Uređenje interijera
60-30-10 – mala tajna dizajna interijera
Američki dizajner i dekorater Albert Hadley tvrdio je kako se suština uređenja interijera uvijek odnosi na ljude i na to kako oni žive. Riječ je o onome što zaista čini privlačno, civilizirano i smisleno okruženje, a ne o onome što je trenutačno ‘in’ ili ‘out’. Tom mišlju se vodi i zagrebačka dizajnerica interijera, Ksenija Jurinec, koja nam je otkrila što je zlatno pravilo u uređenju interijera.
Kako postići ravnotežu boja?
Odlučite li se osvježiti svoj životni prostor, a pritom imate više najdražih boja i apsolutno nikakve ideje o tome kako ih iskombinirati, nemojte očajavati. Spas donosi zlatno pravilo uređenja interijera pomoću kojeg se postiže ravnoteža boja, a naziva se 60-30-10.
“Proporcije i odnos 60-30-10 pri izboru u interijeru boja je jedno opće pravilo, jedan smjer za postići harmoničan i balansirani sklad boja u interijeru gdje je tih 60 posto jedna osnovna boja, to jest osnovni ton”, objašnjava Ksenija.
Glavna boja prostorije je 60, odnosno to je boja izražena na zidovima, stropovima, stolariji i većim komadima pokućstva. Ona je zapravo podloga na kojoj će se istaknuti sekundarna boja.
Sekundarni tonovi daju karakter
Na njemu sa sekundarnim tonovima daje živost boja, odnosno te boje daju karakter paleti.
U ovoj boji može biti naglašen namještaj. Njezin osnovni cilj jest podržavanje glavne boje, a istovremeno se od nje mora i dovoljno razlikovati kako bi mogla doći do izražaja. U slučaju Ksenijina ureda sekundarni tonovi su bordo i oker.
Zlatna boja hrasta i media pana, odnosno zlatni oker u kombinaciji s bordo tonovima postižu jedan razigrani efekt. Svaka polica ima različitu nijansu bordoa, kao i na ormariću.
Tercijarna boja kao “final touch”
Na kraju dolazimo do tercijarne boje, odnosno naglašene boje u prostoriji koja odnosi posljednjih deset posto omjera. Za dnevnu sobu bi to uglavnom bile lampe i ukrasni dodaci, međutim u slučaju Ksenijina ureda, riječ je o stolu i stolicama.
“Ovih deset posto je taj nekakav akcent koji daje prostoru taj dodatni touch i poentira ostale tonove ili baš ide u neki kontrast da pojača ritam, ovisno što želimo postići”, govori Ksenija.
Ovo pravilo služi kao orijentir
Treba imati na umu da se zlatnog pravila ne moramo slijepo držati. Ono nam treba služiti kao orijentir.
“Uvijek je dobro imati neki smjer koji će nam pomoći da se ne pogubimo. To je zapravo statistika, a ta statistika se u pravilu pojavljuje vrlo rijetko, gotovo nikada. Kada radimo interijere onda se zapravo vodimo nekim svojim osjećajem za postizanje balansa u tim bojama, ovisno o kontekstu, klijentima, korisnicima koji žive u tom prostoru i tu postoji velik broj raznih karakteristika i funkcija koje želimo postići izborom boja”, objašnjava dizajnerica.
Boje koje odražavaju vaš karakter
Uvijek odaberite boju koja će oslikavati vaš karakter. Još je 40-ih godina prošlog stoljeća švicarski psiholog Max Luescher razradio testove za otkrivanje mentalnog i fizičkog stanja ljudi, polazeći od njihovih reakcija na određene boje. Kako bi u ispunjavanju želja i potreba klijenta bila što uspješnija, Ksenija također koristi testove.
“Meni je u interesu uvijek pogoditi karakter korisnika, odnosno ljudi koji žive u tom prostoru i prema njihovim životnim potrebama, životnom stilu, načinu rada odabrati boje koje pašu baš njima”, govori Ksenija.
Nakon toga u razmatranje uzima i arhitektonski kontekst, odnosno je li riječ o novogradnji ili nekoj starijoj zgradi, a potom promatra duh i karakter mjesta te krajobraz.
Priroda joj je vječna inspiracija
Metodama bionike, biomimikrike bira palete. Ksenija nam je na licu mjesta demonstrirala i kako to izgleda u praksi. Uzorci su uistinu bili kamenčići, a koristila ih je za uređenje jedne kuće na moru.
Ako se odlučite pratiti pravilo 60-30-10 možete pogriješiti ne obratite li dovoljno pozornosti na izbor materijala.
