Nakon nekoliko godina snažnog rasta cijena i velike potražnje, tržište nekretnina u Hrvatskoj tijekom 2025. godine ušlo je u mirniju fazu. Iako se često govorilo o mogućem padu, do sloma tržišta nije došlo. Nekretnine se i dalje prodaju, ali sporije, uz znatno promišljeniji pristup kupaca i postupno realnija očekivanja prodavatelja.

Kupujete stan? Rješavamo vječnu dilemu – starogradnja ili novogradnja

Globalna ekonomska neizvjesnost, rast kamatnih stopa i oprez potrošača utjecali su na tempo kupoprodaja, no temeljni interes za kvalitetne nekretnine, osobito na dobrim lokacijama, i dalje ostaje snažan.

Sporije tržište, ali bez pada cijena

Prema riječima agentice za prodaju nekretnina Martine Mataić Škugor, prošlu godinu obilježila je stagnacija, ali ne i pad vrijednosti.

„Možemo reći da je došlo do određene stagnacije, ali ne možemo govoriti o općem padu cijena ili padu tržišta. Tržište je i dalje aktivno, no kupci su danas znatno promišljeniji prilikom kupnje.“

Podaci to potvrđuju. Eurostat bilježi da su cijene stambenih nekretnina u Hrvatskoj u trećem tromjesečju 2025. porasle gotovo 14 posto na godišnjoj razini, što je znatno iznad prosjeka Europske unije. Istovremeno, broj transakcija prema podacima Porezne uprave i agencija pao je za oko 13 posto u prvih devet mjeseci godine, a u nekim županijama i do 30 posto.

Takav odnos pokazuje da tržište nekretnina u Hrvatskoj nije izgubilo vrijednost, već se usporilo i postalo selektivnije.

Kupci danas kupuju promišljeno

Kupci su danas informiraniji nego ikad. Prije odluke o kupnji uspoređuju više ponuda, detaljno se raspituju o stanju zgrade, energetskom razredu, iznosu režija i pričuve te realnim troškovima održavanja.

„Kupci se financijski pripremaju, ulaze u pregovore i spremni su odustati ako nekretnina ne odgovara njihovim mogućnostima. Impulzivne kupnje gotovo su nestale“, ističe Mataić Škugor.

Takav pristup produljuje proces kupoprodaje, ali istovremeno donosi veću sigurnost i kvalitetnije odluke.

Prodavatelji se prilagođavaju, ali bez velikih korekcija

Iako prodavatelji i dalje često imaju visoka očekivanja, oni koji doista žele prodati sve su otvoreniji za pregovore. Ipak, tržište zasad ne pokazuje znakove velikih korekcija cijena, osobito kada je riječ o kvalitetnim nekretninama.

Posebno u urbanim i obalnim zonama, gdje je ponuda ograničena, a potražnja stabilna, cijene se i dalje drže visoko.

Velike razlike među regijama

Tržište nekretnina u Hrvatskoj izrazito je neujednačeno. Dok većina županija bilježi pad broja transakcija, neke regije, poput Varaždinske županije, bilježe rast kupoprodaja, što ukazuje na snažan utjecaj lokalnih ekonomskih i demografskih čimbenika.

Zagreb ostaje stabilno tržište s kontinuiranom potražnjom domaćih kupaca, ponajviše onih koji rješavaju stambeno pitanje, ali i investitora usmjerenih na dugoročni najam. Na obali, osobito u Istri i Dalmaciji, atraktivne lokacije i dalje bilježe visoke cijene uz značajan udio stranih kupaca. Kontinentalna Hrvatska pokazuje veću osjetljivost, s većim prostorom za pregovore.

Novogradnja ili starogradnja?

Iako je novogradnja i dalje poželjna, visoke cijene i mali prostor za pregovore mnoge kupce okreću starogradnji. Za istu cijenu često mogu dobiti veći stambeni prostor, uz spremnost na dodatna ulaganja.

„Kupci su spremni ulagati u starogradnju, ali im je iznimno važno unaprijed znati koliki su stvarni troškovi adaptacije“, objašnjava Mataić Škugor.

Energetska učinkovitost kao ključni kriterij

Uz lokaciju, energetska učinkovitost postala je jedan od najvažnijih faktora pri kupnji. Kupce zanima stanje izolacije, sustavi grijanja i hlađenja, energetski razred zgrade te visina mjesečnih režija.

Zašto je obnova centra zelenija od gradnje na periferiji?

Energetska učinkovitost danas više nije dodatna prednost, već standard koji značajno utječe na odluku o kupnji i dugoročne troškove stanovanja.

Što očekivati u 2026.?

Analitičari za 2026. godinu predviđaju umjereniji rast cijena, između 4 i 7 posto, ovisno o lokaciji i kvaliteti nekretnine. Drastični pad nije izgledan, ali tržište će ostati diferencirano.

„Kvalitetne nekretnine na dobrim lokacijama i dalje će bilježiti blagi rast, dok će kod ostalih biti sve više pregovora“, zaključuje Mataić Škugor.

Zaključno, tržište nekretnina u Hrvatskoj ulazi u zreliju fazu – s manje euforije, više analize i realnijim očekivanjima. Kupci su oprezniji, prodavatelji fleksibilniji, a 2026. bi mogla donijeti stabilniju ravnotežu između ponude i potražnje.

Dok se svijet dizajna i arhitekture svake godine okreće Milanu i sajmu Salone del Mobile, tehnološki pogled u budućnost sve češće vodi prema Las Vegasu i CES-u, jednom od najvažnijih sajmova potrošačke elektronike na svijetu. Upravo tamo ove je godine predstavljen humanoidni robot namijenjen pomoći u kućanstvu – tehnologija koja je desetljećima pripadala znanstvenoj fantastici, a danas se sve ozbiljnije razvija u laboratorijima diljem svijeta.

