Izbor urednice
Interijer koji odiše osobnošću njegovih vlasnika
U srcu predivnog krajolika nedaleko Samobora, nalazi se suvremena kuća od 125 kvadratnih metara koja je dom iz snova za jednu obitelj. Oni su nekadašnju zapuštenu klet pretvorili u svoj epicentar mira, topline i udobnosti.
Našli smo tu jednu staru klet koja je što se tiče konstrukcije bila u odličnom stanju. Znači nije imala fasadu, ali je imala armirano-betonske serklaže u kutevima i u biti smo prepoznali taj potencijal budući da nije imala susjede. Nalazila se baš u gustoj prirodi, rekla je Larisa Čišić, dipl. ing. arh.
Prozor kao statement
Prva velika intervencija bila je probijanje prozora u prostoriji otvorenog tlocrta u kojem se nalazi kuhinja, dnevni boravak i blagovaonica.
Kako do elegantnog izgleda PVC stolarije
Prozor je neki statement ove kuće. On nije postojao kad smo kuću našli. Radilo se u biti o jednom malom dvokrilnom prozoru koji je imao parapet. Moja neka projektantska odluka je bila da ukinemo parapet, ovaj komad zida od samog prozora do poda, tako da kad stojiš na rubu prozora u biti imaš osjećaj kao da možeš zakoračiti u prirodu i u krošnje, objasnila je Čišić.
Polica za knjige, prostor za pohranu, a zapravo – stepenice!
Druga veća intervencija bio je multifunkcionalni zid.
To su stepenice koje su u biti zakamuflirane svojom funkcijom ugradbenog ormara na koji je montirana televizija, a ispod nje je taj prostor za pohranu stvari, a s bočne strane, u samoj širini stubišta su spremišta tj. police za knjige. On završava jednim mostom koji vodi do potkrovlja tj. do galerije koju koristimo za spavanje.
Balkon kao na brodu
Balkon je postojao u zatečenom stanju. Imao je neke malo ružnije zastarjele keramičke pločice na podu. To su kao montažne kocke koje imaju plastičnu potkonstrukciju; ali gornji sloj im je pravo drvo. Tako da nismo ništa trebali odštemavat ni šarafit u pod već samo smo montirali te kocke tako da imamo taj lijepi, topli doživljaj te drvene palube. Fotelju je izradio Daniel, a ovu lampu smo našli na Hreliću. I ona u biti ima dvostruku funkciju. Ona je u biti bila onaj kao marokanski lampion u koji se stavlja svjećica, a može se staviti i mirisni štapić tako da dim izlazi van nje. A on je napravio da je iznutra žarulja, ali se također može staviti ovo što sam već navela, rekla je Čišić.
Autentičan interijer
Svaki kutak pažljivo je ispunjen predmetima iz kućne radionice, poput drvenog stola, lampi i lustera izrađenog od starog bubnja. Poseban detalj čini šarolika kolekcija ručno izrađenih maski na crnoj pozadini, koja stvara kontrast boja i tekstura izloženih predmeta.
Svaka ta maska ima tu neku dozu mističnosti, svoju priču, tako da uvijek kad nađemo neku masku volimo ju ponijeti. Bilo to na putovanjima ili na nekom otpadu ili gdje god zateknemo. Ovdje u svom domu smo odlučili napraviti taj jedan crni zid tako da se maske nekako sklope u tu kompoziciju, da nisu prenapadne jer su one u biti tamnijih nijansi, ali opet, pošto su onako 3D reljefne onda mislim da nekako lijepo funkcioniraju, dodala je.
Spajanje prirode, japanskog i skandinavskog minimalizma te ručno izrađenih predmeta iz kućne radionice, obogaćeno ljubavlju i pažnjom, rezultiralo je inspirativnim i autentičnim dom uronjenim u idilično okruženje bogato zelenilom.
