Gradnja doma
Kako prepoznati bolesnu kuću ili ured?
Ako je većina zgrada u Hrvatskoj označena kao energetski neučinkovita – zaključak je da ih je većina bolesnih, odnosno potpuno neodgovarajućih u smislu ljudskog zdravlja! Kako to promjeniti?
Stručnjaci iz BPIE (Buildings Performance Institute Europe: BPIE) utvrdili su da su zgrade odgovorne za 40 posto potrošnje energije i 36% emisija CO2 – više od industrije i transporta zajedno, 35% zgrada u Europskoj Uniji je starije od 50 godina, a 75% zgrada je energetski neučinkovito. Gotovo se isti podaci spominju i u Hrvatskoj uz napomenu da većina zgrada kod nas pripada energetskim razredima E, F ili G.
Pri spominjanju ovih statistika uobičajeno mislimo na kvotu potrošnje energenata i mogućnost unaprijeđenja postupcima energetske obnove zgrada, no moramo se osvrnuti i na činjenicu da uz energetsku obnovu poboljšane radi toplinske izolacije koja će dovesti do smanjenja potrošnje energenata za grijanje i hlađenje zgrade, istovremeno možemo raditi i na poboljšanju opće kvalitete zgrade u smislu održivosti, statičke sigurnosti, estetske regeneracije i u konačnici udobnosti za krajnje korisnike.
Ako je većina zgrada u Hrvatskoj označena kao energetski neučinkovita, vjerojatnost da su to zgrade s lošom ventilacijom odnosno lošom kvalitetom zraka i lošom toplinskom izolacijom, s puno plijesni, smanjenog dotoka dnevnog svjetla i lošim instalacijama i grijaćim tijelima – zaključak je da ih je većina bolesnih, odnosno potpuno neodgovarajućih u smislu ljudskog zdravlja!
Kreirajmo životni i radni prostor na dobrobit čovjeka
U zgradama provodimo više od 90 % vremena. Živimo, učimo i radimo u njima, družimo se s najbližima, tražimo zaštitu od vanjskih utjecaja i na poslijetku zgrade nam pružaju komfor u kojem bismo se trebali moći regenerirati za nove radne i životne pobjede. Sve navedeno već bi trebao biti dovoljan argument kako bismo bili sigurni da zgrade neće biti shvaćene samo kao funkcionalni prostori za naše aktivnosti, već kao dio okoliša s ljudima u glavnom fokusu.
Drugim riječima, interes ljudi i njihove potrebe trebale bi biti glavni prioritet u planiranju i dizajniranju zgrada, a svjedoci smo da u mnogim situacijama to nije tako jer prevladava interes investitora, profit ili pak nešto treće. To je paradoksalno ako znamo da kod društveno odgovornog stajališta ništa ne može biti važnije od zdravlja ljudi, njihove pune produktivnosti i zadovoljstva.
Utjecaj na naše zdravlje
Zgrade imaju iznimno velik utjecaj na naše zdravlje, mogućnost regeneracije i produktivnost. Pitamo li se ikada što se sve u prostoru oko nas nalazi, koliko vrijede zgrade u kojima ne želimo biti i u kojima se ne osjećamo dobro, koje nam ne čine dobro za zdravlje, koje nas čine bolesnima? Projektanti i predstanici građevinskih tvrtki zajedno s investitorima nerijetko o tome razmišljaju kad je već prekasno ili uopće ne razmišljaju, odnosno uočavaju problem i nedostatak tek kad je zgrada već izgrađena i useljena.
No, s podizanjem svijesti te većim ulaganjima u rekonstrukciju zgrada prema zelenim principima i s glavnim fokusom na energetsku učinkovitost, događa se u zadnje vrijeme i stanovito poboljšanje; o predmetnoj se temi raspravlja na institucionalnoj i stručnoj razini, health and wellbeing su tema brojnih aoscijacija koje se bave zgradarstvom.
