U suradnji DGNB GmbH iz Stuttgarta (www.dgnb.de) i konzultantskog ureda GREENiKA iz Zagreba (www.greenika.hr) pripremljena je za 14. – 16. studeni 2019. godine međunarodna edukacija DGNB konzultant / International DGNB Consultant. Edukacija je namjenjena svima koji žele učiti i doprinositi prijenosu znanja o održivosti u zgradarstvu i zelenoj infrastrukturi iz europske prakse u graditeljski sektor, kako u Hrvatskoj tako i šire.

Tijekom 3 dana edukacije, sudionici će učiti o implementaciji međunarodnog DGNB sustava certificiranja održivih odnosno zelenih zgrada (Verzija 2018.) Edukacija će biti fokusirana na DGNB kriterije kod certificiranja, kao i na relevantne teme i detaljnu razmjenu iskustava stečenih u Njemačkoj i ostalim zemljama gdje se provodi DGNB certificiranje. Korištenje odabranih kriterija biti će obrađeno kroz timski rad u grupama kako bi sudionici stekli i praktična znanja. Nakon DGNB Registered Professional, DGNB Consultant je drugi stupanj znanja koji vodi prema finalnoj edukaciji za DGNB Auditora.

KORISTI ZA SUDIONIKE EDUKACIJE:

• Mogućnost isticanja profesionalnog znanja o održivosti zgrada i DGNB međunarodnom sustavu certificiranja
• Izvrstan networking i prilike za učenje od DGNB zajednice diljem svijeta
• Jačanje vlastitog portfolia konzultantskih usluga i usluga certificiranja zgrada prema DGNB sustavu (stupanj DGNB Consultant; 2. stupanj DGNB Auditor)
• Korištenje DGNB Consultant akreditacije i loga
• Prezentacija profila na www.dgnb-system.com

U CIJENU JE UKLJUČENO I:

• online ispit za status međunarodnog DGNB Consultanta
• DGNB edukativni materijali
• Slobodan ulaz na SREDIŠNJU konferenciju o zelenoj gradnji i održivom razvoju – www.gbccroatia.org
• 6 pauza za kavu, 3 ručka i jedna večera

VAŽNE INFORMACIJE:

ŠTO: Međunarodna edukacija DGNB Konzultant / International DGNB Consultant Training

KADA: 14. – 16. studeni 2019, od 9.00 – 18.00 sati

GDJE: Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Fra Andrije Kačića Miošića 26, 10000 Zagreb

JEZIK EDUKACIJE: Engleski

Za više informacija, posebnu ponudu i registraciju: Link

Stručnjaci iz BPIE (Buildings Performance Institute Europe: BPIE)  utvrdili su da su zgrade odgovorne za 40 posto potrošnje energije i 36% emisija CO2 – više od industrije i transporta zajedno, 35% zgrada u Europskoj Uniji je starije od 50 godina, a 75% zgrada je energetski neučinkovito. Gotovo se isti podaci spominju i u Hrvatskoj (https://mgipu.gov.hr/o-ministarstvu-15/djelokrug/energetska-ucinkovitost-u-zgradarstvu/energetska-obnova-zgrada-8321/8321) uz napomenu da većina zgrada kod nas pripada energetskim razredima E, F ili G. Pri spominjanju ovih statistika uobičajeno mislimo na kvotu potrošnje energenata i mogućnost unaprijeđenja postupcima energetske obnove zgrada, no moramo se osvrnuti i na činjenicu da uz energetsku obnovu poboljšane radi toplinske izolacije koja će dovesti do smanjenja potrošnje energenata za grijanje i hlađenje zgrade, istovremeno možemo raditi i na poboljšanju opće kvalitete zgrade u smislu održivosti, statičke sigurnosti, estetske regeneracije i u konačnici udobnosti za krajnje korisnike. Ako je većina zgrada u Hrvatskoj označena kao energetski neučinkovita, vjerojatnost da su to zgrade s lošom ventilacijom odnosno lošom kvalitetom zraka i lošom toplinskom izolacijom, s puno plijesni, smanjenog dotoka dnevnog svjetla i lošim instalacijama i grijaćim tijelima  – zaključak je da ih je većina bolesnih, odnosno potpuno neodgovarajućih u smislu ljudskog zdravlja!

