Izbor urednice
Art Life Gallery u Zagrebu okuplja mlade autore i približava umjetnost publici
Ideja ove galerije nije bila samo otvoriti još jedan izlagački prostor…
Zagreb je dobio novu umjetničku adresu. Art Life Gallery novo je mjesto susreta publike i mladih likovnih umjetnika. To je prostor u kojem se umjetnost ne promatra samo kao izložak. Ovdje je umjetnost iskustvo, komunikacija i dio svakodnevnog života u gradu.
Galeriju je pokrenuo kipar Teo Herceg Pronus. Na jednom je mjestu okupio još sedmero perspektivnih autora. To su slikarice Estera Mihaela Peruzović i Sanja Jureško, kipari Branimir Boban, Bruno Lang i Karlo Ris, grafičar Tin Samardžija te ilustratorica Ana Despot. Riječ je o mladim umjetnicima različitih izričaja. Njihova djela u prostor unose emociju, stil i karakter.
Iz ljubavi prema glini: Kiparstvo, keramika i Onye
Art Life Gallery želi približiti umjetnost svakodnevnom životu
Ideja ove galerije nije bila samo otvoriti još jedan izlagački prostor. Cilj je bio stvoriti mjesto koje će umjetnost učiniti prisutnijom u svakodnevici. Važan dio tog koncepta jest i povezivanje publike s autorima.
Kako objašnjava Teo Herceg Pronus, projekt je nastao iz potrebe za više kulturnog sadržaja u gradu. Posebno je želio stvoriti prostor za mlađu generaciju umjetnika.
„Do ideje je došlo jer sam vidio da fali kulturnog sadržaja u našem gradu i uvijek sam zagovarao to da se premalo ulaže u umjetnost. Htio sam približiti ljudima mlađu populaciju umjetnika, jer se dosta guraju samo renomirani umjetnici, tako da sam uzeo svoje kolege s akademije i učinio jednu lijepu stvar, nadam se, za svoje sugrađane“, rekao je.
Upravo je to najveća vrijednost koju Art Life Gallery donosi Zagrebu. Mladi umjetnici dobivaju prostor za vidljivost. Publika dobiva priliku upoznati autore koje možda inače ne bi otkrila.
Zašto su ovakve galerije važne za mlade umjetnike
Za mnoge mlade autore najveći izazov nije samo stvaranje. Velik je problem i pronaći način da svoj rad predstave publici i tržištu. Umjetnički put često podrazumijeva paralelan rad na drugim poslovima. To otežava kontinuitet stvaranja i ostavlja manje vremena za umjetnost.
Na to upozorava i kipar Karlo Ris.
„Mladim umjetnicima je relativno teško danas plasirati svoje umjetnine na tržište, zato što paralelno moramo osigurati svoje postojanje na neki način, što znači da većina nas radi poslove paralelno sa svojim umjetničkim stvaralaštvom, što dosta otežava to stvaralaštvo“, objašnjava.
Zbog toga galerije poput ove imaju dodatnu važnost. One nisu samo mjesta izlaganja. One su i platforme koje autorima omogućuju da dođu do publike, izgrade prepoznatljivost i razviju odnos s ljudima koji prate njihov rad.
Kipari i 3D umjetnici teže dolaze do prostora za izlaganje
Dok slike i grafike lakše nalaze mjesto na zidovima, kipari i umjetnici koji rade prostorne radove često imaju veći izazov. Skulpture, keramika i drugi trodimenzionalni radovi traže više prostora. Traže i drugačiji način postava te pažljivo osmišljeno osvjetljenje.
Kipar Branimir Boban ističe da su takva mjesta posebno važna upravo za autore koji rade u mediju 3D umjetnosti.
„Ovakva mjesta, pogotovo za kipare i keramičare i nekog tko se bavi 3D umjetnosti, više nego 2D umjetnosti, izuzetno su bitna i važna, jer je puno teže izložiti, puno je teže naći prostor koji to može sve podnijeti i prikazati na način da to dođe do izražaja“, ističe.
