Interijeri
Fotelje s potpisom
Dizajnerske fotelje nekome će izgledati kao nepotreban komad namještaja za koji treba izdvojiti popriličnu svotu novaca. Za druge ta ista fotelja je ugodan naslonjač, pouzdane kvalitete i iznimne estetske vrijednosti.
Vrijednost pojedinih fotelja ponekad premašuje vrijednost cjelokupnog namještaja u prosječno opreljenom stanu.
Statusni simbol
Fotelje su se izrađivale i prije nekoliko stotina godina, a bile su odraz ondašnjih znanja i mogućnosti. Zadovoljavale su estetske kriterije tog vremena, no nisu bile ergonomski prilagođene kao što je to danas. Osim podizanja estetike u prostoru, suvremena fotelja mora biti i funkcionalna odnosno udobna za sjedenje.
Namještaj se uglavnom proizvodi serijski, ali i pojedinačno ili u ograničenim serijama za one koji žele unikatan ili visoko vrijedan namještaj, koji će biti vizualna poslastica, ali i dovoljno udoban za opuštanje nakon radnog dana.
Neke su fotelje postale klasici koji ne zastaruju niti im vrijeme umanjuje vrijednost, dok druge, novijeg datuma i s potpisom mlađih dizajnera, već osiguravaju mjesto u povijesti.
Ikone iz svijeta fotelja
Osim vrhunskih materijala i zajamčene dugovječnosti, cijenu određuje i dizajnersko ime. Jedan od klasika među foteljama je i “Barcelona” njemačkog arhitekta Ludwiga Mies van der Rohe, rado viđena u glamurozno uređenim i opremljenim interijerima. Rohe ju je dizajnirao za njemački paviljon na Međunarodnoj izložbi u Barceloni 1929. godine.
Originalna fotelja Barcelona s porezom stoji oko 5500 eura. Svaka ima svoj identifikacijski broj i ugravirani potpis arhitekta, a originali imaju jednaku vrijednost bilo gdje u svijetu.
Fotelje kao “Barcelona“, te “Swan” i “Egg” danskog arhitekta i dizajnera Arne Jacobsena su komadi namještaja koji ulaze u kategoriju umjetnina, a svoje mjesto su dobili i u stalnom postavu newyorškog Muzeja moderne umjetnosti.
O popularnosti dizajnerskih fotelja govori i ekskluzivna ograničena edicija Egg fotelje izdana Povodom obilježavanja 50. obljetnice proizvodnje prvog primjerka. U limitiranoj ediciji napravljeno je samo 999 komada, a svi su unaprijed rasprodani. Tu je i primjer Jacobsenovog stolca iz prve “serije 7”, čiji je jedan primjerak prodan za vrtoglavih 38 tisuća dolara.
Osim takvih originala na tržištu se pojavljuju i replike ili kopije namještaja, čija je cijena prihvatljivija nešto nižem sloju, koji ovakvim detaljima žele privući pažnju, ali si original ipak ne mogu priuštiti. Oni koji žele original, a nisu dovoljno upućeni, trebaju znati da se replike prodaju po cijeni i do 10 puta nižoj od originala. Potrebno je naglasiti da njihova cijena najčešće određuje i njihovu kvalitetu. Na tržištu se nude i suvremeni modeli od kojih će neki s vremenom postati klasici.
Tko zna, možda ćete za fotelju s potpisom nekog suvremenog dizajnera umjerene cijene, za tridesetak godina na aukciji postići vrijednost cijele kuće.
Interijeri
Obilježja i karakteristike rustikalnog mediteranskog stila interijera
Dolaskom ljepšeg vremena, zovu nas sunce, more i naša predivna obala. Zato danas nastavljamo svoje putovanje kroz stilove uređenja i otkrivamo tajne rustikalnog mediteranskog stila priobalne Hrvatske.
