Baumit akademija
Koliko traje sanacija fasade i što sve uključuje? Stručnjaci objašnjavaju proces korak po korak
Savjete donose stručnjaci iz Baumita
Fasada je puno više od estetskog sloja kuće ili zgrade. Ona štiti objekt od vlage, temperaturnih promjena, UV zračenja i mehaničkih oštećenja, a kada počne propadati, posljedice se ne vide samo na površini – šire se u dubinu konstrukcije i mogu dovesti do ozbiljnih strukturnih problema. Nakon što se obavi detaljan pregled stare fasade i ustanove razlozi propadanja, kreće priprema za novu. Upravo ta priprema, a ne završna žbuka ili boja, određuje koliko će nova fasada trajati.
Kod obnove fasada, priprema podloge često je presudna za dugotrajnost cijelog sustava – bez nje mogu se pojaviti pukotine, odvajanje završnog sloja i prodor vlage. To nije samo teorija, nego praktična realnost s kojom se izvođači susreću na terenu. Preskočiti ili površno odraditi ovu fazu znači graditi novi sustav na nesigurnoj osnovi, što prije ili kasnije rezultira skupim popravcima.
Grafiti na fasadi? Grad Zagreb plaća uklanjanje – i daje do 750 eura za kamere
Testiranje podloge – prvi i ključni korak kod sanacije fasade
Nakon montaže skele, još prije nego što se naruči materijal ili krene s ikakvim radovima, izvodi se testiranje postojeće podloge. Ovaj korak određuje opseg cijele obnove i bez njega nije moguće točno planirati ni trajanje ni troškove projekta.
Na površinu fasade nanosi se ljepilo i mrežica na nekoliko različitih pozicija po pročelju. Nakon dva do tri dana sušenja pristupa se ručnoj probi čvrstoće i prionjivosti.
„Ako se mrežica trga od podloge, a ljepilo ostaje na površini, podloga je dobra. Ako mrežica i novi sloj ljepila trgaju postojeću fasadu, treba skidati kompletno i završni sloj i armaturni sloj mrežice i ljepila – sve do izolacije”, objašnjava izvođač radova Josip Marković.
Razlika između ta dva scenarija nije samo tehnička – ona direktno utječe na trajanje i cijenu radova. Ako je podloga stabilna, proces teče prema standardnom planu. Ako nije, obnova postaje temeljitija intervencija koja uključuje skidanje svih slojeva do toplinske izolacije, pregled njenog stanja i eventualne popravke prije nego što se krene nanošenjem novih slojeva.
Korak po korak do nove fasade
Kada se utvrdi stanje podloge i donese odluka o opsegu radova, slijedi niz faza koje se moraju izvoditi pravilnim redoslijedom. Preskakanje ili skraćivanje bilo koje od njih – najčešće zbog pritiska rokova – jedan je od najčešćih uzroka prijevremenog propadanja fasadnih sustava.
Prvo se pere kompletna fasada kako bi se uklonile nečistoće, prašina, alge, mahovina i sve što bi moglo narušiti prionjivost novih slojeva. Zatim slijedi impregnacija – premaz koji stabilizira podlogu, smanjuje njenu upojnost i priprema površinu za materijale koji dolaze nakon.
„Nakon impregnacije uklanjaju se sva oštećenja i izravnava postojeća površina. Kad to napravimo i poštujemo proces sušenja, idemo na novi armaturni sloj – novi sloj fasadnog ljepila s mrežicom”, objašnjava Janko Šemnički iz Baumita.
Armaturni sloj važan je element koji sustavu daje mehaničku čvrstoću i otpornost na pojavu pukotina uzrokovanih temperaturnim promjenama i normalnim pomacima konstrukcije. Mrežica ugrađena u ljepilo preuzima naprezanja koja bi inače rezultirala vidljivim pukotinama u završnom sloju.
Nakon što se armaturni sloj osuši, nanosi se primer. Primer je predpremaz koji dodatno regulira upojnost podloge i osigurava optimalnu prionjivost završne žbuke. Tek tada dolazi na red završni sloj koji je vidljiv i koji fasadi daje konačan izgled.
