Izbor urednice
Iz ljubavi prema glini: Kiparstvo, keramika i Onye
Od prvog susreta s glinom do vlastitog brenda!
Branimir Boban (Onye), akademski je kipar, a prvi put se susreo s glinom kada je upisao Školu primijenjene umjetnosti i dizajna (ŠPUD), a taj trenutak potpuno mu je promijenio perspektivu.
„Odmah sam zavolio medij, i zato što mi je bio novitet, a i zato jer je zahtijevao jedan drugi način gledanja na svijet koji me je zapravo najviše intrigirao zbog apsolutno nove perspektive na cijeli svijet oko sebe.“
Iako je u početku razmišljao o arhitekturi i dizajnu, keramika ga je toliko osvojila da se odlučio za taj smjer.
„ŠPUD sam upisao kada sam doznao da takva škola postoji, što mi je bilo nevjerojatno u tom trenutku. Htio sam ići u smjeru arhitekture i dizajna, ali nakon prve godine, upoznavanja s glinom i još nekoliko manjih faktora, odlučio sam upisati odjel keramike.“
Taj odabir pokazao se ispravnim. „Na odjelu keramike sam se snašao bolje nego sam mogao zamisliti, krenuo stvarati i još uvijek nisam stao.“
Prvi susret s keramikom – novi pogled na svijet
Za završni rad spojio je keramiku i kiparstvo, stvarajući rad koji nosi dublje značenje.
„Za završni rad napravio sam svoj prvi spoj keramike i kiparstva – pet glava koje izranjaju iz postamenta natrag u svijet. Svaka glava predstavlja drugu ljudsku osobinu koja fali u svijetu, ali se polako nazire nazad: iskrenost, hrabrost, dobrota, disciplina i razumijevanje.“
Od keramike do kiparstva
Nakon ŠPUD-a, iako je htio je nastaviti s keramikom na fakultetu, opcije su bile ograničene. „Htio sam nastaviti na akademiji na smjeru keramike, ali pošto su opcije bile Linz ili Beograd, a nisam baš imao mogućnosti ići van Zagreba, odlučio sam upisati kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.“
Prve dvije godine bile su prilagodba drugačijem načinu rada.
„Pokušavao sam se prilagoditi kiparskom pristupu koji sam razumio, ali sam imao već istreniran ‘keramičarski’ mozak. Kad sam to shvatio i prihvatio, počeo sam primjenjivati taj način razmišljanja u kiparstvu i tada mi se opet otvorio novi svijet.“
Na kraju druge godine odabrao je mentora – profesora Damira Mataušića.
„Moj jedini logični izbor koji nije mogao biti bolji bio je mentorstvo pod profesorom Damirom Mataušićem. Profesor koji me je naučio puno i od kojeg i dan danas učim iz toga što je govorio tada; jednostavno vrhunski umjetnik, medaljar, mentor i čovjek.“
Izložbe i projekti – svaka priča traži novo rješenje
Branimir Boban je sudjelovao na brojnim projektima, a svaki od njih donio mu je novi izazov.
„Svaki projekt, koliko god različit ili sličan, traži potpuno novi stav prema ‘problemu’ koji je potrebno riješiti. Nikada za isti problem nećete dva puta napraviti istu stvar i naći isto rješenje.“
Posebno mu je značajna suradnja s Nenadom Soviljem za izložbu Genesis u Klovićevim dvorima. „Tamo sam predstavio set porculanskih vaza i šalica.“
Svoj diplomski rad predstavio je na samostalnoj izložbi u galeriji Antun Augustinčić u Klanjcu.
Osim toga, bio je dio MilanoFFF-a, gdje su predstavljali zagrebački fashion brend Tire Calligraphy.
„Na MilanoFFF-u smo predstavili kratku 3D animaciju i bili shortlistani uz svjetske brendove poput Calvina Kleina, Balenciage i Adidasa.“
U Zagrebu je sudjelovao na Festivalu svjetla 2023., gdje je radio na Muzičkom paviljonu na Zrinjevcu.
„To je bio jedan od projekata gdje sam morao naći potpuno novi pristup rješavanju problema. Volim praktična rješenja i volim se naći u problemu koji treba riješiti.“
Pokretanje brenda Onye
Otvaranje obrta bila je velika prekretnica.
