Gradnja doma
Klima uređaji uskoro neće smjeti na pročelja zgrada! Doznali smo gdje ih postaviti
Gdje postaviti vanjsku jedinicu klime?
Vijest o tome da će se zabraniti postavljanje klima uređaja na pročelja zgrade sigurno je već stigla i do vas.
Iako je ispred nas vrijeme kada se klime gase do novog ljeta, mnogi razmišljaju i o nabavci novog uređaja u jesen ili na zimu, a jedan od razloga su moguće niže cijene od onih u proljeće i ljeto. No, čini se da će doći do promjena i da ćemo morati dobro promisliti prije nego vanjsku jedinicu postavimo – kako nama odgovara. Gdje postaviti vanjsku jedinicu klime, otkrivamo u razgovoru sa stručnjakom.
Naime, novi bi zakon donio zabranu postavljanja klima uređaja, ali i satelitskih antena na pročelja zgrada koja su svima vidljiva s ulice.
Zašto iz klima uređaja curi voda? Ovo su najčešći razlozi
Vanjska jedinica klime u podrum, na tavan ili balkon?
Ovo sigurno nije dobra vijest, a kazna je prilično visoka. Na sreću, postoje riješenja, a o njima nešto više zna Jozo Kekez, direktor tvrtke Klima Koncept.
“Jasno je da će morati doći do usklađivanja i ključno je tražiti druga rješenja vezano za postavljanje vanjske jedinice klima uređaja. Rekao bih da su to prvenstveno balkoni i lođe, ali vjerujem da radi gubitka komocije koje to rješenje donosi, za mnoge kupce to neće biti opcija.”, pojasnio je Kekez te dodao kako su daljnja rješenja krovišta ili zajedničke prostorije, što opet za sobom povlači nove nedoumice.
“Radi se o tome da klasični klima uređaji mogu istrpjeti i do 10 metara visinske razlike između dvije jedince (vanjske i unutarnje), a 20 metara dužine cjevovoda i ta ograničenja se ne mogu zanemariti. Montažer sigurno neće ići preko toga radi sigurnosti samog uređaja, ali valja znati da u tom slučaju niti kupcu neće više vrijediti jamstveni list. Ako pak govorimo o rješenju kao što su instalacijski šahtovi ili ventilacija, ako se radi o više od 10 metara razlike, moraju se koristiti skuplji uređaji koji trpe i do 50 metara razlike dužine cjevovoda ili 20 metara visinske razlike. Tu dolazimo do skuplje investicije, skuplje montaže koje će moći raditi isključivo ovlašteni serviseri, sve drugo je veliki rizik za krajnjeg korisnika.”, zaključio je sugovornik.
Kako se pravilno postavlja vanjska jedinica klima uređaj?
Osim odabira klima uređaja,vrlo je važno gdje će se postaviti unutarnja i vanjska jedinica. Pravilna ugradnja nije važna samo zbog estetike, već i zato što može utjecati na korištenje energije, pravilno hlađenje i grijanje, ali i zdravlje vaše obitelji, stoji na stranicama Klima Koncepta.
Iz estetskih razloga važno je da jedinice budu što bliže jedna drugoj, kako bi se maksimalno smanjila duljina instalacije između vanjske i unutarnje jedinice. Kraće instalacije su bolje i efikasnost i energetsku učinkovitost.
Vanjska jedinica puše topli zrak i ispred nje treba biti 1 m slobodnog prostora. Ovo je posebno važno za stanove u kojima je vanjsku jedinicu potrebno postaviti na terasu.
Važno je ne samo da je na mjestu gdje mu se može prići u slučaju intervencije, nego da ima najmanje 30 cm prostora iznad gornjeg dijela vanjske jedinice zbog lakšeg servisiranja jer se u suprotnom prilikom popravka vanjska jedinica treba demontirati i skinuti povećava trošak popravka.