Detalji koji čine razliku
Kvalitetna sanacija fasade ne svodi se samo na pravilno nanošenje osnovnih slojeva. Postoje elementi koji se u obnovi fasada često zanemaruju, a koji značajno utječu na dugotrajnost i otpornost pročelja.
„Ovdje govorimo o premium primeru i ljepilu s poboljšanom gel recepturom Baumit Pro Contact. Standardni primer je uniprimer, ali ovdje biramo premium varijantu koja bolje regulira upojnost i osigurava bolju vezu između slojeva”, ističe Šemnički.
Uz izbor kvalitetnih temeljnih materijala, važnu ulogu igraju i profili koji se ugrađuju na kritičnim mjestima fasade.
„Priključni profili, priključne lajsne za prozore, okapni i kutni profili daju dodatnu vrijednost fasadi, a što prije nije uvijek bilo korišteno”, dodaje Šemnički.
Ovi elementi rješavaju problematična mjesta gdje fasada dolazi u kontakt s prozorima, vratima, rubovima i uglovima objekta – točke koje su bez dodatne zaštite posebno podložne prodoru vlage i nastanku pukotina. Okapni profili odvode oborinske vode od fasade, kutni profili štite rubove od mehaničkih oštećenja, a priključne lajsne osiguravaju vodonepropusan spoj između fasade i stolarije.
Zašto je važna kompatibilnost materijala?
Jedan od češćih problema kod sanacije fasada jest kombiniranje materijala različitih proizvođača. Na prvi pogled to može izgledati kao racionalno rješenje – ljepilo od jednog, žbuka od drugog, profili od trećeg. U praksi, međutim, takav pristup nosi ozbiljne rizike.
Kod ovakvih projekata ključan je certificirani ETICS sustav od jednog proizvođača.
„Imate garanciju da su sve komponente tog sustava kompatibilne i ispitane. Ako imate različite proizvođače, ne možete utvrditi koliko su žbuka jednog i ljepilo drugog međusobno kompatibilni”, naglašava Šemnički.
ETICS sustav (External Thermal Insulation Composite System) je certificirani kompozitni sustav toplinske izolacije koji obuhvaća sve slojeve fasade – od ljepila za pričvršćivanje izolacije, same izolacijske ploče, armaturnog sloja s mrežicom, do finalne žbuke. Kada dolazi od jednog proizvođača i nosi certifikat sukladnosti, svi su ti elementi razvijeni i testirani zajedno, što znači da su poznata njihova međusobna reakcija, trajnost i ponašanje u različitim uvjetima. U slučaju eventualnih problema, puno je lakše utvrditi uzrok i pronaći rješenje.
Kada fasada više ne štiti dom? Stručnjaci otkrivaju kada je vrijeme za obnovu fasade
Koliko traje sanacija?
Trajanje radova ovisi o dva ključna faktora: stanju postojeće podloge i vremenskim uvjetima. Rad na fasadi podložan je vanjskim temperaturama i vlazi – na primjer, završna žbuka i ljepila ne smiju se nanositi po mrazu, jakom suncu ili kiši, što u određenim godišnjim dobima može usporiti napredak.
Ako je podloga stabilna i nije potrebno skidati stare slojeve, radovi izgledaju ovako: tri do pet dana za sanacijske radove, tjedan do deset dana za rabiciranje, gletanje i ugradnju profila, zatim sedam dana sušenja, i na kraju tri do pet dana za završni sloj. Zbroji li se sve to, dolazi se do 25 do 30 radnih dana.
„Ako podloga nije dobra i potrebno je dodatno skidanje slojeva, rok se produžuje za tjedan do deset dana – dakle nekako 30 do 40 dana ukupno”, precizira Marković.
Velik dio tog vremena, na prvu neočekivan onima koji nisu upoznati s procesom, otpada upravo na čekanje između pojedinih faza. Sušenje nije administrativna pauza – to je tehnološki uvjet koji, ako se ne poštuje, direktno ugrožava kvalitetu i trajnost cijelog sustava.