Također, na svu sreću mnoge su gospodarske grane postale svjesne da svoje poslovanje moraju fokusirati na ljudske resurse kao najvrijedniji kapital. Naime, tijekom ukupnog vremena korištenja neke poslovne zgrade, poznate su činjenice da su najmanji troškovi izgradnje, održavanja i režijskih troškova, a najveći se troškovi odnose na zaposlenike koji rade u zgradi tijekom cijelog njenog životnog vijeka.
Kvalitetne zgrade kao simbol poštivanja ljudi
U današnje vrijeme jednostavno moramo graditi kvalitetne zgrade za boravak ljudi kako bi one postale simbol poštivanja ljudi kao stanovništva, turističkih gostiju, radne snage. I to ne samo u slučaju zgrada u kojima radimo, već i rezidencijalni sektor mora poboljšati kvalitetu izgradnje u većem postotku.
Prostor mora biti prilagodjen potrebama i biti na dobrobit ljudi, a ne obrnuto. To se odnosi na škole, tvornice, bolnice, uredske zgrade, stambeni prostor. Međunarodni certifikat zelene gradnje DGNB kao iznimno važne kriterije pri ocjenjivanju zgrada uzima upravo one koji se odnose na zadovoljstvo i komfor krajnjih korisnika.
Svježi i čisti zrak, čista i zdrava voda, stimulirajući prostor dovoljnih dimenzija, ugodna temperatura, adekvatna rasvjeta i obilje dnevnog svjetla, puno zelenila…sve su to primarni zahtjevi koji se kod projektiranja i gradnje moraju poštovati.
Ovaj zaključak rezultat je brojnih analiza provedenih među zasposlenicima u europskim uredima (European OFFICAIR-Study 2016) pri čemu se doznalo da je od ukupnog broja zaposlenih njih 23 % izjavilo da je nezadovoljno udobnošću u prostoru, čak 51% je reklo da im nedostaje osobnog prostora, 46% se žalilo na vrlo suhi zrak u prosotru, a gotovo 47 % zaposlenika ne može podnijeti buku koja iz okružuje u radnom prostoru.
Dakle, well-being i performanse u zgradarstvu kojima je čovjek i njegovo zdravlje i dobrobit u fokusu, postat će kad tad neophodnost u pristupu većine – kako arhitekata, tako i izvođača gradjevinskih radova, dobavljača materijala i u konačnici investitora. Zadovoljstvo krajnjih korisnika određivat će vjerojatno i vrijednost i image zgrada koje nas okružuju.
Kuhinja i blagovaonica
Žuta kuhinja koja „sama popravlja” ogrebotine? Evo u čemu je trik
Biste li se usudili cijelu kuhinju obojiti u žuto? Ova žuta kuhinja privlači pogled bojom, ali iznenađuje materijalom: sitne površinske ogrebotine na njezinim FENIX frontama mogu se popraviti pomoću topline.
Vlasnicima stara kuhinja više nije odgovarala ni rasporedom ni funkcionalnošću, pa su odlučili krenuti ispočetka. Zadali su osnovne smjernice, poput položaja vode, a arhitektica Zrinka Helfer, osmislila je završni dizajn i kombinaciju boja i materijala. Upravo je ona predložila zagasitu žutu nijansu Giallo Evora — hrabar izbor koji su vlasnici prihvatili i koji je odredio karakter cijele kuhinje.
Luksuzna vila čiji dizajn interijera poziva na odmor
Ogrebotina na fronti ne mora ostati zauvijek
Sitna ogrebotina na novoj kuhinji lako postane detalj koji primjećujemo svaki put kada prođemo pokraj nje. Na FENIX površinama takav trag može se ublažiti ili ukloniti odgovarajućim toplinskim postupkom.
Trik je u primjeni vlage i topline, prema uputama za taj materijal. Površina se ne obnavlja sama od sebe: postupak je namijenjen površinskim mikroogrebotinama, a ne dubokim ogrebotinama i većim oštećenjima. Istu mogućnost nemaju sve mat površine.
FENIX smo već predstavili i u stanu u tamnim tonovima s pametno odabranim materijalima, gdje je uz njegov mat izgled pažnju privukla upravo mogućnost popravljanja mikroogrebotina.
