Predstavljamo dom
Mali dio Francuske u zagrebačkom stanu
Stan francuske umjetnice sa zagrebačkom adresom, Jessice Gobert obiluje zanimljivim zbirkama umjetnina i namještaja. Ulaskom u stan prepun prirodne svjetlosti, pažnju privlači svježi buket cvijeća koji u kombinaciji s mirisnom svijećom daje toplinu, boju i miris prostoru. Pozitivna karakteristika ovog stana leži u pametno iskorištenom prostoru čime je postignut dojam prostranosti. Staklene površine daju dovoljno dnevnog svjetla za biljke koje unose prirodni element u interijer.
Dom po vlastitom ukusu
Želim da u svakom trenutku izgledaju najbolje moguće. Za mene je to zapravo hobi i pruža mi osjećaj da doista nastanjujem prostor i mijenjam ga svojim postupcima. Za mene je to „zen“, kad uđem u „zonu“ i samo kružim stanom, obilazim različite biljke i provjeravam je li sve pod kontrolom. Također mislim da je to neka verzije mene koja pokušava zauzeti prostor i ispuniti ga biljkama, ispričala je Jessica Gobert.
Poigravanje nespojivim elementima uređenja dalo je ovom stanu poseban šarm i privlačnost. Raznovrsnost detalja koji čine razliku, protežu se od serijski proizvedenih komada do dizajnerskih, uključujući i one inspirirane njenom rodnom Francuskom.
Imam svoju tintarnicu za umakanje tinte dok crtam koja je antikvitet iz starijih vremena i meni je vrlo vrijedna. Imam i ormarić koji mi je majka poklonila, a napravljen je od starog drva i također je ukrašen cvjetićima i uzorcima, veoma je krhak i uglađen. Imam francusku sliku koja je bila vjenčani poklon mojih roditelja. Prikazuje pejzaž mog rodnog mjesta. To je, znate, vrlo „francuski“, pogotovo za mene. Također imam i sliku ilustratorice Elle Coutance, čije radove cijenim. Imam i dosta francuskih knjiga što je možda i najviše francuska stvar u stanu, rekla je Gobert.
Isticanje osobnih detalja
Jednostavnost bijelih zidova i sivog namještaja, stvorili su idealan prostor za izlaganje umjetnina. Jedna od interesantnijih je stari kip konja s dva jahača. Niz grafičkih radova otkrivaju Jessicin talent za snažne, grafičke linije koje su izložene u najvećoj prostoriji gdje se nalaze i vesele razglednice.
Imam kolekciju razglednica koje su mi poslali prijatelji tijekom godina. Veoma su šarolike, prikazuju umjetnička djela, pejzaže i slike. Jako su lijepe. Za mene je to mozaik s pomoću kojeg se osjećam kao da su oni sa mnom ovdje. S druge strane, čuvam i razglednice mojih omiljenih umjetnika koje kupujem u muzejima.Volim crtati predivne pejzaže. Iza mene se nalazi muzej Jacquemart-André u Parizu vrlo cijenjene arhitekture, pa iako ne mogu u stanu imati lukove i kamene stupove, volim ih imati na zidu i crtati ih. Smisao tih radova na zidu je refleksija mene i onoga što želim, ispričala je Jessica.
Pored dnevnog boravka smještena je radna soba svijetlih tonova s puno drvenih detalja i biljaka, što ju pretvara u pravu zelenu oazu. Razlika u tonovima, kreativno kombiniranje boja i materijala tvore zanimljivu cjelinu posebne privlačnosti.
Bijeg od minimalizma
Rekla bih da je stil stana pomalo eklektičan. Ima dosta starih stvari. Volim vrlo bogat izgled materijala, ako je drvo onda volim da je u drugačijim nijansama, drugačijim bojama. Ne bih rekla da prevladava minimalizam jer nisam pretjerani ljubitelj takvog stila. Sviđa mi se kada je ambijent topao i udoban. Zato volim imati tepihe, drvene elemente i tople boje. Tople boje su mi broj jedan. Iz tog razloga imam puno biljaka jer mislim da otvaraju prostor. Također smatram da je važan balans i postavljanje određenih stvari na prava mjesta, rekla je Gobert za Dom na kvadrat.
Eklektičan stan umjetnice Jessice Gobert obiluje raznolikošću, umjetnošću, biljkama i svjetlošću, stvarajući jedinstveno i inspirativno okruženje. Različiti umjetnički izrazi stvaraju harmoničnu cjelinu i dinamičnu atmosferu, a svaki kutak oživljen umjetničkim djelima daje dojam živopisne galerije.
