Gradnja doma
Klima uređaji uskoro neće smjeti na pročelja zgrada! Doznali smo gdje ih postaviti
Gdje postaviti vanjsku jedinicu klime?
Vijest o tome da će se zabraniti postavljanje klima uređaja na pročelja zgrade sigurno je već stigla i do vas.
Iako je ispred nas vrijeme kada se klime gase do novog ljeta, mnogi razmišljaju i o nabavci novog uređaja u jesen ili na zimu, a jedan od razloga su moguće niže cijene od onih u proljeće i ljeto. No, čini se da će doći do promjena i da ćemo morati dobro promisliti prije nego vanjsku jedinicu postavimo – kako nama odgovara. Gdje postaviti vanjsku jedinicu klime, otkrivamo u razgovoru sa stručnjakom.
Naime, novi bi zakon donio zabranu postavljanja klima uređaja, ali i satelitskih antena na pročelja zgrada koja su svima vidljiva s ulice.
Zašto iz klima uređaja curi voda? Ovo su najčešći razlozi
Vanjska jedinica klime u podrum, na tavan ili balkon?
Ovo sigurno nije dobra vijest, a kazna je prilično visoka. Na sreću, postoje riješenja, a o njima nešto više zna Jozo Kekez, direktor tvrtke Klima Koncept.
“Jasno je da će morati doći do usklađivanja i ključno je tražiti druga rješenja vezano za postavljanje vanjske jedinice klima uređaja. Rekao bih da su to prvenstveno balkoni i lođe, ali vjerujem da radi gubitka komocije koje to rješenje donosi, za mnoge kupce to neće biti opcija.”, pojasnio je Kekez te dodao kako su daljnja rješenja krovišta ili zajedničke prostorije, što opet za sobom povlači nove nedoumice.
“Radi se o tome da klasični klima uređaji mogu istrpjeti i do 10 metara visinske razlike između dvije jedince (vanjske i unutarnje), a 20 metara dužine cjevovoda i ta ograničenja se ne mogu zanemariti. Montažer sigurno neće ići preko toga radi sigurnosti samog uređaja, ali valja znati da u tom slučaju niti kupcu neće više vrijediti jamstveni list. Ako pak govorimo o rješenju kao što su instalacijski šahtovi ili ventilacija, ako se radi o više od 10 metara razlike, moraju se koristiti skuplji uređaji koji trpe i do 50 metara razlike dužine cjevovoda ili 20 metara visinske razlike. Tu dolazimo do skuplje investicije, skuplje montaže koje će moći raditi isključivo ovlašteni serviseri, sve drugo je veliki rizik za krajnjeg korisnika.”, zaključio je sugovornik.
Kako se pravilno postavlja vanjska jedinica klima uređaj?
Osim odabira klima uređaja,vrlo je važno gdje će se postaviti unutarnja i vanjska jedinica. Pravilna ugradnja nije važna samo zbog estetike, već i zato što može utjecati na korištenje energije, pravilno hlađenje i grijanje, ali i zdravlje vaše obitelji, stoji na stranicama Klima Koncepta.
Iz estetskih razloga važno je da jedinice budu što bliže jedna drugoj, kako bi se maksimalno smanjila duljina instalacije između vanjske i unutarnje jedinice. Kraće instalacije su bolje i efikasnost i energetsku učinkovitost.
Vanjska jedinica puše topli zrak i ispred nje treba biti 1 m slobodnog prostora. Ovo je posebno važno za stanove u kojima je vanjsku jedinicu potrebno postaviti na terasu.
Važno je ne samo da je na mjestu gdje mu se može prići u slučaju intervencije, nego da ima najmanje 30 cm prostora iznad gornjeg dijela vanjske jedinice zbog lakšeg servisiranja jer se u suprotnom prilikom popravka vanjska jedinica treba demontirati i skinuti povećava trošak popravka.
