Izbor urednice
Iz ljubavi prema glini: Kiparstvo, keramika i Onye
Od prvog susreta s glinom do vlastitog brenda!
Branimir Boban (Onye), akademski je kipar, a prvi put se susreo s glinom kada je upisao Školu primijenjene umjetnosti i dizajna (ŠPUD), a taj trenutak potpuno mu je promijenio perspektivu.
„Odmah sam zavolio medij, i zato što mi je bio novitet, a i zato jer je zahtijevao jedan drugi način gledanja na svijet koji me je zapravo najviše intrigirao zbog apsolutno nove perspektive na cijeli svijet oko sebe.“
Iako je u početku razmišljao o arhitekturi i dizajnu, keramika ga je toliko osvojila da se odlučio za taj smjer.
„ŠPUD sam upisao kada sam doznao da takva škola postoji, što mi je bilo nevjerojatno u tom trenutku. Htio sam ići u smjeru arhitekture i dizajna, ali nakon prve godine, upoznavanja s glinom i još nekoliko manjih faktora, odlučio sam upisati odjel keramike.“
Taj odabir pokazao se ispravnim. „Na odjelu keramike sam se snašao bolje nego sam mogao zamisliti, krenuo stvarati i još uvijek nisam stao.“
Prvi susret s keramikom – novi pogled na svijet
Za završni rad spojio je keramiku i kiparstvo, stvarajući rad koji nosi dublje značenje.
„Za završni rad napravio sam svoj prvi spoj keramike i kiparstva – pet glava koje izranjaju iz postamenta natrag u svijet. Svaka glava predstavlja drugu ljudsku osobinu koja fali u svijetu, ali se polako nazire nazad: iskrenost, hrabrost, dobrota, disciplina i razumijevanje.“
Od keramike do kiparstva
Nakon ŠPUD-a, iako je htio je nastaviti s keramikom na fakultetu, opcije su bile ograničene. „Htio sam nastaviti na akademiji na smjeru keramike, ali pošto su opcije bile Linz ili Beograd, a nisam baš imao mogućnosti ići van Zagreba, odlučio sam upisati kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.“
Prve dvije godine bile su prilagodba drugačijem načinu rada.
„Pokušavao sam se prilagoditi kiparskom pristupu koji sam razumio, ali sam imao već istreniran ‘keramičarski’ mozak. Kad sam to shvatio i prihvatio, počeo sam primjenjivati taj način razmišljanja u kiparstvu i tada mi se opet otvorio novi svijet.“
Na kraju druge godine odabrao je mentora – profesora Damira Mataušića.
„Moj jedini logični izbor koji nije mogao biti bolji bio je mentorstvo pod profesorom Damirom Mataušićem. Profesor koji me je naučio puno i od kojeg i dan danas učim iz toga što je govorio tada; jednostavno vrhunski umjetnik, medaljar, mentor i čovjek.“
Izložbe i projekti – svaka priča traži novo rješenje
Branimir Boban je sudjelovao na brojnim projektima, a svaki od njih donio mu je novi izazov.
„Svaki projekt, koliko god različit ili sličan, traži potpuno novi stav prema ‘problemu’ koji je potrebno riješiti. Nikada za isti problem nećete dva puta napraviti istu stvar i naći isto rješenje.“
Posebno mu je značajna suradnja s Nenadom Soviljem za izložbu Genesis u Klovićevim dvorima. „Tamo sam predstavio set porculanskih vaza i šalica.“
Svoj diplomski rad predstavio je na samostalnoj izložbi u galeriji Antun Augustinčić u Klanjcu.
Osim toga, bio je dio MilanoFFF-a, gdje su predstavljali zagrebački fashion brend Tire Calligraphy.
„Na MilanoFFF-u smo predstavili kratku 3D animaciju i bili shortlistani uz svjetske brendove poput Calvina Kleina, Balenciage i Adidasa.“
U Zagrebu je sudjelovao na Festivalu svjetla 2023., gdje je radio na Muzičkom paviljonu na Zrinjevcu.
„To je bio jedan od projekata gdje sam morao naći potpuno novi pristup rješavanju problema. Volim praktična rješenja i volim se naći u problemu koji treba riješiti.“
Pokretanje brenda Onye
Otvaranje obrta bila je velika prekretnica.
„Pokretanje obrta ili brenda bilo je samo pitanje vremena, to jest hrabrosti na jedan način i odluke. Najveći je bio taj strah od nepoznanice i izlaska iz komfora, jer moraš opravdati sam sebe sebi, a s tim i drugima.“
Ime brenda Onye, Branimir Boban kaže, potječe još iz srednjoškolskih dana.