Kreirajmo životni i radni prostor na dobrobit čovjeka

U zgradama provodimo više od 90 % vremena. Živimo, učimo i radimo u njima, družimo se s najbližima, tražimo zaštitu od vanjskih utjecaja i na poslijetku zgrade nam pružaju komfor u kojem bismo se trebali moći regenerirati za nove radne i životne pobjede. Sve navedeno već bi trebao biti dovoljan argument kako bismo bili sigurni da zgrade neće biti shvaćene samo kao funkcionalni prostori za naše aktivnosti, već kao dio okoliša s ljudima u glavnom fokusu. Drugim riječima, interes ljudi i njihove potrebe trebale bi biti glavni prioritet u planiranju i dizajniranju zgrada, a svjedoci smo da u mnogim situacijama to nije tako jer prevladava interes investitora, profit ili pak nešto treće. To je paradoksalno ako znamo da kod društveno odgovornog stajališta ništa ne može biti važnije od zdravlja ljudi, njihove pune produktivnosti i zadovoljstva.

Zgrade imaju iznimno velik utjecaj na naše zdravlje, mogućnost regeneracije i produktivnost. Pitamo li se ikada što se sve u prostoru oko nas nalazi, koliko vrijede zgrade u kojima ne želimo biti i u kojima se ne osjećamo dobro, koje nam ne čine dobro za zdravlje, koje nas čine bolesnima? Projektanti i predstanici građevinskih tvrtki zajedno s investitorima nerijetko o tome razmišljaju kad je već prekasno ili uopće ne razmišljaju, odnosno uočavaju problem i nedostatak tek kad je zgrada već izgrađena i useljena. No, s podizanjem svijesti te većim ulaganjima u rekonstrukciju zgrada prema zelenim principima i s glavnim fokusom na energetsku učinkovitost, događa se u zadnje vrijeme i stanovito poboljšanje; o predmetnoj se temi raspravlja na institucionalnoj i stručnoj razini, health and wellbeing su tema brojnih aoscijacija koje se bave zgradarstvom https://www.worldgbc.org/news-media/building-business-case-health-wellbeing-and-productivity-green-offices. Također, na svu sreću mnoge su gospodarske grane postale svjesne da svoje poslovanje moraju fokusirati na ljudske resurse kao najvrijedniji kapital. Naime, tijekom ukupnog vremena korištenja neke poslovne zgrade, poznate su činjenice da su najmanji troškovi izgradnje, održavanja i režijskih troškova, a najveći se troškovi odnose na zaposlenike koji rade u zgradi tijekom cijelog njenog životnog vijeka.

.https://www.velux.com/veluxdaysinparis/healthybuildingsday

Kvalitetne zgrade kao simbol poštivanja ljudi

U današnje vrijeme jednostavno moramo graditi kvalitetne zgrade za boravak ljudi kako bi one postale simbol poštivanja ljudi kao stanovništva, turističkih gostiju, radne snage. I to ne samo u slučaju zgrada u kojima radimo, već i rezidencijalni sektor mora poboljšati kvalitetu izgradnje u većem postotku. Prostor mora biti prilagodjen potrebama i biti na dobrobit ljudi, a ne obrnuto. To se odnosi na škole, tvornice, bolnice, uredske zgrade, stambeni prostor. Međunarodni certifikat zelene gradnje DGNB kao iznimno važne kriterije pri ocjenjivanju zgrada uzima upravo one koji se odnose na zadovoljstvo i komfor krajnjih korisnika  https://www.dgnb-system.de/en/system/version2018/criteria/index.php

Svježi i čisti zrak, čista i zdrava voda, stimulirajući prostor dovoljnih dimenzija, ugodna temperatura, adekvatna rasvjeta i obilje dnevnog svjetla, puno zelenila…sve su to primarni zahtjevi koji se kod projektiranja i gradnje moraju poštovati. Ovaj zaključak rezultat je brojnih analiza provedenih među zasposlenicima u europskim uredima (European OFFICAIR-Study 2016) pri čemu se doznalo da je od ukupnog broja zaposlenih njih 23 % izjavilo da je nezadovoljno udobnošću u prostoru, čak 51% je reklo da im nedostaje osobnog prostora, 46% se žalilo na vrlo suhi zrak u prosotru, a gotovo 47 % zaposlenika ne može podnijeti buku koja iz okružuje u radnom prostoru. Dakle, well-being i performanse u zgradarstvu kojima je čovjek i njegovo zdravlje i dobrobit u fokusu, postat će kad tad neophodnost u pristupu većine – kako arhitekata, tako i izvođača gradjevinskih radova, dobavljača materijala i u konačnici investitora. Zadovoljstvo krajnjih korisnika određivat će vjerojatno i vrijednost i image zgrada koje nas okružuju.

