Uređenje interijera
Namještaj kao slikarsko platno! Kako restauracijom do statement piece komada
U rukama Mirte Majerić Lapuh, stari namještaj kojeg su se drugi htjeli riješiti, postaje slikarsko platno ispunjeno bojama i originalnošću.
Svatko od nas se barem jednom u životu susreo sa starim namještajem s kojim nije znao što će. Mirta Majerić Laupuh je takav namještaj skupljala godinama i od njega sada stvara boemski namještaj koji se lako može uklopiti u moderne interijere.
„To je ljubav i želja koja traje preko 20 godina. Ne znam. Jednostavno oduvijek sam skupljala namještaj i trpala ga po tuđim tavanima i znala sam da će doć dan kad ću imat mjesta gdje ću moć napokon uređivat i preuređivat“, kaže nam Mirta.
Ona nije akademska slikarica, već ekonomistica koja je korporativni život zamijenila restauracijom i oslikavanjem namještaja koji zbog neuklapanja u današnje interijere, uglavnom završi na otpadu.
Ideju daje oblik i tekstura namještaja
„Ne može na bilo kakvom komadu koji ima godove i slično, biti slika. Al ovaj je bio idealan za napravit nekakvu sliku i scenu na njemu. Obožavam Gauguina a ovo su Gauguinove Tahičanke. Stavila sam samo dio njih, odnosno do grudi. Radi se o printu. To je specijalan rižin papir na kojem se isprinta određena slika koju želiš i onda ju doslovce dekupaž tehnikom naneseš i ostatak docrtaš, spojiš i izgleda poprilično utisnuto u komad namještaja. Ovaj ormar je promijenio ja mislim već jedno četiri sloja boje. On se stalno mijenja, mislim da su uskoro gotove i da ću ga završit jer sam skoro konačno zadovoljna“, uz smijeh objašnjava Mirta za Dom na kvadrat.
Stare ormare pretvara u statement piece komade
Za uređenje sobe kćerkice Sofije, u samo nekoliko dana je gornji dio stare vitrine pretvorila u predivan ormar za dječju sobu.
„Uzela sam taj stari smeđi, ružni ormar, stavili smo mu noge, Sofija je birala boje, znači ona je odgovorna za sve što je na njemu. Zajedno smo ga bojale, ona je bojala sve ovo iznutra i malo izvana. Za jedan vikend se može napravit jedan ozbiljan komad namještaja, čvrst, trajan, vječan, on je zapravo sad ako živi u normalnim uvjetima, teoretski vječan komad namještaja“, ističe hobi resturatorica.
Preuređenje starog namještaja može potrajati i do nekoliko mjeseci
„Ne samo da je oštećen, to je još manja stvar ili crvljiv, to se sve može tretirat. Najgori je zapravo smrad. Najčešće stari namještaj ima onaj prepoznatljiv karakterističan smrad vlage. Ovisi gdje je bio čuvan, može biti i pljesan u pitanju, najčešće ispadaju tisuće paukova iz njega kad se krene prat. Ali sa svime se može izać na kraj, za sve postoje nekakava sredstva. Prvi korak je apsolutno dva dana ribanje namještaja, bez obzira gdje je bio, najčešće su podrumi u pitanju. On se doslovno sa specijalnim sredstvima pere, čisti, riba, odmašćuje i onda je tek spreman za nekakve popravke, kitanje, brušenje“, objasnila nam je Mirta.
Nakon toga slijedi nanošenje ekološke boje i motiva
„U ovom slučaju je u pitanju šablona. Bilo bi mi jako teško nacrtat ove lijepe labudove, ja se jako volim igrat sa različitim tehnikama. Boje koje koristim su sve na prirodnoj bazi. Sve su prirodne i namaju nikakvih onih štetnih, hlapljivih tvari i isparavanja, tako da ja zapravo često bojam i gore u spavaćoj sobi ili u dječjoj sobi. U bilo kojoj se sobi zapravo mogu koristit te boje. I to je super, nemaju mirisa i kasnijeg isparavanja nema“, ističe.
Boemski namještaj
Sve ovo sada je funkcionalan namještaj zaštićen prirodnim voskom ili lakom. Za kraj možemo slobodno reći da u rukama Mirte Majerić Lapuh, stari namještaj kojeg su se drugi htjeli riješiti, postaje slikarsko platno ispunjeno bojama i originalnošću. Ovi boemski komadi apsolutno su statement piece svakog interijera, odnosno namještaj koji je prilikom ulaska u prostoriju prvi primjećen.
Uređenje interijera
Uređenje dječje sobe predškolske dobi koje prati dijete kroz godine – dizajnerica otkriva kako
Melita Kenđel, mag. dizajna iz Art Biroa, otkriva kako stvoriti dječju sobu koja raste zajedno s djetetom
Uređenje dječje sobe jedan je od najzahtjevnijih interijera s kojim se roditelji suočavaju. Prostor mora biti siguran, poticajan i funkcionalan – a istovremeno dovoljno fleksibilan da ne zastari za godinu ili dvije. Melita Kenđel, mag. dizajna i vlasnica Art Biroa, osmislila je sobu za dijete predškolske dobi koja to sve uspijeva bez kompromisa. Pitali smo je kako.