„Pokretanje obrta ili brenda bilo je samo pitanje vremena, to jest hrabrosti na jedan način i odluke. Najveći je bio taj strah od nepoznanice i izlaska iz komfora, jer moraš opravdati sam sebe sebi, a s tim i drugima.“
Ime brenda Onye, Branimir Boban kaže, potječe još iz srednjoškolskih dana.
„Ime brenda i logo nastali su na mom samom početku, to jest pri upisu u srednju školu, i opstali su. Jedna zanimljivost koju sam nedavno doznao je ta da ‘onye’ na Igbo jeziku znači ‘osoba’ ili ‘persona’.“
Za one koji razmišljaju o pokretanju vlastitog brenda, ima jednostavan savjet:
„Obrt nije teško otvoriti i svim kolegama koji imaju svoju ideju, želju i volju definitivno bih predložio da istraže mogućnosti i pokrenu nešto sami. Ipak, svi smo kreatori, a za takvu osobu što je bolje nego kreirati svoj život u svakom aspektu i uživati u svom svijetu.“
Budući projekti
Osim suradnje s umjetničkim rasadnikom Diši na nos, Boban ima još mnogo planova. „Postoje mnogi drugi planovi i suradnje koje su u procesu i pripravnosti.“
Njegov put od prvog susreta s glinom do pokretanja vlastitog brenda dokaz je da upornost i ljubav prema umjetnosti mogu stvoriti jedinstven potpis. A kako kaže – „Svaki novi problem samo je prilika za kreativno rješenje.“
Izbor urednice
Nova godina na tanjuru – od grožđa do odojka i skrivena simbolika hrane
Novogodišnji stol nije samo mjesto okupljanja, već mali ritual kojim simbolično krojimo godinu koja je pred nama
Nova godina oduvijek je bila više od običnog kalendarskog prijelaza. U mnogim kulturama ona označava novi početak, nadu u bolju budućnost i priliku za promjenu. Upravo zato uz doček Nove godine vežemo brojne rituale – od načina na koji je provodimo, do hrane koju stavljamo na blagdanski stol. Iako se danas ti običaji često shvaćaju s dozom humora, simbolika hrane za Novu godinu duboko je ukorijenjena u kolektivnoj svijesti i govori mnogo o vrijednostima, strahovima i željama ljudi.
Hrana pritom nikada nije bila samo pitanje okusa ili dostupnosti. Ona je nosila poruke – o obilju, zdravlju, dugovječnosti, uspjehu ili napretku. Kroz jednostavne namirnice ljudi su pokušavali prizvati sreću i osigurati dobar početak godine koja dolazi.
Odojak za Novu godinu – značenje obilja i napretka
U našim krajevima jedan je običaj posebno snažno ukorijenjen – svinjetina, najčešće u obliku odojka, kao središnje jelo novogodišnjeg stola. Razlog tome nije samo tradicija, već jasna simbolika. Svinja se u narodnom vjerovanju smatra životinjom koja ide naprijed – kopa i gura njuškom ispred sebe. Upravo zato povezuje se s napretkom, uspjehom i „guranjem sreće“ u budućnost.
U prošlosti je posjedovanje svinje značilo sigurnu zimnicu i punu kuću, pa je svinjetina bila simbol materijalne stabilnosti. Jesti odojak na prvi dan godine značilo je započeti novu godinu u znaku obilja i nade u dobar ishod mjeseci koji slijede.
Perad i Badnjak: simbolika zatvaranja stare godine
Za razliku od Nove godine, Badnjak je u tradiciji obilježen smirenošću, tišinom i pripremom za Božić. U mnogim krajevima bio je posni dan, a ondje gdje se jelo meso, često se birala perad.
Prema pučkom vjerovanju, kokoši i purice kljucaju unatrag, pa se smatralo da takva hrana ne nosi sreću naprijed. Upravo zato perad simbolički pripada kraju godine – vremenu zatvaranja, povlačenja i smirivanja prije velikog blagdana. Time se jasno razlikuju dva trenutka: završetak starog ciklusa i početak novog.
Simbolika hrane za Novu godinu u svijetu
Grožđe za Novu godinu – običaj koji donosi sreću
Jedan od najpoznatijih novogodišnjih običaja dolazi iz Španjolske. U ponoć se jede dvanaest zrna grožđa, jedno za svaki mjesec u godini koja dolazi. Vjeruje se da će onaj tko uspije pojesti sva zrna u ritmu otkucaja sata imati sretnu i uspješnu godinu.