Već odavno želim napisati članak o svom viđenju globalnog učinka klimatskih promjena, ali kao da sam čekala komentare još nekih novinara i kolumnista, a koji su redom proteklog vikenda (28./29. rujan 2019.) pisali o predmetnoj temi uz veliki osvrt na ponašanje i aktivizam švedske djevojčice Grete Thunberg.

Istina je da su gledišta polarizirana – jedni kažu da ljudska aktivnost nema veze s klimatskim promjenama te da bi se isto događalo sa i bez razvojnog momenta civilizacije, jednostavno zbog prirodnog slijeda događaja na zemljinoj površini, njenoj unutrašnjosti ili pak svega što je u svemiru okružuje. Drugi su pak gorljivi zagovornici teze da je evolucija čovječanstva, doguravši do 4. industrijske revolucije, uz nesagledljiv rast populacije u svjetskim urbanim sredinama te ekonomski rast posebice istočnih zemalja, dovela do razornih utjecaja na prirodna kretanja i klimatske promjene koje onda uzročno posljedično dovode do prirodnih nepogoda katastrofalnih razmjera. Složit ćemo se svi, svjedoci smo sve većih ekstrema u ponašanju majčice prirode, a svakog dana svjedočimo nekom uraganu, prebrzom otapanju ledenjaka, nekoj poplavi, požaru, toplinskim valovima, nestanku biljnih ili životinjskih vrsta!

Mene osobno, od svega navedenog, više zabrinjava ono što bez obzira na globalno pozicioniran izvor problema, najčešće uzrokovan klimatskim promjenama, neke posljedice osjetimo ili ćemo tek osjetiti vrlo lokalno. Zabrinjava me makar i najmanja mogućnost za podizanjem razine mora tako da ispašta neki od naših obalnih ili otočnih gradova; ne sviđa mi se činjenica da više gotovo i nemamo godišnja doba, već najčešće cijela godina liči na vruće toplo ljeto ili prohladnu i kišnu zimu; kao običnog stanovnika Hrvatske zastrašuju me informacije o previše plastike u moru, o onečišćenom moru fekalijama, o hrpama nepravilno prikupljenog i nezbrinutog otpada po gradovima; do ludila me dovodi gužva na prometnicama u Zagrebu…dakle, neko naše ponašanje uzrokuje sve navedeno.

No, često kažem da sam zaista sretna, kao i mnogi koji našu zemlju posjećuju kao turisti, jer se čini da još uvijek udišemo čisti zrak (C02 u našoj zemlji i nije neki problem u odnosu na druge razvijene zemlje), pijemo zdravu i sigurnu vodu, za naše Jadransko more reći će da je među najljepšima na svijetu, bogatstvo šuma je još uvijek tu…i sada se pitam da li sve navedeno, i dobro i loše, treba uzeti zdravo za gotovo, ili ipak trebamo promisliti – tko je za što kriv? Što se može učiniti da se negativizmi racionalno anuliraju, a s druge strane slavi zaštićena priroda, naši Bogom dani resursi, ljepota našeg prostora, bioraznolikost, zdrava hrana koju takvom moramo i sačuvati?

Pretpostavljam da svatko od nas u sebi i za sebe i svoje bližnje priželjkuje scenarij u kojem bi se moglo u zdravom i sigurnom zelenom okruženju živjeti i uživati do vijeka…moje želje odavno idu ka  zelenom, gospodarstvu i životu općenito! Koliko god da sam svjesna činjenice da već pomalo i u Hrvatskoj pretjerujemo s pojmovima smart, green, sustainable, digital…(da, da sve smo uspjeli preuzeti iz engleskog govornog područja)…ne nalazim problematičnim da se dio stručne javnosti u našoj zemlji bavi s pojmovima koji će nam osigurati kvalitetniji i zdraviji životni i radni prostor, održivija prometna rješenja, manje smeća zbog manje konzumerizma i više recikliranja već upotrijebljenih stvari. Ne vidim ništa loše u ljepšim i kvalitetnijim zgradama građenim prema zelenim standardima i održivom krajobrazu kakve više susrećemo u zapadnom dijelu Europe, a kod nas nešto manje…

