Arhitektura i dizajn
Objavljeni projekti koji ulaze u uži krug nagrade Brick 2022
50 nominiranih projekata natječu se za nagradu Brick 2022, a dobitnici nagrada znat će se u lipnju 2022.

Rekordan broj od 789 projekata iz 53 zemlje prijavljen je na nagradu Brick Award 22. Jubilarna, deseta nagrada Brick, zaprimila je najveći broj prijava u svojoj povijesti, što svakako pokazuje veličinu i prepoznatljivost ove međunarodne nagrade za arhitekturu. Selekcija i odabir 50 projekata koji su ušli u uži izbor, održana je ljetos.

Priznanje posebno uspješnim projektima moderne arhitekture od opeke
Wienerberger Brick Award obuhvaća projekte koji ostavljaju snažan i trajan dojam u arhitekturi te je ujedno priznanje posebno uspješnim primjerima moderne arhitekture od opeke. Nagrada Brick dodjeljuje se u pet kategorija, a unutar svake od njih bit će odabran pobjednik kategorije, kao i jedan glavni dobitnik.

Kategorije Brick Awarda prilagođene su postojećim trendovima
Pobjednički projekti u tih pet kategorija – Feeling at home, Living together, Sharing public spaces, Working together te Building outside the box, kao i glavni pobjednik, bit će objavljeni na službenoj Brick Award dodjeli koja će se održati u Beču, u lipnju 2022. godine. „Kategorije Brick Awarda prilagođavamo postojećim trendovima no uvijek zadržavamo opeku kao temeljnu komponentu bezvremenske gradnje. Upravo korištenjem prirodnih materijala u formi suvremenih instalacija dobivamo jedinstvena arhitektonska rješenja koja zadovoljavaju i ekološke standarde,“ izjavio je Tomislav Franko, regionalni product i marketing menadžer za jugoistočnu Europu tvrtke Wienerberger.

Većina nominiranih projekata je iz Europe
Zanimljivo je kako su većinu projekata koji su prošli u uži krug nagrade Brick Award 22 podnijeli europski arhitekti. Naime, čak 34 od 50 nominiranih projekata došlo je iz Europe, dok je 12 prijava pristiglo iz azijskih biroa te njih 4 iz Južne Amerike.
Jedna od članica žirija bila je i slovenska arhitektica Tina Gregorič
Žiri za odabir projekata sastojao se od pet međunarodno priznatih arhitekata: Ingrid van der Heijden (Nizozemska) – arhitektica i partnerica osnivačica Civic Architects, Jesper Gottlieb (Danska) – arhitekt i partner osnivač Gottfried Paludan Architects, Tina Gregorič (Slovenija) – arhitektica i osnivačica partner Dekleva Gregorič Architects, Wilfried Kuehn (Njemačka) – arhitekt i partner osnivač Kuehn Malvezzi, Brigitte Shim (Kanada) – arhitekt i partner osnivač Shim-Sutcliffe Architects u Torontu.

Fokus je na izgradnji koja štedi
„Razvoj posljednjih godina se nastavlja, fokus ostaje na izgradnji koja štedi resurse. To se odnosi kako na visoko inovativne strukture tako i na one izgrađene na tradicionalan način s lokalnim materijalima i zanatskim tehnikama. Ponovna uporaba jednako je prisutna, kao i maštovita upotreba opeke. Ovaj gotovo razigran pristup vodi do sažetih, nezaboravnih dizajna. Ponderiranje unutar različitih kategorija gotovo je uravnoteženo, što pokazuje da je opeka zastupljena u svim tipološkim područjima zgrada,” objašnjava Heimo Scheuch, predsjednik Uprave Wienerberger AG.
Kao i svake godine do sada, svi odabrani projekti bit će objavljeni u knjizi Brick 22 u ljeto 2022. Više informacija o nagradi Brick te nominiranim projektima možete pronaći na www.brickaward.com.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Arhitektura kao poziv, a ne posao

Ako redovito pratite Dom na kvadrat, vjerujemo da ste već primijetili našu arhitekticu Gordanu Đerić. Prepoznatljiva po svojim fenomenalnim rješenjima, ali i po specifičnom načinu govora, Gordana Đerić već godinama oblikuje prostore – i živote – na autentičan način. A zašto baš arhitektura? I otkud njezin osebujan glas? Danas donosimo njezinu priču.