Kvalitetna sanacija fasade zato nije samo estetsko osvježenje, nego ozbiljan građevinski zahvat koji štiti objekt od propadanja i produžuje njegov vijek trajanja. Ulaganje u kvalitetne materijale, certificirane sustave i stručno izvođenje u konačnici je ulaganje u sam objekt – jer dobro izvedena fasada ne traži ponovnu obnovu desetljećima.
Baumit akademija
Iza atraktivne fasade Picala kriju se detalji važni i za vašu kuću
Iza atraktivnog pročelja hotela Pical u Poreču krije se niz povezanih slojeva koji štite zgradu i čuvaju energiju
Hotel Pical u Poreču, dio novog resorta Pical 5*, Valamar Collection, privlači pogled svojim atraktivnim pročeljem. Ta površina ipak otkriva tek manji dio posla uloženog u fasadu. Iza nje se kriju brojna tehnički zahtjevna rješenja, a na velikom objektu uz more zahtjevi koje vanjska ovojnica mora ispuniti posebno su visoki.
Važnu ulogu u izradi fasade imao je Baumit. Baumit fasadni sustav primijenjen na Picalu pokazuje dvije strane iste priče: kako fasada funkcionira kao cjelina slojeva koji štite zgradu i kako se završnim slojem oblikuje njezin karakter. O obje teme razgovarali smo s Miljenkom Minkovićem, voditeljem projekata u Baumitu.
Baumit fasadni sustav: što se nalazi ispod završne površine?
Na hotelu Pical korišten je Baumitov fasadni sustav MineralTherm, s toplinskom izolacijom od kamene vune. Kako objašnjava Minković, uz izolaciju sustav čine i pripadajući materijali: ljepilo kojim se izolacijske ploče lijepe na zid, materijal za armirani sloj, impregnacija, odnosno predpremaz, te završni sloj.
„To je, ajmo reći, jedan kompletni cijeli sustav fasadni”, kaže Minković.
Svaki od tih slojeva ima svoju ulogu. Ljepilo povezuje izolaciju s podlogom. Armirani sloj, u koji se utiskuje mrežica od staklenih vlakana, daje fasadi čvrstoću i otpornost na pukotine. Predpremaz priprema podlogu za završni sloj, a završni sloj štiti fasadu od vremenskih utjecaja i određuje njezin izgled.
Upravo je ta cjelovitost jedna od najvažnijih stvari koju treba imati na umu i pri gradnji vlastite kuće. Fasada nije samo izolacijska ploča obložena žbukom, nego povezani sustav čiji su dijelovi međusobno usklađeni. Mineralni sustavi s kamenom vunom odlikuju se visokom paropropusnošću, a uz toplinsku pružaju i zvučnu te protupožarnu zaštitu.
Spojevi i toplinski mostovi: detalji koji ostaju skriveni
Kritična mjesta na fasadi često su upravo ona koja na gotovoj zgradi gotovo ne primjećujemo. To su prozori i vrata, balkoni, terase i svi spojevi različitih dijelova konstrukcije.
Minković naglašava da se o tim mjestima mora voditi računa od projektiranja do samog izvođenja fasade. Posebno su važni dobro razrađeni detalji koji ograničavaju toplinske mostove. Kroz takva mjesta hladnoća lakše prodire u unutrašnjost, a ondje gdje je površina zida hladnija raste i rizik od kondenzacije vlage.
Toplinske mostove nije uvijek moguće potpuno ukloniti, ali pažljivim projektiranjem i izvedbom mogu se svesti na najmanju moguću mjeru. Zato kod fasade ne treba razmišljati samo o kvadratima zida. Za vlastitu kuću to znači da procjena radova mora uključiti i sve spojeve i zahtjevne detalje, a ne samo ravne površine pročelja.
Kako fasada i stolarija zajedno utječu na potrošnju energije?
