funkcionalnošću i osobnim dodirom vlasnika.
5 savjeta dizajnerice interijera kako urediti dom kao profesionalac
Dom u znaku moderne klasike
U suvremenoj novogradnji, dizajnerica interijera Martina Kordić stvorila je harmoničan dom za četveročlanu obitelj koja je željela da njihov stan odiše profinjenošću, ali i da bude praktičan za svakodnevni život.
„Zahtjevi klijenata bili su vrlo jasni, željeli su toplinu drva, klasične linije i dozu elegancije pomiješane s modernim elementima. To je stil koji i sama volim i rado stvaram“, istaknula je dizajnerica.
Topli tonovi, meke teksture i skladne linije daju prostoru mir i ravnotežu, dok kombinacija suvremenih materijala i klasičnih detalja stvara prepoznatljivu estetiku moderne klasike. Svaki element ima svoju svrhu, a niti jedan nije odabran slučajno.
Kako neutralne boje učiniti zanimljivijima?
Kuhinja kao središte doma
Projekt je započeo od tlocrta, no središnje mjesto zauzela je kuhinja – prostor koji u ovoj obitelji ima i funkcionalnu i emocionalnu vrijednost. Klijentica je željela prostranu radnu površinu, mjesto okupljanja i prostor koji spaja kuhanje, druženje i svakodnevne rituale.
„Kuhinja je bila najvažniji dio projekta. Klijentica puno kuha i voli primati goste, pa je bilo važno da sve bude prilagođeno njezinim navikama“, objašnjava Martina Kordić. Donji elementi izrađeni su u tamnijim tonovima, dok su gornji ormarići svjetliji – kako bi se prostor vizualno otvorio i doimao prozračnije.
Poseban naglasak stavljen je na materijal. Cijela je kuhinja obložena Kerokom, kompozitnom smolom koja se izrađuje prema mjeri nakon stolarske pripreme korpusa. Riječ je o izuzetno otpornom materijalu koji podnosi habanje, vlagu i toplinu te se može oblikovati u različite forme. Osim za radnu površinu, Kerok je korišten i za šank i zidnu oblogu iza radne plohe, čime se postigla vizualna cjelina.
Kuhinja skriva i zanimljiv detalj: ormarić za piće izrađen po mjeri. „Klijent je želio svoj mali bar – mjesto za boce, čaše i skulpturice. To je prostor koji pokazuje njihov stil življenja“, dodaje dizajnerica.
Dnevni boravak: udobnost i karakter
U dnevnom boravku dominira plavi kauč – komad koji je klijentica odabrala još prije početka projekta, a koji je postao polazište za cijeli dizajn prostora. Zidovi su oplemenjeni dekorativnim letvicama koje unose toplinu i razbijaju sterilnost bijelih zidova, često prisutnih u novogradnji.
„Letvice su dodale prostoru dubinu i teksturu, a istovremeno su poveznica s ostatkom stana“, pojašnjava Kordić. U prostoru prevladavaju neutralne nijanse, uz naglaske u plavoj i bež boji, što stvara ugodnu i opuštenu atmosferu. Udobnost je, istaknula je dizajnerica, bila jednako važna kao estetika: „Većina kupaca najprije bira očima, ali kad sjednete na kvalitetnu, udobnu sofu, sve drugo postaje manje važno.“
Spavaće sobe: mir i privatnost
Spavaća soba uređena je jednostavno, s naglaskom na smirujuće tonove i prozračnost. Bez suvišnih detalja, odiše elegancijom i mirom, što je bio jedan od ključnih zahtjeva klijenata.
Poseban izazov bila je dječja soba namijenjena dvojici braće. Budući da su različite dobi, trebalo je osigurati dovoljno prostora za igru, učenje i odmor, ali i stvoriti osjećaj privatnosti.
„Sobu smo podijelili na dvije zone – svatko ima svoj prostor za spavanje i rad, a zajednički dio s televizorom okuplja ih na kraju dana“, objašnjava dizajnerica. Neutralne nijanse i jednostavni oblici odabrani su kako bi soba mogla rasti s djecom i ostati aktualna dugi niz godina.
Letvice koje dijele prostor između kreveta unose vizualni ritam, a svjetli tonovi drva i siva tapeta stvaraju osjećaj topline i reda.
Kupaonica: izazov koji je postao prednost
S obzirom na unaprijed postavljene instalacije i pločice, kupaonica je bila zahtjevan dio projekta. Rješenje je pronađeno u namještaju po mjeri izrađenom od istog dekora kao u ostatku stana. Time je postignuta estetska dosljednost i dodatna funkcionalnost, jer je kupaonica dobila više prostora za odlaganje bez narušavanja vizualne čistoće.
Toplina i ravnoteža kao vodilja
Dizajn Martine Kordić pokazuje da moderna klasika nije samo stil uređenja, već filozofija življenja – spoj tradicije i suvremenosti, gdje svaki komad namještaja ima svrhu, a svaki detalj doprinosi harmoniji prostora.
Toplina drveta, suptilna elegancija i funkcionalna rješenja zajedno stvaraju dom koji živi, diše i prilagođava se svakodnevnim potrebama svojih stanovnika.