Vanjska jedinica mora biti na otvorenom, imati protok zraka i mora se osigurati odvod kondenzata. Plinska i strujna instalacija treba biti estetski prihvatljiva, crijevo za odvod kondenzata treba izvući van kako bi voda mogla nesmetano otjecati. Za efikasnije grijanje bolje je da je vanjska jedinica u toplijem, a za efikasnije hlađenje bolje je da je vanjska jedinica na hladnijem mjestu/poziciji.
Kada i kako očistiti klima uređaj? Pratite ove jednostavne korake
Vanjska jedinica se po potrebi može postaviti na tlo, ali s odstojnicima od cca 10cm kako bi se omogućilo otjecanje vode iz klima uređaja.
Razmak između unutarnje i vanjske jedinice mono-split klima uređaja treba biti što manji (maksimalno do 20 metara), posebno kod inverterskih klima uređaja, zbog mogućih gubitaka i opterećenja jedinice.
Gradnja doma
Isplati li se kombinirati dizalicu topline i plinski kotao? Evo kada hibridno grijanje ima najviše smisla
Više o tome kako takav sustav funkcionira u praksi zna Ivana Lajtman, dipl. ing. stroj. i prodajna projektna inženjerka u Viessmannu
Hibridno grijanje sve je češći izbor vlasnika kuća koji žele niže račune, a ne žele u potpunosti napustiti postojeći sustav.
Umjesto da biraju samo dizalicu topline ili samo plinski kotao, sve više ljudi kombinira oba izvora u jednom sustavu. Svaki od njih tada radi onda kada je najučinkovitiji. Više o tome kako takav sustav funkcionira u praksi zna Ivana Lajtman, dipl. ing. stroj. i prodajna projektna inženjerka u Viessmannu, koja nam je pomogla rasvijetliti temu za ovaj tekst. U nastavku donosimo edukativni pregled kako hibridno grijanje zapravo funkcionira, kada se isplati i može li raditi s postojećim radijatorima.
Što je hibridni sustav grijanja
Hibridni sustav grijanja objedinjuje više izvora topline u jednoj instalaciji. Lajtman objašnjava osnovni princip:
„Hibridni sustav grijanja objedinjuje više proizvođača topline. Najčešće je to plinski ili uljni kotao u suradnji s obnovljivim izvorom energije, na primjer dizalicom topline. U postojećim kućama najčešće se nalaze fosilna goriva kao glavni izvor grijanja, a trenutni je trend da se ti sustavi moderniziraju dizalicama topline koje onda doprinose hibridnom radu.“
Rad sustava može biti bivalentan ili isključiv. Kod bivalentnog rada kotao i dizalica topline rade zajedno, do određene vanjske temperature. Nakon toga preuzima stari sustav na plin ili ulje, koji pokriva potrebe kuće za grijanjem u hladnijim razdobljima. Ista je inženjerka nedavno objašnjavala i širi kontekst zdravog stanovanja u tekstu Zdravo stanovanje: kako osigurati kvalitetan zrak, temperaturu i vodu u domu, gdje pojašnjava zašto stabilna temperatura utječe na to koliko se dobro osjećamo kod kuće.
Kada radi dizalica topline
Dizalica topline preuzima grijanje tijekom većeg dijela godine. Ona je najučinkovitija kod umjerenih vanjskih temperatura, dok njena efikasnost postupno pada kako temperatura vani pada. Lajtman objašnjava gdje se nalazi granica isplativosti:
„Dizalica topline optimalna je negdje do dva stupnja vanjske temperature. Ako imamo drugi proizvođač topline, tu nastupa prijelazna točka kada počinjemo miješati rad oba sustava, pa nam plinski ili uljni kotao malo pomaže u grijanju. Kada dođemo ispod nule, efikasnost dizalice naglo počne padati.“
To znači da tijekom jeseni, proljeća i blažih zimskih dana dizalica topline sama pokriva potrebe kuće za grijanjem, uz nižu potrošnju energije nego klasičan kotao. O tome kako izgleda nova generacija ovih uređaja pisali smo i u tekstu Nova generacija udobnosti: Viessmann Vitocal 200-S dizalice topline, gdje smo predstavili split dizalicu topline zrak-voda namijenjenu energetski učinkovitim novogradnjama.
