Uređenje interijera
60-30-10 – mala tajna dizajna interijera
Američki dizajner i dekorater Albert Hadley tvrdio je kako se suština uređenja interijera uvijek odnosi na ljude i na to kako oni žive. Riječ je o onome što zaista čini privlačno, civilizirano i smisleno okruženje, a ne o onome što je trenutačno ‘in’ ili ‘out’. Tom mišlju se vodi i zagrebačka dizajnerica interijera, Ksenija Jurinec, koja nam je otkrila što je zlatno pravilo u uređenju interijera.
Kako postići ravnotežu boja?
Odlučite li se osvježiti svoj životni prostor, a pritom imate više najdražih boja i apsolutno nikakve ideje o tome kako ih iskombinirati, nemojte očajavati. Spas donosi zlatno pravilo uređenja interijera pomoću kojeg se postiže ravnoteža boja, a naziva se 60-30-10.

“Proporcije i odnos 60-30-10 pri izboru u interijeru boja je jedno opće pravilo, jedan smjer za postići harmoničan i balansirani sklad boja u interijeru gdje je tih 60 posto jedna osnovna boja, to jest osnovni ton”, objašnjava Ksenija.
Glavna boja prostorije je 60, odnosno to je boja izražena na zidovima, stropovima, stolariji i većim komadima pokućstva. Ona je zapravo podloga na kojoj će se istaknuti sekundarna boja.
Sekundarni tonovi daju karakter
Na njemu sa sekundarnim tonovima daje živost boja, odnosno te boje daju karakter paleti.
U ovoj boji može biti naglašen namještaj. Njezin osnovni cilj jest podržavanje glavne boje, a istovremeno se od nje mora i dovoljno razlikovati kako bi mogla doći do izražaja. U slučaju Ksenijina ureda sekundarni tonovi su bordo i oker.

Zlatna boja hrasta i media pana, odnosno zlatni oker u kombinaciji s bordo tonovima postižu jedan razigrani efekt. Svaka polica ima različitu nijansu bordoa, kao i na ormariću.
Tercijarna boja kao “final touch”
Na kraju dolazimo do tercijarne boje, odnosno naglašene boje u prostoriji koja odnosi posljednjih deset posto omjera. Za dnevnu sobu bi to uglavnom bile lampe i ukrasni dodaci, međutim u slučaju Ksenijina ureda, riječ je o stolu i stolicama.

“Ovih deset posto je taj nekakav akcent koji daje prostoru taj dodatni touch i poentira ostale tonove ili baš ide u neki kontrast da pojača ritam, ovisno što želimo postići”, govori Ksenija.
Ovo pravilo služi kao orijentir
Treba imati na umu da se zlatnog pravila ne moramo slijepo držati. Ono nam treba služiti kao orijentir.

“Uvijek je dobro imati neki smjer koji će nam pomoći da se ne pogubimo. To je zapravo statistika, a ta statistika se u pravilu pojavljuje vrlo rijetko, gotovo nikada. Kada radimo interijere onda se zapravo vodimo nekim svojim osjećajem za postizanje balansa u tim bojama, ovisno o kontekstu, klijentima, korisnicima koji žive u tom prostoru i tu postoji velik broj raznih karakteristika i funkcija koje želimo postići izborom boja”, objašnjava dizajnerica.
Boje koje odražavaju vaš karakter
Uvijek odaberite boju koja će oslikavati vaš karakter. Još je 40-ih godina prošlog stoljeća švicarski psiholog Max Luescher razradio testove za otkrivanje mentalnog i fizičkog stanja ljudi, polazeći od njihovih reakcija na određene boje. Kako bi u ispunjavanju želja i potreba klijenta bila što uspješnija, Ksenija također koristi testove.

“Meni je u interesu uvijek pogoditi karakter korisnika, odnosno ljudi koji žive u tom prostoru i prema njihovim životnim potrebama, životnom stilu, načinu rada odabrati boje koje pašu baš njima”, govori Ksenija.
Nakon toga u razmatranje uzima i arhitektonski kontekst, odnosno je li riječ o novogradnji ili nekoj starijoj zgradi, a potom promatra duh i karakter mjesta te krajobraz.
Priroda joj je vječna inspiracija
Metodama bionike, biomimikrike bira palete. Ksenija nam je na licu mjesta demonstrirala i kako to izgleda u praksi. Uzorci su uistinu bili kamenčići, a koristila ih je za uređenje jedne kuće na moru.