Koliko smo zapravo blizu trenutku kada će humanoidni roboti postati dio svakodnevice, pitali smo Bojana Jerbić, akademika i profesora emeritusa, jednog od vodećih stručnjaka za robotiku u Hrvatskoj. Bojan Jerbić je, između ostalog, osnivač Katedre za autonomne sustave i računalnu inteligenciju i Regionalnog centra izvrsnosti za robotske tehnologije (CRTA) zajedno s laboratorijima za autonomne sustave, računalnu inteligenciju i medicinsku robotiku.

Od industrijske ruke do humanoidnog tijela

Razvoj humanoidnih robota traje gotovo koliko i razvoj robotike općenito. Prvi industrijski roboti pojavili su se šezdesetih godina prošlog stoljeća, no tada nisu nalikovali čovjeku – bili su to mehanički sustavi nalik ljudskoj ruci, namijenjeni ponavljajućim zadacima u industriji.

„Kompleksni humanoidni roboti koji podsjećaju na ljudsko tijelo, s onim što zovemo fizička inteligencija, razvijaju se intenzivnije tek posljednjih dvadesetak godina“, objašnjava Jerbić. Upravo ta fizička inteligencija – sposobnost kretanja, ravnoteže i interakcije s okolinom – predstavlja najveći izazov suvremene robotike.

Kada ih možemo očekivati u kući?

Nakon predstavljanja robota za kućanstvo na CES-u, optimizam oko njihove dostupnosti sve je veći. Ipak, stručnjaci su oprezni. Prema aktualnim procjenama, humanoidni roboti mogli bi dosegnuti razinu šire primjene u razdoblju od pet do deset godina, ali prije svega u sektorima poput zdravstva, logistike i industrije.

Razlozi za sporiji ulazak u domove brojni su: tehnologiju je potrebno „sabiti“ u humanoidni volumen kako bi se robot mogao kretati u prostoru dizajniranom za ljude, autonomija baterija trenutačno iznosi tek dva do četiri sata, a cijena je i dalje visoka. Danas se humanoidni roboti, ovisno o kompleksnosti, kreću u rasponu od 20 do 200 tisuća dolara.

„Da bi robot bio realno primjenjiv u kućanstvu, njegova cijena morala bi biti usporediva s cijenom boljeg stolnog računala“, ističe Jerbić. Prema istraživanjima Morgan Stanleyja, masovnija primjena očekuje se tek nakon 2030. godine, a do 2050. čak se predviđa više od milijardu humanoidnih robota na svijetu.

Zašto se ljudi vežu uz robote?

Iako humanoidni roboti još nisu dio svakodnevice, priprema za njihov dolazak već traje. Robotski usisavači postali su uobičajen dio doma, a mnogi vlasnici razvijaju i emotivnu povezanost s njima.

„Ljudi čak pišu imena na robote kad ih šalju na servis, kako ih ne bi zamijenili drugim uređajem. Imaju osjećaj da robot ima svoj karakter, način kretanja i ponašanja“, kaže Jerbić. Ta emocionalna veza, dodaje, prirodna je za ljudsku vrstu i predstavlja pripremu za novu tehnološku eru.

Humanoidni roboti razvijaju se i u Zagrebu

Razvoj humanoidne robotike ne događa se samo u velikim svjetskim centrima. U Zagrebu, u Regionalnom centru izvrsnosti za robotske tehnologije – CRTA na Fakultetu strojarstva i brodogradnje – razvijaju se hrvatski humanoidni roboti.

„Pero i Rudi naši su omiljeni humanoidni roboti. Na njima istražujemo metode upravljanja, učenja i primjene humanoidnih robota u stvarnim okruženjima“, ističe Jerbić. Poseban fokus stavlja se na učenje pokazivanjem – na način kako ljudi uče djecu, što zahtijeva suradnju tehničkih i humanističkih znanosti.

Zašto je ljudsko tijelo i dalje nenadmašno?

Jedan od najvećih izazova humanoidne robotike jest složenost ljudskog tijela. Svakodnevni pokreti koje ljudi izvode automatski – poput vezivanja vezica ili zakopčavanja gumba – za robote su iznimno zahtjevni zadaci.

Čovjek raspolaže s oko 600 mišića i približno 240 stupnjeva slobode gibanja, dok najsloženiji humanoidni roboti danas imaju oko 70. Iako roboti mogu nadoknaditi dio ograničenja većom fleksibilnošću zglobova, upravljanje takvim sustavima ostaje izuzetno složeno.

Posebno zahtjevan segment su robotske ruke. Na vrhovima ljudskih prstiju nalaze se tisuće receptora za pritisak, temperaturu i vibracije, što omogućuje precizno rukovanje predmetima – osobito fleksibilnim materijalima poput tkanina. Upravo zato je, kako kaže Jerbić, „san svakog robotičara razviti robota koji će moći ispeglati košulju“.

Budućnost je jasna, ali još nije blizu

Humanoidni roboti još nisu spremni preuzeti svakodnevne kućanske zadatke, no smjer razvoja je jasan. Tehnologija napreduje, cijene padaju, a društvo se postupno navikava na prisutnost robota u svakodnevnom životu.

Iako umjetna inteligencija danas može obraditi ogromne količine informacija, ljudska sposobnost interpretacije, iskustva i emocija i dalje ostaje nenadmašna. Upravo ta razlika čini granicu između onoga što roboti danas mogu – i onoga što će tek morati naučiti.

Humanoidni roboti možda još nisu dio naše svakodnevice, ali više nisu ni daleka budućnost. Oni su, polako ali sigurno, već zakoračili u naš svijet.