Gradnja doma
Klima uređaji uskoro neće smjeti na pročelja zgrada! Doznali smo gdje ih postaviti
Gdje postaviti vanjsku jedinicu klime?
Vijest o tome da će se zabraniti postavljanje klima uređaja na pročelja zgrade sigurno je već stigla i do vas.
Iako je ispred nas vrijeme kada se klime gase do novog ljeta, mnogi razmišljaju i o nabavci novog uređaja u jesen ili na zimu, a jedan od razloga su moguće niže cijene od onih u proljeće i ljeto. No, čini se da će doći do promjena i da ćemo morati dobro promisliti prije nego vanjsku jedinicu postavimo – kako nama odgovara. Gdje postaviti vanjsku jedinicu klime, otkrivamo u razgovoru sa stručnjakom.
Naime, novi bi zakon donio zabranu postavljanja klima uređaja, ali i satelitskih antena na pročelja zgrada koja su svima vidljiva s ulice.
Zašto iz klima uređaja curi voda? Ovo su najčešći razlozi
Vanjska jedinica klime u podrum, na tavan ili balkon?
Ovo sigurno nije dobra vijest, a kazna je prilično visoka. Na sreću, postoje riješenja, a o njima nešto više zna Jozo Kekez, direktor tvrtke Klima Koncept.
“Jasno je da će morati doći do usklađivanja i ključno je tražiti druga rješenja vezano za postavljanje vanjske jedinice klima uređaja. Rekao bih da su to prvenstveno balkoni i lođe, ali vjerujem da radi gubitka komocije koje to rješenje donosi, za mnoge kupce to neće biti opcija.”, pojasnio je Kekez te dodao kako su daljnja rješenja krovišta ili zajedničke prostorije, što opet za sobom povlači nove nedoumice.
“Radi se o tome da klasični klima uređaji mogu istrpjeti i do 10 metara visinske razlike između dvije jedince (vanjske i unutarnje), a 20 metara dužine cjevovoda i ta ograničenja se ne mogu zanemariti. Montažer sigurno neće ići preko toga radi sigurnosti samog uređaja, ali valja znati da u tom slučaju niti kupcu neće više vrijediti jamstveni list. Ako pak govorimo o rješenju kao što su instalacijski šahtovi ili ventilacija, ako se radi o više od 10 metara razlike, moraju se koristiti skuplji uređaji koji trpe i do 50 metara razlike dužine cjevovoda ili 20 metara visinske razlike. Tu dolazimo do skuplje investicije, skuplje montaže koje će moći raditi isključivo ovlašteni serviseri, sve drugo je veliki rizik za krajnjeg korisnika.”, zaključio je sugovornik.
Kako se pravilno postavlja vanjska jedinica klima uređaj?
Osim odabira klima uređaja,vrlo je važno gdje će se postaviti unutarnja i vanjska jedinica. Pravilna ugradnja nije važna samo zbog estetike, već i zato što može utjecati na korištenje energije, pravilno hlađenje i grijanje, ali i zdravlje vaše obitelji, stoji na stranicama Klima Koncepta.
Iz estetskih razloga važno je da jedinice budu što bliže jedna drugoj, kako bi se maksimalno smanjila duljina instalacije između vanjske i unutarnje jedinice. Kraće instalacije su bolje i efikasnost i energetsku učinkovitost.
Vanjska jedinica puše topli zrak i ispred nje treba biti 1 m slobodnog prostora. Ovo je posebno važno za stanove u kojima je vanjsku jedinicu potrebno postaviti na terasu.
Važno je ne samo da je na mjestu gdje mu se može prići u slučaju intervencije, nego da ima najmanje 30 cm prostora iznad gornjeg dijela vanjske jedinice zbog lakšeg servisiranja jer se u suprotnom prilikom popravka vanjska jedinica treba demontirati i skinuti povećava trošak popravka.
Vanjska jedinica mora biti na otvorenom, imati protok zraka i mora se osigurati odvod kondenzata. Plinska i strujna instalacija treba biti estetski prihvatljiva, crijevo za odvod kondenzata treba izvući van kako bi voda mogla nesmetano otjecati. Za efikasnije grijanje bolje je da je vanjska jedinica u toplijem, a za efikasnije hlađenje bolje je da je vanjska jedinica na hladnijem mjestu/poziciji.
Kada i kako očistiti klima uređaj? Pratite ove jednostavne korake
Vanjska jedinica se po potrebi može postaviti na tlo, ali s odstojnicima od cca 10cm kako bi se omogućilo otjecanje vode iz klima uređaja.
