Uređenje interijera
Savršen primjer pasivne kuće
U malom mjestu u sastavu grada Duge Rese, na parceli od 20.000 kvadrata, smještena je pasivna, nisko energetska kuća.
Kuća ima 720 kvadrata stambenog prostora, podijeljena je na nekoliko dijelova – zajednički prostor, nekoliko dnevnih soba, nekoliko, spavaćih soba, vinski podrum s konobom te gospodarski dio sa praonicom i spremištima, rekla je investitorica Sanja Ferkula za Dom na kvadrat. Kuća je okružena park šumom, perivojem i vinogradima, a priroda se prožima i kroz interijer.
U skladu s prirodom
Naše ideje su bile da ta kuća zaista mora živjeti sa prirodom. Zbog puno staklenih površina kroz koje se vidi priroda, smatrali logičnim da ta priroda bude i unutar kuće, a kako to bolje postići nego prirodnim materijalima – toplinom drveta i lijepim kamenom, izjavila je Ferkula.
U skladu s prirodom, investitori su kuću gradili po principu pasivne i niskoenergetske kuće koja koristi obnovljive izvore energije, a za projektanta su odabrani dipl. ing. arh. Ljubomira Miščevića, Mark Miščević te Helena Ferkula.
Kuća je izvedena sto posto u skladu s definicijom pasivne kuće, počevši od povećane toplinske izolacija koja iznosi 20 centimetara, a zatim i fotonaponskih pretvornika koji su smješteni na južnoj strani krova, rekao nam je Miščević.
Pametna kuća
Ono što je konceptualno važno, kuća ima ugrađeni staklenik, gdje sunce ulazi kroz dvoetažnu stijenu u središnji prostor koji je dvoetažni galerijski prostor, a već prva sezona grijanja pokazala je izvrsne rezultate, nastavio je Miščević.
Sanja Ferkula potvrdila je da, bez obzira na veličinu kuće, imaju niske režije, a tijekom zime grijanje koriste minimalno, u čemu je pomogao i rekuperator otpadne topline.
Posjedujemo podno grijanje i podno hlađenje te dvije dizalice topline koje ne rade punim kapacitetom, već se uključuju po potrebi. Ovo je i takozvana pametna kuća, kojom možemo upravljati, s bilo kojeg dijela svijeta, što znači upravljati stolarijom, upravljati grijanjem, hlađenjem, svjetlima i svime što je u kući potrebno. Možda je važno napomenuti i da sve otpadne vode koje izlaze iz ove kuće, prolaze kroz bio pročišćivač gdje se ta otpadna voda u cijelosti pročisti i potpuno čista i bistra voda izlazi u naše jezero, objasnila je Ferkula.
Pasivna kuća ima pametan raspored prostorija prema toplinskim zonama koji osigurava potpuni komfor za obitelj, a projektni proces trajao je tri godine.
Većina namještaja rađena je po mjeri, a dio je personaliziran i izrađen od hrasta, murve, topole i lipe sa imanja. Toplina doma postignuta je ručno izrađenim dekoracijama i uspomenama s putovanja, a u svakodnevnom funkcioniranju pomaže i dizalo.
Dizajn i trendovi
Grohe u Milanu pretvorio kazalište u Aqua Sanctuary i pokazao kako dizajn može usporiti vrijeme
Grohe je povijesni Piccolo Teatro Studio Melato pretvorio u impresivnu instalaciju posvećenu vodi, emociji i atmosferi koja djeluje umirujuće na čovjeka
Tijekom Milan Design Weeka grad je prepun instalacija, događanja i vizualnih spektakala koji se izmjenjuju gotovo nevjerojatnom brzinom. No među desecima velikih produkcija, jedna se instalacija posebno izdvojila – ne glasnoćom ili količinom sadržaja, nego atmosferom.
U sklopu Fuorisalonea, Grohe je preuzeo milanski Piccolo Teatro Studio Melato i pretvorio ga u Aqua Sanctuary, ambijentalnu instalaciju inspiriranu filozofijom brenda “Wellbeing through Water”, odnosno dobrobiti kroz vodu.
“Aqua Sanctuary naš je najambiciozniji projekt do sada i fizički odgovor na pitanje koje si GROHE SPA postavlja godinama: što ako kupaonica postane prostor za stvarnu obnovu tijela, uma i duha?”, objašnjava Kristijan Rautek, prodajni menadžer Grohea za Hrvatsku i Sloveniju.
Ideja cijelog projekta temeljila se na tome da voda nije samo funkcionalni element, nego transformativna sila koja može utjecati na emocije, atmosferu i način na koji doživljavamo vlastiti dom.