Vanjska jedinica mora biti na otvorenom, imati protok zraka i mora se osigurati odvod kondenzata. Plinska i strujna instalacija treba biti estetski prihvatljiva, crijevo za odvod kondenzata treba izvući van kako bi voda mogla nesmetano otjecati. Za efikasnije grijanje bolje je da je vanjska jedinica u toplijem, a za efikasnije hlađenje bolje je da je vanjska jedinica na hladnijem mjestu/poziciji.
Kada i kako očistiti klima uređaj? Pratite ove jednostavne korake
Vanjska jedinica se po potrebi može postaviti na tlo, ali s odstojnicima od cca 10cm kako bi se omogućilo otjecanje vode iz klima uređaja.
Razmak između unutarnje i vanjske jedinice mono-split klima uređaja treba biti što manji (maksimalno do 20 metara), posebno kod inverterskih klima uređaja, zbog mogućih gubitaka i opterećenja jedinice.
Gradnja doma
Možete li zadržati radijatore i prijeći na dizalicu topline?
Na primjeru Viessmannova uređaja predstavljenog na sajmu PromoArh objašnjavamo na što pripaziti.
Mnogi vlasnici starijih kuća razmišljaju o prelasku na dizalicu topline, ali ih zaustavlja jedno pitanje: znači li novo grijanje i potpuno novu instalaciju? Dizalica topline za radijatore danas je realna mogućnost, no odgovor ne ovisi samo o uređaju. Jednako su važni toplinski gubici kuće, postojeći radijatori i temperatura vode koju sustav mora postići.
Dizalice topline sve su češći izbor i u novogradnji i u energetskim obnovama, a njihov razvoj više nije usmjeren isključivo na učinkovitost. Nekoliko zanimljivih rješenja Viessmann je predstavio na sajmu PromoArh u Poreču, među njima i novu monoblok dizalicu topline Vitocal 200-A ie.
Može li se u staru kuću ugraditi dizalica topline? Evo što sve treba planirati
Dizalica topline za radijatore: što znači temperatura vode do 70 °C?
Temperatura polaza je temperatura vode koja iz uređaja odlazi prema grijaćim tijelima. Radijatorsko grijanje u pravilu traži višu temperaturu vode od podnog, zato je taj podatak jedan od važnijih pri modernizaciji starijih kuća. Kod predstavljenog uređaja temperatura polaza, prema riječima sugovornika, doseže 70 °C.
Kako objašnjava Simon Palman, predstavnik tvrtke Palman Thermo, ovlaštenog Viessmannova partnera, za korisnika to znači da uređaj može spojiti na postojeću instalaciju s radijatorima. Posebna kotlovnica, dodaje, nije potrebna.
Mogućnost postizanja visoke temperature ipak ne znači da će svaka dizalica topline za radijatore jednako dobro raditi u svakoj kući. Treba provjeriti jesu li postojeći radijatori dovoljno veliki za potrebe prostorija i koju temperaturu vode sustav stvarno treba u najhladnijim danima. Tek tada se može procijeniti je li postojeća instalacija prikladna i kako će uređaj raditi.
Za odabir uređaja nije dovoljna kvadratura kuće
Uređaj je, ističe Palman, namijenjen prvenstveno modernizaciji, ali se može ugraditi i u novogradnju. Dostupni su modeli do 12 kW. Zasad dolazi samo u monofaznoj izvedbi, a najavljena je i trofazna.
Snaga uređaja, naglašava Palman, određuje se prema toplinskim gubicima zgrade, a ne prema veličini kuće. Kvadratura je tek jedan od podataka potrebnih za pravilan odabir sustava. Dvije kuće iste veličine ne moraju imati ni približno jednake potrebe za grijanjem. Na toplinske gubitke utječu izolacija, stolarija, površina vanjskih zidova i krova, ali i temperatura koju ukućani žele u prostorijama.
Zato je dobro prije kupnje izraditi proračun toplinskih gubitaka. Premalen uređaj neće moći zagrijati kuću u najhladnijim danima, a prevelik će raditi neučinkovito.
Monoblok izvedba: što ostaje vani, a što se ugrađuje u kuću?
