Gradnja doma
Renovacija stana – izbjegnite najčešće greške
Bilo da ste kupili malo stariji stan ili ste ga pak dobili u nasljedstvo, vrlo vjerojatno ćete se odlučiti za renovaciju. Koje su najčešće pogreške kod renoviranja, otkrile su nam dvije zagrebačke arhitektice.
Tražite mišljenje struke
S obzirom na manjak novogradnje po povoljnijoj cijeni, mnogi se odlučuju za kupnju starijeg stana kojeg je potrebno renovirati. Prije upuštanja u taj pothvat, pametno je zatražiti mišljenje struke.
„Prije kupnje stana koji se namjerava renovirati, potrebno je u stan doći sa stručnjakom. Najbolje sa statičarem koji će pogledati u kakvom stanju je stan i koji će moći realno procijeniti ukupnu investiciju renovacije. Zbog toga što će vidjeti koji sve zahvati se na stanu, prije samog uljepšavanja, moraju obavezno poduzeti“, savjetuje arhitektica Željka Tomašić.
Kad znate cijenu investicije, valjalo bi angažirati stručnjaka koji će renovaciju voditi od početka do kraja.
„Ukoliko se angažira stručnjak, arhitekt ili dizajner, na taj način se kao prvo može naći sa investitorom najpovoljniji odabir rješenja stana koji će mu najbolje odgovarati i može se napravit projekt koji će u potpunosti zadovoljiti potrebe i koji će na najbolji način iskoristiti mogućnosti tog prostora i biti najfunkcionalniji za upotrebu određenog investitora“ dodaje arhitektica Tomašić.
Ne dirajte nosive zidove
Prvi korak u renovaciji vrlo često je rušenje zidova. „Nama su najdraži stanovi koji imaju velike raspone i gdje su nosivi zidovi vanjski. Kada su unutrašnji zidovi napravljeni kao pregradni i na taj način stan je funkcionalan vrlo, znači može se mijenjat funkcija ovisno o novim korisnicima“ ističe dipl.ing.arhitekture Željka Tomašić.
Posebno oprezan treba biti kod rušenja zidova u starim stanovima.
„Stari stanovi nisu na taj način rađeni zbog toga što niti rasponi između nosivih zidova nisu mogli biti toliko velikiko što su sada mogućnosti sa betonskim zgradama. Tako da je, stvarno treba vodit računa šta da uklonimo a šta ne smijemo dirati, iako bi mi voljeli porušiti sve, ostavit prazno platno i onda krenut sa nekakvom našom idejom“, objašnjava.
Instalacije prilagodite projektu kuhinje
Nakon što ste dobili prostor stana kakav želite, vrijeme je za promjenu instalacija.
„Kod renovacije stana, prije odabira podnih i zidnih obloga bitno je napraviti projekt, na primjer kuhinje, onakav kakav želimo da nam izgleda kuhinja, a zatim vidjeti da li nam se poklapaju postojeće instalacije vode i struje sa našim projektom. U slučaju da se ne poklapaju, moramo ih prilagoditi našem projektu kuhinje“, savjetuje arhitektica Nevenka Vidmar.
Ne premještajte poziciju wc školjke
I u kupaonici je slična situacija. Neke stvari daju se preprojektirati, ali poziciju wc školjke nije uputno mijenjati.
„Položaj wc školjke obično se ne mijenja, zato što je blizu vertikale, odnosno kanalizacije te ovaj, bi njeno izmještanje dovodilo u pitanje oticanje vode“, dodaje Vidmar.
Zidne i podne obloge prilagodite veličini prostorija
Slijedi nam odabir zidnih i podnih obloga. U manjem prostoru, zbog njegova vizualnog povećanja poželjnije su svjetlije podne površine, a kod većih nećete pogriješiti ni s tamnijim nijansama. Valja voditi računa i o smjeru njihova polaganja.
„Kod odabira podnih i zidnih obloga, znači to mogu bit keramičke pločice, parket, laminat i slično, moramo voditi računa o veličini prostorije. Dakle, ako je prostorija mala nećemo odabrati velike podne obloge, velike keramičke pločice naprimjer ili dugačke daske, zato što ćemo imati prilikom polaganja istih, puno otpada“, ističe arhitektica Vidmar.