Takvi radovi trebaju volumen, svjetlo i fizičku prisutnost. Zato im je puno teže pronaći odgovarajući prostor za izlaganje. U tom smislu, Art Life Gallery donosi važan iskorak. Ona daje mjesto i onim radovima koji ne mogu stati samo na zid.
Umjetnost kao komunikacija, a ne samo izložak
Posebna vrijednost ove galerije jest i njezin naglasak na komunikaciji. Cilj nije da posjetitelji samo pogledaju izložene radove i odu. Ideja je da se upoznaju s autorima, razgovaraju i osjete energiju koja stoji iza stvaranja.
Vlasnica galerije Sanda Horvat Herceg objašnjava da i samo ime galerije govori o toj povezanosti.
„Ime galerije dolazi od kovanice da je umjetnost život, a život se isprepliće s umjetnošću. Cilj nam je bio približiti umjetnost svakodnevnom životu i da svi možemo uživati u tome, ali meni je jako bitan i jedan drugi dio, a to je komunikacija“, kaže.
Upravo taj pristup daje galeriji dodatnu dimenziju. Umjetnost se ovdje ne doživljava kao nešto udaljeno i zatvoreno. Ona postaje nešto živo, dostupno i inspirativno.
Umjetnost u interijeru ne mora biti nedostižna
Zanimljiv dio koncepta galerije jest i uključivanje arhitektice. Ona posjetiteljima može pomoći pri odabiru umjetničkog djela za dom ili poslovni prostor. Time se dodatno ruši česta predrasuda da je umjetnost rezervirana samo za kolekcionare ili za one s velikim budžetima.
Arhitektica Jelkica Bogdanić ističe da mnogi još nisu svjesni koliko umjetnost može oplemeniti prostor.
„Mislim da prosječan čovjek zapravo uopće nije svjestan koju dobrobit neka vrsta umjetnosti može donijeti, kako može oplemeniti prostor. I možda zato što je dosta stigmatizirano, jer ljudi uvijek misle da je umjetnost užasno skupa, a to isto ne mora biti tako“, objašnjava.
To je važna poruka. Umjetničko djelo nije samo dekoracija. Ono prostoru može dati dubinu, karakter i emociju. U tom smislu galerija nije samo mjesto izlaganja. Ona je i mjesto savjetovanja te povezivanja umjetnosti s konkretnim životnim prostorima.
Zagreb dobiva novu točku susreta umjetnosti i publike
Otvorenjem ove galerije mladi umjetnici dobili su ono najvažnije. Dobili su prostor u kojem njihova djela mogu pronaći put do publike. S druge strane, publika je dobila mjesto na kojem može upoznati suvremenu umjetnost iz neposrednije perspektive.
Takvi projekti važni su za kulturni život grada. Oni stvaraju nove navike, nove susrete i novu publiku. Umjetnost tako izlazi iz uskog kruga i postaje dostupnija širem broju ljudi.
Kipar Bruno Lang ovaj je projekt opisao kao izvrstan koncept. Takve reakcije pokazuju da potreba za ovakvim mjestima itekako postoji.
Art Life Gallery donosi važan kulturni impuls Zagrebu
Vrijednost ovakvog prostora nije samo u tome što okuplja mlade umjetnike na jednoj adresi. Njegova važnost leži i u tome što povezuje umjetnost, prostor i ljude. Stvara mjesto na kojem publika može upoznati autore. Istodobno autorima daje priliku da njihov rad živi izvan ateljea.
U vremenu kada se često govori o manjku kulturnih sadržaja, Art Life Gallery donosi nešto konkretno. Donosi prostor koji umjetnost ne zatvara u elitni okvir. Naprotiv, približava je ljudima i svakodnevnom životu.
Za mlade autore to je velika prilika. Za publiku je to poziv da otkrije umjetnost koja ne obogaćuje samo prostor u kojem živimo. Ona obogaćuje i način na koji gledamo svijet.