Povijesno kazalište pretvoreno u oazu tišine
Piccolo Teatro Studio Melato nije odabran slučajno. Riječ je o prvoj stalnoj javnoj kazališnoj instituciji u Italiji, mjestu snažne kulturne i emocionalne težine.
“Piccolo Teatro Melato prostor je koji tjera čovjeka da stane, diše i osjeća. U samo 72 sata od posljednje izvedbe potpuno smo ga transformirali u Aqua Sanctuary. Ta promjena sama po sebi govori koliko okruženje može utjecati na emociju i ritam čovjeka koji u njemu boravi”
U trenutku kada se zakoračilo u kazalište, buka Milana gotovo je nestajala. Upravo je taj kontrast bio jedan od najvažnijih elemenata cijele instalacije.
Tri ambijenta kao tri čina
Kretanje kroz Aqua Sanctuary bilo je osmišljeno poput kazališne dramaturgije. Posjetitelji nisu imali ulogu publike, nego sudionika koji prolaze kroz tri različita ambijenta – svojevrsna tri čina posvećena vodi i svakodnevnim ritualima.
Ulazni tunel služio je kao prijelaz između užurbanog grada i mirnijeg, introspektivnog svijeta.
“Prvi sanctum, posvećen AquaTreeu, prati cirkadijalni ritam – od jutarnje budnosti do večernjeg opuštanja kroz igru vode i svjetla”, objašnjava Rautek.
Drugi dio instalacije fokusirao se na Atrio Private Collection, gdje su miješalice bile smještene unutar kaskadnog slapišta koje nije djelovalo kao dekoracija, nego kao središnja os cijelog ambijenta.
Treći sanctum, Allure Gravity, bio je najintimniji dio cijelog iskustva i posvećen ritualima pripreme, relaksacije i obnove.
“Zajedno ta tri ambijenta čine jedno putovanje”, dodaje Rautek.
Dizajn kao iskustvo, a ne proizvod
Ono što je Grohe predstavio u Milanu bilo je mnogo bliže kazališnoj režiji nego klasičnom industrijskom dizajnu. Instalacija nije funkcionirala poput showrooma, nego kao pažljivo koreografirano iskustvo u kojem svaki element ima svoju ulogu.
Kapljice, refleksije i zvukovi bili su dio scenografije koja se mijenjala ovisno o kretanju posjetitelja. Cijeli ambijent reagirao je na prisutnost ljudi i stvarao osjećaj da se nalazite unutar instalacije koja “diše”.
“Jer kupaonica budućnosti nije katalog proizvoda – ona je ekosustav. Htjeli smo pokazati kako voda, materijal, svjetlo i dizajn zajedno grade nešto što emotivno rezonira i mijenja način na koji čovjek doživljava vlastiti dom”, objašnjava Rautek.
Naglasak nije bio na pojedinačnim proizvodima, nego na emociji koju interijer može izazvati.
Kada voda postane arhitektonski element
Jedna od ključnih ideja Aqua Sanctuaryja bila je promatrati vodu kao arhitektonski element.
“Voda ovdje ima vizualnu, akustičnu i taktilnu ulogu – oblikuje ambijent jednako kao kamen ili drvo. Kaskadni slap u drugom sanctumu nije dekoracija, nego os oko koje se cijeli prostor organizira”, objasnio je Rautek.
Posebno se isticao AquaTree, instalacija koja više podsjeća na skulpturu nego na klasičan tuš.
“Kada voda postane arhitektura, kupaonica postaje nešto sasvim drugo”
Dizajn koji aktivira sva osjetila
Veliku ulogu u cijelom projektu imala je i multisenzorna komponenta. Fokus nije bio samo na estetici, nego na osjećaju koji ambijent izaziva.
“Na nas utječe i zvuk, i temperatura svjetla, i tekstura pod nogama. U prvom sanctumu posjetitelje pozivamo da doslovno dišu sa svjetlom – ciklus osvjetljenja prati prirodni cirkadijalni ritam”, objašnjava Rautek.
Kristalni elementi AquaTree instalacije stvarali su refleksije kapljica po prostoru, dodatno pojačavajući osjećaj smirenosti i uranjanja u atmosferu.
Suradnja s Buster + Punchom i eksperimentiranje s materijalima
Kako bi iskustvo bilo potpuno povezano kroz svaki detalj interijera, Grohe je predstavio i suradnju s londonskim dizajnerskim studijem Buster + Punch.
“Spojili smo vodu, svjetlo i hardware u jedan zajednički dizajnerski jezik”
U suradnji s Caesarstoneom razvijeni su kvarcni detalji koji miješalice pretvaraju gotovo u skulpturalne objekte, dok je treći sanctum istraživao različite materijale – od Cordovan kože do japanskog kintsugija.