Kućanski uređaji
Kuhinja bez aparata na vidiku: Rješenje koje treba planirati na vrijeme
Jeste li već čuli za “garažu za aparate”?
Kuhinja u kojoj nigdje ne vidite nijedan aparat izgleda kao s naslovnice časopisa: čisto, uredno, gotovo kao dio dnevnog boravka. Skriveni kuhinjski aparati upravo to obećavaju. Ali prije nego što se zaljubite u tu sliku, vrijedi postaviti jedno pitanje: kako će s tim biti živjeti u utorak ujutro, kad kasnite, a kava još nije gotova?
3 kuhinjske zone koje olakšavaju svakodnevicu – evo kako pametno organizirati kuhinju
Prije samo nekoliko godina u kuhinji smo imali kuhalo, eventualno toster. Danas je ondje cijela mala flota: aparat za kavu, mlinac, blender, friteza na vrući zrak, možda i mikser ili aparat za sok. Svaki od njih traži svoje mjesto i svoju utičnicu, pa se svi skupljaju uz zid, na radnoj plohi, među kabelima i mrvicama koje se nakupljaju upravo ondje gdje krpa najteže dopire.
Nijedan od tih aparata nije suvišan, ali zajedno kuhinji oduzimaju i prostor i mir. Kad počnete kuhati, ispostavi se da za dasku za rezanje nema mjesta, jer ga je već zauzeo toster koji koristite dvaput tjedno. A kad kuhinja dijeli prostor s dnevnim boravkom, taj prizor vidite i s kauča, svaku večer.
Zato ne čudi što skriveni kuhinjski aparati postaju jedan od najtraženijih kuhinjskih detalja. U Houzzovu izvješću o novim trendovima za 2026. britanske pretrage za pojmom appliance garages porasle su za 453 posto u godinu dana. Raste i zanimanje za ostave i kutke za kavu.
Gdje sakriti male aparate
Naziv appliance garage, odnosno garaža za aparate, zvuči kao nešto iz skupih kuhinja s naslovnica. Zapravo nije ništa više od ormarića koji je od početka predviđen za male kuhinjske aparate. Od običnog ormara razlikuje se po dvije stvari: aparati u njemu imaju stalno mjesto i u pravilu utičnicu, pa se mogu koristiti bez vađenja iz ormara i traženja slobodnog priključka. Kad se vrata zatvore, radna ploha je prazna. Kad se otvore, sve je na dohvat ruke.
Takav ormarić može se smjestiti na nekoliko mjesta, a svako ima svoju logiku.
1. U kutu radne plohe. Kut je najčešći izbor jer je to prostor koji se ionako teško koristi za rad. Važno je samo da ispred ormarića ostane dovoljno radne plohe, kako bi se aparat mogao izvući i koristiti.
2. Uz hladnjak ili visoki element. Tu treba paziti na jednu sitnicu: uz hladnjak vam treba i slobodna površina na koju ćete odložiti ono što izvadite iz njega.
3. U visokom elementu. U većim kuhinjama aparati se sve češće smještaju u ormar od poda do stropa, s policama i izvlačnom policom. To je rješenje za one koji imaju puno aparata i žele ih sve na jednom mjestu, a radnu plohu potpuno slobodnu. U takvom elementu lako nastane i kutak za kavu, sa šalicama i aparatom zajedno.
4. U donjem elementu. Teški aparati poput miksera ili blendera koje ne koristite svaki dan ne moraju uopće stajati na radnoj plohi. Mogu se spremiti u donji ormarić s mehanizmom koji ih podigne do visine radne plohe kad zatrebaju.
5. U niši bez vrata. Ponekad su vrata nepotrebna, a dovoljno je da aparat ne bude na prvoj liniji pogleda. Uvučena niša u zidu ili između elemenata sakrije ga iz kuta, ali ostaje odmah dostupan.
Ostava usred dnevnog boravka: Kako je arhitektica pretvorila problem u prednost stana
Vrata koja ćete otvarati tisuću puta godišnje
Ormarić s aparatima otvara se svaki dan, često više puta. Zato način zatvaranja nije samo estetska odluka, nego pitanje koliko će vas s vremenom živcirati.
Rolo vrata spuštaju se odozgo poput male rolete i ne zauzimaju prostor ispred ormarića. Dobra su za manje kuhinje i kutove, a imaju i pomalo retro šarm. Prije odluke vrijedi zamisliti kako se čiste lamele na kojima se skuplja kuhinjska masnoća.
Uvlačna vrata otvaraju se kao klasična, a zatim kliznu u bočne utore i gotovo nestanu. Fronta se može izvesti istim materijalom kao ostatak kuhinje, pa se ormarić potpuno stopi s njom. Ovo je najelegantnije rješenje, ali utori za vrata zauzimaju dio prostora unutar ormarića, a sve ovisi o kvaliteti okova. Pitajte stolara kakav mehanizam ugrađuje i kako se ponaša nakon nekoliko godina svakodnevnog korištenja.