Ako se odlučite pratiti pravilo 60-30-10 možete pogriješiti ne obratite li dovoljno pozornosti na izbor materijala.
Dekoracije i detalji
Nova Studijo kolekcija poručuje: Umjetnost je putovanje onih koji se usuđuju biti prvi

Kad god ovaj hrvatski brend zidnih tapeta najavi novu kolekciju, među ljubiteljima interijera zavlada napeto iščekivanje – svi žele znati čime će Studijo ovaj put iznenaditi. Iako nas je Josipa Maras već razmazila kolekcijama koje nerijetko diktiraju trendove na svjetskoj sceni, ova kolekcija iz male hrvatske tvornice donijela je još neviđenu ljepotu hrvatske povijesne baštine i potpunosti nas oduševila.
Od arhiva do ateljea – povijest utkana u potez kista
Dubrovnik je stoljećima gradio svoj identitet na tri stupa: ljudima koji su ga oblikovali, arhitekturi koja ga je čuvala i zapisima koji su ga pamtili. Upravo ta tri elementa čine okosnicu „Ode Dubrovniku“ – jedinstvene kolekcije zidnih tapeta koja nosi karakter limited edition izdanja, ne zbog ograničene dostupnosti, već zbog svoje jedinstvenosti umjetničkog izričaja. Povod za nastanak ove kolekciju bio je personalizirani projekt novog luksuznog hotela, smještenog u srcu uvale Lapad, koji svoja vrata otvara u rujnu ove godine i donosi suvremeni luksuz na svega tri kilometra od povijesne jezgre Dubrovnika.
Stvaranje „Ode Dubrovniku“ prema autorici, bilo je poput arheološkog otkrivanja – pronalaženja priče ispod slojeva bogate povijesne baštine grada pod Srđem. Proces je započeo istraživanjem arhiva i muzeja, proučavanjem originalnih dokumenata, crteža, natpisa i fotografija, nastavio se skiciranjem olovkom, gradnjom kompozicija i dodavanjem akvarelnih tonova koji su unijeli mekoću i fluidnost boje, a završio digitalnom obradom koja je namjerno zadržala nesavršenosti, čuvajući ih kao autentične tragove ruke koja stvara – one umjetnice Josipe Maras.

“Kad mi je povjeren ovaj projekt, znala sam da će me promijeniti – ne samo kao slikaricu, već i kao čovjeka. Dubrovnik nije grad koji možeš dotaknuti površno – on traži da ga razumiješ. Jutarnje šetnje gradom iznova su me oduševljavale – tih i bez ljudi, otkrivao se kroz lica svojih fasada i tišinu starih prolaza. Provodila sam sate u arhivima, listajući spise čiji miris papira i tragovi tinte čuvaju sjećanja na ljude i priče koje su ga oblikovale. Čitala sam rukom pisane recepte iz 14. stoljeća, gledala karte koje su crtale granice Republike, pratila tragove odluka koje su spašavale živote. Moja je misija bila prikazati ga izvan razgledničke ljepote – uhvatiti puls njegove prošlosti. To iscrpljuje, ali i hrani, jer vjerujem da je umjetnost putovanje onih koji se usuđuju biti prvi.” – izdvojila je autorica kolekcije, Josipa Maras.
Svevremenski uređen stan umjetnice Josipe Maras
Grad ispričan kroz junake, arhitekturu i povijesne spise
Svaka tapeta iz nove kolekcije nosi trostruku kompoziciju: figuru junaka priče, arhitektonski element koji ga smješta u prostor i povijesni dokument koji ga uranja u vrijeme. Redoslijed je pažljivo promišljen – figure dominiraju, arhitektura daje strukturu, a dokumenti pružaju tihu, ali ključnu pozadinsku priču. Izdaleka, kompozicija djeluje skladno; izbliza otkriva bogatstvo detalja – rukopisne zapise, zrnca pigmenta i teksturu papira. Glavni junaci kolekcije su dubrovački velikani: pjesnik Ivan Gundulić, znanstvenik i filozof Ruđer Bošković, renesansni liječnik Amatus Lusitanus… Tu su i bezimeni junaci – trgovci pod lukovima Sponze, pomorci s blagom iz dalekih luka, barjaktari sv. Vlaha, žene koje su djecu ostavljale pred vratima prihvatilišta znajući da će ondje pronaći sigurnost. Arhitektura u kolekciji djeluje kao stup narativa: Knežev dvor – političko srce Republike, palača Sponza – gospodarski centar, crkva sv. Vlaha – duhovno središte, te Onofrijev vodovod – inženjersko čudo 15. stoljeća. Pozadine tapeta ispisane su rukopisima i dokumentima koji su oblikovali Dubrovnik: statutom iz 1272., odlukama Velikog vijeća, receptima iz franjevačke ljekarne Male braće, starim kartama Republike, zapisima o trgovini, pomorstvu i ukidanju ropstva – stoljećima prije ostatka Europe.