Kako toliko žute ne djeluje prenapadno?
Odgovor je u jednostavnosti ostatka dizajna. Fronte su velike, linije smirene, a profili i dodatne boje ne presijecaju površine. Žuta kuhinja zato djeluje kao povezana cjelina. Boja već daje snažan karakter, pa joj nisu potrebni brojni dodatni naglasci.
„Odlučeno je također da bude malo monolitno”, objašnjava Mladen Lovreković iz Elgrada.
Mat završna obrada dodatno oblikuje dojam. FENIX slabo reflektira svjetlost, ugodan je na dodir i ima svojstvo smanjenog ostavljanja otisaka prstiju. Odabrana nijansa tako dolazi do izražaja kroz velike, mat plohe.
Jedna velika ladica? Iza fronte krije se više nego što očekujete
Visoka fronta mogla bi vas navesti da očekujete jednu duboku ladicu u kojoj se stvari slažu jedna na drugu. Ovdje se iza velike žute površine krije nekoliko nižih unutarnjih ladica, pa se kuhinjske potrepštine mogu rasporediti odvojeno i lakše pronaći.
Trendovi u kuhinjama 2026: Prirodni materijali, meke forme i skrivena tehnologija
Time je riješen i dizajnerski izazov: kako dobiti preglednu pohranu, a sačuvati velike, neprekinute fronte? Unutarnje ladice dijele prostor za spremanje, dok izvana žuta boja ostaje bez dodatnih vodoravnih prekida.
Za takvu izvedbu odabran je sustav GRASS Vionaro V8 sa stranicama ladica visine 250 milimetara. Visoke stranice podupiru visoku frontu i pridonose njezinoj stabilnosti — važnom detalju kod elementa koji se svakodnevno otvara i zatvara. Tako iza smirenog izgleda kuhinje stoji razrađena organizacija pohrane.
Zašto radna ploča ima dva centimetra, a zidna obloga samo jedan?
Žućkastozlatne niti u kvarcnom dekoru Nobile povezuju radnu ploču sa žutim frontama. Uzorak se nastavlja na zid i oko prozora, pa radni dio kuhinje djeluje kao cjelina.
No isti izgled skriva razliku: radna ploča debela je dva centimetra, a zidna obloga deset milimetara. Na radnoj površini važna je čvrstoća, dok tanja izvedba na zidu omogućuje elegantniju obradu kutova i rubova oko prozora.
Kvarc je odabran i zbog otpornosti na mrlje te jednostavnog čišćenja — svojstava koja Mladen Lovreković izdvaja za svakodnevno korištenje. Tako ploča nadopunjuje žutu kuhinju izgledom, a praktičnost dolazi do izražaja pri pripremi hrane i pospremanju.
Žuta ne završava na kuhinjskim frontama
Zašto stati na kuhinji kada ista nijansa može povezati i prostor za druženje? Ploča stola izrađena je od FENIX-a u boji Giallo Evora, pa žuta prati interijer od pripreme hrane do sjedenja za stolom. Kontrast daju crni aluminijski okviri i tamno staklo visokog ormara.
Zaboravite načas na boju fronte – dobra se kuhinja projektira od instalacija i centimetara
Na stolu se posebno vidi zašto je održavanje važno: površinu svakodnevno dodirujemo, koristimo i brišemo. Mat izgled najbolje se čuva pravilnim čišćenjem, bez grubog ribanja. Nakon čišćenja FENIX treba isprati i osušiti čistom krpom, dok abrazivna sredstva i tvrde četke mogu promijeniti njegovu završnicu.
Što provjeriti prije nego odaberete žutu kuhinju?
Ovaj projekt pokazuje kako snažna boja može povezati prostor kada je prate jednostavne linije i promišljeni materijali. Prije vlastitog odabira vrijedi provjeriti nekoliko stvari:
- Nijansa: Sviđa li vam se boja i na većoj površini, pri svjetlu u vašem prostoru?
- Pohrana: Što se nalazi iza fronti i koliko je jednostavno doći do stvari?
- Održavanje: Znate li kako se čiste odabrane fronte i radna ploča?