Naš dom je izraz naših osobnosti, onoga kako provodimo vrijeme i čime se bavimo tako da ništa nije nekako umjetno već sve smo napravili kako nam je došlo iz duše. Sve što je drveno je Danielova umjetnost, a slike su moje. To mi onako nakon arhitektonskog posla dođe kao opuštanje. I obožavamo provoditi vrijeme u svom domu, rekla je za kraj Čišić.
Izbor urednice
Nova godina na tanjuru – od grožđa do odojka i skrivena simbolika hrane
Novogodišnji stol nije samo mjesto okupljanja, već mali ritual kojim simbolično krojimo godinu koja je pred nama
Nova godina oduvijek je bila više od običnog kalendarskog prijelaza. U mnogim kulturama ona označava novi početak, nadu u bolju budućnost i priliku za promjenu. Upravo zato uz doček Nove godine vežemo brojne rituale – od načina na koji je provodimo, do hrane koju stavljamo na blagdanski stol. Iako se danas ti običaji često shvaćaju s dozom humora, simbolika hrane za Novu godinu duboko je ukorijenjena u kolektivnoj svijesti i govori mnogo o vrijednostima, strahovima i željama ljudi.
Hrana pritom nikada nije bila samo pitanje okusa ili dostupnosti. Ona je nosila poruke – o obilju, zdravlju, dugovječnosti, uspjehu ili napretku. Kroz jednostavne namirnice ljudi su pokušavali prizvati sreću i osigurati dobar početak godine koja dolazi.
Odojak za Novu godinu – značenje obilja i napretka
U našim krajevima jedan je običaj posebno snažno ukorijenjen – svinjetina, najčešće u obliku odojka, kao središnje jelo novogodišnjeg stola. Razlog tome nije samo tradicija, već jasna simbolika. Svinja se u narodnom vjerovanju smatra životinjom koja ide naprijed – kopa i gura njuškom ispred sebe. Upravo zato povezuje se s napretkom, uspjehom i „guranjem sreće“ u budućnost.
U prošlosti je posjedovanje svinje značilo sigurnu zimnicu i punu kuću, pa je svinjetina bila simbol materijalne stabilnosti. Jesti odojak na prvi dan godine značilo je započeti novu godinu u znaku obilja i nade u dobar ishod mjeseci koji slijede.
Perad i Badnjak: simbolika zatvaranja stare godine
Za razliku od Nove godine, Badnjak je u tradiciji obilježen smirenošću, tišinom i pripremom za Božić. U mnogim krajevima bio je posni dan, a ondje gdje se jelo meso, često se birala perad.
Prema pučkom vjerovanju, kokoši i purice kljucaju unatrag, pa se smatralo da takva hrana ne nosi sreću naprijed. Upravo zato perad simbolički pripada kraju godine – vremenu zatvaranja, povlačenja i smirivanja prije velikog blagdana. Time se jasno razlikuju dva trenutka: završetak starog ciklusa i početak novog.
Simbolika hrane za Novu godinu u svijetu
Grožđe za Novu godinu – običaj koji donosi sreću
Jedan od najpoznatijih novogodišnjih običaja dolazi iz Španjolske. U ponoć se jede dvanaest zrna grožđa, jedno za svaki mjesec u godini koja dolazi. Vjeruje se da će onaj tko uspije pojesti sva zrna u ritmu otkucaja sata imati sretnu i uspješnu godinu.
Ovaj običaj proširio se i na brojne zemlje Latinske Amerike te je postao simbol nade, ritma vremena i dobrih želja.
Leća u Italiji – simbolika hrane i novca
U Italiji je leća tradicionalno novogodišnje jelo, često poslužena uz svinjetinu. Razlog je jednostavan – zrna leće oblikom podsjećaju na kovanice, pa simboliziraju novac i financijski prosperitet.
Prema vjerovanju, količina leće na tanjuru izravno je povezana s količinom obilja koja će pratiti osobu u nadolazećoj godini.