Preklopna vrata savijaju se na pola i otvaraju prema van. Zgodna su kad je ormarić širok, a prostora za velika krila nema.
Podizne fronte otvaraju se prema gore i dobro funkcioniraju kod nižih ormarića. Imajte na umu da dok su otvorene, ne možete pristupiti gornjem elementu iznad njih, a otvorena fronta ne smije vas udarati u glavu dok stojite uz nju.
Ono što se ne vidi, a osjeti se svaki dan
Lijepa fronta tek je pola posla. Garaža za aparate funkcionira samo ako je isplanirana prije izrade kuhinje, a ne dodana kad se shvati da kuhalo nema gdje stajati.
Pripazite na utičnice unutar ormarića. Bez njih garaža postaje obična ostava, a aparate ćete svaki put vaditi, uključivati i vraćati. Iskustvo pokazuje da to traje dva tjedna, nakon čega aparat ostane vani, a vrata otvorena. Zato utičnice treba predvidjeti u elektro planu, s električarem koji zna koliko će aparata u tom kutu raditi istodobno. Kako se kuhinja planira od instalacija prema frontama, objasnio je dizajner Matej Kušević u tekstu o tome zašto je elektro plan najjeftiniji nacrt u domu.
Ormarić treba biti dovoljno dubok za najveći aparat, a izvlačna polica omogućuje da ga izvučete jednim pokretom, što je važno jer kuhalo, aparat za kavu, toster i friteza ispuštaju paru i toplinu pa ih treba koristiti izvan ormarića ili uz otvorena vrata. Unutrašnjost zato mora biti od materijala koji podnosi vlagu i toplinu i lako se briše, jer mrvice ne nestaju, samo ih više ne vidite. Dodatnu sigurnost daju utičnice koje isključuju struju kad se vrata zatvore.
Kad je pametnije aparate ostaviti na vidiku
Ako koristite samo kuhalo i aparat za kavu, a radne plohe imate napretek, lijep i uredan kutak na otvorenom možda je jednostavnije i iskrenije rješenje. Nema vrata koja treba otvarati, ni okova koji se mogu istrošiti.
Ali ako vam je kuhinja dio otvorenog dnevnog prostora, a radna ploha svakodnevno izgleda kao izlog trgovine aparatima, razlika može biti golema. Navečer, kad zatvorite vrata, kuhinja prestaje biti radionica i postaje dio dnevnog boravka.
Najviše smisla ima u kuhinjama u kojima se o svakom centimetru razmišlja unaprijed, jer dobra kuhinja se projektira od instalacija i centimetara, a ne od boje fronte.
I možda je to najveća vrijednost ovog trenda. Ne skriva samo toster. Vraća radnoj plohi ono čemu je namijenjena, prostor za rad, i kuhinji mir koji se osjeti tek kad ga jednom imate.
Kuhinja i blagovaonica
Žuta kuhinja koja „sama popravlja” ogrebotine? Evo u čemu je trik
Biste li se usudili cijelu kuhinju obojiti u žuto? Ova žuta kuhinja privlači pogled bojom, ali iznenađuje materijalom: sitne površinske ogrebotine na njezinim FENIX frontama mogu se popraviti pomoću topline.
Vlasnicima stara kuhinja više nije odgovarala ni rasporedom ni funkcionalnošću, pa su odlučili krenuti ispočetka. Zadali su osnovne smjernice, poput položaja vode, a arhitektica Zrinka Helfer, osmislila je završni dizajn i kombinaciju boja i materijala. Upravo je ona predložila zagasitu žutu nijansu Giallo Evora — hrabar izbor koji su vlasnici prihvatili i koji je odredio karakter cijele kuhinje.
Luksuzna vila čiji dizajn interijera poziva na odmor
Ogrebotina na fronti ne mora ostati zauvijek
Sitna ogrebotina na novoj kuhinji lako postane detalj koji primjećujemo svaki put kada prođemo pokraj nje. Na FENIX površinama takav trag može se ublažiti ili ukloniti odgovarajućim toplinskim postupkom.
Trik je u primjeni vlage i topline, prema uputama za taj materijal. Površina se ne obnavlja sama od sebe: postupak je namijenjen površinskim mikroogrebotinama, a ne dubokim ogrebotinama i većim oštećenjima. Istu mogućnost nemaju sve mat površine.
FENIX smo već predstavili i u stanu u tamnim tonovima s pametno odabranim materijalima, gdje je uz njegov mat izgled pažnju privukla upravo mogućnost popravljanja mikroogrebotina.