Posljedice dobro izvedene ovojnice osjećamo dugo nakon završetka gradnje, svaki put kada grijemo ili hladimo prostor. Minković objašnjava da fasada funkcionira kao svojevrsni sendvič. Najveći utjecaj na energetska svojstva ima toplinska izolacija, a uz nju važnu ulogu imaju i završni slojevi te stolarija.
„Ne može se gledati parcijalno svaki segment za sebe”, ističe Minković.
Pritom treba razlikovati dva pojma. Baumit fasadni sustav obuhvaća slojeve fasade, od ljepila i izolacije do završnog sloja. Vanjska ovojnica zgrade šira je od toga i uključuje i stolariju te njezine spojeve sa zidom. Tek kada su svi ti dijelovi dobro projektirani, usklađeni i izvedeni, ovojnica daje očekivanu energetsku učinkovitost.
To je, naglašava sugovornik, jednako važno za hotele i za svakog investitora, jer dobra ovojnica u konačnici znači i manje novca potrošenog na energiju.
Kreativne tehnike koje velikom pročelju daju karakter
Kod objekta veličine Picala tehnički zahtjevi bili su samo jedan dio zadatka. Drugi je bio vizualni: veliku površinu pročelja trebalo je pretvoriti u fasadu koja neće djelovati monotono. Tu završni sloj prestaje biti samo zaštita zida i postaje alat kojim se oblikuje karakter zgrade. Na Picalu se zato nije radilo samo bojom, nego i različitim strukturama površine, poput vučenih i valovitih.
Minković ističe da je izvedba kreativnih tehnika bila najzahtjevniji dio posla. Jedan od razloga je, prema njegovoj ocjeni, to što na tržištu još nema dovoljno izvođača koji takve tehnike rade jednako sigurno kao klasičnu fasadu, na kojoj imaju godine iskustva. Rezultat kreativnih tehnika snažno ovisi o ljudskom faktoru i pokretu ruke. Dva majstora nikada neće napraviti potpuno istu površinu, što je ujedno i prednost, jer je svaka izvedba unikatna.
Na Picalu je, međutim, sloboda pojedinog izvođača bila ograničena. Projektant je odabrao vučenu strukturu koju je trebalo dosljedno izvesti na cijeloj površini, uz određena tehnička ograničenja. Za to su korišteni posebni Baumitovi materijali za modeliranje fasade. Kako objašnjava Minković, riječ je o materijalima koji nisu klasične žbuke, nego omogućuju izvedbu različitih kreacija na fasadi.
Zašto završna obrada traži odgovarajući materijal i izvođača?
Sloboda u oblikovanju ne znači i slobodu u odabiru materijala. Završni sloj i dalje mora godinama podnositi vlagu, sunce, temperaturne promjene i prljanje, a na objektu uz more ti su uvjeti posebno izraženi.
Na Picalu su zato kombinirana različita rješenja. Prema Minkovićevim riječima, na pojedinim dijelovima objekta kao završni sloj korišten je silikon, a na drugima silikat. Kreativne tehnike, odnosno vučene i valovite strukture, izvedene su silikonskim materijalima. Sve su to, kaže, visokokvalitetni materijali koji bi trebali dugo trajati tijekom korištenja objekta.
Kvalitetan materijal ipak nije dovoljan sam po sebi. Kod posebnih tekstura presudno je i iskustvo izvođača, jer upravo o njegovoj vještini ovisi hoće li zamišljena struktura izgledati onako kako je projektirana.
Što iz projekta Picala možemo primijeniti na vlastitu kuću?
Možda je upravo to najbolja lekcija koju s ovako velikog projekta možemo prenijeti na vlastiti dom. Fasada se bira za desetljeća, pa odluka ne bi trebala početi pitanjem koja nam se boja sviđa.
Prvo treba razumjeti kakva je postojeća konstrukcija i koja energetska svojstva od ovojnice očekujemo. Zatim treba uzeti u obzir gdje se kuća nalazi i čemu će fasada biti izložena. Treće pitanje je kako će biti riješeni spojevi oko prozora, vrata, balkona i terasa. Tek nakon toga dolazi izbor završne obrade koja odgovara sustavu i željenom izgledu. Ako se odlučite za posebnu teksturu, vrijedi provjeriti ima li izvođač iskustva upravo s tom tehnikom.