„Isprva sam mislila da će najveći izazov biti sama izvedba, ali vrlo brzo sam shvatila da je ključ pronaći način kako spojiti tri svijeta – junake priče, arhitektonske elemente i povijesne spise. Svaki je nosio svoju snagu i govorio vlastitim jezikom, ali ih je bilo teško uskladiti u jednoj vizualnoj kompoziciji. Nerijetko sam provodila neprospavane noći tražeći odgovor – gdje smjestiti likove, kako udahnuti život arhitekturi, na koji način dopustiti spisima da govore, a da pritom svi zajedno tvore skladnu cjelinu. I onda se polako posložilo: dokumenti su pronašli svoje mjesto u podlozi i teksturi, junaci su izronili u prvi plan, a arhitektonski oblici postali su stupovi koji nose cijelu kompoziciju. Tada je zid po prvi put – oživio. I znala sam da ispred sebe imam nešto veliko, vrijedno svakog truda i svake treće smjene.” – prisjetila se umjetnica.
Nagrada za najbolji dizajn, osvajanje Pariza i predstavljanje američkom tržištu
Kolekcija bez prethodnika – prvi otisak drugačije povijesti
U vremenu kada digitalni alati mogu replicirati gotovo svaki oblik, kada se autorska prava sve češće narušavaju u utrci za instant slavom i tržište preplavljuju brojne replike, ova kolekcija podsjeća na vrijednost izvornog rukopisa. Nijedna tehnologija ne može prenijeti trenutak kada umjetnik odluči pustiti kap boje da se razlije preko ruba zamišljene linije, niti atmosferu arhiva u kojem je ideja sazrijevala. Upravo u tim akvarelnim prijelazima, u mrlji koja prelazi crtu, u drhtavom potezu kista pohranjena je prava priča kolekcije. „Oda Dubrovniku“ stvarana tijekom nekoliko mjeseci – od prvih istraživačkih bilješki do posljednjeg poteza kista. Proces je bio trostruk: junak, arhitektonski motiv i povijesni dokument, pažljivo složeni tako da funkcioniraju i izbliza i izdaleka. Kada je ručni rad pretočen u digitalni format, zadržana je taktilnost i osjećaj da svaka linija nosi namjeru – kao trajni otisak ruke koja stvara.

“Iako sam uvijek otvorena za nove tehnologije i počašćena što je moj rad postao inspiracija mnogima, vjerujem da izvorna umjetnost uvijek pobjeđuje replike – jer ono što nastaje iz tvog vlastitog osjećaja, intuicije i naleta kreativnosti ne može se preslikati, kopirati niti ponoviti. Umjetnost nije algoritam. Možeš precrtati liniju, ali nikada nećeš uspjeti prenijeti njezinu namjeru, viziju cjeline ili trenutak odluke da potez ostane nesavršen – jer upravo tako priča istinu. Upravo zato hrvatske velikane nisam željela prikazati kao muzejske eksponate, već kao ljude, ideje i simbole utkane u tkivo grada. Stare spise utkala sam u pozadinu koja diše, a građevine su doživjele renesansu kakvu može podariti samo ruka ovog stoljeća.” – zaključila je Josipa Maras.
Kolekcija je dostupna na https://studijo.co/
Arhitektura i dizajn
Što znači moderno uređenje doma i kako to postići
Planirate urediti svoj životni prostor da izgleda “modernije” – donosimo kako

Uređenje doma počinje pitanjem što zapravo želimo od prostora. Ako planirate moderno uređenje doma, važno je znati da ono podrazumijeva puno više od bijelih zidova, čistih linija i minimalističkog namještaja.
Moderno je zapravo rezultat dugog razvoja arhitekture i dizajna, a njegova glavna ideja je stvaranje prostora koji su funkcionalni, prozračni i prilagođeni načinu života.
Koji odabrati i kako uspješno primijeniti stil uređenja u svom domu?
U nastavku donosimo pregled što moderno uređenje zapravo znači, kako prepoznati elemente modernizma i postmodernizma, te na što treba paziti pri odabiru arhitekta.
Što podrazumjeva moderno uređenje stana?
Ako pojam “moderno” i danas u nama budi osjećaj uzbuđenja i napretka, to u velikoj mjeri možemo zahvaliti Le Corbusieru. Le Corbusier i europski modernisti vjerovali su da zgrade trebaju biti univerzalne i lišene svake lokalne osobitosti.
Moderni stil pojavio se početkom 20. stoljeća kao reakcija na prenaglašene ukrase i klasične stilove. Arhitekti i dizajneri željeli su stvoriti prostore koji su jednostavniji, svjetliji i praktičniji za život.
Danas moderno uređenje znači:
- otvoren prostor – povezan dnevni boravak, kuhinja i blagovaonica,
- puno prirodne svjetlosti – veliki prozori i staklene stijene,
- prirodni materijali – drvo, kamen, staklo, metal,
- neutralne boje – bijela, siva, bež, koje se nadopunjuju detaljima u jačim tonovima,
- manje je više – prostor nije pretrpan, svaki komad namještaja ima svrhu.

