Uređenje interijera
60-30-10 – mala tajna dizajna interijera
Američki dizajner i dekorater Albert Hadley tvrdio je kako se suština uređenja interijera uvijek odnosi na ljude i na to kako oni žive. Riječ je o onome što zaista čini privlačno, civilizirano i smisleno okruženje, a ne o onome što je trenutačno ‘in’ ili ‘out’. Tom mišlju se vodi i zagrebačka dizajnerica interijera, Ksenija Jurinec, koja nam je otkrila što je zlatno pravilo u uređenju interijera.
Kako postići ravnotežu boja?
Odlučite li se osvježiti svoj životni prostor, a pritom imate više najdražih boja i apsolutno nikakve ideje o tome kako ih iskombinirati, nemojte očajavati. Spas donosi zlatno pravilo uređenja interijera pomoću kojeg se postiže ravnoteža boja, a naziva se 60-30-10.
“Proporcije i odnos 60-30-10 pri izboru u interijeru boja je jedno opće pravilo, jedan smjer za postići harmoničan i balansirani sklad boja u interijeru gdje je tih 60 posto jedna osnovna boja, to jest osnovni ton”, objašnjava Ksenija.
Glavna boja prostorije je 60, odnosno to je boja izražena na zidovima, stropovima, stolariji i većim komadima pokućstva. Ona je zapravo podloga na kojoj će se istaknuti sekundarna boja.
Sekundarni tonovi daju karakter
Na njemu sa sekundarnim tonovima daje živost boja, odnosno te boje daju karakter paleti.
U ovoj boji može biti naglašen namještaj. Njezin osnovni cilj jest podržavanje glavne boje, a istovremeno se od nje mora i dovoljno razlikovati kako bi mogla doći do izražaja. U slučaju Ksenijina ureda sekundarni tonovi su bordo i oker.
Zlatna boja hrasta i media pana, odnosno zlatni oker u kombinaciji s bordo tonovima postižu jedan razigrani efekt. Svaka polica ima različitu nijansu bordoa, kao i na ormariću.
Tercijarna boja kao “final touch”
Na kraju dolazimo do tercijarne boje, odnosno naglašene boje u prostoriji koja odnosi posljednjih deset posto omjera. Za dnevnu sobu bi to uglavnom bile lampe i ukrasni dodaci, međutim u slučaju Ksenijina ureda, riječ je o stolu i stolicama.
“Ovih deset posto je taj nekakav akcent koji daje prostoru taj dodatni touch i poentira ostale tonove ili baš ide u neki kontrast da pojača ritam, ovisno što želimo postići”, govori Ksenija.
Ovo pravilo služi kao orijentir
Treba imati na umu da se zlatnog pravila ne moramo slijepo držati. Ono nam treba služiti kao orijentir.
“Uvijek je dobro imati neki smjer koji će nam pomoći da se ne pogubimo. To je zapravo statistika, a ta statistika se u pravilu pojavljuje vrlo rijetko, gotovo nikada. Kada radimo interijere onda se zapravo vodimo nekim svojim osjećajem za postizanje balansa u tim bojama, ovisno o kontekstu, klijentima, korisnicima koji žive u tom prostoru i tu postoji velik broj raznih karakteristika i funkcija koje želimo postići izborom boja”, objašnjava dizajnerica.
Boje koje odražavaju vaš karakter
Uvijek odaberite boju koja će oslikavati vaš karakter. Još je 40-ih godina prošlog stoljeća švicarski psiholog Max Luescher razradio testove za otkrivanje mentalnog i fizičkog stanja ljudi, polazeći od njihovih reakcija na određene boje. Kako bi u ispunjavanju želja i potreba klijenta bila što uspješnija, Ksenija također koristi testove.
“Meni je u interesu uvijek pogoditi karakter korisnika, odnosno ljudi koji žive u tom prostoru i prema njihovim životnim potrebama, životnom stilu, načinu rada odabrati boje koje pašu baš njima”, govori Ksenija.
Nakon toga u razmatranje uzima i arhitektonski kontekst, odnosno je li riječ o novogradnji ili nekoj starijoj zgradi, a potom promatra duh i karakter mjesta te krajobraz.
Priroda joj je vječna inspiracija
Metodama bionike, biomimikrike bira palete. Ksenija nam je na licu mjesta demonstrirala i kako to izgleda u praksi. Uzorci su uistinu bili kamenčići, a koristila ih je za uređenje jedne kuće na moru.
Ako se odlučite pratiti pravilo 60-30-10 možete pogriješiti ne obratite li dovoljno pozornosti na izbor materijala.
