Rajčica je vrlo zdrava namirnica koja u sebi sadrži najjači antioksidans koji pomaže u borbi protiv nakupina stanica raka te štiti zdravlje srca. Sok od rajčice bogat je vitaminom C i prirodno snižava povišeni kolesterol. Uz to, dobar je za mršavljenje zato što smanjuje osjećaj gladi. Sastojci iz rajčice jačaju nokte, njeguju ljepotu kože, štite od kancerogenih oboljenja, a kalij iz rajčice je dobar za sportaše jer djeluje kao zaštita od grčeva.

Foto: DOMnaKVADRAT

Za fini sok od rajčice, osim domaće, eko uzgojene rajčice, trebat ćete i nekoliko velikih plastičnih posuda, ovisno o tome koliko kilograma rajčica imate. Veliki lonci za kuhanje dobro su došli, pribor za miješanje, te stroj za pasiranje.

Rajčica se najprije pere u dvije vode. Najprije u posudama, a nakon toga ispod mlaza. Svaki komad prođe kroz ruke kako na njemu ne bi ostale nečistoće. Nakon toga rajčicu treba očistiti. S nje dobro treba ukloniti eventualne dijelove koji su zatrulili kako kasnije ne bi došlo do kvarenja soka. Važno je reći da kod uklanjanja dijela koji se krenuo kvariti slobodno možete odstraniti malo veći komad kako biste bili sigurni.

Foto: DOMnaKVADRAT

Nakon toga ispasirajte rajčicu. Treba napomenuti da se rajčica pasira dva puta. Iscijeđeni sok nakon toga spreman je kuhanje. Prije toga začinite ga – u 20 litara soka ide šaka soli, jednu žlicu šećera i svežanj celerovog lista. Ovisno o tome koliko se kuha, rezultat će biti sok od rajčice ili koncentrat.

Dočim blitva je nešto drugačije prirode, ali je u suhim našim krajevima imala gotovo jednaku sudbinu.

Danas špinat i blitva se koriste opet na onaj najtradicionalniji način, a to je na čorbu. To je čorba od zelja s krumpirom kao i svaka druga ili ona od divljega zelja. Međutim sve više i jedno i drugo ulaze danas u kuhinje ka prilozi i još k tome se kuhaju na pari s cvjetačom, keljom, brokulom ili sličnima.

Međutim treba znati da su ova zelja uistinu korisna i niskokalorična danas kada nas se toliko muči s kalorijama i viškom tjelesne težine. Kažu talijani da danas se više u jednom danu u Italiji potroši na preparate kako smršaviti, nego što pojesti. A ovome nadodajmo da se godišnje baci korisne i zdrave, ili bolje rečeno kupljene hrane, četiri tisuće tona. Onda zaključimo kako je važna blitva i njen pratitelj špinat u niskokaloričnosti.

Priprema blitve i špinata je brza i jednostavna na koji god se način odlučite. Jedino je veoma važno da se ne kuha u puno vode i da se voda u kojoj je sve korisno ne baca. A ako ćete koristiti za pitu onda ih samo provucite kroz kipuću vodu.

Svakom zelju, a poglavice blitvi i špinatu želim dobar dolazak i što dugovječniji ostanak u našim kuhinjama i na našim obiteljskim stolovima.

Recept iz knjige: STARA HERCEGOVAČKA KUHINJA

Autor knjige: Fra Franjo Mabić

Dapače, u mnogim mjestima kao što su Sarajevo, Zagreb, Muenchen ili po Americi, ljudi su znali da je hercegovac u kući isped koje u bašči raste raštika.

Nije uzalud vladala uzočica da raštika i krme daju miran sam čovjeku i zimi. To nije rečeno bez velikih temelja. Još ako ovome pridodamo i onu obitelj koja je mogla uzdržavati i kravu, onda uistinu zime nije bilo niukojem pogledu i slučaju.

Raštika je zahvalna u spremanju i na svaki način na koji je spremate i spravljate – od najobičnije raštike s malo krumpira, kap ulja i zrno soli do japraka.

Nekada se uvriježilo mišljenje da raštiku treba odkuhati, obariti. To je uistinu vrijedilo za ljetne raštike u sušnim krajevima, ali i poslije odkuhavanja ona je jednako ostajala drvena i glotna, a pored svega tvrda. Danas nema potrebe o ovomerazmišljati. Raštiku je dovoljno samo oprati i odrediti na koji je način kuhati. Peteljke se ne odbacuju jer su veoma korisne kao i sami listovi.

Izreže se i opere i stavi u hladnu vodu zajedno s krumpirima, svežim ili suhim mesom, ako ćemo na čorb, ali ako ćemo na suho s krumpirom, onda se stavlja veoma malo vode ili danas se može kuhati na pari i dobiti željeni rezultat. No, na ovaj resept na suho s krumpirima je neizostavno iscvrljano domaće, mlado maslo. Tek s njime će raštika dobiti onaj lijepi, stari, prepoznatljivi miris, ali i okus.

Oni koji zaborave ponijeti u Zagreb majkino mlado maslo uvike kažu da raštika na suho i izlivača nisu kao u majke. Pa, naravno da nisu!

Za svako kuhanje raštike s bilo čime i na bilo kojinači potrebna je osobna procjena jer i vrste kao i jačine vatre su različite, ali je različito i ono što je s raštikom i što je u raštici.

Recept iz knjige: STARA HERCEGOVAČKA KUHINJA

Autor knjige: Fra Franjo Mabić