I dok su dva main stream dnevna lista proteklog tjedna pisala ili za ili protiv djelovanja mlade Grete Thunberg, istovremeno smo čitali o slavnom talijanskom arhitektu Stefanu Boeriu koji je ovih dana gostovao u Hrvatskoj, autoru Vertikalne šume u Milanu – koncepta koji se sastoji od dva nebodera unutar kojih su luksuzni stanovi s terasama na kojima je zasađeno živo drveće. On je stručnjak koji sa stajališta odgovornog arhitekta vraća zelenilo u gradove, aktivist je za gradnju u suradnji s prirodom, vizonar, futurolog, sveučilišni profesor, zaljubljenik u mogućnost da stvaranjem velikih zelenih zidova u gradovima jednim dijelom utječe i na smanjenje efekata klimatskih promjena na urbane sredine. Ispravno ili krivo? Izazov ili odgovor na probleme izazvane prekomjernom nekvalitetnom izgradnjom? Prosudite sami.

Greta je možda u svemu pretjerala, naivno, sama po sebi ili navigirana svjetskim liderima i političkim zahtjevima. Zasigurno bi se kao mlada djevojka mogla baviti i trivijalnijim stvarima od toga da svjetske čelnike, svoje najbliže, svoje kolege po školama diljem svijeta uvjerava da nešto s klimom nije kako treba, da se ledenjaci prebrzo tope, prebrzo diže razina mora, prečesto stvaraju uvjeti za prirodne nedaće koje najčešće pogađaju one najsiromašnije – ili sušom, ili požarom, ili poplavom…migracija uzrokovanih klimatskim promjenama neću se ovdje ni doticati, preteška tema. I da se vratim na Gretu, gotovo da je razumijem. Moja je malenkost, u 8.c razredu osnovne škole „Ivice Gojak“ na Turnju kraj Karlovca, davne 1985. godine napisala članak pod nazivom „Opstanak“. Čitajući novine s natpisima „Hoće li čovjek izumrijeti?“ počela sam razmišljati o izumiranju čovječanstva zbog nepromišljenog naoružavanja, jer tada je velika tema bilo nuklearno oružje. Zapitala sam se, kao mlada osoba, zašto znanstvenici ne rade na tome da stvaraju pozitivno okruženje za razvoj civilizacije, a ne da se bave razvojem nuklearnih postrojenja. U brizi za Planet, iako potaknuta temom globalnog naoružanja, tražila sam kroz članak odgovor na pitanje jesmo li kadri preživjeti u uvjetima između dva ledena doba i zašto se u međuvremenu ne borimo za pravu stvar već za samouništenje??? Već sam tada razmišljala globalno strahujući za lokalno. Da li sam tada naslutila ratna zbivanja koja su nastupila samo par godina kasnije u našoj zemlji i da li sam zamišljala da će se klima mijenjati na način da nas opet čeka neko izumiranje i novo ledeno doba? Ne znam što sam tada slutila, ali znam da sam članak napisala i zahvaljujući mom cijenjenom profesoru hrvatskog jezika iz Karlovca, članak je u ratnim vihorima preživio i sada uokviren krasi zid u mojoj radnoj sobi.

Malih Greta ima puno, mladi su ljudi po prirodi buntovnici i aktivisti, imaju pravo propitivati, stoga bih radije da Gretu gledamo kao ambiciozno i znatiželjno dijete, a manje kao psihopatsko stvorenje u raljama aktualne svjetske politike. Možda izraste u znanstvenicu koja će doprinositi čovječanstvu. Ugledajmo se također na gospodina arhitekta Boeria, njegov rad inspirira, a zasigurno usrećuje ljude koji rade ili žive u njegovim urbanim Vertikalnim šumama. Znanstvenicima koji odmahuju rukom na efekte klimatskih promjena također treba zaviriti u stručne radove i zapise…budućnost, kasnije pretvorena u povijest će pokazati što se točno zbilo. A svi mi koji danas imamo priliku učiniti korak naprijed u kvaliteti života u gradovima i selima, koji možemo očistiti svoj kvart od prometne gužve i smeća, a more i rijeke od plastike, koji možemo saditi više drveća i cvijeća u urbanim sredima…učinimo to, priroda će nam vratiti na najljepši mogući način. 

Kao odgovor na pitanje iz naslova…kao autor ovog članka…potpisujem sredinu, zeleni put kao jedini ispravan, logičan i održiv put izmedju dvije krajnosti. To je za mene zov i izazov istovremeno