Predstavljamo dom
Jednako u različitom – eklektični stil uređenja
Urediti stan u eklektičnom stilu nije nimalo jednostavan posao. Stil bez jasnih pravila, kombinira elemente različitih stilova u smislenu cjelinu. Posebno šarmantan stan s dozom hrabrosti, kontrastan, a istovremeno i umjeren, nalazi se u Zagrebu i savršen je prikaz eklektičnog uređenja.
Starije zgrade dozvoljavaju kreativno poigravanje
Zagrebačka jezgra poznata je po secesijskim zgradama i stanovima visokih stropova koji kreativnim vlasnicima nude mnogo manevarskog prostora za uređenje.
Kad uđete u životni i radni prostor ove dizajnerice interijera koji se prostire na sedamdeset i sedam četvornih metara pred očima će vam se ispreplesti prošlost i sadašnjost, a stil možda nećete moći odmah svrstati u neku kategoriju. Razlog tome je jednostavan.
“To je stan koji se nalazi u centru Donjega Grada. To je dio grada koji odiše starom arhitekturom s kraja devetnaestog i početka dvadesetog stoljeća. Znači, brojni primjeri historicizma, secesije, rane i kasne moderne. Ovo je zgrada s notom secesije, pa je tako i ovaj stan zapravo jedan primjer eklektičnog uređenja interijera”, započinje Ksenija Jurinec.
Što je eklektika?
Eklektikos, na starogrčkom znači – birati najbolje, a najbolje u smislu eklektike znači da ipak čuvamo tragove nasljeđa, odnosno čuvamo one najljepše, najdraže predmete koji su nešto značili i našim starijima. Tako Ksenija u svom stanu čuva prabakinu šivaću mašinu.
“Također, ono što eklektiku čini zanimljivom je što to bogatstvo ispreplitanja raznih stilova i raznih tekstura, boja i predmeta, daje zapravo i notu interesantnosti tom prostoru, ljudi se osjećaju ugodnima i zapravo budu privlačni većem broju ljudi. Dok jedan stil koji je čist i homogen možda nekako limitira broj ljudi koji se u takvom prostoru osjećaju vrlo ugodno”, objašnjava Ksenija.
Sve popularnija
Nepobitna je činjenica da je eklektika doista popularna diljem svijeta, pa tako i kod nas. Miješanje elemenata svih mogućih stilova uređenja interijera u jednu smislenu cjelinu svakako je izazov s kojim će se mnogi zaljubljenici u dizajn interijera htjeti uhvatiti u koštac.
U Ksenijinoj kuhinji možemo vidjeti eklektiku, odnosno kombiniranje različitih stilova. Od stolica s kraja devetnaestog stoljeća do replika historicističkih stola.
Što karakterizira eklektiku?
“Ali ono što je karakteristično u tom eklektičnom stilu je upravo to da kombiniramo tipologije ili materijale i predmete iz jednog stila i onda ih transformiramo u neke nove situacije i nove oblike, pa je zapravo to traženje onog najboljeg je i nekakav princip koji je karakterističan i u drugim istraživačkim disciplinama”, objašnjava Ksenija.
Radna soba namijenjena je za više ljudi koji mogu timski raditi, a s obzirom na limitiranost prostora i želju da u prostoru postoji više soba nego što je originalno bilo, dok polica ujedno predstavlja i stepenice za jednu spavaću sobu koja se nalazi gore, a ispod nje je jedan ormar u koji se ulazi.
Spavaći prostor skriven je i u dječjoj sobi. Ona istodobno funkcionira i kao radna soba i biblioteka.
Bitan je balans
Ksenija naglašava kako je, da bismo postigli skladan, harmoničan i ugodan ambijent, važno tražiti najbolju poziciju za svaki predmet. Balans se tu postiže biranjem najboljih međuodnosa predmeta, boja, tekstura, materijala, volumena, oblika, svjetla i sjena.
Kada se kombinira različito, traži se zajedničko u tim različitostima i time ih se povezuje. Pa tako možemo dobiti skladnu kombinaciju različitih formi koje su sve od istog materijala ili istih boja ili pak dobivamo sklad iste forme koja je svaki puta u drugoj boji ili drugoj teksturi. Najbolje se to vidi u Ksenijinoj primaćoj sobi koja je isto tako i ured.
