Iako nema zime, kolibe u planinama vrlo su atraktivno i poželjno mjesto za provesti zimske dane. Malo mira i tišine bez stresa i gradske vreve mnogima je lijek, a mi smo na Pinterestu pronašli baš takva mjesta. Možda dobijete inspiraciju i odlučite se na pothvat gradnje baš takve kolibe.

Naravno da moraju biti drvene i okružene drvećem.

Kako izvana, tako drvo dominira i iznutra. Rustikalni stil savršen je za ovakve kolibe jer im daje potrebnu toplinu i ugođaj.

A za još bolji ugođaj pobrinut će se i kamin koji je nezaobilazan u ovakvim kućicama. Ili pak peć na drva.

Tepisi i krzno utoplit će i najhladnije zimske dane i noći.

A u ovo vrijeme ne smiju se zaboraviti ni božićni ukrasi.

Božićno zimzeleno drvce, često bor ili jela, ukrašeno lampicama i ukrasima kao dio božićnih svečanosti, svima nam je dobro poznato. Božićna drvca mogu biti svježe rezana, presađena u teglu ili umjetna, a koriste se kao unutarnji i vanjski ukrasi. Dok su stabla tradicionalno povezana s kršćanskom simbolikom, njihova suvremena upotreba uglavnom je svjetovna. Mnoge obitelji ispod božićnog drvca stavljaju darove koji će se otvoriti na Božić.

Pogled u prošlost

Upotreba zimzelenih stabala i vijenaca koji su simbol vječnog života bio je običaj drevnih Egipćana, Kineza i Hebreja. Štovanje stabla bilo je uobičajeno među poganskim Europljanima i preživjelo je njihovo obraćenje kršćanstvu u skandinavskim običajima ukrašavanja kuće zimzelenim granama na Novu godinu, kako bi se otjeralo zlo. Nadalje, tradicija se održala u Njemačkom običaju postavljanja stabla jele na ulaz ili u unutrašnjost kuće tijekom zimskih praznika.

Moderno božićno drvce, pak, potječe iz zapadne Njemačke. Glavni predznak popularne srednjovjekovne priče o Adamu i Evi bilo je rajsko stablo, drvo s plodovima jabuka. Nijemci su na 24. prosinca, odnosno Badnjak, po uzoru na rajsko stablo, postavljali stablo u svojim domovima. U istoj sobi bila je i Božićna piramida, trokutasta drvena konstrukcija koja je imala police za držanje božićnih figurica, svijeća i zvijezdi. Do 16. stoljeća, božićna piramida i rajsko stablo spojili su se i postali božićno drvce.

Običaj je bio široko rasprostranjen među njemačkim luteranima do 18. stoljeća, ali tek u sljedećem stoljeću božićno drvce postalo je duboko ukorijenjena njemačka tradicija. U Engleskoj je predstavljen početkom 19. stoljeća, a božićno drvce popularizirano je sredinom 19. stoljeća od strane njemačkog Princa Alberta, supruga kraljice Viktorije. Viktorijansko božićno drvce ukrašavalo se igračkama i malim darovima, svijećama, bombonima i ukrasnim kolačima koji su visili s grana pričvršćeni vrpcama i papirnim lancima. U 17. stoljeću Njemački doseljenici su božićna drvca ponijeli u Sjevernu Ameriku, pa su do 19. stoljeća ona postala vrlo popularna. Popularna su bila i u Austriji, Švicarskoj, Poljskoj i Nizozemskoj.