Obloge odaberite nakon što odaberete kuhinju
„Investitor često zna kupiti prije odabira kuhinje, podne i keramičke pločice, što je greška, zato što ovaj, bi bilo dobro znati prvo kakva će nam kuhinja izgledati, da bi onda na temelju izgleda i boje kuhinje i stila kuhinje, mogli odabrati pločice, a to ćemo lakše“, objašnjava arhitektica Nevenka Vidmar.
Kuhinjske elemente slažite smisleno
Prilikom slaganja rasporeda kuhinjskih elemenata valja voditi računa o procesima koji će se u kuhinji odvijati.
„Pored hladnjaka treba biti sudoper. Također, moramo vodit računa o tome da i perilica bude blizu sudopera, odnosno odmah uz sudoper zbog spoja na kanalizaciju i spoja na vodu“, objašnjava arhitektica Vidmar.
Rasvjetu i veličinu namještaja prilagodite prostorijama i njihovoj namjeni
Najčešća greška pri samostalnoj adaptaciji stana je pogrešno postavljena rasvjeta, a u stopu ju prati kupovina prevelikog namještaja za dani prostor.
„Bilo bi dobro imati nekakav tlocrt razrađeni gdje su ucrtane maksimalne dimenzije namještaja koji može stati u taj prostor“, ističe arhitektica Nevenka Vidmar.
Renovacija stana je izazov
Renovacija stana nije samo oku vidljiv drukčiji interijer, već slojevita promjena koja zahtjeva puno znanja, arhitektonski projekt i stručni nadzor.
Velik je to izazov, posao i investicija, ali renovacijom dobivate šarm starijeg stana po vašoj mjeri.
Propisi i regulative
Nuklearna energija u Hrvatskoj ponovno u fokusu: Što to znači za budućnost energetike
Dok se paralelno razvijaju obnovljivi izvori energije, sve se više govori i o ulozi nuklearne energije u budućem energetskom miksu
Hrvatska sve aktivnije raspravlja o budućnosti energetskog sustava dok istovremeno provodi zelenu energetsku tranziciju i uvodi sve strože standarde u graditeljstvu. Upravo u tom kontekstu ponovno se otvara pitanje – kakvu će ulogu imati nuklearna energija u Hrvatskoj i kako će se mijenjati način na koji gradimo i obnavljamo zgrade.
Europska unija postavila je ambiciozne ciljeve – do 2030. godine smanjiti potrošnju energije i emisije stakleničkih plinova. Zgradarstvo je pritom jedan od ključnih sektora jer upravo zgrade troše oko 40 posto ukupne energije u Europskoj uniji.
Zašto se okrećemo održivoj gradnji?
Kako bi se taj trend promijenio, donesen je novi zakon o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu.
“Ovaj zakon je dobar jer uvodi rigoroznije i dugo očekivane mjere. Među zadnjim člancima govori se i o sankcioniranju investitora i izvoditelja, jer iskustva s energetskim projektima nisu uvijek bila najbolja praksa”, ističe prof. art. Ljubomir Miščević, dipl. ing. arh., s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.
Zgrade gotovo nulte energije postaju standard
Novi zakon trebao bi ubrzati energetsku obnovu zgrada i potaknuti gradnju objekata koji troše minimalnu količinu energije.
U Europskoj uniji već je standard takozvana zgrada gotovo nulte potrošnje energije (nZEB), dok se sve češće govori i o zgradama koje proizvode više energije nego što potroše.
“A plus energetski razred još uvijek nije obvezujući standard, ali riječ je o pozitivnom iskustvu koje se sve više prenosi. Sve više kolega sugerira investitorima da se ide i iznad postojećih standarda”, objašnjava Miščević.
U takvim projektima veliku ulogu imaju obnovljivi izvori energije, poput solarnih panela i drugih tehnologija koje omogućuju da zgrade proizvode energiju za vlastite potrebe.
“Nije riječ samo o smanjenju računa ili emisija, nego i o stvaranju kvalitetnog prostornog okruženja. Sve se više govori o kvaliteti unutarnje klime u zgradama, odnosno o takozvanom indoor environmentu”, dodaje Miščević.