- Materijal: Koja svojstva ima konkretna površina, uključujući mogućnost popravljanja mikroogrebotina?
- Cjelina: Povezuju li se stol, zidna obloga i ostali elementi s glavnom bojom?
Kuhinja po mjeri čovjeka: Idealne dimenzije za udobno i pametno kuhanje
Žuta će prva privući pogled. U svakodnevnom korištenju jednako će važni biti pregledne ladice, jednostavno održavanje i raspored koji olakšava kuhanje.
Instalacije u domu
Tragedija zbog koje danas osjećamo miris plina
Plin u prirodi ne miriše ni na što, a onaj poznati smrad pokvarenih jaja dodan je s razlogom. Donosimo neobičnu priču o tome kako je miris plina postao jedan od najvažnijih sigurnosnih izuma
Plin u prirodi ne miriše ni na što, a onaj poznati smrad pokvarenih jaja dodan je s razlogom. Donosimo neobičnu priču o tome kako je miris plina postao jedan od najvažnijih sigurnosnih izuma, ali i što napraviti kad ga osjetite.
Sezona grijanja je počela, a u velikom dijelu Hrvatske to znači da plin opet grije radijatore, priprema toplu vodu i kuha ručak. Plinom se, prema podacima iz našeg pregleda sustava grijanja, grije oko 35 posto hrvatskih kućanstava. Na njega ne mislimo sve dok ga ne nanjušimo.
Taj oštar miris na pokvarena jaja svi prepoznajemo i gotovo svi mislimo da tako miriše sam plin. Ali nije tako. Miris plina dodan je umjetno, kako bi vas na vrijeme upozorio. Zato krećemo od najvažnijeg: što napraviti kad ga osjetite.
Osjetite miris plina? Ovo napravite odmah
Miris plina shvatite ozbiljno i kad je slab. Ako ga osjetite u prostoru, postupite prema uputama za sigurno korištenje plina Gradske plinare Zagreb:
- ne dirajte prekidače, ni za paljenje ni za gašenje svjetla, ne uključujte uređaje, ne koristite zvono na vratima i ne palite otvoreni plamen, jer i mala iskra može zapaliti plin,
- zatvorite dovod plina na zaporu plinomjera ili kućnom priključku, ako mu možete sigurno pristupiti,
- otvorite prozore i vrata i izađite iz prostora,
- u zgradi upozorite susjede kucanjem, a ne zvonom, i ne koristite dizalo,
- dežurnu službu distributera nazovite tek kad ste vani, jer ni mobitel ne treba koristiti u prostoru u kojem se osjeća plin.
Plin, uređaje i rasvjetu ponovno koristite tek kad dežurna služba ili ovlašteni serviser utvrdi da je instalacija sigurna. Miris može nestati i zato što ste prozračili prostor, a da uzrok curenja i dalje postoji.
Kome prijaviti curenje plina?
Curenje se prijavljuje dežurnoj službi vašeg distributera plina, koja radi i noću i vikendom. Broj potražite unaprijed na internetskim stranicama distributera i spremite ga u mobitel, jer ga u trenutku kad osjetite plin nećete htjeti tražiti.
Ako je miris jak, ako se netko loše osjeća ili ako je izbio požar, zovite 112.
Distributeru treba prijaviti i slab miris plina kojem ne možete pronaći uzrok. Bolje je da služba dođe zbog lažne uzbune nego da se curenje otkrije prekasno.
Kako se provjeravaju plinske instalacije
Za sigurnost nije dovoljno čekati da nešto zamiriše. Plinska instalacija u stambenim zgradama i kućama ispituje se na nepropusnost i ispravnost pri promjeni ili umjeravanju plinomjera, a najmanje jednom u deset godina, kako propisuje Zakon o zapaljivim tekućinama i plinovima. Ispitivanje najavljuje distributer ili ovlaštena tvrtka, a vi ste dužni omogućiti pristup. Ako ispitivanje nije obavljeno ili se utvrdi neispravnost, isporuka plina se obustavlja.