Arhitektura, greškom
– Goga, zašto arhitektura?
„Arhitektura je greškom. Sad bi se to nazvalo najbrži prst. Htjela sam upisati arheologiju, ali prvi prijemni bio je na arhitekturi. Položila sam prijemni – i ostala. Život je odlučio za mene.”
Godina je bila 1982. kada je Gordana Đerić završila fakultet. Prvo zaposlenje dobiva u Šipadu, tadašnjoj tvornici kuhinja. Posao ju je vodio na sajmove u Pariz, Köln i druge gradove, a potom prelazi u sektor između tvornica, prototipova i biroa. Znanje i iskustvo iz tog razdoblja usmjerili su je prema interijerima, gdje je ostala do danas.


Gordana Đerić: Arhitektica, psihijatrica, psihologinja i susjeda
– Zapravo se već jako dugo baviš interijerima i svi znamo tvoja rješenja koja su apsolutno fenomenalna i uvijek inovativna. Što je tvoj ključ rada?
„Ne volim copy-paste. Volim ljude s identitetom, originalna rješenja. Klijentima kažem – ja sam i arhitektica i psihijatrica i psihologinja i mađioničarka i susjeda. Kad dođem prvi put, kažem: ‘Dobar dan, ja sam Gordana, tko ste vi?’“
Đerić kroz šalu, ali i veliku ozbiljnost, naglašava važnost odnosa s ljudima. Za nju, arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život. „Za mene arhitektura nije elitizam. Po opredjeljenju sam socijalna utopistica. Svaki čovjek ima pravo na lijep, dostojanstven prostor.“

– Što ti je najvažnije kada oblikuješ prostor?
„Funkcionalnost. Prije svega ideja. Ja imam izraz: tehnološki proces čovjeka koji živi u tom stanu. Svi mi imamo iste potrebe, ali različite prioritete. I zato trebam znati tko je osoba s druge strane – da bi prostor bio autentičan.“

Specijalnost: izmisliti toplu vodu, odnosno novu sobu
– Čini mi se da kad god netko traži još jednu sobu, zove tebe. Je li to zaista tvoja specijalnost?
„Da! Ja to zovem egzistencijalna ćelijska arhitektura. Volim izmišljati nove sobe. Volim udovoljavati nepostojećim željama svojih klijenata. I volim ih nagovoriti na rješenja koja su dobra za njih.“
Peterosobni stan u 60 kvadrata: Genijalno rješenje Gordane Đerić
Danas je, priznaje, možda teže nego ikada jer su ideje svuda. „Ljudi dolaze s previše slika, previše mogućnosti. Nisu sigurni što bi, što im treba, a što im odgovara. A neka rješenja su za druge prostore, druge obitelji, druge načine života.“
Posao kao terapija i poziv
– Goga, što se dogodilo s tvojim glasom?
„Imala sam tumor na mozgu. Prije pet godina. Radila sam i prije i nakon operacije. Moj posao mi je terapija. Ovaj glas – to je najmanje što mi se moglo dogoditi. Puno je posljedica bilo, ali sam ih izliječila radoholičarstvom. A i pitanje je – tko danas želi uopće čuti što imamo za reći?“
– Da nisi arhitektica, bi li stvarno upisala arheologiju?
„Mislim da sam sve što me zanimalo nekako pomirila – arheologiju, psihologiju, mađioničarstvo. Jer kad nekome adaptiraš stan, kad uđeš u njegov prostor i dušu, kad ispunjavaš želje, to je to. I kad na kraju ostaneš u normalnim, dobrim odnosima – to je uspjeh.“
Adaptacija iznutra
– Postoji li nešto što još nisi projektirala, a htjela bi?
„Htjela bih ponovno adaptirati sebe. Svoju nutrinu i svoju dušu. Jer nakon operacije, moj pogled na svijet je potpuno drugačiji. Ne mjerim više stanove ni po kvadratima ni po budžetu. Mjerim ih po sreći i zadovoljstvu ljudi koji u njima žive.“
Arhitektura Gordane Đerić ne prestaje na tlocrtu. Ona počinje s čovjekom. I nastavlja se kroz odnose, male pomake, i – kako sama kaže – prostor koji ne mora biti savršen, ali mora biti njihov.
Arhitektura i dizajn
Grad u zgradi – funkcionalno rješenje ili distopijska svakodnevica?
Možete li zamisliti svoj život u ovakvoj “zgradi”?