Kada se uključuje plinski kotao
Kad vanjska temperatura padne ispod određene granice, obično oko minus sedam stupnjeva, isplativije je prijeći na postojeći fosilni sustav. Razlog leži u učinkovitosti. Plinski ili uljni kotao u tim uvjetima radi s učinkovitošću od gotovo 90 posto i daje visoke temperature koje su tada potrebne. Dizalica topline u tom trenutku gubi na računici, jer troši sve više struje za sve manji učinak.
Ovakav prijelaz odvija se automatski, prema unaprijed postavljenim parametrima sustava, pa vlasnik kuće ne mora ručno prebacivati grijanje s jednog izvora na drugi. Slično automatsko upravljanje, gdje je više sustava u domu povezano i njima se upravlja s jednog mjesta, opisali smo i u tekstu Pametan dom – kad je sve dostupno na dodir mobitela.
Može li se koristiti uz postojeće radijatore
Jedna od najčešćih zabluda vezanih uz hibridne sustave jest da dizalice topline rade samo s podnim grijanjem, zbog svojih nešto nižih temperatura polaza. Lajtman tu zabludu razrješava:
„Kod hibridnih sustava postoji zabluda da se na postojećim radijatorima neće moći grijati zbog nižih temperatura polaza dizalice topline. To nije točno. S novim FGAS regulativama propanske dizalice topline postižu temperature polaza i do 70 do 75 stupnjeva, što znači da se postojeći radijatorski sustavi mogu koristiti zajedno s dizalicom topline, uz zadržavanje postojećeg sustava grijanja.“
To je posebno korisna informacija za vlasnike starijih kuća koji žele modernizirati grijanje bez skupe zamjene cijele instalacije. Primjer takve modernizacije, gdje se suvremena tehnologija uklapa u postojeći, tradicionalni objekt, pokazali smo i u tekstu Moderne tehnologije u tradicionalnoj istarskoj kući.
Kolike uštede možete očekivati
Najveći potencijal za uštedu ostvaruje se kad se proizvodnja i potrošnja energije povežu u jedinstven sustav. Lajtman opisuje kako se hibridni sustav dodatno može nadograditi solarnom energijom:
„Ako u hibridnom sustavu postoji mogućnost postavljanja toplinskih solara na krov, dodatno pokrivamo potrebe za sanitarnu vodu solarnom energijom. Postoje i hidraulička rješenja gdje se ta energija koristi i u samom sustavu grijanja, uz veći spremnik ogrjevne vode koji se dodatno zagrijava solarom.“
Dizalica topline, postojeći kotao i solarni kolektori zajedno danas predstavljaju jedno od praktičnijih rješenja za energetski učinkovit dom, bez potpune zamjene sustava koji već postoji. Isti pristup, gdje dizalice topline postaju standardni dio modernog stanovanja, detaljnije smo obradili i u tekstu Dizalice topline postaju standard modernog stanovanja.
Grijanje kuće bez velikih preinaka? Hibridni sustav mogao bi biti najbolje rješenje
Hibridno grijanje omogućuje da svaki izvor topline radi točno onda kad je najisplativiji. Dizalica topline preuzima veći dio godine, a kotao se uključuje samo u najhladnijim razdobljima. Sustav radi i s postojećim radijatorima, ne samo s podnim grijanjem, što ga čini pristupačnom opcijom i za starije kuće. Uz dodatak solarnih kolektora, hibridni sustav postaje još jedan korak bliže energetski samodovoljnom domu.
Propisi i regulative
Novi zakoni o gradnji: Brže dozvole, ali i nova pravila koja nitko ne smije zaobići
Novi zakoni koji uređuju prostorno planiranje, gradnju, energetsku učinkovitost i postupanje s nezakonito izgrađenim zgradama bili su jedna od glavnih tema izborne sjednice Udruženja graditeljstva Hrvatske gospodarske komore. Na sjednici su predstavnici Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine predstavili ključne izmjene koje mijenjaju pravila igre u graditeljskom sektoru te objasnili kako će one utjecati na građane, investitore, projektante i građevinski sektor.