Razmak između unutarnje i vanjske jedinice mono-split klima uređaja treba biti što manji (maksimalno do 20 metara), posebno kod inverterskih klima uređaja, zbog mogućih gubitaka i opterećenja jedinice.
Kuhinja i blagovaonica
Žuta kuhinja koja „sama popravlja” ogrebotine? Evo u čemu je trik
Biste li se usudili cijelu kuhinju obojiti u žuto? Ova žuta kuhinja privlači pogled bojom, ali iznenađuje materijalom: sitne površinske ogrebotine na njezinim FENIX frontama mogu se popraviti pomoću topline.
Vlasnicima stara kuhinja više nije odgovarala ni rasporedom ni funkcionalnošću, pa su odlučili krenuti ispočetka. Zadali su osnovne smjernice, poput položaja vode, a arhitektica Zrinka Helfer, osmislila je završni dizajn i kombinaciju boja i materijala. Upravo je ona predložila zagasitu žutu nijansu Giallo Evora — hrabar izbor koji su vlasnici prihvatili i koji je odredio karakter cijele kuhinje.
Luksuzna vila čiji dizajn interijera poziva na odmor
Ogrebotina na fronti ne mora ostati zauvijek
Sitna ogrebotina na novoj kuhinji lako postane detalj koji primjećujemo svaki put kada prođemo pokraj nje. Na FENIX površinama takav trag može se ublažiti ili ukloniti odgovarajućim toplinskim postupkom.
Trik je u primjeni vlage i topline, prema uputama za taj materijal. Površina se ne obnavlja sama od sebe: postupak je namijenjen površinskim mikroogrebotinama, a ne dubokim ogrebotinama i većim oštećenjima. Istu mogućnost nemaju sve mat površine.
FENIX smo već predstavili i u stanu u tamnim tonovima s pametno odabranim materijalima, gdje je uz njegov mat izgled pažnju privukla upravo mogućnost popravljanja mikroogrebotina.
Kako toliko žute ne djeluje prenapadno?
Odgovor je u jednostavnosti ostatka dizajna. Fronte su velike, linije smirene, a profili i dodatne boje ne presijecaju površine. Žuta kuhinja zato djeluje kao povezana cjelina. Boja već daje snažan karakter, pa joj nisu potrebni brojni dodatni naglasci.
„Odlučeno je također da bude malo monolitno”, objašnjava Mladen Lovreković iz Elgrada.
Mat završna obrada dodatno oblikuje dojam. FENIX slabo reflektira svjetlost, ugodan je na dodir i ima svojstvo smanjenog ostavljanja otisaka prstiju. Odabrana nijansa tako dolazi do izražaja kroz velike, mat plohe.
Jedna velika ladica? Iza fronte krije se više nego što očekujete
Visoka fronta mogla bi vas navesti da očekujete jednu duboku ladicu u kojoj se stvari slažu jedna na drugu. Ovdje se iza velike žute površine krije nekoliko nižih unutarnjih ladica, pa se kuhinjske potrepštine mogu rasporediti odvojeno i lakše pronaći.
Trendovi u kuhinjama 2026: Prirodni materijali, meke forme i skrivena tehnologija
Time je riješen i dizajnerski izazov: kako dobiti preglednu pohranu, a sačuvati velike, neprekinute fronte? Unutarnje ladice dijele prostor za spremanje, dok izvana žuta boja ostaje bez dodatnih vodoravnih prekida.
Za takvu izvedbu odabran je sustav GRASS Vionaro V8 sa stranicama ladica visine 250 milimetara. Visoke stranice podupiru visoku frontu i pridonose njezinoj stabilnosti — važnom detalju kod elementa koji se svakodnevno otvara i zatvara. Tako iza smirenog izgleda kuhinje stoji razrađena organizacija pohrane.
Zašto radna ploča ima dva centimetra, a zidna obloga samo jedan?
Žućkastozlatne niti u kvarcnom dekoru Nobile povezuju radnu ploču sa žutim frontama. Uzorak se nastavlja na zid i oko prozora, pa radni dio kuhinje djeluje kao cjelina.
No isti izgled skriva razliku: radna ploča debela je dva centimetra, a zidna obloga deset milimetara. Na radnoj površini važna je čvrstoća, dok tanja izvedba na zidu omogućuje elegantniju obradu kutova i rubova oko prozora.
Kvarc je odabran i zbog otpornosti na mrlje te jednostavnog čišćenja — svojstava koja Mladen Lovreković izdvaja za svakodnevno korištenje. Tako ploča nadopunjuje žutu kuhinju izgledom, a praktičnost dolazi do izražaja pri pripremi hrane i pospremanju.