Izbor urednice
Arhitektice, dizajnerice i umjetnice: 8 inspirativnih žena koje smo upoznali u Domu na kvadrat
Kroz emisiju Dom na kvadrat upoznali smo brojne stručnjakinje koje svojim znanjem, iskustvom i kreativnošću pokazuju kako promišljen pristup prostoru može unaprijediti kvalitetu svakodnevnog života
Dom nikada nije samo prostor omeđen zidovima. On je mjesto u kojem se susreću funkcionalnost, estetika i svakodnevni život, a iza svakog promišljenog prostora stoji ideja, iskustvo i kreativnost onih koji ga oblikuju. Arhitektura i dizajn zato imaju veliku ulogu u kvaliteti života – od načina na koji organiziramo prostor do atmosfere koju on stvara.
U posljednjim desetljećima sve snažniju ulogu u tim područjima imaju žene u arhitekturi i dizajnu, koje kroz projekte, istraživanja i kreativne ideje oblikuju način na koji promišljamo prostor oko sebe. Njihov rad pokazuje da arhitektura i dizajn nisu samo estetska disciplina, nego i alat koji može unaprijediti svakodnevni život.
Kroz emisiju Dom na kvadrat imali smo priliku upoznati brojne stručnjakinje koje svojim projektima i savjetima donose nova razmišljanja o prostoru. Povodom Dana žena izdvajamo osam inspirativnih žena koje smo upoznali kroz naše priloge – arhitektice, dizajnerice i umjetnice koje svojim radom doprinose kvalitetnijem i promišljenijem oblikovanju prostora.
Sunčica Mastelić Ivić
Arhitektica Sunčica Mastelić Ivić poznata je po projektima koji spajaju suvremenu arhitekturu s pažljivim odnosom prema prostoru i kontekstu. Kroz emisiju vodila nas je kroz različite stilove uređenja interijera, davala nam konkretne savjete i osvrtala se na trendove. U svom radu naglašava važnost ravnoteže između estetike, funkcionalnosti i održivosti, stvarajući prostor koji odgovara načinu života korisnika, ali i prostoru u kojem nastaje.
Gordana Đerić
Arhitektica Gordana Đerić posebno je prepoznata po projektima rekonstrukcije stanova i transformacije postojećih prostora. Njezini projekti pokazuju kako se promišljenim arhitektonskim intervencijama može potpuno promijeniti način korištenja prostora.
Rušenjem zidova, reorganizacijom tlocrta i boljim povezivanjem prostorija često nastaju funkcionalniji interijeri. Takav pristup pokazuje da kvalitetan dom ne mora nužno značiti veći prostor, već pametnije korištenje postojećeg.
Lucija Vita Hanžić
Dizajnerica interijera Lucija Vita Hanžić u svojim projektima naglašava važnost detalja koji prostoru daju karakter. Rasvjeta, ogledala, teksture i pažljivo odabrani dekorativni elementi često imaju veliku ulogu u stvaranju ugodne atmosfere.
Uz estetiku, posebnu pažnju posvećuje funkcionalnosti prostora i rješenjima koja olakšavaju svakodnevni život, posebno u manjim stanovima gdje je dobra organizacija prostora ključna.
Martina Kordić
Za dizajnericu interijera Martinu Kordić dom je prostor koji treba odražavati stil života ljudi koji u njemu žive. U svom radu često naglašava važnost planiranja i razumijevanja navika korisnika prostora.
Upravo zato njezini projekti često uključuju pažljivo planiranu rasvjetu, funkcionalan raspored prostorija i elemente koji prostoru daju osobni karakter.
Diana Sokolić
Povjesničarka umjetnosti Diana Sokolić svojim je dugogodišnjim radom značajno doprinijela popularizaciji dizajna i primijenjene umjetnosti u Hrvatskoj. Kao ravnateljica Muzeja za umjetnost i obrt aktivno je promovirala dizajn kao važan dio kulture i svakodnevnog života.