Dizajn i trendovi
Trendovi u kuhinjama 2026: Prirodni materijali, meke forme i skrivena tehnologija
Kuhinja je danas jedna od najsloženijih prostorija u domu. Ona više nije samo mjesto pripreme hrane, već prostor u kojem se odvija velik dio svakodnevice – od jutarnje kave i brzih obroka do druženja, rada i večernjeg opuštanja. Upravo zato trendovi u kuhinjama za 2026. godinu ne polaze od estetike, već od načina života.
Trendovi u uređenju kuhinja 2026 koji oblikuju novi izgled doma
Loše organizirana kuhinja vrlo brzo postaje izvor frustracije – usporava kuhanje, stvara nered i narušava užitak boravka u prostoru. Današnje kuhinje zato se planiraju kroz jasno definirane zone: priprema, kuhanje, pohrana, serviranje i druženje.
O tome kako se ti zahtjevi pretaču u konkretna rješenja govori Zdravko Knapić, vlasnik tvrtke Kuhinje Knapić, specijalizirane za projektiranje i izradu kuhinja po mjeri.
1. Plemeniti materijali kao temelj dugotrajnog dizajna
Prirodni materijali postaju osnova suvremene kuhinje jer nude toplinu, trajnost i bezvremensku estetiku.
„Trendovi u kuhinjama za 2026. su plemeniti materijali – prvenstveno furnirane fronte, kamene radne ploče i masivno drvo“, ističe Knapić.
Za razliku od ranijih godina, kada se naglasak stavljao na vizualni efekt, danas se traže površine koje lijepo stare i koje se mogu koristiti desetljećima bez gubitka kvalitete.
2. Boje koje se stapaju s prostorom
Boja se u kuhinjama za 2026. koristi suptilno, kao dio šire priče interijera.
Boja godine pod povećalom: Evo kako je ova ne-boja podjelila struku
„Lakirani dijelovi i fronte i dalje su u trendu, ali se moraju savršeno uklapati u drvene plohe“, objašnjava Knapić.
Topli neutralni tonovi, zagasite nijanse i prirodna paleta boja omogućuju da kuhinja ne dominira prostorom, već ga nadopunjuje i povezuje s ostatkom doma.
3. Zaobljene linije koje smiruju prostor
Ravne i oštre linije sve češće zamjenjuju mekše forme koje prostoru daju fluidnost i osjećaj ugode.
„Zaobljene kuhinje radimo već punih 20 godina i pokazale su se kao najbolje rješenje – nisu agresivne u prostoru i imaju mekoću kod korištenja“, kaže Knapić.
Ovakav pristup posebno je važan u otvorenim tlocrtima, gdje kuhinja mora funkcionirati i vizualno i ergonomično.
4. Radna ploha kao srce kuhinje
Radna ploha postaje centralna točka kuhinje – mjesto gdje se kuha, druži i boravi.
10 savjeta dizajnera za odabir savršenog kuhinjskog otoka
„U radnu plohu danas ugrađujemo kuhalne ploče s napom, hladnjake za vino i utičnice za svakodnevna trošila“, navodi Knapić.
Takva rješenja omogućuju da kuhinja bude maksimalno funkcionalna bez vizualnog zagušenja.
5. Tehnologija koja se ne nameće
Uređaji u suvremenoj kuhinji trebaju biti snažni, ali diskretni.
„Ugrađujemo pećnice nove generacije koje se čiste vodom, velike hladnjake s naprednom tehnologijom hlađenja i kuhalne ploče s integriranom napom“, ističe Knapić.
Tehnologija je tu da olakša svakodnevicu, ali da pritom ostane gotovo nevidljiva.
6. Kuhinje bez ručki – čistoća linija i lakše održavanje
Detalji koji su nekad bili nužni danas postaju višak.
„Hladnjaci, pećnice i perilice otvaraju se na dodir, bez ručki, što je praktično i estetski čišće“, objašnjava Knapić.
Ovakva rješenja olakšavaju održavanje i dodatno naglašavaju minimalistički karakter kuhinje.
7. Staklo kao sofisticirani dizajnerski akcent
Staklo se vraća u modernom, profinjenom obliku.
„Staklene vitrine, reflektirajuća i dimljena stakla postaju neizostavni dizajnerski detalj“, kaže Knapić.
U kombinaciji s rasvjetom, staklo dodaje dubinu i luksuzan dojam bez pretjerivanja.
8. Rasvjeta koja stvara atmosferu
Rasvjeta već dugo nije samo funkcionalna potreba, već važan dio ambijenta.
„Rasvjeta mora biti i funkcionalna i ambijentalna – daje poseban odsjaj kroz staklo i naglašava materijale“, zaključuje Knapić.
Pametno planirana rasvjeta definira zone u kuhinji i čini prostor ugodnim u svim dijelovima dana.
