Predstavljamo dom
Fenomenalna adaptacija obiteljske kuće
Vodimo vas u Samobor, u preuređenu kuću arhitektice Helene Noršić Patrčević. S obzirom na to da jako voli reciklirati stvari, udahnuti novi život starom prostoru bio joj je užitak.
U centru grada, a opet u blizini šume i parka. Zvuči kao idealno mjesto za život jedne obitelji. Zvučalo je tako i arhitektici Heleni Noršić Patrčević koja je dio roditeljske kuće preuredila za nove potrebe.
„Projektni zadatak je bio da se ovaj dio kuće maksimalno proširi za našu peteročlanu obitelj. Jer ova kuća se sastojala od jednog zasebnog dijela, to je posebno krilo gdje je bila garsonijera u kojoj sam ja živjela kad sam završila fakultet i počela raditi“, objašnjava nam arhitektica.
Što više prirodnog svjetla
Uz to, trebalo je kuću što više otvoriti prema šumi i parku kako bi u njoj bilo što više prirodnog svjetla. Na mjestu današnje kuhinje bila je mala kuhinja i kupaonica, a današnja je blagovaonica imala i ulogu dnevnog boravka.
„Kako smo probili nosivi zid, i proširili se i postavili dnevni boravak i spavanje na drugi dio kuće, onda smo ustvari jednostavno ovdje napravili kao nekakav poluotok. Na taj način smo povećali kuhinju. Probili smo nosivi zid između opet ugradili traverzu, i napravili tu jednu onako interesantnu malu kuhinju i ovdje smjestili blagovaonicu“, dodaje.
Kuhinja je tako dobila na kvadraturi i praktičnosti, a u njoj nas je zaintrigirao još jedan komad namještaja.
„To je jedan zanimljiv komad namještaja kojeg smo naručili iz Italije, koji ustvari kao frontu ima ogledali i tanak je svega 21 cm. Ustvari služi kao ormar za cipele se prodaje u originalu, ali ovdje je iskorišten kao mini špajza. Dobar je zato što je vrlo neprimjetan u prostoru, a ujedno ga vizualno povećava zbog tog ogledala“, kaže Noršić Patrčević.
Zaokruženi interijer pomoću namještaja i tapeta
Kroz cijeli se prostor proteže drveni namještaj koji je zapravo prerađen od gotovog. Tako daje dojam zaokruženog interijera. Tome pridonose i tapete koje se nalaze u blagovaonici i dnevnom boravku.
„Ja jako volim te floralne motive i volim da mi je osjećaj kao da sam u nekakvoj džungli, tako da sam uvijek birala te nekakve motive tapeta. Ovo je jednostavno, pošto je sve dosta svijetlo, bijelo, svijetlo drvo, onda takva jedan zidna tapeta, kao zidni mural jako podigne prostor“, objašnjava arhitektica.
Dnevni je boravak vrlo jednostavan i ne obiluje kvadratima: „To je prostor na koji smo se mi proširili kasnije, strop je bio na otprilike dva i pol metra i gore je dio tavana koji je bio neiskorišten. Mi smo srušili jedan dio stropa tako da dobijemo veću visinu prostora dnevnog boravka. Posebno smo radili galeriju koja se betonirala ispod koje smo onda logično smjestili kupaonu novu, a gore je spavanje.“
Dnevni boravak na otvorenom
A kad zasja sunce dnevni se prostor širi na otvoreno.
„Ovdje se u početku radilo samo o ovoj terasici. To je bio ravni krov od blagovaonice mojih roditelja. Pošto imamo troje djece, onda nam je falilo tog vanjskog prostora. Jako volimo vani blagovati i boraviti, tako da smo to onda proširili na tu terasu, da možemo tu biti što više“, kaže Noršić Patrčević.
Terasa obiluje zelenilom, što dekorativnim, što jestivim. Posebno je zanimljiva priču kako je na nju došao javor.
„Zbog veličine i zbog toga što je prostor mali, unutra nije mogao ući standardnim putem kroz vrata. Morali smo ga sa kranom preko susjedovog dvorišta ubacivati u žardinjeru koja je bila zazidana za njega posebno.“
Adaptacija ili recikliranje kuće
Adaptacije starih kuća ovoj su arhitektici jako drage jer je ljubitelj toga ta na Zemlji ostavljamo što manji ekološki otisak. Tako da ovu adaptaciju naziva recikliranjem kuće. Ističe da je kod opremanja doma jako važno birati kvalitetan namještaj upravo iz zelenih pobuda.