Njezin rad podsjeća da arhitektura i dizajn nisu samo tehničke discipline, nego i važan dio kulturnog identiteta društva.
Petra Novak
Krajobrazna arhitektica Petra Novak u svojim projektima promiče ideju vrta kao produžetka životnog prostora. Umjesto da vrt promatra samo kao dekorativni element, pristupa mu kao prostoru koji može imati različite funkcije – od mjesta za opuštanje do prostora za druženje.
Posebnu pažnju posvećuje odabiru biljaka koje odgovaraju lokalnim klimatskim uvjetima te stvaranju vrtova koji su dugoročno održivi i jednostavni za održavanje.
Tatjana Liktar Elez
Arhitektica Tatjana Liktar Elez u svom radu naglašava važnost dobrog planiranja u procesu gradnje kuće. Od odabira zemljišta do organizacije prostora, svaki korak ima važnu ulogu u stvaranju kvalitetnog doma.
Njezin pristup temelji se na stvaranju funkcionalnih i dugoročno održivih rješenja koja su prilagođena potrebama obitelji.
Maša Kovač
Maša Kovač vlasnica je zagrebačkog konceptualnog storea Mashroom. Mashroom nije klasični salon namještaja, već pažljivo kuriran showroom u kojem se susreću luksuzni brendovi, suvremeni dizajn i umjetnost.
Kroz Mashroom Maša Kovač promovira ideju da dom nije samo funkcionalan prostor, već mjesto koje odražava osobnost i stil njegovih vlasnika.
Žene u arhitekturi i dizajnu
Arhitektura, dizajn i umjetnost snažno utječu na način na koji živimo i doživljavamo prostor oko sebe. Upravo zato sve veću ulogu imaju žene u arhitekturi i dizajnu, čiji projekti i ideje donose nove perspektive u oblikovanju prostora.
Kroz emisiju Dom na kvadrat upoznali smo brojne stručnjakinje koje svojim znanjem, iskustvom i kreativnošću pokazuju kako promišljen pristup prostoru može unaprijediti kvalitetu svakodnevnog života. Njihovi projekti često spajaju funkcionalnost, estetiku i razumijevanje stvarnih potreba ljudi, stvarajući prostore koji su istovremeno lijepi i praktični.
Takvi primjeri pokazuju da arhitektura i dizajn nisu samo pitanje stila ili trendova. Oni su način razmišljanja o prostoru u kojem živimo – prostoru koji treba biti ugodan, funkcionalan i prilagođen životu onih koji ga koriste. Upravo zato rad žena koje djeluju u tim područjima ima sve veći utjecaj na način na koji promišljamo dom, grad i prostor oko sebe.
Izbor urednice
Intervju Ivan Veljača: Prostor u službi drame
Za Ivana Veljaču scenografija nikad nije bila samo pitanje dekoracije ili stila. Prostor je za njega dramaturški alat — mjesto gdje se odnosi među likovima lome, pojačavaju i razotkrivaju. Iako je formalno krenuo iz dizajna, Veljača je s vremenom razvio autorski pristup u kojem scenografiju gradi iznutra, iz scenarija, često razmišljajući kao redatelj prije nego kao scenograf. Njegovi filmski stanovi i kuće uvijek su precizno u službi priče. U razgovoru govori o vlastitom procesu rada, razlikama između suvremenih i “period” projekata te o tome zašto, nakon svega, sanja o praznoj bijeloj kocki.
Završio si ako se ne varam smjer dizajna za Arhitektonskom fakultetu, jesi li već tada znao da ćeš se baviti scenografijom ili se taj interes razvio kasnije?
Jesam, diplomirao sam na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu pod mentorstvom Mladena Orešića i Feđe Vukića. Scenografiju smo dotaknuli kratko na faksu kod profesora Atača i Bakliže, ali je fokus bio na kazališnoj scenografiji, tako da o filmskoj nisam tada ništa ni znao, a kamoli se vidio u ulozi scenografa. Prvi doticaj sa scenografijom je bilo postavljanje linoleuma za sapunicu koju je tada pisala moja sestra. To je bio, doslovno, “daj mi da radim bilo što” posao.