Žuta ne završava na kuhinjskim frontama
Zašto stati na kuhinji kada ista nijansa može povezati i prostor za druženje? Ploča stola izrađena je od FENIX-a u boji Giallo Evora, pa žuta prati interijer od pripreme hrane do sjedenja za stolom. Kontrast daju crni aluminijski okviri i tamno staklo visokog ormara.
Zaboravite načas na boju fronte – dobra se kuhinja projektira od instalacija i centimetara
Na stolu se posebno vidi zašto je održavanje važno: površinu svakodnevno dodirujemo, koristimo i brišemo. Mat izgled najbolje se čuva pravilnim čišćenjem, bez grubog ribanja. Nakon čišćenja FENIX treba isprati i osušiti čistom krpom, dok abrazivna sredstva i tvrde četke mogu promijeniti njegovu završnicu.
Što provjeriti prije nego odaberete žutu kuhinju?
Ovaj projekt pokazuje kako snažna boja može povezati prostor kada je prate jednostavne linije i promišljeni materijali. Prije vlastitog odabira vrijedi provjeriti nekoliko stvari:
- Nijansa: Sviđa li vam se boja i na većoj površini, pri svjetlu u vašem prostoru?
- Pohrana: Što se nalazi iza fronti i koliko je jednostavno doći do stvari?
- Održavanje: Znate li kako se čiste odabrane fronte i radna ploča?
- Materijal: Koja svojstva ima konkretna površina, uključujući mogućnost popravljanja mikroogrebotina?
- Cjelina: Povezuju li se stol, zidna obloga i ostali elementi s glavnom bojom?
Kuhinja po mjeri čovjeka: Idealne dimenzije za udobno i pametno kuhanje
Žuta će prva privući pogled. U svakodnevnom korištenju jednako će važni biti pregledne ladice, jednostavno održavanje i raspored koji olakšava kuhanje.
Instalacije u domu
Tragedija zbog koje danas osjećamo miris plina
Plin u prirodi ne miriše ni na što, a onaj poznati smrad pokvarenih jaja dodan je s razlogom. Donosimo neobičnu priču o tome kako je miris plina postao jedan od najvažnijih sigurnosnih izuma
Plin u prirodi ne miriše ni na što, a onaj poznati smrad pokvarenih jaja dodan je s razlogom. Donosimo neobičnu priču o tome kako je miris plina postao jedan od najvažnijih sigurnosnih izuma, ali i što napraviti kad ga osjetite.
Sezona grijanja je počela, a u velikom dijelu Hrvatske to znači da plin opet grije radijatore, priprema toplu vodu i kuha ručak. Plinom se, prema podacima iz našeg pregleda sustava grijanja, grije oko 35 posto hrvatskih kućanstava. Na njega ne mislimo sve dok ga ne nanjušimo.
Taj oštar miris na pokvarena jaja svi prepoznajemo i gotovo svi mislimo da tako miriše sam plin. Ali nije tako. Miris plina dodan je umjetno, kako bi vas na vrijeme upozorio. Zato krećemo od najvažnijeg: što napraviti kad ga osjetite.
Osjetite miris plina? Ovo napravite odmah
Miris plina shvatite ozbiljno i kad je slab. Ako ga osjetite u prostoru, postupite prema uputama za sigurno korištenje plina Gradske plinare Zagreb:
- ne dirajte prekidače, ni za paljenje ni za gašenje svjetla, ne uključujte uređaje, ne koristite zvono na vratima i ne palite otvoreni plamen, jer i mala iskra može zapaliti plin,
- zatvorite dovod plina na zaporu plinomjera ili kućnom priključku, ako mu možete sigurno pristupiti,
- otvorite prozore i vrata i izađite iz prostora,
- u zgradi upozorite susjede kucanjem, a ne zvonom, i ne koristite dizalo,
- dežurnu službu distributera nazovite tek kad ste vani, jer ni mobitel ne treba koristiti u prostoru u kojem se osjeća plin.
Plin, uređaje i rasvjetu ponovno koristite tek kad dežurna služba ili ovlašteni serviser utvrdi da je instalacija sigurna. Miris može nestati i zato što ste prozračili prostor, a da uzrok curenja i dalje postoji.
Kome prijaviti curenje plina?
Curenje se prijavljuje dežurnoj službi vašeg distributera plina, koja radi i noću i vikendom. Broj potražite unaprijed na internetskim stranicama distributera i spremite ga u mobitel, jer ga u trenutku kad osjetite plin nećete htjeti tražiti.
Ako je miris jak, ako se netko loše osjeća ili ako je izbio požar, zovite 112.
Distributeru treba prijaviti i slab miris plina kojem ne možete pronaći uzrok. Bolje je da služba dođe zbog lažne uzbune nego da se curenje otkrije prekasno.