„Moguće je upotrijebiti ponovno i taj namještaj pogotovo ako se radi od kvalitetnog materijala. Najčešće smo birali da bude od punog drveta jer se puno drvo može rezati, brusiti, farbati, ponovno upotrijebiti bilo gdje. Prekraćivati kako vam paše“, kaže arhitektica.
Raj za juniore
A sada vas vodimo u jedan poseban dio ovog zanimljivog doma.
„Ovo je zadnji dio taj koji smo renovirali. Kako su nam djeca sada od jeseni svi školarci, porasla je potreba za njihovim radnim dijelom. Gore su već postojale spavaća galerija gdje su njihov dječji dio za spavanje, a ovdje im je samo dio gdje rade i imaju galerijicu za igranje, lego galeriju takozvanu“, objašnjava Noršić Patrčević.
A kroz galeriju juniori bez problema mogu doći i do svojeg spavaćeg dijela tako da je ovako osmišljen prostor posebno interesantan kad im dolaze prijatelji. Uz to, iz spavaćeg dijela mogu se iskrasti u još jedan skriveni kutak.
Terasa za spavanje
„Zbog blizine šume nam i ljeti dolazi taj sveži zrak, tako da nikad nije previše vruće, a napravili smo i jednu malu krovnu terasicu koja je ustvari služi da bi se ta posteljina mogla prozračiti. Ujedno se koristi i da dečki spavaju ljeti gore na terasi na madracu na napuhavanje“, kaže nam arhitektica.
A kad je već adaptirala kuću za potrebe obitelji, arhitektica nije zaboravila ni na svoj radni prostor te je u prizemlju uredila svoj ured.
Jednostavne moderne linije uz poneki akcent čini se da su njezina osobna preferencija. Ali ne boji se ni hrabrih izbora.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Od mračnog hodnika do svijetlog, otvorenog interijera: Pogledajte kako je ovaj stan dobio potpuno novi doživljaj prostora
Projekt potpisuje arhitektonski studio šen, koji je kroz novi raspored i pažljivo odabrane materijale prostoru dao potpuno novu logiku
Stan iz 70-ih na zagrebačkim Ravnicama, u neposrednoj blizini parka Maksimir, prošao je temeljitu transformaciju koja pokazuje koliko kvalitetna adaptacija stana može promijeniti način života. Projekt potpisuje arhitektonski studio šen, koji je kroz novi raspored i pažljivo odabrane materijale prostoru dao potpuno novu logiku.
Zašto se u nekim domovima osjećamo bolje nego u drugima? Odgovor je u rasporedu
Iako je stan i u izvornom stanju imao značajnu prednost, obilje prirodnog svjetla i pogled na krošnje, njegova unutarnja organizacija to nije pratila. Upravo je zato adaptacija bila usmjerena na oslobađanje prostora, smanjenje komunikacijskih zona i stvaranje protočnog, suvremenog interijera.
Renovacija stana prije i poslije: od zatvorenog tlocrta do protočnog prostora
Stan je prije adaptacije bio ispunjen pregradama, a velik dio površine zauzimao je hodnik. Takav raspored bio je tipičan za razdoblje gradnje, no u suvremenom načinu života pokazao se kao ograničavajući.
“Stan smo zatekli s velikim udjelom hodnika i nizom pregrada koje su ograničavale njegov potencijal”, objašnjava arhitekt.
Prostorije su bile jasno odvojene – dvije spavaće sobe, kuhinja, dnevni boravak i kupaonica – ali njihov međusobni odnos nije omogućavao maksimalno korištenje svjetla i prostora. Dnevna zona, iako smještena uz otvore, nije u potpunosti koristila potencijal prirodnog osvjetljenja.
Nakon adaptacije stana uklonjen je višak pregrada, a prostor je dobio novu protočnost. Razlika između prije i poslije najviše se očituje u dojmu – interijer je danas otvoreniji, svjetliji i vizualno povezan.
Lounge umjesto hodnika
“Postojeći raspored soba, s obzirom na raspodjelu otvora, pokazao se kao logična osnova za novo rješenje. Polazišna točka bila je pojačati prisutnost svjetla i pogleda na krošnje”, ističe arhitekt.
Umjesto klasičnog hodnika uveden je centralni prostor koji funkcionira kao svojevrsni lounge – linearna zona koja povezuje sve dijelove stana. Upravo taj prostor postaje ključna točka interijera i najveća promjena u odnosu na izvorni tlocrt.
Lounge više nije samo komunikacija, već aktivni dio stana. Opremljen je klupama, diskretnom rasvjetom i ogledalom koje reflektira svjetlo i dodatno produbljuje prostor.