Svaka država ima svoja obilježja stila
Rustikalni mediteranski stil dio je velike skupine rustikalnih stilova, a razlikuje se po državama i bojama. Dok u stilu sjeverne Afrike prevladavaju jarke boje, u grčkom plava, interijer hrvatskog priobalja po tradiciji je oslobođen intenziteta kolorita.
“Gledamo li tradiciju naših krajeva priobalja, vidimo da čak i u narodnim nošnjama nema jakih kolorita kao na kontinentu, dakle, narodne nošnje se bave bijelom bojom, crnom bojom, eventualno još ponekim sitnim detaljima u jarkoj boji. To znači da smo navikli imati jedan vrlo smireni balans boja i da ne baratamo s jarkim tonovima”, govori arhitektica Sunčica Mastelić Ivić.
Naši krajevi ne vole jarke boje
Osnovna boja mediteranskog rustikalnog stila je bijela s crnim detaljima koji će dodatno istaknuti bjelinu.
Mediteranski stil interijera u našim krajevima ne barata s jarkim bojama i kad god razmišljate da bi trebalo neki interijer s nečim razbiti, to se ne preporuča raditi jer će se to uistinu svesti na razbijanje, što nije poželjno. Atmosfera treba biti hladna, mora vas smiriti i opustiti. To znači da ćete imati puno nijansi bijele, svijetlo sivu, boju pijeska, a mediteranski interijer voli drvo koje bi trebalo biti malo tamnije hrastove boje jer će stvoriti dojam kao da se radi o starijem hrastovom drvetu.
U zatečenoj interijerskoj situaciji, dominantnom bijelom komadu namještaja suprotstavili smo komodu srednje veličine od prirodnog drveta te sitne elemente u crnoj boji.
“Koristili smo nešto i zelenila, a lusteri su ručne izrade rađeni tehnikom koja nas podsjeća na makrame stoga daju jedno prigušeno osvjetljenje. Garnirung stola je u neizostavnim daskama od grubog drveta za rezanje domaćih narezaka”, objašnjava Sunčica.
Kamen kao glavni dekorativni element
Naš mediteranski stil voli grube i prirodne teksture kojima se suprotstavlja samo nježnost zalaska sunca. Voli detalje ručnog rada, uporabne detalje od starina.
Glavni dekorativni element u mediteranskom interijeru je kamen. Prirodni kamen na zidu, prirodni kamen na podu, koji ima bijele fuge, a ostali popratni namještaj je u korist i u slavu tog prirodnog kamenog materijala. Od ostalih elemenata, mediteranski stil voli namještaj iz starijih vremena, sa početka stoljeća.
Mekana, pletena deka na kauču dodatno podiže atmosferu ovog mediteranskog interijera te ističe grubost pletenih lampiona ručne izrade. Posebnu boju svakom mediteranskom rustikalnom stilu dati će dalmatinsko sunce.
Fokus na dnevno svjetlo
Nježna i fina stvar kojom je okupan mediteranski interijer je dnevno svjetlo, a ulovit ćete ga bilo da se radi o jutarnjem suncu, bilo o podnevnom oštrom suncu ili zagasitim tonovima zapadnog sunca i sutona, a kroz takvo dnevno svjetlo napravit ćete lijep okvir ako koristite zavjese od prozračne gaze.
Rustikalni mediteranski stil našeg priobalja neodoljivo podsjeća na miris mora, nostalgiju i tradiciju.
Interijeri
Od odgojiteljica do restauratorica!
Darija Vrtarić Jakoplić, Vanja Begović i Ksenija Koščak fantastičan su trio koji starom namještaju udahnjuje nov život, stvarajući originalni jedinstveni komad namještaja. Posjetili smo ih u njihovom ateljeu.
Za dobre promjene nikad nije kasno!