„Ime brenda i logo nastali su na mom samom početku, to jest pri upisu u srednju školu, i opstali su. Jedna zanimljivost koju sam nedavno doznao je ta da ‘onye’ na Igbo jeziku znači ‘osoba’ ili ‘persona’.“
Za one koji razmišljaju o pokretanju vlastitog brenda, ima jednostavan savjet:
„Obrt nije teško otvoriti i svim kolegama koji imaju svoju ideju, želju i volju definitivno bih predložio da istraže mogućnosti i pokrenu nešto sami. Ipak, svi smo kreatori, a za takvu osobu što je bolje nego kreirati svoj život u svakom aspektu i uživati u svom svijetu.“
Budući projekti
Osim suradnje s umjetničkim rasadnikom Diši na nos, Boban ima još mnogo planova. „Postoje mnogi drugi planovi i suradnje koje su u procesu i pripravnosti.“
Njegov put od prvog susreta s glinom do pokretanja vlastitog brenda dokaz je da upornost i ljubav prema umjetnosti mogu stvoriti jedinstven potpis. A kako kaže – „Svaki novi problem samo je prilika za kreativno rješenje.“
Izbor urednice
Arhitektura Drage Galića kao idealna kulisa za seriju Dnevnik velikog Perice
U svijetu u kojem se scenografija često gradi od nule, ovakvi prostori pokazuju koliko dobra arhitektura može nadživjeti svoju izvornu namjenu
Ako ste se ikada pitali zašto vas je serija Dnevnik velikog Perice tako uvjerljivo vratila u šezdesete godine prošlog stoljeća, odgovor ne leži samo u kostimima i scenografiji, već i u arhitekturi.
Jedna od ključnih lokacija snimanja bio je ovaj filmski stan smješten u stambenoj zgradi koju je projektirao Drago Galić, jedan od najvažnijih predstavnika zagrebačkog modernizma. Upravo ta arhitektonska podloga omogućila je da prostor bez velikih intervencija postane vjerodostojna scenografija jednog razdoblja.
Filmski stan kao scenografski alat, a ne mjesto stanovanja
Stan u Vukovarskoj ulici danas ne funkcionira kao klasičan životni prostor. Kako objašnjava Tomislav Peleski, koji se već dva desetljeća bavi location managementom, ideja je bila stvoriti polivalentni, lako prilagodljiv filmski stan – prostor koji može “glumiti” različite interijere, od bakinog stana do urbanog dnevnog boravka.
Stan je dvoetažan, površine gotovo 100 četvornih metara, i u trenutku početka projekta bio je potpuno prazan. Upravo ta “prazna ploča” omogućila je scenografima i producentima slobodu u oblikovanju prostora prema potrebama snimanja. Namještaj se po potrebi iznosi, zamjenjuje ili preslaguje, a svaki kadar dobiva novu priču.
Zašto su Galićevi stanovi idealni za snimanje
Arhitektura Drage Galića pokazala se iznimno zahvalnom za filmsku produkciju. Stanovi u njegovim zgradama odlikuju se velikim prozorima, obiljem dnevnog svjetla i jasnom konstrukcijskom logikom. Drago Galić (1907. – 1963.) jedan je od ključnih arhitekata zagrebačke moderne. Njegove stambene zgrade, osobito one uz Vukovarsku ulicu, odlikuju se humanim mjerilom, promišljenim tlocrtnim rješenjima i naglašenim odnosom prema svjetlu i prostoru.
Betonske grede omogućuju jednostavno postavljanje rasvjete, bez potrebe za vanjskom tehnikom, dok dobra toplinska i zvučna izolacija – rijetkost u današnjoj novogradnji – osigurava stabilne uvjete za snimanje.
Scenografija koja poštuje arhitekturu
Iako je prostor prilagodljiv, njegova arhitektonska vrijednost ostaje u prvom planu. Scenograf Bojan Drezgić sudjelovao je u savjetovanju oko boja i atmosfere, dok su pojedini komadi namještaja originali iz šezdesetih godina. Boje su naknadno “smirene” kako prostor ne bi djelovao previše ilustrativno, već životno i uvjerljivo.
Posebna pažnja posvećena je detaljima – od retro kuhinje s originalnim terrazzo pultom i umivaonikom, do harmonika-vrata koja omogućuju da se jedna prostorija u trenutku pretvori u zasebnu garsonijeru. Takva fleksibilnost čini ovaj filmski stan gotovo scenografskim studijem unutar stvarne arhitekture.
Kada arhitektura postane glavni glumac
Ovaj stan nije samo lokacija – on je aktivni sudionik priče. Njegova arhitektura omogućuje brze transformacije, ali istovremeno nosi snažan identitet vremena u kojem je nastao. U svijetu u kojem se scenografija često gradi od nule, ovakvi prostori pokazuju koliko dobra arhitektura može nadživjeti svoju izvornu namjenu.
Zato se ovaj stan ne doživljava kao “uređen interijer”, već kao živi arhitektonski resurs – mjesto gdje se susreću modernizam, film i suvremena produkcija. A upravo u tome leži njegova najveća vrijednost.
Izbor urednice
Nova godina na tanjuru – od grožđa do odojka i skrivena simbolika hrane
Novogodišnji stol nije samo mjesto okupljanja, već mali ritual kojim simbolično krojimo godinu koja je pred nama
Nova godina oduvijek je bila više od običnog kalendarskog prijelaza. U mnogim kulturama ona označava novi početak, nadu u bolju budućnost i priliku za promjenu. Upravo zato uz doček Nove godine vežemo brojne rituale – od načina na koji je provodimo, do hrane koju stavljamo na blagdanski stol. Iako se danas ti običaji često shvaćaju s dozom humora, simbolika hrane za Novu godinu duboko je ukorijenjena u kolektivnoj svijesti i govori mnogo o vrijednostima, strahovima i željama ljudi.