Kuhinja kao prostor prilagođen životu
Kuhinje za 2026. godinu jasno pokazuju jedan smjer – personalizaciju. Materijali, boje, oblici i tehnologija prilagođavaju se stvarnim potrebama korisnika, a ne prolaznim trendovima. Kako potvrđuje iskustvo Kuhinja Knapić, dobra kuhinja nije ona koja izgleda atraktivno na prvu, već ona koja dugoročno funkcionira u svakodnevnom životu.
Uređenje interijera
Više od kulisa: Televizijski stanovi koji su obilježili serije
Od Monicinog ljubičastog stana do Donovog mid-century luksuza – otkrivamo zašto su televizijski interijeri postali pop-kulturne ikone.
Televizijske serije često koriste stanove kao iznimno važan dio scenografije — oni nisu samo mjesta u kojima likovi žive, nego prostori koji aktivno sudjeluju u pripovijedanju. Posebno je to vidljivo u tzv. sit-com serijama, koje se najčešće snimaju u studiju, gdje se velik dio radnje odvija upravo u jednom ili dva stalna interijera. U takvom formatu stan postaje gotovo ravnopravan lik: publika ga upoznaje, pamti i emocionalno veže uz likove koji u njemu borave.
Stanovi u sit-comima govore mnogo o karakterima likova — njihovim navikama, društvenom statusu, životnoj fazi i osobnosti. Od izbora namještaja i boja, preko razmještaja prostorija, pa sve do sitnih detalja koji se ponavljaju iz epizode u epizodu, interijeri stvaraju vizualni identitet serije koji gledatelji prepoznaju i dugo nakon nakon gledanja serije. Upravo ti prostori postaju ikonični dio kolektivne televizijske memorije.
Arhitektura Drage Galića kao idealna kulisa za seriju Dnevnik velikog Perice
Dobar primjer toga je serija Svi vole Raymonda. Stan Raymondovih roditelja nije samo mjesto obiteljskih okupljanja, već izvor stalne komike. Činjenica da Raymondova majka Marie godinama ne skida zaštitnu plastiku s kauča savršeno oslikava njezin karakter: opsjednutost kontrolom, redom i “čuvanjem” stvari za neku zamišljenu budućnost. Taj naizgled nevažan detalj otvara vrata brojnim komičnim situacijama koje se razvijaju kroz cijele epizode, ali i kroz cijelu seriju.
Iako su ovi stanovi često dizajnirani kako bi bili vizualno privlačni i funkcionalni za snimanje, realnost stanovanja u velikim američkim gradovima — poput New Yorka ili Los Angelesa — često je znatno “grublja” i skuplja nego što serije sugeriraju. Upravo zato televizijski stanovi istovremeno djeluju kao fantazija i scenski alat: oni su idealizirani prostori koji služe priči, humoru i emocionalnoj povezanosti s publikom, čak i kada su daleko od stvarnih financijskih mogućnosti likova koji u njima žive.
Stan koji je postao sedmi prijatelj
Monicain stan u Greenwich Villageu jedan je od onih televizijskih interijera koje bismo vjerojatno prepoznali i nacrtali napamet. Velik, svijetao i nevjerojatno prostran za njujorške standarde, ovaj stan je pravi mali dizajnerski san: ljubičasti zidovi, veliki prozori, kuhinja otvorena prema dnevnom boravku i balkon koji dodatno pojačava dojam luksuza. Prostor je topao, ugodan i pun detalja — od posuđa na otvorenim policama do pažljivo odabranog namještaja koji djeluje kao da je tu oduvijek.
Naravno, stan savršeno odgovara i Monicinom karakteru. Ona je opsjednuta čistoćom, redom i kontrolom, i to se vidi u svakom kutku. Sve je uredno, posloženo i spremno za goste u svakom trenutku. Upravo zato stan često postaje izvor humora: Monicina potreba da sve bude “pod konac” redovito se sudara s kaotičnim navikama njezinih prijatelja. U ovom slučaju interijer nije samo lijepa kulisa, već produžetak lika koji u njemu živi.
Još je zabavnije kad se Monicin stan usporedi s onim preko puta, u kojem žive Joey i Chandler. Njihov prostor je potpuna suprotnost: tipični stan dvojice samaca, s malo boja, još manje dekoracija i jasnim fokusom na udobnost. Središnje mjesto zauzimaju velike fotelje okrenute prema televizoru — jer sve važno u tom stanu događa se upravo tamo. Dok je Monicin stan mjesto okupljanja, druženja i domaće atmosfere, Joeyjev i Chandlerov stan funkcionira kao opuštena “muška baza” u kojoj vladaju pizza, sport i povremeni nered.
Kad je riječ o stvarnom životu, stan poput Monicinog u Greenwich Villageu danas bi vrijedio milijune dolara ili bi se iznajmljivao za nekoliko tisuća dolara mjesečno. U seriji, Monica i Rachel plaćaju simboličan najam zahvaljujući rent-controlu koji je Monica naslijedila od bake — detalj koji objašnjava zašto si uopće mogu priuštiti ovakav prostor. U praksi, takav scenarij je iznimno rijedak, pogotovo za nekoga s primanjima chefice i konobarice, što ovaj stan čini još jednim primjerom televizijske fantazije koju rado gledamo, ali rijetko doživimo.