Odgojiteljice predškolske djece Darija Vrtarić Jakoplić, Vanja Begović i Ksenija Koščak 15 godina radile su zajedno u struci prije nego što su odlučile okrenuti novi list i baciti se u poduzetničke vode. Kako su često radile u timu znale su da će postići sjajne rezultate uključe li se u neki zajednički projekt. Tako je i bilo, iako je okolina na njihov poslovni plan gledala s određenom skepsom.
Podrška obitelji je najbitnija
“Bile su raznovrsne reakcije, bilo je tu i podrške, a bilo je i zabrinutosti od strane roditelja. Nije uobičajeno da se u četrdesetima najedanput skroz promijeni karijera, interesi i posao, tako da je bilo puno pitanja kako će se to izvesti, na koji način, hoćemo li uspjeti…bilo je svakakvih reakcija, ali bilo je tu i podrške što nam je bilo jako važno”, iskreno govori Vanja.
“Ljudi su svakako reagirali, ali na kraju od naših primarnih obitelji, djece i muževa, imale smo super podršku i možda nam je taj dio bio najvažniji da krenemo i da to stvarno napravimo”, nadodaje Darija.
Ideja o tome da bi se mogle baviti umjetničkom restauracijom rodila se dok su raspravljale o smjeru u kojem treba poći. Željele su pružiti uslugu koja na tržištu ne postoji.
Trebale su puno učiti
S obzirom na to da su samo gajile ljubav prema restauraciji, no nisu baratale potrebnim praktičnim znanjima, morale su puno učiti. Informacije su skupljale od majstora zanata, obilazeći stolare u njihovim radionicama, lakirere u autokaroserijama i trgovce u trgovinama bojama i lakovima.
“Stolari su bili prvo začuđeni kad su im došle tri žene jer to su uvijek radione pune muškaraca i to je muški posao i bili su začuđeni da uopće ulazimo u takav posao. Pogotovo jer su to neki komadi namještaja koji su uvijek bili veliki pa ih treba netko prenositi, pa su nas pitali: Pa kak ćete vi to, hoćete moći uopće fizički?”, prisjeća se Vanja.
“Kad se radi o nekim starim komadima namještaja, onda ustvari gotovo da nema nekog recepta kako što napraviti. Puno puta se nađeš u situacijama gdje moraš problemski riješiti neku stvar, bez nekog gotovog recept i pronaći najbolje rješenje, a ustvari su sve to ljudi sa iskustvom i sa godinama rada”, govori.
Znanje koje su prenijeli majstori dobro im je došlo kod zahtjevnijih zadataka.
Anegdota s vitrinom
Posebne ih uspomene vežu za jednu vitrinu koja je tijekom obaveznog sušenja na skejtu zaplesala po parkiralištu ispred radionice.
“Nismo primijetile da je vjetar počeo puhati, a kako parkiralište nije bilo ravno, onda je ona počela kliziti po parkiralištu, a ja sam počela trčati da spasim stvar, Darija je naravno umirala od smijeha, dok je Ksenija vrištala od straha, tako da su to neke situacije na našem poslu koje se znaju događati čak i svakodnevno”, prisjeća se Vanja.
Najdraže im je, kažu, kad se pojavi klijent koji zna što hoće. No ponekad ljudi nisu svjesni koje su stvarne mogućnosti komada namještaja kojeg žele restaurirati.
Nije svaka stvar za restauraciju
Trebalo bi obratiti pažnju na stanje u kojem je taj komad i da li je ga uopće moguće popraviti. Iako se često kaže da je sve moguće popraviti, neke stvari se možda ipak ne isplati.
Obično su to stvari koje su bile dugotrajno izložene vlazi, jer ako je drvo već upilo tu vlagu, to je bolje ne restaurirati, jer se često drvo napuhne te ima reakcija onda i na boju.
Na kraju tek treba dodati da ne trebate brinuti ako niste sigurni što biste s nekim starim komadom namještaja. Ovim ženama, naime, ideja ne nedostaje.
You must be logged in to post a comment Login