“Ja sam osobno ljubitelj čistog jednostavnog suvremenog stila, a isto tako volim i eksperimente, volim istraživati i koristim ovaj prostor isto tako i za te eksperimente” , zaključuje Ksenija.
Na kraju važno je istaknuti, odlučite li se na ovaj stil uređenja imate na umu da on nikako nije za početnike te da morate paziti na to da imate barem dva ili tri predmeta iz istog perioda. Odnosno – iz istog stila kako bi se povezali i stvorili jednu homogenu cjelinu.
Predstavljamo dom
Topli minimalizam u obiteljskoj kući – sve je projektirano unaprijed i ništa nije slučajno
Kada se dom gradi od nule, bez kompromisa i bez improvizacije, rezultat je prostor koji diše zajedno s obitelji
Topli minimalizam u obiteljskoj kući nije samo estetski odabir, nego način promišljanja svakodnevnog života. Kada se dom projektira od nule, s arhitekticom koja vodi proces od konstrukcije do posljednjeg detalja interijera, rezultat je prostor koji izgleda mirno, funkcionalno i prirodno — a iza kulisa krije vrlo kompleksnu pripremu. Upravo takvu kuću predstavlja nam arhitektica Lucija Puljić, koja je ovaj dom osmišljavala od prvog poteza olovke do finalne izvedbe.
„Kuća je otprilike oko 180 kvadrata zatvorenih prostora,“ objašnjava Lucija. „Sastoji se od prizemlja i kata te garaže koja se spaja direktno na grijani dio. Htjeli smo osigurati tu neku toplu vezu zapravo.“
Ništa nije prepušteno slučaju, sve je planirano tako da dnevni život teče prirodno i bez nepotrebnih koraka.
Topli minimalizam koji počinje u nacrtu
Investitori su od početka željeli dom bez vizualnog šuma — minimalizam koji je topao, a ne sterilan. To znači da sve mora biti promišljeno unaprijed: gdje se skrivaju instalacije, kako funkcioniraju ormari, na što se sidre konstrukcije, gdje prolaze kablovi i kako se sve to integrira bez vidljivih prijelaza.
Upravo tu se rađa koncept toplog minimalizma u obiteljskoj kući — estetika u kojoj je sve čisto, ali ništa sterilno.
Koji odabrati i kako uspješno primijeniti stil uređenja u svom domu?
Kuća od oko 180 m² organizirana je na prizemlje i kat, s garažom koja se spaja direktno na grijani dio. I to nije slučajno — to je dio promišljenog procesa koji počinje analizom navika, dnevnih rutina i ritma života obitelji.
Prizemlje je rezervirano za dnevne, frekventne prostore koji su povezani u jednu fluidnu cjelinu. Kat je intimnija zona — spavaonice, kupaonice i vešeraj, smješten ondje gdje obitelj najviše boravi. „Na katu je više neka intimnija zona,“ dodaje arhitektica. „Vešeraj smo smjestili na gornji kat jer je to najpraktičnije.“
Minimalizam koji izgleda jednostavno, ali zahtijeva iznimnu razradu
„Minimalizam nije jednostavan,“ kaže Lucija Puljić. „Da se postigne taj minimalizam, potrebno je dosta tehničkih stvari i detalja unaprijed predvidjeti.“
Kada je arhitektica i autorica interijera ista osoba, sve te tehničke točke lakše se usklađuju. U ovoj kući čak su i elementi stubišta bili sidreni u armaturu prije izlijevanja betona, kako bi vizualni dojam ostao potpuno čist. „Sajle su bile učvršćene u nosače u sami beton,“ objašnjava Lucija. „Sve pričvrsnice sakrili smo u knauf ili pričvršćivali direktno u beton kako bi bilo stabilnije i kako ne bi vibriralo.“
Ovo je primjer zašto topli minimalizam nije samo „manje stvari“ nego arhitektonska logika koja se mora planirati puno ranije nego što će je korisnik primijetiti.
Materijali koji stvaraju toplinu
Najbolji izrazi toplog minimalizma dobivaju se upravo kroz materijalnost, a u ovom domu ona je pomno birana kako bi povezala sve prostore.
„Htjeli smo neutralne nijanse i drvene tonove,“ objašnjava arhitektica.
Materijali su birani tako da prate funkciju prostora. U prizemlju dominira mikrocement, vizualno povezujući ulaz, kuhinju i dnevni boravak u jednu fluidnu površinu bez prekida. Na katu se koristi topli drveni parket, stvarajući osjećaj doma, intime i ugode.