“Suradnja nije bila opcija, nego srž projekta”, naglašava Rautek.
Kupaonica više nije samo kupaonica
Posljednjih godina kupaonica postaje jedna od najvažnijih prostorija doma i to ne samo funkcionalno, nego i emocionalno.
Grohe je ovom instalacijom jasno pokazao kako se odnos prema toj prostoriji mijenja. Ona više nije mjesto koje koristimo usputno, nego prostor osobne regeneracije i svakodnevnih rituala.
“Wellness, briga o mentalnom zdravlju i slow living sve više postaju dio načina života. Aqua Sanctuary poručuje da prostor za svjesnu brigu o sebi danas možemo imati i kod kuće”, kaže Rautek.
Upravo zato budućnost kupaonice vidi kroz modularnu personalizaciju, zoniranje prema ritualima i materijale koji imaju svoju priču i vrijednosti.
Proživite Aqua Senctuary na Youtube-u
Najveći luksuz ovogodišnjeg Milana bila je tišina
Dok je ostatak grada funkcionirao u ubrzanom ritmu događanja, Aqua Sanctuary ponudio je nešto sasvim suprotno – trenutak usporavanja.
“Ljudi ulaze s mobitelima u rukama i punim kalendarima, ali kada uđu u prvi sanctum i nađu se usred ciklusa svjetla koje se mijenja u ritmu disanja – nešto se dogodi. Zaustave se. Ne govore. Samo osjećaju”, opisuje Rautek.
Upravo je taj osjećaj tišine i intime bio možda i najvažniji element cijelog projekta.
Jer ponekad najveća inovacija nije spektakl – nego trenutak u kojem nas prostor natjera da zastanemo.
Predstavljamo dom
Zebra uzorak, cozy maksimalizam i vibrantne boje: Ovaj stan od 43 kvadrata dokazuje da je vrijeme bež interijera prošlo
Pogledajte kako mali stan može biti topao, funkcionalan i potpuno drugačiji od interijera na koje smo navikli
Nakon godina dominacije minimalizma, neutralnih paleta i interijera u kojima su bež, bijela i siva bile najsigurniji izbor, sve se više javlja potreba za prostorima koji imaju karakter. Boje, uzorci, umjetnine i osobni predmeti ponovno zauzimaju važno mjesto u domu, a ovaj stan od 43 četvorna metra odličan je primjer takvog zaokreta.
“Obavezno zebra, obavezno cozy i obavezno ne bež.”
Upravo su te tri upute definirale projekt koji potpisuje studio Happy Habitat u suradnji s novootvorenim studijem Dunks. Rezultat je mali, ali autentičan stan u kojem zebra uzorak nije samo dekorativni detalj nego polazišna točka cijelog koncepta, i dokaz da se od jasne vizije može doći do interijera koji ne nalikuje nijednom drugom.
Stan za mladog doktora
Klijent je bio mladi doktor s jednim jasnim zahtjevom: da mu u vlastitom domu nikada ne bude dosadno. Prije renovacije stan je imao tipičan raspored starijih stanova – uski hodnik, zatvorenu kuhinju i odvojene prostorije koje nisu dovoljno koristile prirodno svjetlo. Prostor je funkcionirao, ali nije imao identitet ni osjećaj povezanosti.
Kompletnom adaptacijom povezani su dnevni boravak i kuhinja, čime je stvoren otvoreniji, svjetliji i protočniji prostor.
Nekadašnja zatvorena kuhinja danas je srce stana, odnosno prostor koji se prirodno nastavlja na blagovaonicu i dnevni boravak. Uz rušenje zida, adaptacija je uključivala sanaciju poda, kompletnu obnovu kupaonice, postavljanje novog parketa i keramičkih pločica te zamjenu unutarnje i vanjske stolarije. Projektiranje je trajalo nešto manje od dva mjeseca, a sami radovi oko četiri.
Zebra uzorak u interijeru kao polazišna točka, ne kao naknadna ideja
Kod većine projekata uzorak dolazi na kraju, kad je sve ostalo riješeno. Ovdje je proces bio obrnut.
Custom-made zebra tapeta posebno je dizajnirana kako bi se uklopila u ostatak kolorita stana i povezala vibrantne tonove s toplom atmosferom prostora.