Serija Mad Man – stan Dona Drapera – stan kao fasada uspjeha
Don Draper, karizmatični kreativni direktor i zaštitno lice serije Mad Men, živi u impresivnom penthouseu na Park Avenue — adresi koja i danas predstavlja vrhunac njujorškog luksuza. Stan je prostran, tih i elegantan, s velikim prozorima, visokim stropovima i pogledom na grad koji savršeno odgovara Donovoj poziciji moći i uspjeha. Ovo nije dom u klasičnom smislu, već sofisticirana kulisa za poslovne razgovore, kasnovečernja pića i zabave koje često ostavljaju gorak okus.
Uređenje stana pravi je primjer mid-century modern estetike kakva je dominirala šezdesetim godinama: čiste linije, tamno drvo, koža, metalni detalji i neutralna paleta boja s povremenim naglascima. Namještaj je dizajnerski, ali nenametljiv — sve djeluje skupo, ali nikad osobno. Prostor je pažljivo kontroliran, gotovo sterilno uglađen, bez suvišnih dekoracija ili toplih, intimnih detalja koji bi odavali osjećaj doma. Upravo u tome leži njegova snaga.
Stan savršeno nadograđuje karakter Dona Drapera. Kao i sam Don, interijer je elegantan, samouvjeren i naizgled besprijekoran, ali pomalo hladan i distanciran. Iza lijepih linija i luksuznih materijala krije se praznina — prostor koji impresionira goste, ali rijetko pruža osjećaj stvarne bliskosti ili sigurnosti. Donov stan nije mjesto odmora, već produžetak njegova imidža, još jedan sloj pažljivo izgrađene fasade. Stanovi na Park Avenue danas pripadaju samom vrhu globalnog tržišta nekretnina i dostižu višemilijunske iznose. Iako bi Don, s obzirom na svoj položaj i prihode u šezdesetima, tada realno mogao živjeti u takvom prostoru, u današnjim okolnostima čak i vrlo uspješan kreativni direktor teško bi si mogao priuštiti penthouse na toj adresi.
Carrie Bradshaw — Sex and the City
Carriein stan u Sex and the City jedan je od onih televizijskih prostora koji djeluju istovremeno skromno i neodoljivo šarmantno. Smješten u klasičnoj njujorškoj brownstone zgradi, stan je malen, ali pametno organiziran — s dovoljno mjesta za krevet, pisaći stol, mali dnevni boravak i, naravno, kolekciju cipela koja je s vremenom postala jednako legendarna kao i sama Carrie. Prostor je topao, pomalo neuredan i pun osobnih detalja, što mu daje osjećaj stvarnog doma, a ne savršeno stilizirane kulise.
Uređenje stana odražava Carrieinu osobnost: eklektično, spontano i pomalo nesavršeno. Zidovi su neutralni, ali ispunjeni fotografijama, knjigama i sitnicama koje pričaju njezinu životnu priču. Namještaj nije nužno dizajnerski, ali je pažljivo biran i često kombiniran bez stroge logike — baš poput Carrieinog modnog stila. Stan se s vremenom mijenja, prilagođava i raste zajedno s njom, prateći njezine emocionalne i profesionalne faze.
Za razliku od Monicinog strogo organiziranog prostora ili Donovog hladnog luksuza, Carriein stan djeluje intimno i pomalo kaotično. To je mjesto pisanja, razmišljanja, emocionalnih slomova i povrataka sebi. Upravo ta nesavršenost čini ga toliko pamtljivim i bliskim gledateljima — više kao produžetak unutarnjeg svijeta lika nego kao pokazatelj statusa. U seriji se navodi da je Carriein stan rent-controlled i da mjesečno plaća oko 750 dolara, što je u vrijeme emitiranja serije još moglo biti donekle realno. Danas bi, međutim, sličan stan u istoj četvrti vrijedio višestruko više i bio gotovo nedostupan bez naslijeđenog ugovora ili dugogodišnjeg najma. Kao samostalna kolumnistica s nestabilnim prihodima, Carrie bi u stvarnom New Yorku vrlo teško zadržala takav stan — barem bez ozbiljnih financijskih kompromisa.
Televizijski stanovi služe kao likovi sami za sebe — često su lijepi, inspirativni ili nostalgični, ali rijeđe realno dostupni ljudima s uobičajenim prihodima koji bi imali takve poslove kao likovi u serijama. To je dio čarolije televizije — daje nam snove o životima koji su malo veći, svjetliji ili zabavniji nego naša svakodnevica.