Kako izgleda tvoj proces rada kad osmišljavaš stambeni prostor za likove u filmovima ili serijama?
Kad projektiram stambene prostore za film najčešće ideju crpim iz neposredne okoline. Godinama su moji setovi arhitektonski nalikovali mom stanu, roditeljskom, stanovima prijatelji i td. S vremenom se to razvilo u neki moj osobni pristup u kojem “prisiljavam” realne prostore u filmske prema potrebi scenarija. Ja volim da je sama arhitektura prostora koju gradimo “bogata” i razvedena a najbitnije da je u službi scene. Nisam opterećen arhitektonskim točnostima ni najmanje. Ja scenografiji prvu pristupam kroz dramaturgiju scenarija a tek onda vizualno tako da volim provoditi što više vremena s režiserom ali nekad je to u zadanim uvjetima nemoguće.
Koliko je teško pronaći stanove/kuće za snimanje? Koliko si obično involviran u taj dio procesa?
Ovo stvarno jako ovisi o scenariju. Nekad se uspije pronaći lokacija koja savršeno odgovara svemu što scenarij traži, ali to je jako rijetko. Češće se scenarij ili pak režijski pristup prilagođavaju lokaciji koja ima “ono nešto”. Naravno, ako se setovi grade u studiju onda je puno lakše biti vjeran inicijalnoj režiserovoj ideju.
Koliko se primijenio tvoj pristup scenografiji od kad i sam režiraš?
Jako. Zapravo sam shvatio da već dugo ne pristupam scenografiji na zanatski scenografski način već baš uranjam u scenarij kao da ga režiram. Taj proces mi je najbitniji. Iz toga proizlaze vizualna rješenja, paleta boja, lokacije, osvjetljenje, kostimi i slično. Kad taj dio sto puta preroštam i uspostavimo film “na papiru”, tek onda se počinjem baviti zanatskim dijelom scenografije, uređenjem prostora, izradom i najmom rekvizite i slično.
Da li bi volio stanovati u nekom od prostora koji si osmislio za neki od likova na filmu, koji bi to stan/kuća bio i zašto?
Ne bi. Moj pristup scenografiji bazira se na likovima iz scenarija i drami između njih. To često rezultira prostorima koji nisu “životni” već su u službi filma. S druge strane imam i ogromno vizualno zasićenje. Često znam reći da bi ja najradije živio u bijeloj kocki visokih stropova i velikih prozora, bez ikakvog namještaja.
Radio si na “period” projektima kao što su Čuvar dvorca i Hotel Portofino, koliko je rad na scenografiji na ovakvim projektima složeniji nego na onima koji su smješteni u sadašnjost?
Iako su “period” filmovi i serije često tehnički kompliciraniji za raditi jer uključuju puno izrade rekvizite i gotovo kompletno uređivanje svakog prostora, filmovi smješteni u današnjicu meni su često “veći zalogaj”. Postići vizualnu dramu u filmu koji je , recimo, smješten u suvremenu bolnicu, puno je zahtjevnije od postizanja istoga u vizualno “atraktivnijim” periodima.
Koliko se rad na scenografiji odražava na uređenje tvog osobnog prostora? Jesi li ikada sam sebi “ukrao” neku ideju ili rješenje do kojeg si došao u radu na scenografiji i primijenio je prilikom uređenja svog privatnog prostora?
Odražava se jako ali u smislu da se jako teško odlučujem za namještaj i ostalo uređenje. Sve sam već za neki set kupio, napravio, uredio, namjestio pa se onda za doma najčešće odlučujem za arhetipske komade. No na kraju većinom Ana donosi odluke o uređenju a ja samo negodujem.
Arhitektura Drage Galića kao idealna kulisa za seriju Dnevnik velikog Perice