Hrana pritom nikada nije bila samo pitanje okusa ili dostupnosti. Ona je nosila poruke – o obilju, zdravlju, dugovječnosti, uspjehu ili napretku. Kroz jednostavne namirnice ljudi su pokušavali prizvati sreću i osigurati dobar početak godine koja dolazi.
Odojak za Novu godinu – značenje obilja i napretka
U našim krajevima jedan je običaj posebno snažno ukorijenjen – svinjetina, najčešće u obliku odojka, kao središnje jelo novogodišnjeg stola. Razlog tome nije samo tradicija, već jasna simbolika. Svinja se u narodnom vjerovanju smatra životinjom koja ide naprijed – kopa i gura njuškom ispred sebe. Upravo zato povezuje se s napretkom, uspjehom i „guranjem sreće“ u budućnost.
U prošlosti je posjedovanje svinje značilo sigurnu zimnicu i punu kuću, pa je svinjetina bila simbol materijalne stabilnosti. Jesti odojak na prvi dan godine značilo je započeti novu godinu u znaku obilja i nade u dobar ishod mjeseci koji slijede.
Perad i Badnjak: simbolika zatvaranja stare godine
Za razliku od Nove godine, Badnjak je u tradiciji obilježen smirenošću, tišinom i pripremom za Božić. U mnogim krajevima bio je posni dan, a ondje gdje se jelo meso, često se birala perad.
Prema pučkom vjerovanju, kokoši i purice kljucaju unatrag, pa se smatralo da takva hrana ne nosi sreću naprijed. Upravo zato perad simbolički pripada kraju godine – vremenu zatvaranja, povlačenja i smirivanja prije velikog blagdana. Time se jasno razlikuju dva trenutka: završetak starog ciklusa i početak novog.
Simbolika hrane za Novu godinu u svijetu
Grožđe za Novu godinu – običaj koji donosi sreću
Jedan od najpoznatijih novogodišnjih običaja dolazi iz Španjolske. U ponoć se jede dvanaest zrna grožđa, jedno za svaki mjesec u godini koja dolazi. Vjeruje se da će onaj tko uspije pojesti sva zrna u ritmu otkucaja sata imati sretnu i uspješnu godinu.
Ovaj običaj proširio se i na brojne zemlje Latinske Amerike te je postao simbol nade, ritma vremena i dobrih želja.
Leća u Italiji – simbolika hrane i novca
U Italiji je leća tradicionalno novogodišnje jelo, često poslužena uz svinjetinu. Razlog je jednostavan – zrna leće oblikom podsjećaju na kovanice, pa simboliziraju novac i financijski prosperitet.
Prema vjerovanju, količina leće na tanjuru izravno je povezana s količinom obilja koja će pratiti osobu u nadolazećoj godini.
Riba u Japanu – dug život i otpornost
U Japanu se Nova godina dočekuje uz posebno pripremljena jela, pri čemu svaka namirnica ima svoje značenje. Riba, osobito haringa, simbolizira dug život, izdržljivost i snagu.
Za razliku od raskošnih zapadnjačkih stolova, japanska novogodišnja hrana naglašava ravnotežu, poštovanje ciklusa prirode i zahvalnost.
Simbolika hrane u različitim kulturama – važan je i oblik
U mnogim tradicijama simbolika se ne veže samo uz namirnicu, već i uz njezin oblik. Okrugli kruh, kolači ili peciva simboliziraju ciklus, cjelovitost i kontinuitet.
Okrugli oblik podsjeća da kraj i početak nisu suprotnosti, već dijelovi istog kruga.
Takvi običaji dodatno naglašavaju ideju da Nova godina nije nagli rez, već prirodan nastavak života.
Što se tradicionalno izbjegavalo za Novu godinu?
Osim namirnica koje su se smatrale „sretnima“, postojale su i one koje se, prema vjerovanjima, nije preporučivalo jesti:
- perad, jer se vjerovalo da „odnosi sreću“
- riba, jer sreća može „otplivati“
- zec, jer sreća „pobjegne“
Iako se danas ova pravila rijetko shvaćaju ozbiljno, ona otkrivaju koliko su naši preci pažljivo promišljali simboliku svakodnevnih odluka.
Simbolika hrane za Novu godinu danas
Danas se većina ovih običaja njeguje više iz tradicije i zabave nego iz stvarnog uvjerenja. Ipak, simbolika hrane za Novu godinu i dalje ima svoju vrijednost – podsjeća nas na potrebu za nadom, optimizmom i osjećajem kontrole nad neizvjesnom budućnošću.
Bez obzira jedemo li odojak, grožđe ili leću, poruka ostaje ista: novogodišnji stol nije samo mjesto okupljanja, već mali ritual kojim simbolično krojimo godinu koja je pred nama.