Kako se provjeravaju plinske instalacije
Za sigurnost nije dovoljno čekati da nešto zamiriše. Plinska instalacija u stambenim zgradama i kućama ispituje se na nepropusnost i ispravnost pri promjeni ili umjeravanju plinomjera, a najmanje jednom u deset godina, kako propisuje Zakon o zapaljivim tekućinama i plinovima. Ispitivanje najavljuje distributer ili ovlaštena tvrtka, a vi ste dužni omogućiti pristup. Ako ispitivanje nije obavljeno ili se utvrdi neispravnost, isporuka plina se obustavlja.
Uz to, plinski bojler i štednjak traže redovit servis kod ovlaštenog servisera, a dimnjak pregled dimnjačara.
Zašto plin uopće miriše
Prirodni plin uglavnom je metan, a metan nema ni boju ni miris. Da plin u kućanstva stiže onakav kakav je izašao iz zemlje, curenje ne biste ni vidjeli ni osjetili.
Zato mu distributer, prije nego što stigne do vas, dodaje miris u posebnim odorizacijskim stanicama. Postupak se zove odorizacija. Za miris su zaslužni spojevi sumpora: u SAD-u se najčešće koriste merkaptani, a u Europi često tetrahidrotiofen (THT). Biraju se jer ih nos osjeti već u iznimno malim količinama, mnogo prije nego što koncentracija plina u zraku postane opasna.
Tragedija u Teksasu nakon koje je miris postao obvezan
Pravilo da plin mora mirisati nastalo je nakon jedne od najtežih nesreća 20. stoljeća. U ožujku 1937. škola u New Londonu u Teksasu, kako bi uštedjela na računima, spojila se na obližnji plinovod naftne tvrtke. Plin je istjecao i nakupljao se ispod zgrade, a nitko ga nije mogao osjetiti.
Popodne 18. ožujka iskra je zapalila nakupljeni plin i eksplozija je srušila veliki dio škole. Poginulo je gotovo 300 ljudi, većinom djece. Kako piše Texas Monthly, Teksas je već unutar dva mjeseca zakonom propisao obvezno dodavanje mirisa plinu, a praksa je postala standard u cijelom svijetu.
Lešinari kao detektori curenja: dokumentirana priča iz 1938.
Godine 1938. kalifornijska tvrtka Union Oil tražila je curenje na plinovodu dugom gotovo 70 kilometara, kroz nepristupačan teren. Inženjeri su u plinovod upumpali veliku dozu etil merkaptana i pratili nebo. Taj spoj nastaje i pri raspadanju organske tvari, pa privlači američke lešinare. Ondje gdje su se okupljali, inženjeri su pronalazili curenje.
Priča je kasnije pomogla ornitologu Kennethu Stageru da pokusima dokaže da lešinari hranu traže i njuhom, a ne samo vidom, kako je opisano u emisiji BirdNote.
Prirodni plin nije otrovan, ali ugljični monoksid jest
Prirodni plin nije otrovan. Opasan je zbog eksplozivnosti: eksplozivan je kad u zraku čini između 5 i 15 posto volumena. U neprovjetrenoj prostoriji curenje može postupno doseći tu razinu, a tada je dovoljna jedna iskra.
Pravi tihi ubojica u sezoni grijanja je ugljični monoksid. On ne nastaje curenjem, nego nepotpunim izgaranjem u neispravnom bojleru, uz zatvorene otvore za dovod zraka ili začepljen dimnjak. Nema ni boju ni miris, pa ga dodani miris plina ne može otkriti. Pri koncentraciji od 0,64 posto u zraku može ubiti za 10 do 15 minuta.
Zato nos nije dovoljan. Redovit servis bojlera, pregled dimnjaka i detektor ugljičnog monoksida u prostoriji s plinskim uređajem najbolja su zaštita.
Curenje se ne prepoznaje samo po mirisu
Ako su sva plinska trošila ugašena, a brojčanik na plinomjeru se i dalje okreće, negdje curi plin. Podzemno curenje ponekad se, prema Gradskoj plinari Zagreb, primijeti po uvenuloj vegetaciji iznad mjesta curenja.
Važno je znati i kako se plin ponaša. Prirodni plin lakši je od zraka i diže se prema stropu, dok je ukapljeni naftni plin iz boca teži od zraka i skuplja se pri podu, zbog čega je osobito opasan u podrumima.
Neugodan miris, genijalan izum
Miris plina nastao je iz tragedije i danas svake zime tiho čuva milijune kućanstava. Kad ga sljedeći put osjetite, nemojte samo namrštiti nos: zatvorite plin, otvorite prozore, izađite i nazovite dežurnu službu.