U kineskom gradu Hangzhouu, u poslovnoj zoni Qianjiang Century City, izgrađena je zgrada koja pomiče granice tradicionalnog stanovanja.
Naizgled fascinantno arhitektonsko ostvarenje, Regent International postao je simbol urbanističke krajnosti – gdje se funkcionalnost i gustoća susreću s pitanjem kvalitete života.
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Regent International kao model vertikalnog grada
Regent International prvotno je zamišljen kao luksuzni hotel s pet zvjezdica, no s vremenom je preoblikovan u golemi stambeni kompleks. Danas u njemu živi više od 20.000 ljudi, a kapacitet doseže i do 30.000 stanovnika. Riječ je o više od 5.000 stambenih jedinica raspoređenih unutar masivne strukture visoke gotovo 200 metara.
Hotel Materra – mjesto gdje se luksuz i elegancija susreću s prirodom
Zgrada je projektirana kao samodostatna urbana jedinica – u njoj se nalaze trgovine, restorani, teretane, bazeni, saloni ljepote, medicinske usluge i školske ustanove. Stanari doslovno mogu živjeti bez izlaska iz objekta. I dok mnogi cijene praktičnost ovog koncepta, osobito zbog niskih troškova najma, život u stanovima bez prozora i prirodnog svjetla otvara brojna pitanja o životnim standardima.
Dizajn koji podržava funkciju, ali ne i iskustvo
Zgrada je organizirana u S-krivulji, čime se povezuju različiti krakovi i funkcionalne jedinice. Arhitektura omogućuje da se kroz zgradu kreće bez potrebe za izlaskom na otvoreno, a unutarnji sustavi uključuju napredne tehnologije pametnog upravljanja, sigurnosti i distribucije usluga.
Ipak, ono što Regent International pruža u funkcionalnosti, oduzima u doživljaju prostora. Interijeri su jednolični, bez puno prirodne svjetlosti, često sterilni, s hodnicima koji podsjećaju na hodnike bolnica ili stambenih jedinica iz znanstveno-fantastičnih filmova. Stanovanje u ovakvom prostoru može dugoročno utjecati na mentalno zdravlje, osjećaj izolacije i gubitak povezanosti s vanjskim svijetom.
Urbanistički eksperiment koji dijeli mišljenja
Za jedne je Regent International primjer pametnog rješenja za urbanu prenapučenost i manjak dostupnih stanova. Za druge, riječ je o distopijskoj viziji budućnosti, gdje se arhitektura podređuje učinkovitosti, a zanemaruje se ljudska potreba za prostorom, zrakom i pogledom.
Ovaj koncept “grada u zgradi” svakako postavlja važna pitanja o granicama između praktičnosti i kvalitete života. Je li dovoljno imati sve usluge nadohvat ruke ako istovremeno živimo u prostoru bez prirodnog svjetla, tišine i osobnog identiteta?
Inspiracija ili upozorenje?
S obzirom na sve veći pritisak na urbane sredine, pitanje kompaktnog, održivog i dostupnog stanovanja postaje izuzetno važno. No rješenja koja zanemaruju emocionalni i psihološki aspekt života mogu brzo prijeći granicu između inovacije i neljudskosti.
Zato se postavlja ključno pitanje: možemo li u urbanističkim strategijama razvijati funkcionalne stambene komplekse koji neće izgubiti ono najvažnije – osjećaj doma?
You must be logged in to post a comment Login