“Krenuli smo od želje za tapetom u uzorku zebre i mid-century modern stilom te smo kroz nekoliko varijanti polako definirali ostatak prostora, kako bi bio maksimalno funkcionalan, ali i maksimalno zabavan”
Da bi tako intenzivan uzorak funkcionirao bez da “pojede” prostor, ostatak interijera ostao je u toplim tonovima. Narančasti detalji, police, zidna lampa i blagovaonski stol, provlače se kroz cijeli stan i drže energiju konzistentnom, dok velika sofa boje konjaka unosi toplinu u dnevni boravak.
Nježni zeleni tonovi u kuhinji smiruju intenzitet i daju prostoru potreban predah.
Mid-century modern i cozy maksimalizam bez stilskog kaosa
Ovaj interijer teško je smjestiti u jednu kategoriju, i to je upravo njegova najveća kvaliteta.
Mid-century modern vidljiv je u toplim tonovima drveta, jednostavnim linijama namještaja i retro detaljima, dok cozy maksimalizam prostoru daje slojevitost, osobnost i toplinu. Boje, umjetnine i neočekivani detalji stvaraju interijer koji djeluje razigrano i karakterom potpuno odudara od neutralnih prostora na koje smo navikli.
Iako sadrži mnogo vizualno snažnih elemenata, prostor ne djeluje kaotično. Upravo suprotno, svaki detalj djeluje promišljeno i međusobno povezano.
Namještaj projektiran oko stvarnih navika
Ono što ovaj projekt čini funkcionalno uspješnim nije samo estetika, nego pristup projektiranju namještaja od samog početka.
“Sav je namještaj projektiran specifično za potrebe korisnika. Uzeli smo u obzir sve, od navika u kuhinji do količine odjeće, knjiga i drugih osobnih stvari. Sve ima svoje mjesto, a meni je najdraži detalj s gramofonom i pločama”, kaže Ema Dunkić.
Svaki centimetar stana maksimalno je iskorišten, ali bez osjećaja zatrpanosti – što je u 43 kvadrata rjeđe nego što zvuči.
Kupovni komadi kombinacija su dizajnerskih klasika i pristupačnijih opcija, a posebno se ističu sofa, fotelja i stolice danskog brenda HAY.
Od rendera do realizacije
Kod ovakvih projekata renderi imaju konkretan zadatak: ne prodati san, nego prikazati stvarnost što preciznije.
“Ponekad nam je kao dizajnerima teško odoljeti porivu da u render stavimo neke skuplje komade ili dekoracije, no ključno je biti realan i unaprijed prikazati prostor onakvim kakav bi stvarno mogao biti. Pomno planiranje budžeta ključan je faktor u tome da nam finalna slika izgleda što bliže planiranoj.”
Rezultat govori sam za sebe: finalni prostor gotovo je identičan onome što je planirano.
Retro pločice, narančasti stol i puno skladišnog prostora
Nova kuhinja projektirana je minimalistički i funkcionalno, s velikim skladišnim kapacitetima i pažljivo planiranim rasporedom koji odgovara stvarnim navikama vlasnika.
Vizualni karakter dolazi od retro uzorka zidnih pločica koji naglašava mid-century estetiku prostora, dok narančasti blagovaonski stol postaje centralni detalj zone i prirodna veza između kuhinje i dnevnog boravka.
Spavaća soba: namjerno tiša
Za razliku od vibrantnog dnevnog prostora, spavaća soba uređena je znatno mirnije i suptilnije.
Nježna plava boja na donjem dijelu zidova smiruje atmosferu i daje osjećaj prozračnosti, dok veliki ormari po mjeri maksimalno koriste kvadraturu bez vizualne težine. Kontrast između sobe i ostatka stana čini oba prostora zanimljivijima.
Osobna kolekcija koja nije završila u kutiji na tavanu
Većina slika i dekorativnih predmeta u stanu nije kupljena za projekt — već je pripadala vlasniku i prije adaptacije, a njihovi tonovi i atmosfera bili su jedna od polazišnih točaka za definiranje interijera.
“Bilo nam je bitno da se stvari koje su mu drage uklope i u novi prostor. Taj će se zid vremenom još napuniti novim slikama i memorabilijama, a mene je posebno oduševila tapiserija umjetnice pod nadimkom Jupiterska”, kaže Dunkić.
Zbog toga stan ne izgleda kao showroom. Izgleda kao da u njemu netko zapravo živi — i da mu se sviđa što vidi svaki dan kad se vrati kući.
Ovaj stan pokazuje da mala kvadratura ne mora značiti suzdržanost, a zebra uzorak u interijeru ne mora biti riskantan potez ako je promišljeno uklopljen u cjelinu. Uz dobar projekt, jasnu viziju i namještaj prilagođen stvarnim navikama korisnika, i 43 kvadrata mogu postati prostor pun karaktera.
Foto: Luka Šen