Razvoj novih uređaja ide i prema jednostavnijoj ugradnji te smanjenju prostora koji sustav zauzima u kući. Kod monoblok izvedbe cijeli rashladni krug nalazi se u vanjskoj jedinici.
Predstavljeni uređaj, objašnjava sugovornik, kompaktan je i nema unutarnjih hidrauličkih jedinica. U kući je samo elektronički sklop koji upravlja s više krugova grijanja.
„Imate samo jedan uređaj u dvorištu, di vam hidraulika dolazi van, a elektronika vam je u kući”, ističe Simon.
Takva izvedba smanjuje količinu opreme u kući, što je posebno važno kod modernizacije, kad prostora često nema dovoljno. Konačan raspored uređaja i instalacija ipak ovisi o projektu sustava grijanja za konkretnu kuću.
Upravljanje grijanjem putem aplikacije
Sve više funkcija znači i potrebu za jednostavnijim upravljanjem. Sobni regulator, kaže naš sugovornik, bežično se spaja na elektroniku uređaja, a sustavom se može upravljati i putem mobilne aplikacije ViCare.
Digitalizacija ovdje nije važna samo korisniku. Uređaj koristi Viessmannovu platformu One Base Intelligence, koja omogućuje daljinski nadzor nad dizalicom topline. Ako se pojave poteškoće, ističe sugovornik, instalater se može daljinski spojiti na sustav. Takav pristup može pomoći da se određeni problemi prepoznaju i riješe brže, ponekad i bez izlaska na teren.
Povezivanje sa solarnom elektranom i drugim uređajima
Nove dizalice topline jednostavnije se povezuju i s drugim izvorima energije i uređajima u kući. Palman kao primjere navodi solarnu elektranu i punjač za električni automobil, uz napomenu da je rješenja mnogo.
Prema Viessmannu, platforma One Base Intelligence u jedan sustav može povezati fotonaponsku elektranu, spremnik energije i punjač za automobil, pa i postojeće uređaje drugih proizvođača. Dizalica topline tako postaje dio šire priče o upravljanju energijom u domu.
Dizalice topline postaju standard modernog stanovanja
R290: što je novo u rashladnom sredstvu?
Postoji i dio dizalice topline koji korisnik ne vidi, a posljednjih godina postaje sve važniji. Rashladno sredstvo prenosi toplinu unutar sustava, ali njegov odabir utječe i na okoliš. Zato se kod novih generacija uređaja sve više koriste sredstva s vrlo niskim potencijalom globalnog zagrijavanja (GWP).
Predstavljeni uređaj koristi rashladno sredstvo R290, odnosno propan. Zbog niskog potencijala globalnog zagrijavanja smatra se prihvatljivijim za okoliš. Takav izbor prati i propise kojima se postupno smanjuje uporaba fluoriranih plinova s velikim utjecajem na klimu.
Prvi korak je upoznati kuću
Možete li, dakle, zadržati radijatore i prijeći na dizalicu topline? U mnogim kućama odgovor može biti potvrdan, ali tek nakon provjere. Prije odabira dizalice topline za radijatore treba poznavati toplinske gubitke kuće, temperaturu vode koju postojeći radijatori trebaju i stanje cijele instalacije.
Od temperature polaza do povezivanja sa solarnom elektranom i upravljanja putem aplikacije, dizalica topline danas je dio šire priče o energetskom upravljanju domom. Kod modernizacije prvi korak zato nije odabir uređaja, nego dobro upoznavanje kuće u koju će se ugraditi.
Gradnja doma
Montažna gradnja s CLT pločama: Što se krije iza gotovih zidova?
Na sajmu PromoArh Domprojekt je pokazao otvorene presjeke i objasnio što donosi CLT gradnja te po čemu se razlikuje od drvenog okvira.
Kad je kuća gotova, njezini zidovi više ne otkrivaju kako su nastali. Ipak, upravo se u njima skriva velik dio odgovora na pitanje koliko će dom biti udoban, kvalitetan i dugotrajan. Zato je Domprojekt na sajmu PromoArh u Poreču svoje zidove ostavio otvorenima i pokazao kako nastaje suvremena montažna gradnja.