Tri funkcije, jedan prostor
Polazišna točka projekta bila je jasna: soba mora istovremeno biti mjesto za igru, odmor i prve školske obveze. Roditelji su imali konkretne zahtjeve – mirna i topla atmosfera, dovoljno prostora za igru, dovoljno prostora za pohranu i radni kutak koji će biti funkcionalan i u školskim godinama. Jednako im je važno bilo da prostor ne bude previše tematski definiran. „Željeli su sobu koja se lako prilagođava promjenama interesa djeteta,” objašnjava Kenđel.
„Najveći izazov bio je uskladiti tri jednako važne funkcije prostora unutar relativno kompaktne površine. Kao i roditeljima, i meni je bilo važno da bude dovoljno mjesta za pohranu odjeće, igračaka i slikovnica – jer mislim da je važno djecu učiti održavanju prostora urednim.”
Rješenje je pronašla u jasnoj zonizaciji. Zona za spavanje smještena je uz zid i integrirana s elementima za pohranu. Radni kutak pozicioniran je uz prozor kako bi se maksimalno iskoristilo prirodno svjetlo. Središnji dio sobe ostao je slobodan – namijenjen igri i kretanju. „Djeci je najdraže igrati se na podu,” kaže Kenđel, „pa sam birala mekani tepih koji definira tu zonu i poziva na sjedanje. Na njemu se mogu slagati kocke, voziti autići ili oblačiti lutke.”
Ovakav pristup organizaciji prostora posebno je koristan kod uređenja dječje sobe gdje svaki kvadrat mora opravdati svoje mjesto.
Pohrana kao pedagoški alat
Posebnu pažnju Kenđel je posvetila pohrani. Kombinacija visokih ormara, otvorenih polica i niske komode s košarama i kutijama nije odabrana slučajno. „Takav sustav omogućuje jednostavnu organizaciju i pristupačnost igračaka,” objašnjava, „te potiče dijete na samostalno održavanje reda.” Ormar za odjeću ispunjen je policama i velikim brojem ladica, uz visoki dio za vješanje odjeće. Svaka kategorija predmeta ima svoje mjesto – i dijete to od malena uči.
Ova logika pohrane poznata je i stručnjacima koji savjetuju roditelje o opremanju dječjih soba – dostupnost i preglednost ključni su za to da dijete samostalno pronalazi i vraća stvari na mjesto.
Neutralna baza, promjenjivi detalji
Jedna od najčešćih grešaka pri uređenju dječje sobe je pretjerana tematiziranost. Soba osmišljena oko jednog lika ili stila brzo zastarijeva – dijete odraste, interesi se promijene, a roditelji ostaju s prostorom koji treba potpuno preuređenje.
Odabrala sam nježnu, prirodnu paletu toplih neutralnih tonova i svijetlog drva jer stvara osjećaj smirenosti i ugode. Takve boje ne opterećuju prostor, a ujedno pružaju bezvremensku podlogu koju je lako nadopunjavati akcentima.
Praktična prednost te odluke je i fleksibilnost prema budućnosti. Ako mlađe dijete naslijedi sobu od starijeg, detalji i tekstili u bojama lako mogu preobraziti prostor bez velikih zahvata. „Detalji i tekstili u bojama mogu lako preobraziti prostor iz sobe za djevojčicu u sobu za dječaka – i obrnuto,” napominje dizajnerica.
Isto načelo preporučuje i arhitektica Gordana Đerić – osnova sobe treba biti neutralna, a šarenilo i veselost unose se promjenjivim elementima poput posteljine, jastuka i zidnih ilustracija.
Materijali koji traju
Uz boje, jednako je važan promišljen odabir materijala. Kenđel je u ovom projektu odabrala prirodne teksture – dekor svijetlog hrasta, tekstile u neutralnim tonovima i pletene detalje. „Materijali su odabrani zbog svoje trajnosti, jednostavnog održavanja i sposobnosti stvaranja tople atmosfere,” objašnjava.
Funkcionalan namještaj ovdje ne znači sterilan. „Iako je riječ o vrlo organiziranom prostoru s mnogo mjesta za pohranu, soba zadržava mekoću i razigranost kroz teksture, ilustracije i prirodne materijale,” kaže dizajnerica. Kod projektiranja dječjih soba funkcionalnost mora biti polazište – ali praktična rješenja ne moraju biti vizualno kompromitirana. „Upravo zato svaki element ima svoju svrhu, ali i doprinosi cjelokupnoj smirenoj i skladnoj atmosferi prostora,” zaključuje Kenđel.
Soba koja raste s djetetom
Konačni cilj projekta bio je bezvremenski prostor koji ne zahtijeva potpuno preuređenje svakih nekoliko godina.
Tekstil i dekoracije mijenjaju se kako dijete raste, a radni stol, ormari i osnovni namještaj ostaju funkcionalni u svakoj razvojnoj fazi.