Posebnu fleksibilnost omogućuju klizna vrata pune širine, koja prostor po potrebi zatvaraju ili otvaraju. Time stan postaje prilagodljiv različitim scenarijima – od otvorenog dnevnog prostora do intimnijih cjelina.
Više svjetla i povezanost s okolinom
Jedan od glavnih ciljeva projekta bio je naglasiti prirodno svjetlo kao ključni element interijera. To je postignuto premještanjem spavaćih soba prema središtu stana, čime su pročelja oslobođena za dnevne zone.
Rezultat je prostor u kojem svjetlo prodire dublje u interijer, dok pogled na zelenilo Maksimira postaje sastavni dio svakodnevnog iskustva. Stan koji je prije djelovao zatvoreno danas odiše prozračnošću i smirenošću.
Pametna organizacija servisnih prostora
Uz sjeverni nosivi zid organiziran je kompaktan servisni blok koji uključuje ulazni prostor, kupaonicu i kuhinju. Smanjenjem tih zona na optimalne dimenzije oslobođen je dodatni prostor za dnevne funkcije.
Kuhinja je pritom značajno povećana i danas djeluje kao ravnopravan dio stana. Nekada izdvojena i ograničena, sada je funkcionalnija i vizualno povezana s ostatkom interijera.
Materijali i boje: ravnoteža između neutralnog i naglašenog
Interijer se temelji na neutralnoj paleti – bijelim zidovima i svijetlom mikrocementu koji se proteže kroz većinu prostora. Takva baza omogućuje kontinuitet i naglašava prostornu protočnost.
Središnje zone, poput spavaćih soba, dodatno su naglašene parketom koji unosi toplinu i jasno definira različite funkcionalne cjeline.
Karakter prostoru daju pažljivo uvedeni akcenti – kuhinja u desaturiranoj zelenoj boji te crveni stolarski elementi u loungeu i kupaonici. Namještaj je većinom odabran u smirenim tonovima kako bi se postigla ravnoteža između dinamike i jednostavnosti.
Prostor je dodatno obogaćen biljkama, umjetninama i detaljima, među kojima se ističe rad „Crvena zemlja“ autora Tomislava Šen.
Adaptacija stana kao primjer suvremenog stanovanja
Ovaj projekt jasno pokazuje kako adaptacija stana može nadmašiti estetsku razinu i postati alat za unapređenje kvalitete života. Bez povećanja kvadrature, prostor je dobio novu funkcionalnost, više svjetla i veću fleksibilnost.
Uklanjanjem suvišnih pregrada i uvođenjem prilagodljivih zona stvoren je interijer koji odgovara suvremenim potrebama – otvoren, ali istovremeno intiman kada je to potrebno.
Ova adaptacija pokazuje da ključ kvalitetnog stanovanja nije u veličini prostora, već u promišljenom rasporedu.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Ostava usred dnevnog boravka: Kako je arhitektica pretvorila problem u prednost stana
Lucija Puljić iz El Be arhitektonskog studija smjestila je spremište u središte dnevnog prostora — i time riješila ne samo pohranu, već i loš odnos kuhinje i dnevne sobe.
Stan od otprilike 80 kvadrata na prvi pogled nije djelovao skučeno. Problem je bio suptilniji — nedostatak kvalitetne pohrane i krivi odnos između kuhinje i dnevnog boravka. Dnevna soba bila je prevelika u odnosu na kuhinju, a otvoreni prostor nije bio optimalno iskorišten. Upravo tu je mag. ing. arh. Lucija Puljić iz El Be arhitektonskog studija pronašla rješenje koje na prvu zvuči neobično.
„Htjeli smo ubaciti negdje spremište i to smo iskoristili u dnevnom dijelu zato što je bio komotan, ali odnos kuhinje i dnevne sobe bio je kriv. Bila je prevelika dnevna soba u odnosu na kuhinju. Tako da smo jednim centralnim dijelom povećali spremište i time omogućili dodatno skladištenje u kuhinji i preorijentirali samu dnevnu sobu kako bi se omogućio lakši pristup prema terasi.”
Uvođenjem centralnog volumena ostave postignuto je nekoliko stvari odjednom: povećana je količina pohrane, bolje je organiziran prostor kuhinje, dnevni boravak je dobio jasniju strukturu, a omogućena je i bolja komunikacija prema terasi.
Namještaj po mjeri koji sve drži na okupu
Ključni izazov bio je uklopiti ostavu u prostor bez narušavanja estetike — zatvoriti je u ormare i vizualno povezati s kuhinjom i dnevnim boravkom. Marko Vurušić, vlasnik Restyle stolarije, objašnjava složenost izvedbe.