U središtu priče bila je CLT gradnja, sustav u kojem nosivu konstrukciju čine masivne drvene ploče. Uz otvorene presjeke stručnjaci Domprojekta objasnili su što su CLT ploče, kako se ugrađuju u zidove, stropove i krov te po čemu se takva konstrukcija razlikuje od drvenog okvira, sustava po kojem je tvrtka poznata.
Stefano Boeri na Ibizi projektira 190 priuštivih stanova, u potpunosti od drva
Što je CLT gradnja i gdje se primjenjuje?
CLT je kratica engleskog naziva cross-laminated timber, odnosno križno lamelirano drvo. Ploče nastaju lijepljenjem slojeva drvenih lamela, pri čemu je svaki sloj okrenut okomito na prethodni. Zahvaljujući takvoj slojevitoj građi, ploča je čvrsta u dva smjera i može služiti kao nosivi zid ili stropna konstrukcija.
Elis Hajdarovac, mag. ing. aedif., tehnički direktor Domprojekta, ističe da tvrtka gradnju drvom uvijek njeguje kao primarni konstrukcijski materijal, a gradnju CLT pločama izdvaja kao jednu od novosti. Riječ je o razmjerno novoj tehnologiji, čiji je razvoj počeo devedesetih godina. Prve CLT ploče predstavljene su početkom devedesetih u Austriji i Njemačkoj.
Hajdarovac objašnjava da CLT otvara mogućnosti koje nadilaze dosadašnje sustave drvenih okvira, osobito kod višekatnih objekata. Takvim se pločama grade škole, vrtići i stambene zgrade, a Domprojekt potiče njihovu primjenu kao zamjenskog materijala za tradicionalni beton i opeku.
Gradnja CLT pločama može ići i do vrlo visokih zgrada, ali to nije mogućnost svakog sustava ni svakog projekta. Najviši primjeri često su hibridne konstrukcije. Studentski dom Sveučilišta Britanske Kolumbije u Kanadi, primjerice, ima sedamnaest drvenih katova oslonjenih na betonsko podnožje i betonske jezgre. Na visinu utječu i protupožarni propisi, koji u mnogim zemljama zabranjuju ili znatno ograničavaju nosivo drvo u visokim zgradama.
Što se nalazi u zidovima, stropovima i krovu CLT kuće?
„Mi otvoreno pokazujemo što se nalazi unutar naših zidova”, kaže Hajdarovac.
U izloženom presjeku nosivu ulogu imaju CLT ploče. U zidnom elementu toplinska izolacija postavlja se s vanjske strane nosive ploče i završava klasičnom fasadom. S unutarnje strane nalazi se instalacijski prostor zatvoren dvjema obložnim pločama. Taj prostor omogućuje vođenje instalacija bez zadiranja u samu nosivu ploču.
Strop čini nosiva CLT konstrukcija ispod koje se postavljaju visilice i izolacijski materijali. Visilice nose spušteni strop, a prostor između njega i nosive ploče ispunjen je izolacijom.
I krovište se može izvesti od CLT ploča. Na izloženom primjeru s vanjske strane ostavljeni su vidljivi rogovi, pa krov izgleda kao da je riječ o klasičnoj gradnji. U stvarnosti je to, kako kaže Hajdarovac, suvremeni koncept koji će kod nas tek zaživjeti.
Od obrade ploča do montaže: što se priprema u proizvodnom pogonu?
CLT gradnja uklapa se u logiku montažne gradnje: elementi se pripremaju prije dolaska na gradilište, a ondje se montiraju. Jedna od dosadašnjih otegotnih okolnosti, objašnjava Hajdarovac, bila je to što proizvođača samog materijala nema mnogo. Izvođači su od njih morali preuzimati već narezane elemente, koji su se takvi montirali na gradilištu.
Domprojekt sada, prema njegovim riječima, može kompletnu obradu ploča obavljati u vlastitom proizvodnom pogonu. Hajdarovac ističe da vlastita obrada omogućuje veću razinu predgotovljenosti elemenata. Drugim riječima, veći dio posla odrađuje se u pogonu, a na gradilište stižu elementi pripremljeniji za ugradnju.