Od modernizma do modernog
Modernizam je stil koji je donio jednostavnost i racionalnost. Njegovo geslo bilo je “forma slijedi funkciju” – što znači da izgled prostora proizlazi iz njegove namjene.
Prepoznaje se po:
- ravnim linijama i jednostavnim oblicima,
- odsustvu dekoracije,
- funkcionalnom namještaju,
- svijetlim i prostranim prostorima
Primjer modernističkog stana je prozračan interijer s velikim prozorima, minimalno ukrašenim zidovima i namještajem koji ima jasnu, praktičnu funkciju.
A još modernije od modernizma – postmodernizam
Postmodernizam se razvio od 1960-ih, kao odgovor na strogu jednostavnost modernizma. Dizajneri su željeli unijeti igru, boje i simboliku natrag u interijere.
Uredite prostor u stilu 70-ih: Ovo su pravila koja je dobro slijediti
Karakteristike postmodernizma:
- kombinacija različitih stilova i epoha,
- korištenje boja i kontrasta,
- razigrani oblici i neočekivani detalji,
- povratak dekoraciji, ali na novi, suvremen način
Postmodernistički stan može imati neutralnu osnovu, ali s naglašenim komadom namještaja u jarkoj boji, zid ukrašen umjetničkim djelima ili kombinaciju starog i novog namještaja.
Novi postmodernizam u dizajnu interijera donosi modernu reinterpretaciju klasičnog postmodernizma iz 80-ih godina. Dok je originalni postmodernizam bio reakcija na strogi minimalizam, novi postmodernizam teži uravnoteženijoj kombinaciji kreativnosti i funkcionalnosti.
Kako odabrati pravog arhitekta za moderno uređenje stana?
Uređenje doma nije samo pitanje odabira boja i namještaja – to je proces u kojem arhitekt (i/ili dizajner) ima ključnu ulogu. On povezuje vaše želje s tehničkim mogućnostima prostora.
Evo nekoliko savjeta pri odabiru arhitekta:
- Portfolio – pogledajte ranije projekte i uvjerite se da su u skladu s vašim ukusom.
- Razgovor – dobar arhitekt postavlja pitanja, sluša i predlaže rješenja.
- Budžet – arhitekt vam može pomoći da najbolje iskoristite raspoloživa sredstva.
- Iskustvo – prednost dajte arhitektima koji imaju iskustva s adaptacijama stanova.
- Komunikacija – s arhitektom morate moći otvoreno razgovarati jer suradnja traje mjesecima.
Razlika između arhitekta i dizajnera interijera
Mnogi se pitaju – trebam li arhitekta ili dizajnera interijera? Evo ključnih nekoliko razlika:
Arhitekt
- bavi se strukturom prostora – zidovima, rasporedom prostorija, instalacijama i oblikovanjem zgrade ili stana,
- ima ovlasti za izradu projekata i potrebnih dozvola,
- ključan je kod adaptacija koje uključuju statiku ili gradnju,
- osigurava da prostor bude funkcionalno i tehnički izvediv
Dizajner interijera
- fokusira se na unutarnji izgled i ugođaj – boje, namještaj, rasvjetu, dekoraciju,
- nema ovlasti za projektiranje konstrukcije,
- specijaliziran je za estetiku i praktičnost prostora,
- unosi osobnost i stil u vaš dom.
Ukratko: arhitekt stvara kostur i funkcionalnost prostora, dok dizajner interijera daje završni estetski pečat. Najbolji rezultati postižu se njihovom suradnjom.
Inspiracija iz suvremenih projekata
Moderno uređenje doma danas ide ruku pod ruku s održivošću i tehnologijom.
Inspiraciju možete pronaći u:
- pasivnim kućama – koji štede energiju,
- zelenim krovovima i zidovima – koji vraćaju prirodu u grad,
- adaptacijama starih industrijskih prostora – u moderne stanove,
- pametnim domovima – gdje tehnologija olakšava svakodnevni život.
Takvi primjeri pokazuju kako moderno nije samo estetika, već i način na koji živimo i koristimo prostor.
Adaptacija derutnog stana u novi, funkcionalni obiteljski dom
Moderno uređenje doma znači spoj funkcionalnosti, estetike i suvremenog načina života. Modernizam donosi jednostavnost i prozračnost, postmodernizam igru i osobnost, a pravi arhitekt pomaže da vaše ideje povežete u cjelinu.
Rezultat je dom koji nije samo lijep, već i prilagođen vašim stvarnim potrebama.