Tako se funkcija i estetika susreću na potpuno prirodan način.
Skriveni elementi koji čine razliku
Toalet u prizemlju jedan je od najljepših primjera kreativne slobode unutar minimalističke palete. Arhitektica se poigrala mikrocementom, kružnim oblicima i ručno rađenim postamentom za umivaonik, a sve prateće elemente vješto je sakrila nišama i integriranim rješenjima.
„Nismo htjeli da bude samo servisna prostorija. Htjeli smo se poigrati teksturom i oblikom,“ kaže arhitektica.
Kružni oblici, ručno rađeni postament za umivaonik i mikrocement stvaraju prostor koji je mali, ali potpuno promišljen. Niše skrivaju sve što ne treba biti izloženo, što ponovno potvrđuje koliko je topli minimalizam u obiteljskoj kući o inteligentnom skrivanju, a ne o odricanju.
Kuhinja koja je uvijek uredna
„Kuhinja je trebala sve maksimalno sakriti,“ ističe arhitektica. Integrirana je ostava koja se ne vidi na prvi pogled, jer su njezina vrata dio fronte kuhinje. Bez visećih elemenata, s ravnim površinama i integriranim kuhalištem, kuhinja postaje smirena pozadina, a drvo kao dominantan materijal dodaje toplinu.
Kuhinja je oblikovana kao potpuno čista ploha: bez visećih elemenata, s integriranom ostavom koja je „skrivena“ u ravninu fronti. Radna ploha i kuhalište također su integrirani, kako bi prostor djelovao mirno, uredno i funkcionalno.
Dnevni boravak kao demonstracija arhitektonskog jedinstva
Posebno dojmljiv dio kuće je dnevni boravak u kojem zakrivljeni zid povezuje kamin, TV zonu i police u jedinstvenu cjelinu.
„Htjeli smo da je sve maksimalno integrirano, da se prostor lako prilagođava svjetlu i atmosferi,“ objašnjava arhitektica.
Kamin u modernom interijeru – koje sve vrste postoje i kako ih uklopiti u svoj prostor
Zato je cjelokupna paleta smirena, a jedan pažljivo odabran luster postaje naglašeni detalj koji podigne prostor bez narušavanja minimalističke logike.
Spavaća soba i integrirana garderoba
Spavaća soba inspirirana je rješenjima iz hodnika — kombinacijom bijele i drvene površine, uz potpuno skrivenu garderobu u pozadinskom zidu kreveta.
„Ne želimo otvorene, izložene skladišne prostore,“ kaže Lucija. „Zato garderobu integriramo tako da postane dio arhitekture.“
I ovdje se nastavlja igra zaobljenih oblika i toplih nijansi, što kupaonicu iza garderobe pretvara u estetski skladan nastavak dnevne priče.
Dom koji je istovremeno jednostavan i duboko promišljen
Ova kuća možda izgleda smireno i nenametljivo, ali njezina snaga leži u slojevitosti. To je dom u kojem se estetika i funkcionalnost spajaju na najljepši način, gdje je svaki komad namještaja, svaka linija i svaka fuga rezultat ranog planiranja.
Topli minimalizam u obiteljskoj kući ovdje nije trend, već pažljivo promišljen pristup životu.
Kada se dom gradi od nule, bez kompromisa i bez improvizacije, rezultat je prostor koji diše zajedno s obitelji.
Ovaj je dom dokaz koliko promišljen pristup, dobra komunikacija i integracija arhitekture i interijera unaprijed utječu na kvalitetu života. Kada se sve „podešava“ već u fazi nacrta, nema naknadnih rješenja, vizualnog šuma ni improviziranih pregrada — samo sklad, funkcionalnost i topla, nenametljiva estetika.
Predstavljamo dom
Transformacija gradskog stana u dizajnerski dom s dušom
Najzanimljiviji dio priče možda je onaj koji svaki dizajner razumije: biti sam sebi najteži klijent
Kad je dizajnerica interijera Ivona Kalapač kupila svoj stan u starogradnji, znala je da ga želi pretvoriti u topao, karakteran i potpuno osoban dizajnerski stan. No ono što nije mogla predvidjeti bili su brojni problemi skriveni ispod slojeva vremena.
Iako je stan na prvu izgledao uredno, svaki zahvat otkrivao je novi izazov.