CLT ili drveni okvir: u čemu je razlika?
Uz CLT, Domprojekt je izložio i presjek svoje standardne konstrukcije. Mladen Štefanac, voditelj prodaje u Domprojektu, objašnjava da se tvrtka već dugi niz godina bavi laganim okvirima u drvenoj konstrukciji, po kojima je poznata na hrvatskom i europskom tržištu.
Taj presjek pokazuje fasadu od drvenih vlakana, laganu drvenu konstrukciju, potkonstrukciju, parnu branu i završne materijale s unutarnje strane. Parna brana sprječava da vlaga iz unutarnjeg prostora prodre u slojeve zida. Štefanac naglašava da je sve prikazano individualni Domprojektov proizvod.
Osnovnu razliku između dvaju sustava sažima jednostavno: CLT je masivna gradnja u drvenoj konstrukciji, a drveni okvir je lagana konstrukcija koju pločasti materijali zatvaraju u sendvič panel.
| CLT konstrukcija | Lagana drvena okvirna konstrukcija | |
|---|---|---|
| Nosiva konstrukcija | Masivne CLT ploče | Lagani drveni okvir |
| Princip | Masivna gradnja u drvu | Okvir zatvoren pločastim materijalima u sendvič panel |
| Izbor sustava | Prema zahtjevima projekta | Prema zahtjevima projekta |
„Novi sistem građenja koji je kolega predstavio ne zamjenjuje ovaj sustav ovdje”, ističe Štefanac.
Domprojekt, kaže, nastavlja graditi laganim okvirom i planira povezati oba sustava, možda i u novi proizvod. Niskoenergetsku gradnju, po kojoj je tvrtka već dugo poznata, time dodatno unapređuje CLT gradnjom.
Znači li CLT automatski bolju toplinsku izolaciju?
Masivna drvena ploča ne znači sama po sebi bolju energetsku učinkovitost. Štefanac naglašava da je kroz svaki projekt bitno zadržati istu energetsku vrijednost objekta, i u vanjskom zidu, i u međukatnoj konstrukciji, i u krovu.
Zato pri usporedbi sustava ne treba gledati samo nosivi materijal. Svojstva kuće određuje cijeli sklop: vrsta i debljina izolacije, obloge, završni slojevi te način na koji su spojeni zid, strop i krov.
Kada projekt daje prednost CLT gradnji?
Postoje li lokacije na kojima je bolja jedna, a na kojima druga gradnja? Štefanac ne bi rekao da o tome odlučuje mikrolokacija, nego sam projekt. Projekti su danas sve zahtjevniji, pa ljudi i u obiteljskim kućama od jedne do četiri etaže ugrađuju dizala. U takvim slučajevima, kaže, CLT donosi veliku prednost.
Domprojekt s CLT pločama nije počeo raditi sada. Hajdarovac objašnjava da ih koriste godinama, ali na inozemnom tržištu, gdje se takvi projekti više traže. Gradili su obiteljske kuće s više etaža, zgrade od CLT-a, jezgre za dizala, stubišne krakove i stubišta. Većom prezentacijom proizvoda nadaju se da će i domaće tržište bolje prihvatiti takav način gradnje.
Koji je sustav prikladniji, u konačnici se procjenjuje za svaki objekt posebno, kroz projektiranje.
Kuću treba razumjeti i ispod završnih obloga
Otvoreni zidovi na sajmu pokazali su ono što u gotovoj kući više ne vidimo. CLT gradnja povezuje masivnu drvenu konstrukciju s pripremom elemenata u pogonu i montažom na gradilištu, a uz drveni okvir širi mogućnosti gradnje drvom.
Za one koji planiraju kuću poruka je jasna. Uz izbor sustava vrijedi pitati od čega se sastoji cijeli zid, koja su njegova projektirana svojstva i zašto je odabrana konstrukcija prikladna upravo za taj projekt.