Ovaj običaj proširio se i na brojne zemlje Latinske Amerike te je postao simbol nade, ritma vremena i dobrih želja.
Leća u Italiji – simbolika hrane i novca
U Italiji je leća tradicionalno novogodišnje jelo, često poslužena uz svinjetinu. Razlog je jednostavan – zrna leće oblikom podsjećaju na kovanice, pa simboliziraju novac i financijski prosperitet.
Prema vjerovanju, količina leće na tanjuru izravno je povezana s količinom obilja koja će pratiti osobu u nadolazećoj godini.
Riba u Japanu – dug život i otpornost
U Japanu se Nova godina dočekuje uz posebno pripremljena jela, pri čemu svaka namirnica ima svoje značenje. Riba, osobito haringa, simbolizira dug život, izdržljivost i snagu.
Za razliku od raskošnih zapadnjačkih stolova, japanska novogodišnja hrana naglašava ravnotežu, poštovanje ciklusa prirode i zahvalnost.
Simbolika hrane u različitim kulturama – važan je i oblik
U mnogim tradicijama simbolika se ne veže samo uz namirnicu, već i uz njezin oblik. Okrugli kruh, kolači ili peciva simboliziraju ciklus, cjelovitost i kontinuitet.
Okrugli oblik podsjeća da kraj i početak nisu suprotnosti, već dijelovi istog kruga.
Takvi običaji dodatno naglašavaju ideju da Nova godina nije nagli rez, već prirodan nastavak života.
Što se tradicionalno izbjegavalo za Novu godinu?
Osim namirnica koje su se smatrale „sretnima“, postojale su i one koje se, prema vjerovanjima, nije preporučivalo jesti:
- perad, jer se vjerovalo da „odnosi sreću“
- riba, jer sreća može „otplivati“
- zec, jer sreća „pobjegne“
Iako se danas ova pravila rijetko shvaćaju ozbiljno, ona otkrivaju koliko su naši preci pažljivo promišljali simboliku svakodnevnih odluka.
Simbolika hrane za Novu godinu danas
Danas se većina ovih običaja njeguje više iz tradicije i zabave nego iz stvarnog uvjerenja. Ipak, simbolika hrane za Novu godinu i dalje ima svoju vrijednost – podsjeća nas na potrebu za nadom, optimizmom i osjećajem kontrole nad neizvjesnom budućnošću.
Bez obzira jedemo li odojak, grožđe ili leću, poruka ostaje ista: novogodišnji stol nije samo mjesto okupljanja, već mali ritual kojim simbolično krojimo godinu koja je pred nama.
Izbor urednice
Kupujete stan? Rješavamo vječnu dilemu – starogradnja ili novogradnja
U trenutku stabilizacije cijena, informirana i promišljena odluka često je i najisplativija…
Nakon godina snažnog rasta, tržište nekretnina postupno ulazi u mirniju fazu. Sve se češće govori o stabilizaciji cijena stanova, što ne znači njihov nagli pad, već usporavanje rasta i opreznije ponašanje kupaca. Upravo u takvom trenutku mnogi koji razmišljaju o kupnji stana ponovno dolaze do poznate dileme: starogradnja ili novogradnja?
Iako se na prvi pogled čini da je odgovor jednostavan, u praksi odluka rijetko ovisi o samo jednom kriteriju. Lokacija, budžet, stanje nekretnine, energetska učinkovitost i dugoročni troškovi igraju jednako važnu ulogu, a pravi izbor često je onaj koji se najbolje uklapa u životni stil kupca.
Nova pravila za stambene kredite: Što to znači za vas
Starogradnja ili novogradnja – kako se razlikuju u praksi?
Starogradnja i dalje privlači velik broj kupaca, ponajviše zbog lokacije. Stariji stanovi najčešće se nalaze u užim gradskim zonama, u kvartovima s razvijenom infrastrukturom, dobrim javnim prijevozom i sadržajima koji olakšavaju svakodnevni život. Uz to, takvi stanovi često nude veće kvadrature, prostranije sobe i fleksibilnije tlocrte, što omogućuje prilagodbu suvremenim potrebama.