Energetska obnova zgrada jedan je od najvećih izazova
Hrvatska i dalje uvozi oko 50 posto svojih energetskih potreba, dok sektor graditeljstva troši gotovo jednaku količinu energije. Upravo zato energetska obnova postojećeg fonda zgrada postaje jedan od ključnih izazova.
Energetske obnove često donose značajne uštede, ali važno je razumjeti i kontekst tih brojki.
“Kada se kaže da je nakon obnove ostvarena ušteda od 70 posto, to zvuči impresivno. No treba imati na umu da su mnoge zgrade prije obnove imale lošu ovojnicu bez toplinske izolacije, loše prozore i velike ventilacijske gubitke”, objašnjava Miščević.
Zbog toga danas standard niskoenergetske gradnje postaje gotovo osnovni kriterij u suvremenom projektiranju.
Nuklearna energija u Hrvatskoj ponovno ulazi u raspravu
Dok se paralelno razvijaju obnovljivi izvori energije, sve se više govori i o ulozi nuklearne energije u budućem energetskom miksu.
U tom kontekstu ponovno se otvara pitanje kakvu bi ulogu mogla imati nuklearna energija u Hrvatskoj, posebno u vrijeme kada mnoge europske države preispituju svoje energetske strategije.
Jedan od novih koncepata su mali modularni nuklearni reaktori, tehnologija koja se razvija u više zemalja svijeta.
“Ključna riječ su mali modularni nuklearni moduli, koje u žargonu ponekad nazivamo i ‘džepnim nuklearkama’. Kina je već započela s takvim projektima”, kaže Miščević.
Zagovornici tvrde da takvi reaktori mogu osigurati stabilnu proizvodnju energije uz manji prostor i bržu izgradnju.
Hrvatska još uvijek ne koristi puni potencijal obnovljivih izvora
Unatoč raspravama o nuklearnoj energiji, Hrvatska još uvijek ne koristi u potpunosti ni potencijal obnovljivih izvora energije.
Zemlja raspolaže značajnim hidroenergetskim potencijalom, ali i velikim mogućnostima razvoja solarnih elektrana.
“Kada bismo iz energetskog profila Hrvatske izbacili hidro potencijal, vidjeli bismo da i dalje značajno zaostajemo u razvoju fotonaponskih sustava”, upozorava Miščević.
Kao zanimljiv primjer navodi grad Maribor.
“Prije samo nekoliko godina Maribor je, ne računajući površine unutar povijesne jezgre, imao više instaliranih kvadrata fotonaponskih panela nego cijela Hrvatska.”
Energetske odluke oblikuju i prostor u kojem živimo
U sljedećim godinama odluke o energetskom miksu, standardima gradnje i obnovi postojećih zgrada imat će velik utjecaj na gospodarstvo, energetsku sigurnost, ali i na kvalitetu prostora u kojem živimo.
Zbog toga se rasprava o tome kakvu će ulogu imati nuklearna energija u Hrvatskoj sve češće povezuje i s pitanjem održive gradnje, energetske učinkovitosti i razvoja gradova budućnosti.
Urbanizam
Zelene zgrade ili samo marketing? Stručnjaci upozoravaju na greenwashing
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice…”
Zelene fasade, solarni paneli, energetski certifikati i održivi materijali sve su češći argumenti u promociji novih stambenih i poslovnih zgrada. Investitori sve više naglašavaju ekološku komponentu projekata, a “zelena gradnja” postala je jedan od najvažnijih trendova u suvremenoj arhitekturi. No postavlja se pitanje koliko su takve tvrdnje doista dokaz održivosti, a koliko samo dobro osmišljen marketing. Upravo zbog toga sve se češće spominje pojam greenwashing.
Zgrade koje “dišu” sve su češći prizor u gradovima
Greenwashing označava situaciju u kojoj se nešto predstavlja kao ekološki prihvatljivo ili održivo, iako to u stvarnosti nije u potpunosti točno. Drugim riječima, riječ je o pokušaju da se proizvod, projekt ili tvrtka predstave “zelenijima” nego što doista jesu.
“Greenwashing predstavlja situaciju u kojoj se zeleno i održivo na neki način ‘ispire’, odnosno prikazuje drukčijim nego što jest. Nešto što zapravo nije održivo pokušava se predstaviti kao zeleno, često zbog poslovnih ili marketinških razloga”, objašnjava Dean Smolar, izvršni direktor Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju.