Uz to, plinski bojler i štednjak traže redovit servis kod ovlaštenog servisera, a dimnjak pregled dimnjačara.
Zašto plin uopće miriše
Prirodni plin uglavnom je metan, a metan nema ni boju ni miris. Da plin u kućanstva stiže onakav kakav je izašao iz zemlje, curenje ne biste ni vidjeli ni osjetili.
Zato mu distributer, prije nego što stigne do vas, dodaje miris u posebnim odorizacijskim stanicama. Postupak se zove odorizacija. Za miris su zaslužni spojevi sumpora: u SAD-u se najčešće koriste merkaptani, a u Europi često tetrahidrotiofen (THT). Biraju se jer ih nos osjeti već u iznimno malim količinama, mnogo prije nego što koncentracija plina u zraku postane opasna.
Tragedija u Teksasu nakon koje je miris postao obvezan
Pravilo da plin mora mirisati nastalo je nakon jedne od najtežih nesreća 20. stoljeća. U ožujku 1937. škola u New Londonu u Teksasu, kako bi uštedjela na računima, spojila se na obližnji plinovod naftne tvrtke. Plin je istjecao i nakupljao se ispod zgrade, a nitko ga nije mogao osjetiti.
Popodne 18. ožujka iskra je zapalila nakupljeni plin i eksplozija je srušila veliki dio škole. Poginulo je gotovo 300 ljudi, većinom djece. Kako piše Texas Monthly, Teksas je već unutar dva mjeseca zakonom propisao obvezno dodavanje mirisa plinu, a praksa je postala standard u cijelom svijetu.
Lešinari kao detektori curenja: dokumentirana priča iz 1938.
Godine 1938. kalifornijska tvrtka Union Oil tražila je curenje na plinovodu dugom gotovo 70 kilometara, kroz nepristupačan teren. Inženjeri su u plinovod upumpali veliku dozu etil merkaptana i pratili nebo. Taj spoj nastaje i pri raspadanju organske tvari, pa privlači američke lešinare. Ondje gdje su se okupljali, inženjeri su pronalazili curenje.
Priča je kasnije pomogla ornitologu Kennethu Stageru da pokusima dokaže da lešinari hranu traže i njuhom, a ne samo vidom, kako je opisano u emisiji BirdNote.
Prirodni plin nije otrovan, ali ugljični monoksid jest
Prirodni plin nije otrovan. Opasan je zbog eksplozivnosti: eksplozivan je kad u zraku čini između 5 i 15 posto volumena. U neprovjetrenoj prostoriji curenje može postupno doseći tu razinu, a tada je dovoljna jedna iskra.
Pravi tihi ubojica u sezoni grijanja je ugljični monoksid. On ne nastaje curenjem, nego nepotpunim izgaranjem u neispravnom bojleru, uz zatvorene otvore za dovod zraka ili začepljen dimnjak. Nema ni boju ni miris, pa ga dodani miris plina ne može otkriti. Pri koncentraciji od 0,64 posto u zraku može ubiti za 10 do 15 minuta.
Zato nos nije dovoljan. Redovit servis bojlera, pregled dimnjaka i detektor ugljičnog monoksida u prostoriji s plinskim uređajem najbolja su zaštita.
Curenje se ne prepoznaje samo po mirisu
Ako su sva plinska trošila ugašena, a brojčanik na plinomjeru se i dalje okreće, negdje curi plin. Podzemno curenje ponekad se, prema Gradskoj plinari Zagreb, primijeti po uvenuloj vegetaciji iznad mjesta curenja.
Važno je znati i kako se plin ponaša. Prirodni plin lakši je od zraka i diže se prema stropu, dok je ukapljeni naftni plin iz boca teži od zraka i skuplja se pri podu, zbog čega je osobito opasan u podrumima.
Neugodan miris, genijalan izum
Miris plina nastao je iz tragedije i danas svake zime tiho čuva milijune kućanstava. Kad ga sljedeći put osjetite, nemojte samo namrštiti nos: zatvorite plin, otvorite prozore, izađite i nazovite dežurnu službu.
You must be logged in to post a comment Login