„Mislila sam da ću malo promijeniti parket, srušiti zid i pomaknuti pokoju utičnicu. Na kraju su radovi potrajali više od godinu dana“, prisjeća se Ivona. U starim zgradama, kaže, nikada ne znaš što te čeka ispod poda ili iza zida.
No, unatoč neplaniranim troškovima i rokovima koji su se protegli, krajnji rezultat potvrđuje da se strpljenje uvijek isplati: mali gradski stan pretvoren je u komforan, luksuzan i funkcionalan dizajnerski stan koji odiše toplinom.
Kreativna rješenja u 55 kvadrata: Adaptacija stana za obitelj glazbenika
Dizajnerski stan koji je rastao iz izazova
U procesu renovacije, svaki je problem Ivonu natjerao da preispita prvotni plan. Podno grijanje — koje je jako željela — morala je izostaviti zbog konstrukcije starih greda. Kuhinja, prvotno zamišljena potpuno drugačije, prilagodila se kosinama.
No, kako kaže, ništa od toga nije kompromitiralo konačan dojam:
„Ovo možda nije bila početna vizija, ali ispalo je bolje nego što sam zamislila.“
Tamni tonovi u kuhinji i boravku daju prostoru profinjenost, dok barski stolci i sofa u boji unose dozu razigranosti. Sve zajedno čini stan vizualno izbalansiranim, a svaki detalj doprinosi dojmu da se radi o pažljivo promišljenom dizajnerskom stanu.
Fotelje kao potpis dizajnerskog stila
Jedan od upečatljivijih trenutaka u prostoru su dvije male fotelje — nimalo slučajan izbor.
Ivona objašnjava:
„Fotelje nikad ne radim iste kao kauč. To mi je kao nakit prostora.“
U ovom dizajnerskom stanu one stvaraju simetriju i dinamiku, i to zato što su rađene po mjeri — nijedan gotovi model nije odgovarao njenoj viziji.
Kuhinjski otok kao skulptura
Poseban dojam ostavlja otok od ploče velikog formata.
Rezanje materijala zahtijevalo je preciznost i iskustvo, ali Ivoni je bilo jasno da želi skulpturalni element u prostoru.
Otok je postao centralna točka stana — praktična, ali istovremeno dekorativna, što je obilježje svakog dobrog dizajnerskog stana.
U kupaonici se na prvi pogled čini da su korištene iste pločice, no zapravo se radi o drugoj, pažljivo odabranoj keramici koja se tonalno savršeno nadovezuje na otok. Zlatni detalji dodatno naglašavaju luksuz.
Pametna rješenja pod kosinama i spavaća soba s karakterom
Stan od 55 kvadrata u starogradnji često znači borbu s kosinama, ali one su postale prednost.
Ispod krova Ivona je kreirala praktične elemente za pohranu, a nekadašnju kuhinju pretvorila u spavaću sobu.
Mini walk-in ormar nastao je od stare ostave, maksimalno iskorišten za police i vješanje.
„Koliko god je soba velika, nije bilo prostora za velike ormare. Zato sam sve izvela u nišama i pod kosinama“, kaže.
Umjesto tapete, jedan zid krasi ručno oslikano umjetničko djelo — detalj koji dodatno naglašava identitet ovog dizajnerskog stana. Stara peć, koju je odlučila zadržati, danas je jedan od najatraktivnijih elemenata prostora.
Kad je dizajnerica sama sebi klijent
Najzanimljiviji dio priče možda je onaj koji svaki dizajner razumije: biti sam sebi najteži klijent.
„Sve ono što ne volim kod svojih klijenata — radila sam sama sebi“, govori Ivona uz smijeh.
Zbog posla je u stan navraćala usput, između projekata, što je dovelo do grešaka, izmjena i novih rješenja.
Ali kao i svaki dizajnerski stan koji nastaje iz izazova, i ovaj je dobio poseban karakter baš zahvaljujući tim procesima.
Renovacija stana – izbjegnite najčešće greške
Kad dizajnerski stan postane odraz osobnosti
Ivonina priča pokazuje da dizajnerski stan nije definiran kvadraturom, već pristupom.
Radovi mogu potrajati, problemi se gotovo uvijek pojave, ali kada se svaki izazov pretvori u promišljeno rješenje — rezultat je dom koji izgleda kao cjelina, a osjeća se kao osobna priča.
Ovaj stan dokaz je da starogradnja, uz dobar dizajn, može postati jedno od najinspirativnijih platna za stvaranje doma.