Kada imamo te odgovore, dolazi onaj kreativniji dio: kako sve to pretvoriti u lice kuće.
Lice kuće počinje ispod površine
Pročelje Picala privlači pogled, ali njegova vrijednost počinje ispod površine. Baumit fasadni sustav u ovoj priči pokazuje kako izolacija, pripadajući slojevi i završna obrada moraju funkcionirati zajedno, dok projektiranje i pažljiva izvedba omogućuju da ta cjelina zaista radi.
Fasadu biramo za dugotrajnu zaštitu i izgled doma. Zato je važno razumjeti i slojeve koje nakon završetka radova više nećemo vidjeti, jer upravo oni odlučuju koliko će kuća biti ugodna, učinkovita i trajna.
Baumit akademija
Izvedba fasade stambene zgrade, evo zašto su stručna podrška i dobra koordinacija presudne
Marko Katušić, tehnički savjetnik za primjenu proizvoda u Baumitu, dodaje tehničku pozadinu
Fasada je prvo što vidimo na zgradi, ali gotovo uvijek posljednje što nastaje. Nakon više od deset godina bez nove stanogradnje, u Pločama je izgrađena nova stambena zgrada. Zbog svog neobičnog tlocrta dobila je nadimak Mercedes. Osim zanimljive arhitekture, zgrada je i primjer koliko je za kvalitetnu izvedbu fasade važna suradnja investitora, izvođača i tehničke podrške proizvođača. U ovom slučaju riječ je o Baumitu, jednom od vodećih europskih proizvođača fasadnih sustava i građevinskih materijala.
Iza upečatljivog pročelja stoje dvije godine gradnje. Tu je i složen sustav dilatacija, kao i stalna koordinacija svih uključenih strana, od arhitekata preko voditelja gradilišta do tehničkih savjetnika. Fasada stambene zgrade ovakve složenosti nikad nije samo pitanje boje i teksture. Riječ je o rezultatu mjeseci planiranja koji prethode danima koje kupac stana nikad ne vidi.
U nastavku donosimo cijelu priču, od prvih arhitektonskih odluka do rješavanja neočekivanih problema na gradilištu. Objašnjavamo i zašto se kvalitetna fasada, poput Baumitovih fasadnih sustava koji se u Europi ugrađuju na desetke milijuna kvadrata godišnje, ne gradi slučajno.
Nepravilna parcela odredila je arhitekturu zgrade
Prije nego što se uopće moglo razmišljati o fasadi, arhitekti Josip Sabolić i Goran Rako suočili su se s izazovom same parcele.
“Bilo je zanimljivo smjestiti taj prostor na tu relativno nepravilnu parcelu, približno trokutastu, gdje imamo dvije dosta loše strane, jednu veliku stambenu zgradu s jedne strane i jednu relativno prometnu ulicu. A jedna strana je pozitivna, negdje tamo iza brda na toj strani je more”, objašnjavaju arhitekti.
Umjesto klasičnog, pravilnog tlocrta, rješenje je bilo razlomiti oblik zgrade prema tim negativnim i pozitivnim stranama.
“Mi smo napravili tri fasade da gledaju na krošnje od stabala koje ćemo mi posaditi i one koje tamo postoje. Jer od ove zgradurine koja se nalazi s južne strane prema moru, nema šanse nikakve da vidimo more.”
Taj pristup, orijentacija prema zelenilu umjesto prema nedostižnom pogledu na more, oblikovao je karakterističan trokraki tlocrt zgrade. Sastoji se od četiri lamele povezane središnjim stubištem, oblik zbog kojeg je zgrada i dobila svoj kolokvijalni nadimak.