Kako je greenwashing postao globalni problem
Pojam greenwashing nije nov, ali se posljednjih godina sve češće pojavljuje u javnosti. Razlog tome je snažan fokus na održivost koji je Europska unija postavila kroz niz strategija i regulativa, posebno kroz Europski zeleni plan.
Od 2020. godine zelena tranzicija postala je jedna od ključnih politika Europske unije. Održiva gradnja, energetska učinkovitost i smanjenje emisija CO₂ postali su dio svakodnevnih rasprava u gospodarstvu, politici i graditeljstvu.
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice. Jedna od njih je upravo greenwashing, odnosno pokušaj da se nešto predstavi kao održivo iako ne zadovoljava sve kriterije”, kaže Smolar.
U građevinskom sektoru taj problem može biti posebno izražen jer se zgrade često promoviraju kroz ekološke karakteristike poput energetske učinkovitosti ili korištenja obnovljivih izvora energije.
Europa uvodi pravila protiv greenwashinga
Europske institucije vrlo su brzo prepoznale rizik od zloupotrebe pojma održivosti te su počele uvoditi regulatorne mehanizme koji bi trebali spriječiti greenwashing.
Jedan od ključnih alata je EU taksonomija, uredba koja jasno definira što se smatra održivim ulaganjem.
“Taksonomija taksativno objašnjava što znači zeleno i održivo. Ona definira konkretne kriterije za različite vrste ulaganja, uključujući izgradnju i obnovu zgrada”, objašnjava Marko Markić, dipl. ing. građ., voditelj odjela certificiranja u Hrvatskom savjetu za zelenu gradnju.
Drugim riječima, zgrada se ne može proizvoljno nazvati zelenom – mora zadovoljiti jasno definirane tehničke i energetske kriterije.
Osim toga, u pripremi je i Green Claims Directive, europska direktiva koja bi trebala spriječiti proizvoljno korištenje ekoloških tvrdnji u marketingu.
“Ona će definirati na koji način se može izreći neka zelena tvrdnja te kakve znanstvene dokaze treba imati da bi se nešto proglasilo održivim”, kaže Markić.
Kako se provjerava održivost zgrada
U graditeljstvu se održivost ne procjenjuje samo prema jednom elementu, poput solarnih panela ili energetske učinkovitosti. Zgrada je složen sustav koji uključuje materijale, način gradnje, potrošnju energije, ali i kvalitetu prostora za korisnike.
“Zgrada kao proizvod provjerava se kroz različite sustave certificiranja. U Europi i Hrvatskoj jedan od najpoznatijih je DGNB certifikat koji procjenjuje različite aspekte održivosti”, objašnjava Smolar.
Materijali i oprema također moraju zadovoljiti određene standarde.
“Svi proizvodi koji se ugrađuju u zgradu moraju imati tehničke listove i dokaze o energetskim svojstvima. Način njihove ugradnje i korištenja također mora zadovoljavati određene kriterije”, dodaje Markić.
Tri ključna kriterija održive gradnje
Da bi se neka zgrada smatrala doista održivom, mora zadovoljiti tri osnovna kriterija: okolišni, društveni i ekonomski.
Okolišni kriteriji odnose se na potrošnju energije, emisije stakleničkih plinova i utjecaj na okoliš. Društveni kriteriji procjenjuju kako zgrada utječe na zdravlje, sigurnost i dobrobit ljudi koji u njoj borave.
Treći kriterij je ekonomska održivost.
“Zgrada mora biti financijski isplativa. Lako je napraviti izuzetno skupu zgradu koja će biti energetski učinkovita, ali to nije poanta održivosti. Ona mora biti dugoročno isplativa”, objašnjava Markić.
Koliko je greenwashing zapravo prisutan
Iako se o greenwashingu često govori u javnosti, stručnjaci smatraju da u sektoru graditeljstva postoji relativno malo prostora za manipulaciju.
“Prostor za muljanje zapravo je vrlo mali. Ako postoje jasno propisani kriteriji i način provjere, teško je nešto proglasiti zelenim bez dokaza”, kaže Markić.
S razvojem regulative i sustava certificiranja očekuje se da će greenwashing u graditeljstvu postajati sve rjeđi, a održiva gradnja sve transparentnija i jasno definirana.