Kako toliko žute ne djeluje prenapadno?
Odgovor je u jednostavnosti ostatka dizajna. Fronte su velike, linije smirene, a profili i dodatne boje ne presijecaju površine. Žuta kuhinja zato djeluje kao povezana cjelina. Boja već daje snažan karakter, pa joj nisu potrebni brojni dodatni naglasci.
„Odlučeno je također da bude malo monolitno”, objašnjava Mladen Lovreković iz Elgrada.
Mat završna obrada dodatno oblikuje dojam. FENIX slabo reflektira svjetlost, ugodan je na dodir i ima svojstvo smanjenog ostavljanja otisaka prstiju. Odabrana nijansa tako dolazi do izražaja kroz velike, mat plohe.
Jedna velika ladica? Iza fronte krije se više nego što očekujete
Visoka fronta mogla bi vas navesti da očekujete jednu duboku ladicu u kojoj se stvari slažu jedna na drugu. Ovdje se iza velike žute površine krije nekoliko nižih unutarnjih ladica, pa se kuhinjske potrepštine mogu rasporediti odvojeno i lakše pronaći.
Trendovi u kuhinjama 2026: Prirodni materijali, meke forme i skrivena tehnologija
Time je riješen i dizajnerski izazov: kako dobiti preglednu pohranu, a sačuvati velike, neprekinute fronte? Unutarnje ladice dijele prostor za spremanje, dok izvana žuta boja ostaje bez dodatnih vodoravnih prekida.
Za takvu izvedbu odabran je sustav GRASS Vionaro V8 sa stranicama ladica visine 250 milimetara. Visoke stranice podupiru visoku frontu i pridonose njezinoj stabilnosti — važnom detalju kod elementa koji se svakodnevno otvara i zatvara. Tako iza smirenog izgleda kuhinje stoji razrađena organizacija pohrane.
Zašto radna ploča ima dva centimetra, a zidna obloga samo jedan?
Žućkastozlatne niti u kvarcnom dekoru Nobile povezuju radnu ploču sa žutim frontama. Uzorak se nastavlja na zid i oko prozora, pa radni dio kuhinje djeluje kao cjelina.
No isti izgled skriva razliku: radna ploča debela je dva centimetra, a zidna obloga deset milimetara. Na radnoj površini važna je čvrstoća, dok tanja izvedba na zidu omogućuje elegantniju obradu kutova i rubova oko prozora.
Kvarc je odabran i zbog otpornosti na mrlje te jednostavnog čišćenja — svojstava koja Mladen Lovreković izdvaja za svakodnevno korištenje. Tako ploča nadopunjuje žutu kuhinju izgledom, a praktičnost dolazi do izražaja pri pripremi hrane i pospremanju.
Žuta ne završava na kuhinjskim frontama
Zašto stati na kuhinji kada ista nijansa može povezati i prostor za druženje? Ploča stola izrađena je od FENIX-a u boji Giallo Evora, pa žuta prati interijer od pripreme hrane do sjedenja za stolom. Kontrast daju crni aluminijski okviri i tamno staklo visokog ormara.
Zaboravite načas na boju fronte – dobra se kuhinja projektira od instalacija i centimetara
Na stolu se posebno vidi zašto je održavanje važno: površinu svakodnevno dodirujemo, koristimo i brišemo. Mat izgled najbolje se čuva pravilnim čišćenjem, bez grubog ribanja. Nakon čišćenja FENIX treba isprati i osušiti čistom krpom, dok abrazivna sredstva i tvrde četke mogu promijeniti njegovu završnicu.
Što provjeriti prije nego odaberete žutu kuhinju?
Ovaj projekt pokazuje kako snažna boja može povezati prostor kada je prate jednostavne linije i promišljeni materijali. Prije vlastitog odabira vrijedi provjeriti nekoliko stvari:
- Nijansa: Sviđa li vam se boja i na većoj površini, pri svjetlu u vašem prostoru?
- Pohrana: Što se nalazi iza fronti i koliko je jednostavno doći do stvari?
- Održavanje: Znate li kako se čiste odabrane fronte i radna ploča?
- Materijal: Koja svojstva ima konkretna površina, uključujući mogućnost popravljanja mikroogrebotina?
- Cjelina: Povezuju li se stol, zidna obloga i ostali elementi s glavnom bojom?
Kuhinja po mjeri čovjeka: Idealne dimenzije za udobno i pametno kuhanje
Žuta će prva privući pogled. U svakodnevnom korištenju jednako će važni biti pregledne ladice, jednostavno održavanje i raspored koji olakšava kuhanje.