Fasada stambene zgrade počinje mnogo prije završne žbuke
Kad se govori o fasadi, većina ljudi zamišlja isključivo završni, dekorativni sloj i njegovu boju. U stvarnosti, fasada stambene zgrade ovakve složenosti počinje mnogo ranije. Cijeli sustav slojeva mora biti međusobno usklađen: ljepilo za lijepljenje i armiranje, armaturna mreža, profili, kutni elementi, dilatacijska rješenja i tek na kraju završni sloj.
Jure Manenica, voditelj gradilišta u MGA Nekretninama, jasno opisuje zašto je taj posljednji sloj ipak taj koji najviše određuje dojam o cijeloj zgradi.
“Fasada prodaje, fasada se zadnja vidi, u biti je jedina stvar koju krajnji korisnik i krajnji kupac prvo vidi, tako da je dosta bitna.”
Gradnja je trajala dvije godine, u dvije jasno odvojene faze. Prva je bila izvedba same konstrukcije, a druga, kako kaže Manenica, “kako tu konstrukciju ušminkati i dovesti u neko lijepo i prezentabilno stanje, a to je fasada.” Ovakav sustav toplinske fasade, poznatiji kao ETICS, po sličnom je principu opisan i u našem tekstu Energetski obnovite kuću ETICS fasadnim sustavom. Tamo objašnjavamo zašto je svaki sloj sustava jednako važan za konačnu kvalitetu i trajnost pročelja.
Četiri lamele i dilatacije kao najveći tehnički izazov
Najveći tehnički izazov na ovom projektu nije bio estetske, nego konstrukcijske prirode. Zgrada se sastoji od četiri lamele koje nisu jedna kruta cjelina. S vremenom se neznatno slijeću i pomiču, svaka na svoj način. Tim spojevima trebalo je omogućiti da prihvate te pomake bez pucanja završne fasade. To dilatacije čini tehnički nužnim dijelom sustava, ne dekorativnim detaljem.
“Zgrada je posebna zato što su te četiri lamele zapravo odvojene i imamo poantu tih dilatacija u svemu tome, kako taj problem riješiti, jer sve te zgrade nekako malo različito rade, sliježu se, pomiču se”, objašnjava Manenica.
Marko Katušić, tehnički savjetnik za primjenu proizvoda u Baumitu, dodaje tehničku pozadinu. Na zgradi je korišten Star sustav debelo slojnih ljepila za lijepljenje i armiranje, uz armaturnu mrežu i kompletan pribor za izvedbu sustava, dokapne profile, kutnike, lajsne i dilatacijske profile. Sve je prilagođeno specifičnoj podjeli zgrade na lamele A, B, C i D.
Zašto sama isporuka materijala nije dovoljna
Kvalitetni materijali sami po sebi nisu jamstvo dobrog rezultata, posebno ne na ovako specifičnom objektu. Domagoj Popić, prodajni predstavnik za regiju Južna Dalmacija u Baumitu, opisuje kako je izgledala njihova uloga na ovom projektu.
“Konkretno naša uloga bila je ovdje kvalitetno pratiti zahtjeve samog projekta, investitora i izvođača, sa savjetima, s kvalitetnim materijalom i sa stalnom prisutnošću.” Kako sam kaže, cilj nije biti samo dobavljač robe: “Nama nije interes da budemo samo obični dobavljači robe, nego jednostavno da od prvoga trena i do samog kraja projekta budemo doslovno prisutni na tom objektu, sa savjetima, suočavanjem s eventualnim problemima i rješavanjem istih.”
Ta prisutnost u praksi je značila svakodnevnu komunikaciju.
“Kad smo radili fasadu, čuli smo se na dnevnoj bazi telefonski, razmjenjivali slike. Nekakav problem probamo riješiti tako telefonski, ako ne možemo, nađemo se na gradilištu. Imali smo tjedne koordinacije, srijedom su bile koordinacije na gradilištu, sumiranje učinjenog, plan što treba, što ne treba, rješavanje detalja”
Popić dodaje da su na par situacija, gdje je objekt zbog svoje specifičnosti to zahtijevao, izašli na teren i zajednički razmijenili mišljenja.