„Najveći izazovi su bili da zatvorimo ostavu u ormare, u kompletnu priču — da bude u jednoj cjelini kuhinja, ostava plus dnevni boravak. Uspjeli smo ukomponirati postojeće zidove s našim namještajem, dobiti kut po 45 stupnjeva, spoj smo napravili gerung — znači lijepi prelaz tog kuta i nastavak dnevnog boravka na drugu stranu.”
Preciznost izrade bila je ključna. Prijelazi iz materijala u materijal zahtijevali su detaljnu razradu radioničkih nacrta kako ne bi došlo do pogreški u izvedbi.
Lincoln orah koji izgleda kao pravi furnir
U interijeru dominira iveral koji vjerno imitira prirodne materijale. Mladen Lovreković, direktor tvrtke Elgrad, posebno ističe dekor Lincoln orah.
„Kad ga vidimo na velikim površinama i lijepo svjetlo pada na njega, toliko djeluje poput prirodnog furnira da stvarno mislim da nitko nema što prigovoriti iveralima i sličnim materijalima.”
Posebno zanimljiv detalj je zidna obloga u dnevnoj sobi koja na prvi pogled izgleda poput filca. Lovreković objašnjava da je zapravo riječ o iveralu — tek kad ga se dodirne, postaje jasno da nije meka tekstilna površina nego tvrdi materijal. Takvi detalji pokazuju koliko daleko su otišli suvremeni materijali u imitiranju različitih tekstura.
Boje koje ne odudaraju od onoga što već postoji
Kod odabira boja Lucija Puljić krenula je od onoga što je u stanu već bilo — drvene podne obloge i sivkastih keramičkih pločica u kupaonama.
„Htjeli smo postići nenametljivost. Bili smo definirani već postojećom podnom oblogom koja je bila drvena i oblogama pločica u kupaonama koje su bile sivkaste, pa smo nijansiranje usmjerili prema tome — bež nijanse i drvene nijanse koje se ne kose s postojećim oblogama.”
U dnevnim prostorima prevladava bež u kombinaciji s tamnim drvetom, dok su detalji izvedeni u toploj crnoj (tzv. soft black) i antracit tonu (tzv. onyx) — nijansama koje su dovoljno bliske da ne stvaraju oštre kontraste, ali dovoljno različite da prostor ima dubinu.
Kuhinja koja se ističe radnom pločom
Iako kompaktna, kuhinja dobiva karakter zahvaljujući radnoj ploči od kompaktnog materijala — izuzetno popularnog i trajnog materijala posljednjih godina. Lovreković opisuje odabrani dekor kao tamni mramor koji prema njegovim riječima već malo ima prema betonu i škriljevcu — neobičan izbor koji se s tamnim detaljima u ostatku interijera izvrsno uklopio.
Šaht u sredini i podno grijanje: Rješavanje problema dizajnom
Projekt je imao i tehničke izazove koji su zahtijevali kreativna rješenja. U sredini prostorije nalazio se postojeći šaht koji se nije mogao mijenjati, a u pod se nije smjelo intervenirati jer je već bilo postavljeno podno grijanje. Umjesto klasičnih građevinskih zahvata, problem je riješen kroz dizajn namještaja — elementima ormara dobivena je, zapravo, još jedna prostorija.
Kupaonica: Najveći izazov projekta
Kupaonica je bila najzahtjevniji dio projekta. Perilica rublja i unutarnja jedinica dizalice topline bile su na pozicijama koje nisu odgovarale novom rasporedu, ali ih se nije moglo premjestiti.
„Kupaona nam je bila veliki izazov. Imali smo postavljene instalacije, perilicu rublja i unutarnju jedinicu dizalice topline na mjestima koja nam nikako nisu odgovarala. Zatvorili smo perilicu u ormar u koji smo smjestili i sve potrepštine, a u maloj kupaoni smo elementom ormara s ukalupljenim ogledalom uspjeli smjestiti sve šampone i slično što ne želimo prikazivati.”
Lucija Puljić, mag. ing. arh., El Be arhitektonski studio
Materijal je i u kupaonama isti — iveral. Lovreković naglašava da je on dovoljno čvrst i kvalitetan za korištenje i u kuhinji i u kupaonici, uz uvjet da su rubovi pravilno zatvoreni kako vlaga ne bi prodrla unutra.
Ovaj stan pokazuje da se potencijal prostora često krije tamo gdje ga najmanje očekujemo. Ostava usred dnevnog boravka na prvu zvuči kao kompromis — ali u rukama dobre arhitektice postala je prednost koja je unaprijedila cijeli stan.
Topli minimalizam u obiteljskoj kući – sve je projektirano unaprijed i ništa nije slučajno