Predstavljamo dom
Parcijalna adaptacija stana sve je češći izbor kada budžet ne dopušta sve – pogledajte kako to rješava naša omiljena arhitektica
Prema iskustvu Gordane Đerić, danas se pojavila nova vrsta klijenata. Riječ je o ljudima koji su informirani, koriste dostupne alate i vrlo dobro znaju što im treba…
Parcijalna adaptacija stana sve je češći izbor mladih koji teško dolaze do novog, vlastitog prostora. Umjesto potpune renovacije, sve se više radi postupno, u skladu s budžetom. Takav pristup donosi i novu vrstu klijenata, ali i drugačiji način razmišljanja o prostoru.
Upravo takav primjer pokazuje stan koji je uredila arhitektica Gordana Đerić. Adaptacija je rađena djelomično, ali promišljeno, s jasnim fokusom na svakodnevno funkcioniranje i kvalitetu života.
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Parcijalna adaptacija stana počinje tamo gdje se najviše živi
Zbog ograničenih financijskih mogućnosti, nije se uređivao cijeli stan. Fokus je stavljen na centralne zone – dnevni boravak, kuhinju i ulazni prostor. Cilj je bio stvoriti ugodno i funkcionalno okruženje u kojem se nakon radnog dana može normalno živjeti i odmarati.
Stan je prije adaptacije bio tipičan primjer gradnje iz osamdesetih godina. Imao je mračan hodnik, izdvojenu kuhinju i vrlo malo skladišnog prostora. Upravo su ti nedostaci postali temelj za nova rješenja.
Hodnik kao neočekivano mjesto za veliko spremište
Jedna od ključnih intervencija bila je transformacija hodnika koji vodi prema spavaćoj sobi. Spuštanjem stropa do visine vrata stvoren je prostor za veliko spremište. U njemu se danas nalaze skije, sezonska oprema i hobiji koji su važan dio života stanara.
Rješenje je u početku iznenadilo klijenta, ali se pokazalo iznimno funkcionalnim. Hodnik je prestao biti mračan prolaz i postao aktivan dio stana.
Svjetlo, ogledala i nova percepcija prostora
Kako bi se dodatno poboljšao dojam prostora, ostava koja je imala ulaz iz kuhinje zatvorena je, a novi ulazi izvedeni su iz hodnika. Postavljena su klizna staklena vrata u ogledalu, koja vizualno proširuju prostor.
Ogledalo je provedeno i preko ostatka zida, a iznad je dodana indirektna rasvjeta. Takvo osvjetljenje stvara ugodnu atmosferu bez agresivnog svjetla, što je bio jedan od važnih zahtjeva klijenata.
Kuhinja kao dio dnevne komunikacije
Kuhinja je iz zatvorenog prostora postala dio dnevnog boravka. Rušenjem zida prostor je otvoren i povezan, čime je stan dobio protočnost i bolju organizaciju.
Poseban zahtjev bio je hladnjak za vino, koji je uklopljen u novu cjelinu. Manji zidni segment iskorišten je za staklenu vitrinu u blagovaonici, uz dodatnu rasvjetu koja ima i funkcionalnu i dekorativnu ulogu.
Namještaj iz trgovina, ali s arhitektonskim pristupom
Iako namještaj u ovom stanu nije rađen po mjeri, nego kupljen u trgovinama, prostor nije izgubio na kvaliteti. Kuhinjska čela kupljena su od jednog dobavljača, a zatim prilagođavana cijelom korpusu kuhinje.
Takav proces zahtijevao je precizne prilagodbe i dobru suradnju s majstorima. Rezultat je ujednačena kuhinja koja izgleda kao cjelovito rješenje.
Skriveno radno mjesto za rad od kuće
Rad od kuće bio je važan dio projekta. Umjesto klasičnog radnog stola, osmišljeno je skriveno i fleksibilno rješenje.
Klupski stol ima više funkcija. Jedan dio služi kao radni stol, drugi za društvene igre, treći kao klasični stolić, a četvrti za opuštanje uz televizor. Jedan komad namještaja tako odgovara na više svakodnevnih potreba.
Nova generacija klijenata traži usklađivanje
Prema iskustvu Gordane Đerić, danas se pojavila nova vrsta klijenata. Riječ je o ljudima koji su informirani, koriste dostupne alate i vrlo dobro znaju što im treba jer dugo žive u istom prostoru.
Uloga arhitekta u takvim projektima nije nametanje rješenja, nego usklađivanje. Arhitekt povezuje ideje, materijale, boje i dobavljače u smislenu cjelinu. Jednako važno, pomaže klijentima da unutar budžeta dobiju maksimalnu vrijednost.
Razmišljate rušiti zidove kako biste dobili prekrasan open space? Razmislite još jednom
Kada parcijalna adaptacija stana ima najviše smisla
U ovom stanu nema viška kvadrata, ali postoji jasno posložen život. Prostor koji je nekad bio mračan i nefunkcionalan danas odgovara stvarnim potrebama ljudi koji u njemu rade, odmaraju i planiraju budućnost.
Dobro osmišljena parcijalna adaptacija stana pokazuje da nije uvijek potrebna potpuna renovacija. Uz pametna rješenja, iskustvo i realan budžet, moguće je stvoriti dom koji funkcionira – i dugoročno ima smisla.