Iako se na prvi pogled čini da su ove izmjene namijenjene isključivo struci, one će u praksi utjecati na sve koji planiraju graditi kuću, kupiti građevinsko zemljište, obnoviti stan ili prijaviti projekt energetske obnove. Donosimo pregled najvažnijih zakona i promjena koje donose.
Priuštivo stanovanje u Hrvatskoj: Što donosi novi zakon i tko će imati koristi?
Zakon o prostornom uređenju: prvi korak svake gradnje
Prije nego što se može ishoditi građevinska dozvola ili započeti projektiranje, potrebno je provjeriti što je na određenoj parceli dopušteno graditi. Upravo to uređuje Zakon o prostornom uređenju. Njime se definiraju pravila izrade prostornih planova, način razvoja gradova i općina te uvjeti korištenja građevinskog zemljišta.
Drugim riječima, ovaj zakon određuje gdje je gradnja moguća, koje su namjene pojedinih prostora i pod kojim se uvjetima mogu razvijati nova naselja ili poslovne zone. Bez njega nije moguće kvalitetno planirati razvoj prostora ni izdavati dozvole za gradnju.
Što se promijenilo?
Jedna od najvećih novosti je daljnja digitalizacija sustava prostornog uređenja. Prostorni planovi postupno će biti objedinjeni u jedinstvenom informacijskom sustavu, što bi građanima trebalo omogućiti lakši pristup podacima i jednostavniju provjeru uvjeta gradnje.
Izmjenama se ponovno uvodi institut urbane komasacije, kojim se omogućuje učinkovitije uređivanje građevinskih područja. Jasnije su definirani i postupci donošenja prostornih planova. Ako jedinice lokalne samouprave ne donesu urbanistički plan u propisanom roku, zakon predviđa mogućnost uključivanja Ministarstva kako bi se postupak ubrzao.
Što to znači za građane?
Ako planirate kupnju zemljišta ili gradnju obiteljske kuće, informacije o tome što je na određenoj parceli dopušteno graditi trebale bi biti dostupnije i preglednije. Postupci donošenja prostornih planova također bi trebali biti učinkovitiji nego dosad.
Zakon o gradnji: od projekta do uporabne dozvole
Dok Zakon o prostornom uređenju određuje gdje se može graditi, Zakon o gradnji propisuje kako se građevine projektiraju, grade, koriste i održavaju. Njime su uređeni postupci izdavanja građevinskih i uporabnih dozvola, odgovornosti svih sudionika u gradnji te tehnički zahtjevi koje građevine moraju zadovoljiti kako bi bile sigurne i funkcionalne.
Riječ je o jednom od najvažnijih zakona za sve koji planiraju gradnju ili veću rekonstrukciju postojećeg objekta.
Što se promijenilo?
Novi zakon donosi niz administrativnih i tehničkih novosti kojima je cilj pojednostaviti postupke i smanjiti vrijeme potrebno za ishođenje dozvola.
Među najvažnijim promjenama su daljnja digitalizacija sustava eDozvola, pojednostavljenje postupaka za određene vrste građevina te postupno uvođenje BIM tehnologije u projektiranje. Zakon također donosi određene izmjene u postupku izdavanja uporabnih dozvola te preciznije definira dokumentaciju potrebnu za završetak gradnje.
Što to znači za građane?
Cilj izmjena je ubrzati administrativne postupke i smanjiti količinu dokumentacije koju investitori moraju prikupljati. Za građane to znači jednostavnije planiranje gradnje, više digitalnih usluga i transparentnije procedure.
Ključne promjene koje donosi novi zakon o upravljanju i održavanju zgrada
Zakon o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu: održivije i štedljivije zgrade
Zgrade danas troše velik dio ukupne energije, zbog čega je energetska učinkovitost postala jedno od ključnih pitanja europske i hrvatske politike. Novi Zakon o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu uređuje zahtjeve koje moraju ispunjavati nove i postojeće zgrade kako bi trošile manje energije i proizvodile manje emisija stakleničkih plinova.