Novogradnja, s druge strane, nudi osjećaj sigurnosti i predvidivosti. Novi objekti grade se prema aktualnim standardima, s boljom toplinskom izolacijom, kvalitetnijom stolarijom i suvremenim sustavima grijanja i hlađenja. Kupci se često odlučuju za novogradnju upravo zato što ne zahtijeva dodatna ulaganja odmah nakon kupnje, što je važno onima koji žele izbjeći dugotrajne adaptacije.
Koliko to zapravo košta u Zagrebu?
Razlika između starogradnje i novogradnje često postaje jasna tek kada se pogledaju konkretne brojke. U Zagrebu se stanovi u starogradnji danas najčešće prodaju po cijenama od oko 3.000 do 3.600 eura po četvornom metru, ovisno o mikrolokaciji, stanju zgrade i samog stana. To znači da stan od šezdesetak kvadrata u starijoj zgradi nerijetko stoji između 190.000 i 220.000 eura.
No kod starogradnje kupoprodajna cijena često nije i konačni trošak. Većina takvih stanova zahtijeva barem djelomičnu adaptaciju, a nerijetko i potpunu obnovu instalacija, kupaonice, kuhinje ili stolarije. Trošak renovacije danas se u prosjeku kreće od 250 do 400 eura po četvornom metru, a kod zahtjevnijih zahvata može biti i veći. Za stan od 60 kvadrata to znači dodatnih 15.000 do 25.000 eura, a u slučaju potpune adaptacije i više. Upravo u tom trenutku starogradnja može postati skuplja nego što se u početku čini.
Planirate renovirati stan? Evo koliko bi vas to moglo koštati
Kod novogradnje je situacija drukčija. Cijene novih stanova u Zagrebu najčešće se kreću između 2.700 i 3.000 eura po četvornom metru, dok na atraktivnijim lokacijama i u kvalitetnijim projektima prelaze 3.500, pa i 4.000 eura po kvadratu. Stan slične kvadrature tako može stajati između 170.000 i 230.000 eura, ali bez potrebe za dodatnim ulaganjima odmah nakon kupnje.
Upravo zato dilema starogradnja ili novogradnja rijetko se svodi samo na cijenu kvadrata. Mnogo je važnije sagledati ukupni trošak kroz vrijeme i realno procijeniti koliko ste spremni ulagati nakon useljenja.
Zašto starogradnja i dalje ima svoje poklonike
Unatoč dodatnim ulaganjima, starogradnja ima prednosti koje novogradnja teško može nadomjestiti. Karakter prostora, visoki stropovi, masivni parketi i osjećaj “življenog” doma često su razlozi zbog kojih se kupci odlučuju upravo za starije zgrade. Osim toga, adaptacija starogradnje može biti prilika da se prostor u potpunosti prilagodi vlastitim navikama i estetici.
No važno je pritom biti realan i provjeriti stanje zgrade, instalacija i dokumentacije, jer upravo ti faktori najviše utječu na konačnu isplativost kupnje.
Zašto se mnogi ipak odlučuju za novogradnju
Novogradnja je često izbor onih koji žele mirniji početak. Stan je useljiv, režijski troškovi su niži, a zajednički prostori poput dizala, garaža i spremišta odgovaraju suvremenim standardima stanovanja. Iako je cijena po kvadratu često viša, kupci dobivaju veću sigurnost i jasnije definirane troškove u prvim godinama korištenja.
S druge strane, novogradnja često podrazumijeva manju kvadraturu ili lokaciju izvan užeg gradskog središta, što za neke kupce može biti važan kompromis.
Kako donijeti odluku u mirnijem tržišnom razdoblju
U trenutku stabilizacije cijena kupci imaju više prostora za promišljanje i usporedbu. Dilema starogradnja ili novogradnja tada postaje manje pitanje trenda, a više pitanje dugoročne isplativosti i osobnih prioriteta. Ključno je sagledati ukupni trošak, razmisliti o budućim potrebama i realno procijeniti koliko ste spremni ulagati u prostor.
Ne postoji univerzalno bolji izbor. Starogradnja ili novogradnja nije pitanje ispravnog ili pogrešnog odgovora, već odluke koja najbolje odgovara vašem načinu života, budžetu i planovima za budućnost. U mirnijem tržišnom razdoblju, informirana i promišljena odluka često je i najisplativija.