Predstavljamo dom
Ovaj prekrasan mali stan rezultat je suradnje arhitekta i investitora
Od samog početka zajedno su donosili sve odluke, birali materijale, promišljali funkcije i testirali ideje
U svijetu u kojem se interijeri često oblikuju prema prolaznim trendovima i vizualima s društvenih mreža, rijetki su prostori koji nastaju iz dublje, osobne logike. Ovaj mali stan nije uređen da bi bio „u trendu“, već kao rezultat jasne životne filozofije, načina razmišljanja i povjerenja. Upravo je suradnja arhitekta i investitora bila ključna za stvaranje prostora koji ne imitira stilove, nego autentično odražava osobnost onoga tko u njemu živi.
Planirate renovaciju stana? Evo koga trebate angažirati i kada
Arhitektica Gordana Đerić pristupila je projektu bez unaprijed zadanih obrazaca, oslanjajući se na dijalog, proces i potpunu slobodu stvaranja. Kako sama ističe, ovo nije stan koji je nastao iz potrebe da se slijede aktualni trendovi, već prostor koji proizlazi iz poimanja života – multifunkcionalnosti, protočnosti, povezanosti i dozirane jednostavnosti.
Suradnja arhitekta i investitora kao temelj kvalitetnog prostora
Najvažnija polazišna točka ovog projekta bila je potpuna sinergija između arhitektice i vlasnika stana. Od samog početka zajedno su donosili sve odluke, birali materijale, promišljali funkcije i testirali ideje. Bez tog bezuvjetnog povjerenja, naglašava arhitektica, ne bi bilo moguće ostvariti razinu kreativnosti koja ovaj stan čini posebnim.
Stan je izvorno bio star, podijeljen u dvije prostorije s klasičnom kupaonicom i pomoćnim prostorima bez jasne svrhe. Novi vlasnik, izrazito kreativan i društven, imao je vrlo jasne, ali i zahtjevne potrebe – od radnog stola i pianina do prostora za druženja, šanka i multifunkcionalnih zona. Upravo zato je projekt nastajao u procesu, kroz stalne razgovore, prilagodbe i eksperimentiranje.
Arhitektura koja nastaje u procesu
Jedan od ključnih trenutaka u oblikovanju prostora dogodio se tijekom uklanjanja spuštenog stropa. Otkrivena konstrukcija postala je inspiracija za novo rješenje – naglašeni strop s utorima i integriranom rasvjetom koja nije dekoracija, već sastavni arhitektonski element. Time je prostor dobio snažan karakter, ali bez vizualnog opterećenja.
Iako su kuhinja i spavaća soba minimalnih dimenzija, u potpunosti zadovoljavaju svakodnevne potrebe. Spavaća soba projektirana je u dužini kreveta, s ormarom kojem se pristupa s obje strane, dok staklena klizna vrata omogućuju fleksibilnost između intime i otvorenosti prostora.
Centralni prostor kao mjesto zajedništva
S obzirom na životni stil vlasnika, središnji dio stana zamišljen je kao najveća i najotvorenija zona. Dnevni boravak, radni i glazbeni kutak te balkon povezani su u jedinstvenu cjelinu koja se prilagođava različitim situacijama – od mirnog rada do okupljanja s prijateljima.
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Posebnu ulogu u prostoru ima stup od opeke, materijala koji „pamti“, nosi toplinu i prirodnu teksturu. Umjesto da dijeli prostor, opeka ga povezuje. U njoj je integriran i multifunkcionalni šank, čime je dodatno naglašena ideja kružne komunikacije i protočnosti.
Minimalizam bez straha od identiteta
Veliki ormar uzduž zidova obložen je sivim ogledalima koja reflektiraju svjetlo i vizualno povećavaju prostor. Time su funkcionalni elementi postali gotovo nevidljivi, a stan je dobio dodatnu dubinu i dinamiku.
Industrijski stil uređenja doma – kako ga prepoznati i primijeniti
Boja zidova i stropova ujednačena je, prostor je monokromatski, ali nikako hladan. Prirodni materijali, industrijski detalji i pažljivo dozirani akcenti stvaraju ugodnu, toplu cjelinu koja ne skriva život, već ga prihvaća. Ovdje je minimalizam funkcionalna nužnost, a ne estetski trend.
Kako zaključuje arhitektica, najvažnija vrijednost ovog stana je originalnost – ona koja se ne može naučiti, već proizlazi iz znanja, iskustva, pogrešaka i hrabrosti. Upravo zato je ovaj prostor najbolji dokaz koliko daleko može doseći kvalitetna suradnja arhitekta i investitora kada se temelji na povjerenju, otvorenosti i zajedničkoj viziji.
Moglo bi vas zanimati i prije i kasnije ovog stana… Adaptacijom staroga stana novi je postao prostor pun svjetlosti