Njegov je cilj povećati kvalitetu gradnje, smanjiti troškove grijanja i hlađenja te potaknuti korištenje obnovljivih izvora energije.
Što se promijenilo?
Novi zakon usklađen je s europskim direktivama te uvodi strože zahtjeve za energetsku učinkovitost novih zgrada. Veći naglasak stavlja se na energetsku obnovu postojećeg fonda zgrada, korištenje obnovljivih izvora energije te postupni prijelaz prema zgradama s gotovo nultim emisijama.
Istodobno se planira ubrzati energetska obnova javnih i stambenih zgrada kako bi se smanjila ukupna potrošnja energije.
Što to znači za građane?
Kod gradnje nove kuće ili obnove postojeće sve će važniju ulogu imati kvalitetna toplinska izolacija, učinkoviti sustavi grijanja i hlađenja, dizalice topline, solarni paneli i drugi sustavi koji smanjuju potrošnju energije. Dugoročno bi takva ulaganja trebala donijeti manje režijske troškove i veću vrijednost nekretnina.
Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama: novi val, ali ne i novi krug legalizacije
Posljednji zakon predstavljen na sjednici odnosi se na postupanje s nezakonito izgrađenim zgradama. Za razliku od prethodna tri zakona, koji su na snazi od 1. siječnja 2026., ove izmjene i dopune Sabor je usvojio tek 30. travnja 2026., a na snagu su stupile sredinom svibnja iste godine. Njima se uređuju postupci vezani uz ranije započetu legalizaciju te način rješavanja preostalih neriješenih predmeta.
Važno je naglasiti da zakon ne mijenja temeljni uvjet za legalizaciju, i dalje se mogu ozakoniti samo zgrade vidljive na digitalnoj ortofoto snimci do 21. lipnja 2011. godine. Ono što se mijenja jest mogućnost podnošenja zahtjeva, jer se dosadašnji rok potpuno ukida, pa priliku sada dobivaju i vlasnici koji ranije nisu stigli ili uspjeli prijaviti svoje objekte. Upravo se zato ova izmjena u dijelu stručne i medijske javnosti naziva novim valom legalizacije, iako riječ nije o proširenju kruga objekata koji se mogu ozakoniti, nego o ukidanju vremenskog ograničenja za podnošenje zahtjeva.
Što se promijenilo?
Izmjenama su dodatno uređeni postupci provedbe zakona, precizirane nadležnosti tijela koja sudjeluju u postupcima te usklađene pojedine odredbe s novim zakonima iz područja gradnje i prostornog uređenja. Jedna od najvažnijih novosti je ukidanje dosadašnjeg roka za podnošenje zahtjeva za ozakonjenje, čime se zahtjev sada može podnijeti u bilo kojem trenutku, bez vremenskog ograničenja.
Što to znači za građane?
Građani koji još uvijek imaju neriješene predmete iz ranijih postupaka legalizacije mogu očekivati jasnije procedure i učinkovitije rješavanje postojećih zahtjeva. Međutim, izmjene ne znače da se mogu legalizirati objekti izgrađeni nakon 21. lipnja 2011. godine, taj datum i dalje ostaje granica.
Promjene koje će se osjetiti i izvan građevinskog sektora
Iako su predstavljene na stručnoj sjednici Hrvatske gospodarske komore, ove zakonske izmjene neće utjecati samo na arhitekte, projektante i građevinske tvrtke. Njihove će posljedice osjetiti svi koji planiraju graditi, kupiti ili obnavljati nekretninu.
Potres – kada će biti donesen Zakon o obnovi zgrada i tko će ih obnavljati
Digitalizacija postupaka, jasnija pravila prostornog planiranja, veći naglasak na energetskoj učinkovitosti i učinkovitije administrativne procedure trebali bi dugoročno pojednostaviti procese gradnje i obnove. Koliko će se ti ciljevi ostvariti u praksi, pokazat će provedba zakona u godinama koje dolaze. No jedno je sigurno – hrvatsko graditeljstvo ulazi u razdoblje značajnih promjena koje će oblikovati način na koji ćemo planirati, graditi i održavati svoje domove.