Dekorativni elementi i zidne ilustracije lako se mogu zamijeniti. Police se prilagođavaju novim interesima. Radni kutak koji danas služi za bojanje sutra postaje mjesto za pisanje domaćih zadaća. Osnovna ideja vodilja cijelog projekta bila je stvoriti bezvremenski, smiren i funkcionalan prostor koji potiče kreativnost i samostalnost djeteta, a istovremeno pruža osjećaj sigurnosti i topline.
Karakter i razigranost unose se detaljima koji se lako mijenjaju – a osnova ostaje.
Za roditelje koji uređuju sobu za školarca ili planiraju prostor koji će pratiti dijete kroz više razvojnih faza, ovaj projekt pokazuje da dobro osmišljeno uređenje dječje sobe ne mora biti kompromis između lijepog i praktičnog.
Foto i renderi: Melita Kenđel
Uređenje interijera
Uredite svom školarcu kutak za učenje: Ergonomija, rasvjeta i praktični savjeti
Kutak za učenje jedan je od najvažnijih elemenata svake dječje sobe kad škola počne. Nije dovoljno samo staviti stol i stolicu u kut prostorije — pravilni dimenzije, rasvjeta i raspored izravno utječu na dječje držanje, vid i koncentraciju. Evo što sve treba sadržavati i na koje brojke obratiti pažnju.
Dvoje djece, jedna soba: Dizajnerica otkriva kako postići da svatko dobije svoj prostor
Radni stol prilagođen visini djeteta
Radni stol ostaje temelj kutka za učenje, s ladicama za uredno pospremanje pribora i policama za knjige. No visina stola nije nevažan detalj: ergonomske smjernice preporučuju da ploha bude otprilike 5 do 8 centimetara iznad laktova djeteta dok sjedi. Za dijete visine oko 130 centimetara to znači stol visok otprilike 58 do 60 centimetara. Ako budžet dopušta, model s podesivom visinom isplativije je rješenje jer prati dijete kroz više razreda, umjesto da ga se mijenja svake godine.
Stolica koja čuva dječju kralježnicu
Udobna stolica jednako je važna kao i stol, jer djeca osnovnoškolske dobi za njim provedu i po nekoliko sati dnevno. Vrteće uredske stolice u dječjoj izvedbi ostaju najbolji izbor, ali ključno je da stopala budu potpuno oslonjena na pod ili na podnožnik, a razmak između sjedala i donjeg ruba stola bude barem 20 centimetara. Naslon bi trebao pratiti prirodnu krivulju leđa, posebno u donjem dijelu kralježnice, dok bedra ostaju gotovo paralelna s podom.
Uređenje dječje sobe predškolske dobi koje prati dijete kroz godine – dizajnerica otkriva kako
Rasvjeta koja štiti vid tijekom učenja
Ako sobi nedostaje prirodnog svjetla, kvalitetna stolna lampa postaje obavezan dio opreme. Za učenje se preporučuje neutralno bijelo svjetlo temperature između 4000 i 4500 K, koje najbliže oponaša dnevnu svjetlost i pomaže zadržati budnost i fokus. Jačina svjetla na radnoj površini trebala bi iznositi barem 500 lumena, a lampa bi trebala imati fleksibilan vrat kako bi se svjetlo moglo usmjeriti izravno na zadatak, bez sjene koju baca ruka kojom dijete piše. Za dodatne savjete o kombiniranju izvora svjetla u domu pogledajte naš vodič o rasvjeti u interijeru.
Mini boravak za predah
Kutak za predah i dalje ima smisla u istoj sobi — tepih i jastuci za sjedenje pretvorit će dio prostora u mjesto za igru i druženje nakon učenja. Redovite kratke pauze, poput ustajanja ili istezanja, pomažu smanjiti napetost nakupljenu tijekom dugog sjedenja, što vrijedi jednako za odrasle i djecu.
Zašto ergonomija u ovoj dobi nije luksuz
Dječji mišićno-koštani sustav još je u razvoju, pa je ergonomija kutka za učenje važnija nego u uredu odraslih. Neprilagođena visina stola ili stolice može dovesti do pogrbljenog držanja i naprezanja leđa već u ranoj školskoj dobi.
Kako prostor u kojem boravite utječe na vaše tijelo? Ergonomija prostora važnija je nego što mislite
Boje kutka za učenje
Boja zidova i namještaja u kutku za učenje može dodatno pomoći koncentraciji. Nježnije, neutralne nijanse smanjuju vizualnu stimulaciju i olakšavaju fokus, dok se jarke boje bolje uklapaju u zonu za igru nego u zonu za rad. Više o tome kako boje utječu na raspoloženje i koncentraciju pronađite u našem tekstu o psihologiji boja.
Radionice za brže učenje pomažu školarcima da lakše pamte i postignu bolje rezultate u školi
Kutak za učenje u dječjoj sobi ili sobi za mlade bit će funkcionalan tek kad su namještaj, rasvjeta i boje usklađeni s djetetovom dobi i visinom. Stil ostaje stvar osobnog ukusa, no ergonomija i kvalitetno svjetlo nisu — to su ulaganja u dugoročno zdravlje djeteta.