Riba u Japanu – dug život i otpornost
U Japanu se Nova godina dočekuje uz posebno pripremljena jela, pri čemu svaka namirnica ima svoje značenje. Riba, osobito haringa, simbolizira dug život, izdržljivost i snagu.
Za razliku od raskošnih zapadnjačkih stolova, japanska novogodišnja hrana naglašava ravnotežu, poštovanje ciklusa prirode i zahvalnost.
Simbolika hrane u različitim kulturama – važan je i oblik
U mnogim tradicijama simbolika se ne veže samo uz namirnicu, već i uz njezin oblik. Okrugli kruh, kolači ili peciva simboliziraju ciklus, cjelovitost i kontinuitet.
Okrugli oblik podsjeća da kraj i početak nisu suprotnosti, već dijelovi istog kruga.
Takvi običaji dodatno naglašavaju ideju da Nova godina nije nagli rez, već prirodan nastavak života.
Što se tradicionalno izbjegavalo za Novu godinu?
Osim namirnica koje su se smatrale „sretnima“, postojale su i one koje se, prema vjerovanjima, nije preporučivalo jesti:
- perad, jer se vjerovalo da „odnosi sreću“
- riba, jer sreća može „otplivati“
- zec, jer sreća „pobjegne“
Iako se danas ova pravila rijetko shvaćaju ozbiljno, ona otkrivaju koliko su naši preci pažljivo promišljali simboliku svakodnevnih odluka.
Simbolika hrane za Novu godinu danas
Danas se većina ovih običaja njeguje više iz tradicije i zabave nego iz stvarnog uvjerenja. Ipak, simbolika hrane za Novu godinu i dalje ima svoju vrijednost – podsjeća nas na potrebu za nadom, optimizmom i osjećajem kontrole nad neizvjesnom budućnošću.
Bez obzira jedemo li odojak, grožđe ili leću, poruka ostaje ista: novogodišnji stol nije samo mjesto okupljanja, već mali ritual kojim simbolično krojimo godinu koja je pred nama.
Izbor urednice
Kupujete stan? Rješavamo vječnu dilemu – starogradnja ili novogradnja
U trenutku stabilizacije cijena, informirana i promišljena odluka često je i najisplativija…
Nakon godina snažnog rasta, tržište nekretnina postupno ulazi u mirniju fazu. Sve se češće govori o stabilizaciji cijena stanova, što ne znači njihov nagli pad, već usporavanje rasta i opreznije ponašanje kupaca. Upravo u takvom trenutku mnogi koji razmišljaju o kupnji stana ponovno dolaze do poznate dileme: starogradnja ili novogradnja?
Iako se na prvi pogled čini da je odgovor jednostavan, u praksi odluka rijetko ovisi o samo jednom kriteriju. Lokacija, budžet, stanje nekretnine, energetska učinkovitost i dugoročni troškovi igraju jednako važnu ulogu, a pravi izbor često je onaj koji se najbolje uklapa u životni stil kupca.
Nova pravila za stambene kredite: Što to znači za vas
Starogradnja ili novogradnja – kako se razlikuju u praksi?
Starogradnja i dalje privlači velik broj kupaca, ponajviše zbog lokacije. Stariji stanovi najčešće se nalaze u užim gradskim zonama, u kvartovima s razvijenom infrastrukturom, dobrim javnim prijevozom i sadržajima koji olakšavaju svakodnevni život. Uz to, takvi stanovi često nude veće kvadrature, prostranije sobe i fleksibilnije tlocrte, što omogućuje prilagodbu suvremenim potrebama.
Novogradnja, s druge strane, nudi osjećaj sigurnosti i predvidivosti. Novi objekti grade se prema aktualnim standardima, s boljom toplinskom izolacijom, kvalitetnijom stolarijom i suvremenim sustavima grijanja i hlađenja. Kupci se često odlučuju za novogradnju upravo zato što ne zahtijeva dodatna ulaganja odmah nakon kupnje, što je važno onima koji žele izbjeći dugotrajne adaptacije.