“Jednostavno su uvažili naša stručna razmišljanja i, Bogu hvala, produkt svega toga je ovakav objekt koji izlazi.” Manenica potvrđuje dugogodišnje partnerstvo: “Baumit je naš dugogodišnji partner. MGA se kao tvrtka trudi ugraditi najbolje i najkvalitetnije materijale. S Baumitom imamo savršenu suradnju, podršku, potporu, i tu su kad nam trebaju.”
Dugoročnu vrijednost takve suradnje objašnjava i tekst Viva istraživački park: gdje se mjeri kako građevinski materijali utječu na kvalitetu života, koji pokazuje kako se Baumitova rješenja testiraju u stvarnim uvjetima prije nego što dođu na gradilište poput ovog u Pločama.
Kada projektirano rješenje na gradilištu ipak treba prilagoditi
Dobar projekt ne znači slijepo držanje prvotnog plana. Znači pravodobno prepoznavanje problema i spremnost na prilagodbu. Najbolji primjer toga na ovoj zgradi je monumentalno središnje stubište koje povezuje sve četiri lamele. Prvotni plan bio je jednostavan: beton pripremiti i obojati. No nakon što je površina obrušena i pripremljena za bojanje, tim je uvidio da to neće dati zadovoljavajući rezultat.
“Sjetio sam se toga jer sam primijetio neravnine na gredama, stupovima i liniji cijele etaže. Malo je tu bila oscilacija, i onda mi je došla zamisao, i radi same buduće ugradnje i kanalica i klupica, da to sve bude nekako u liniji i da to bude u skladu”
Rješenje su pronašli uz pomoć Baumitovog tima: “Zvali smo Marka iz Baumita, Marko, pomagaj. Onda je došao i Domagoj, pa kako ćemo, pa što ćemo, pa ideje, i odlučili smo se za taj Multistar koji se inače koristi u obnovama na starijim objektima.”
Katušić objašnjava zašto se ovo rješenje pokazalo prikladnim: “Multistar je tvornički pripremljen mort na mineralnoj bazi. Prionjiv je gotovo na sve vrste građevinskih materijala, pogodan je i na beton, to jest može ići direktno na beton.”
Na stubištu je poslužio i kao predpremaz koji je uklonio nečistoće s betonske podloge prije nanošenja. Materijal je nanesen strojno, a zatim obojan. Neravan beton tako je dobio urednu, ujednačenu završnu cjelinu. Slično rješenje za sanaciju nepravilnosti i oštećenja na postojećim površinama opisali smo i u tekstu Baumit Multi Star – rješenje za lokalna oštećenja fasada.
Kako odabrati završni sloj fasade
Odabir završnog sloja fasade nije samo pitanje boje. U obzir treba uzeti vrstu podloge, izloženost vremenskim uvjetima, arhitektonski oblik zgrade, željenu teksturu i kompatibilnost sa svim ostalim slojevima fasadnog sustava.
Na zgradi Mercedes korišten je silikatni završni sloj granulacije 1,5 milimetara, uz dosljedno poštivanje propisanih smjernica ugradnje. Kako pravilan odabir morta i završnih slojeva utječe na trajnost i toplinsku učinkovitost cijele konstrukcije, detaljnije objašnjavamo i u tekstu Baumit mortovi – kako odabrati pravi mort za svaku vrstu zidanja?
Nova zgrada kao poticaj razvoju Ploča
Zgrada Mercedes donosi novi stambeni kapacitet gradu koji deset godina nije imao novogradnje. Privlači mlade obitelji i nove doseljenike, dobrim dijelom s riviere i okolnih mjesta. Time se grad postupno širi i prema području Baćinskih jezera, jednom od najljepših prirodnih rezervata u regiji.
Ovaj projekt pokazuje da kvalitetna stambena arhitektura ne ovisi samo o dobroj ideji. Ovisi jednako toliko o preciznoj izvedbi, redovitoj komunikaciji i spremnosti svih sudionika da zajednički rješavaju izazove kako se pojave. Fasada koja danas krasi zgradu Mercedes rezultat je upravo takve suradnje, a ne samo dobrog projekta na papiru.