Koliko to zapravo košta u Zagrebu?
Razlika između starogradnje i novogradnje često postaje jasna tek kada se pogledaju konkretne brojke. U Zagrebu se stanovi u starogradnji danas najčešće prodaju po cijenama od oko 3.000 do 3.600 eura po četvornom metru, ovisno o mikrolokaciji, stanju zgrade i samog stana. To znači da stan od šezdesetak kvadrata u starijoj zgradi nerijetko stoji između 190.000 i 220.000 eura.
No kod starogradnje kupoprodajna cijena često nije i konačni trošak. Većina takvih stanova zahtijeva barem djelomičnu adaptaciju, a nerijetko i potpunu obnovu instalacija, kupaonice, kuhinje ili stolarije. Trošak renovacije danas se u prosjeku kreće od 250 do 400 eura po četvornom metru, a kod zahtjevnijih zahvata može biti i veći. Za stan od 60 kvadrata to znači dodatnih 15.000 do 25.000 eura, a u slučaju potpune adaptacije i više. Upravo u tom trenutku starogradnja može postati skuplja nego što se u početku čini.
Planirate renovirati stan? Evo koliko bi vas to moglo koštati
Kod novogradnje je situacija drukčija. Cijene novih stanova u Zagrebu najčešće se kreću između 2.700 i 3.000 eura po četvornom metru, dok na atraktivnijim lokacijama i u kvalitetnijim projektima prelaze 3.500, pa i 4.000 eura po kvadratu. Stan slične kvadrature tako može stajati između 170.000 i 230.000 eura, ali bez potrebe za dodatnim ulaganjima odmah nakon kupnje.
Upravo zato dilema starogradnja ili novogradnja rijetko se svodi samo na cijenu kvadrata. Mnogo je važnije sagledati ukupni trošak kroz vrijeme i realno procijeniti koliko ste spremni ulagati nakon useljenja.
Zašto starogradnja i dalje ima svoje poklonike
Unatoč dodatnim ulaganjima, starogradnja ima prednosti koje novogradnja teško može nadomjestiti. Karakter prostora, visoki stropovi, masivni parketi i osjećaj “življenog” doma često su razlozi zbog kojih se kupci odlučuju upravo za starije zgrade. Osim toga, adaptacija starogradnje može biti prilika da se prostor u potpunosti prilagodi vlastitim navikama i estetici.
No važno je pritom biti realan i provjeriti stanje zgrade, instalacija i dokumentacije, jer upravo ti faktori najviše utječu na konačnu isplativost kupnje.
Zašto se mnogi ipak odlučuju za novogradnju
Novogradnja je često izbor onih koji žele mirniji početak. Stan je useljiv, režijski troškovi su niži, a zajednički prostori poput dizala, garaža i spremišta odgovaraju suvremenim standardima stanovanja. Iako je cijena po kvadratu često viša, kupci dobivaju veću sigurnost i jasnije definirane troškove u prvim godinama korištenja.
S druge strane, novogradnja često podrazumijeva manju kvadraturu ili lokaciju izvan užeg gradskog središta, što za neke kupce može biti važan kompromis.
Kako donijeti odluku u mirnijem tržišnom razdoblju
U trenutku stabilizacije cijena kupci imaju više prostora za promišljanje i usporedbu. Dilema starogradnja ili novogradnja tada postaje manje pitanje trenda, a više pitanje dugoročne isplativosti i osobnih prioriteta. Ključno je sagledati ukupni trošak, razmisliti o budućim potrebama i realno procijeniti koliko ste spremni ulagati u prostor.
Ne postoji univerzalno bolji izbor. Starogradnja ili novogradnja nije pitanje ispravnog ili pogrešnog odgovora, već odluke koja najbolje odgovara vašem načinu života, budžetu i planovima za budućnost. U mirnijem tržišnom razdoblju, informirana i promišljena odluka često je i najisplativija.
